Kakvi su rezultati ukrajinskih napadnih operacija koje traju već dva mjeseca? Mnogi analitičari najavljivali su brzu pobjedu i izbijanje ukrajinskih snaga na obale Azovskog mora. Ništa manji broj komentatora već je nekoliko puta proglasio propast ukrajinske ofenzive. Ipak, većina neovisnih analitičara slaže se da još nije vrijeme za davanje konačnih zaključaka.
Međutim, sa sigurnošću se može govoriti o trendovima koji bitno utječu na daljnji razvoj borbenih djelovanja. Ipak, bilo da se radi o kratkotrajnim ili srednjoročnim tendencijama, one ne nastaju niti nestaju preko noći. Rat, a samim tim i oružana borba kao osnovni njegov sadržaj, pod utjecajem su vrlo složenih vojnih, gospodarskih, financijskih, tehnoloških, unutrašnjih i vanjskopolitičkih kretanja u vremenskom i geografskom prostoru, često mnogo većem od poprišta oružanih sukoba.
Zbog veličine i značaja rusko-ukrajinskog sukoba te izravno ili neizravno uključenih strana, procesi koji diktiraju ishod vrlo su inertni. To znači i da su brza rješenja, u sadašnjim okolnostima, malo vjerojatna.
Moskva više ne očekuje kraj rata pobjedom
Što se tiče ruske strane, sasvim je jasno da Moskva više ne očekuje okončanje rata pobjedom na bojnom polju. Nakon neuspjele zimske ofenzive, koju je početkom ove godine, preko tri mjeseca vodio nesposobni načelnik ruskog generalštaba, general armije Valerij Gerasimov, Rusi su se vratili na taktiku i pozicije koje je manje-više krajem jeseni prošle godine uspostavio smijenjeni general-armije Sergej Surovikin.
Ukratko, na zaporoškom i donjeckom dijelu fronta, s osloncem na fortifikacijski uređenu obranu po dubini, Rusi vode obrambene operacije, dok se na luganskom dijelu fronta izvodi aktivna obrana s ograničenim, ali stalnim napadima na ukrajinske snage. Sasvim logična odluka s obzirom na raspoloživo ljudstvo i ruske logističke kapacitete. Relativna blizina teritorija Ruske Federacije osigurava kontinuitet snabdijevanja, kao i zračnu podršku ruskih trupa koje se bore uz granicu Hersonske i Luganske oblasti na potezu od Kupjanska do Kremine.
Paralelno s tim, ruska strana udarima po dubini teritorija Ukrajine nastoji ostvariti strategijske dobitke, pa i utjecati na globalna kretanja. Udari na ukrajinsku infrastrukturu za izvoz žita, kao i najava blokade luka pod kontrolom Kijeva na Crnom moru, najbolji su primjeri pokušaja djelovanja na globalnoj razini. Izbacivanjem Ukrajine sa svjetskog tržišta pšenice pokušava se izazivati glad kod najsiromašnijih zemalja, kako bi se ostvarili vanjskopolitički benefiti za Moskvu kao jedinog velikog igrača na tržištu. Međutim, izgleda da takvi ruski pokušaji ne izazivaju pretjeranu zabrinutost na Zapadu. Barem za sada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinska protuzračna obrana sve bolja
Pokušaj teroriziranja Ukrajine napadom na elektrodistributivnu mrežu nije dao željene rezultate. Jednostavno, Rusija nema dovoljno borbenih potencijala kako bi realizirala takav cilj. U najboljim danima uspijevala je lansirati oko 80 projektila, u ciklusu od jednog do dva tjedna, što je nedovoljno da bi se ostvario i održavao postignuti učinak razaranja kritične infrastrukture.
Ukrajinska protuzračna obrana stalno je rasla i postajala učinkovitija. Domišljatost i ustrajnost Ukrajinaca, uz obilnu pomoć prijateljskih država, kompenzirala je učinke ruskog terora nad civilnim pučanstvom Ukrajine. Niska razina učinkovitosti ruskog strategijskog zrakoplovstva i raketnih jedinica vidi se i iz činjenice da već tri mjeseca ne uspijevaju neutralizirati jednu eskadrilu Suhoj Su-24. Postizanje učinka raketnim napadima koji bi mogao preokrenuti tijek rata u korist Moskve više nije opcija.
Putin konsolidira kontrolu nad vojskom
Nakon kratkotrajne oružane pobune plaćenika Wagner grupe, izgleda da predsjednik Vladimir Putin polako konsolidira kontrolu nad vojnim i paravojnim oružanim formacijama. Međutim, selekcija ruskog oficirskog kadra, po kriteriju bespogovorne lojalnosti vladaru iz Kremlja, plaćena je micanjem desetaka sposobnijih ruskih časnika. Tko se usudio na bilo koji način dovesti u pitanje ili kritizirati postojeći sustav vođenja i zapovijedanja u Vojsci Ruske Federacije, maknut je s utjecajnog položaja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štiteći sebe, što mu je bio apsolutni prioritet, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Ruske Federacije štitio je i sebi lojalnu, ali nesposobnu i korumpiranu vojnu nomenklaturu, na čijem je čelu ministar obrane Sergej Šojgu. Pored već ranije spomenutog generala-armije Sergeja Surovikina, nogu je dobio i general bojnik Ivan Popov, bivši ruski zapovjednik 58. kombinirane oružane armije u Ukrajini.
Dužnosti je razriješen i general bojnik Vladimir Seliverstov, čelnik moskovske 105. padobranske zračno-desantne divizije. Još najmanje 13 visokih ruskih vojnih časnika privedeno je na ispitivanje nakon pobune osnivača Wagner grupe Jevgenija Prigožina. Dakle, umjesto povećanja efikasnosti sustava zapovijedanja, visoki časnici Vojske Ruske Federacije zauzeti su očuvanjem svojih privilegiranih položaja, dok se niži časnički kadar bori s preživljavanjem na frontu, što zbog ukrajinskih napada, a što zbog lošeg snabdijevanja.
Uskoro se očekuje novi val mobilizacije
Nizak borbeni moral, slaba obučenost i vrlo niska razina discipline praćeni raširenim alkoholizmom mobiliziranih rezervista i dalje su slabe karike ruske vojne organizacije na terenu. Planovi popune trupa nikako da se realiziraju. Iz tih razloga Duma stalno dopunjava zakone kako bi olakšala proces izvršenja mobilizacije i spriječila vojne obveznike da legalno napuste zemlju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uskoro se očekuje novi val mobilizacije. Kao znak protivljenja tom planu, početkom tjedna zapaljeno je najmanje 20 ruskih vojnih ureda zaduženih za pozivanje rezervista. Sad se tek vide pogubne posljedice nerazumnog utroška ljudi i sredstava tijekom ruske zimske ofenzive.
Raspoložive operativne rezerve ruske vojske u Ukrajini vrlo su ograničene. Prema doktrini upotrebe snaga, nakon izgubljenog položaja ruski zapovjednici moraju organizirati protunapad. Međutim, u tri protunapada Rusi uspijevaju povratiti jedan izgubljeni položaj. Pored toga, pokazalo se da su mobilizirane postrojbe totalno nemotivirane i nespremne za ponovne juriše na izgubljene položaje.
Rusi su izgradili moćne fortifikacije
Ipak, ruska strana nije štedjela na radovima i sredstvima kad se uređivalo obrambene položaje, koji se od Dnjepra prema istoku protežu u dužini od oko 180 kilometara. Izgradnja je počela još u rujnu prošle godine. Njihova dogradnja i stalno ojačavanje traju u kontinuitetu do danas. Obrana se oslanja na brojne poljske fortifikacije, prirodne prepreke i masovno zaprečavanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Masovno su „zasijana“ brojna minska polja na mogućim pravcima napada. Rusi su poseban naglasak stavili na organizaciju protuoklopne obrane koja je također ešalonirana po dubini. Kombinacijom protutenkovskih mina, protuoklopnih vođenih raketa, artiljerijske vatre i udara iz zraka ruske snage uspjele su zaustaviti početne ukrajinske pokušaje probijanja utvrđenih linija napadima oklopno-mehaniziranih snaga iz pokreta.
Iako su se helikopteri Ka-52 pokazali učinkovitim protuoklopnim sredstvom, bez uređenog obrambenog pojasa čije je osnove postavio nogirani ruski general-armije Sergej Surovikin, Združene snage Ukrajine već bi odavno bile na obalama Azovskog mora.
Ukrajina pokazala zavidnu fleksibilnost
Izvođenje velikih napadnih operacija zahtijeva dugotrajno i kompleksno planiranje. Međutim, ma koliko planovi bili dobri, već nakon prvog susreta s neprijateljem, oni se moraju prilagođavati, modificirati pa i mijenjati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tom smislu, zapovjedništvo Združenih snaga Ukrajine pokazalo je zavidnu fleksibilnost i kreativnost u prilagodbi taktike napada na ruske obrambene položaje. Od zapadne vojne pomoći, angažirane u početnim danima ofenzive, većina od 11 tenkova Leoparda 2 i 48 borbenih vozila pješadije M2A2 Bradley izgubljeni su u prvim tjednima rata.
Nisu zabilježeni izravni tenkovski dueli ruskih i zapadnih oklopnjaka. Većina gubitaka nastala je kao posljedica masovnog i sveobuhvatnog minsko eksplozivnog zaprečavanja te napada iz zraka ruskih jurišnih helikoptera Kamov Ka-52 i bespilotnih letjelica kamikaza ZALA Lancet.
Ostaje im 90 vremenski povoljnih dana
Brojni su razlozi početnog zastoja u pokušaju proboja ruskih linija. Pokraj ruske obrane, dio uzroka leži i u neiskustvu ukrajinskih zapovjednika u planiranju i provođenju velikih operacija. Također, neke od novoformiranih pričuvnih brigada, poput 47. mehanizirane, pokazale su ozbiljne unutrašnje slabosti kod prvog doticaja s neprijateljima. To je očekivana posljedica skraćenog procesa obuka gdje je naglasak stavljen na individualnom osposobljavanju pojedinaca i posada, nauštrb združene taktičke obuke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Taktika pokušaja brzog prodora, uvođenjem oklopno-mehaniziranih jedinica u napad iz pokreta, zamijenjena je mnogo jednostavnijim, ali sporijim načinom napredovanja. Umjesto oklopa, u prve borbene linije ide pješaštvo s inženjerijskim jedinicama za raščišćavanje minskih polja. Promjene taktike daju vidljive rezultate. Smanjeni su gubici u ljudstvu, oklopu i ostaloj tehnici uz postupno, ali stalno napredovanje. Do sada je pod punu kontrolu ukrajinskih snaga stavljeno oko 240 četvornih kilometara utvrđenih ruskih obrambenih položaja. Negativna strana ove taktike je sporost u napredovanju.
Ukrajincima na raspolaganju ostaje još oko 90 dana povoljnih vremenskih uvjeta za izvođenje napadnih operacija. Iako nigdje nije službeno rečeno, često se spominje postizanje značajnijih uspjeha na bojnom polju kao preduvjet za nastavak obilate vojne pomoći Ukrajini. Promijenjena ukrajinska taktika kao posljedicu ima i povećanu potrošnju artiljerijskog streljiva.
Zapadni saveznici stalno proširuju bazu za opskrbu Ukrajine granatama velikog kalibra. I pored toga, razina raspoloživog streljiva povremeno dolazi na kritičnu razinu. Posljednja kriza iz lipnja u opskrbi granatama kalibra 155 milimetra premošćena je dostavom do tada nedostupnog kazetnog streljiva u istom kalibru.
Ukrajina ima tri prednosti nerješive za Rusiju
Artiljerski dvoboji predstavljaju dio borbenih djelovanja u kojima ukrajinska snaga ostvaruje postupnu, ali sigurnu nadmoć. Broj uništenih ruskih topničkih sustava za četiri puta nadmašuje ukrajinske gubitke. O tome izravno svjedoče i ruski izvori. Nekadašnji klasični način kontrabatiranja primjenom masovnih topničkih udara zamijenjen je individualni preciznim napadima na pojedinačna artiljerska oružja.
Uz to, kvaliteta obavještajnih podataka kojima raspolaže ukrajinska strana omogućava uništavanje zapovjednih mjesta, radarskih i promatračkih postaja, poljskih skladišta streljiva na taktičkoj i operativnoj dubini. Kao posljedica, ruska strana izgubila je prijašnju apsolutnu superiornost u artiljerijskoj vatri, osnovnoj udarnoj snazi koja je omogućavala relativno uspješno izvođenje napadnih operacija.
Količina cijevne i raketne artiljerije koja je sa Zapada stigla u Ukrajinu postigla je balans u broju oružja koja se koristi na frontu. Sad do izražaja dolazi kvaliteta suvremene zapadne tehnologije koja donosi ukrajinskoj strani dugotrajnu i stalnu prednost. Veći domet i bolja preciznost ukrajinske artiljerije uz kvalitetnije obavještajno osiguranje predstavljaju za rusku stranu dugotrajno nerješiv problem ne samo na taktičkoj, nego i na operativnoj razini.
Ne zna se pravac glavnog napada
Združene snage Ukrajine još uvijek nisu izrazile težišni pravac napada. U napadnim operacijama najviše sudjeluje 9. korpus. Kijev većinu 10. korpusa drži u pričuvi. Kada će izraziti težište napadnih operacija i dalje je nepoznanica. Svaka varijanta ima svoje prednosti i nedostatke.
Južno od Orahova vodi najkraći put do Tokmaka, ključnog komunikacijskog čvorišta okupiranog dijela Zaporoške oblasti. Ukrajinske snage probile su prednje linije obrane nekoliko kilometara jugoistočno od sela Robotine i došle do prvog utvrđenog pojasa s protutenkovskim rovovima i betonskim tenkovskim zaprekama sjeverno od sela Verbove.
Oslobođenjem Tokmaka, otvara se put prema Melitopolju. Time bi se presjekao kopneni koridor između Krima i Rusije. Međutim, na tom pravcu najbolje je fortifikacijski uređen dio ruske obrane. Pored toga, oko Tokmaka izgrađeni su objekti za izvođenje kružne obrane šireg područja grada.
Ukrajinske snage napreduju prema jugu,
Na osi Velika Novosilka, oslobađanjem Staromajorska od strane ukrajinske 35. brigade marinaca izvršen je ozbiljan prodor dalje na jug. Međutim, ukrajinske snage imaju savladati još najmanje 10 kilometara prednje obrane da bi došli do glavnog pojasa poljskih fortifikacija. Na ovom pravcu rijeka Mokri Jal predstavlja svojevrsnu razdjelnicu između snaga koje napreduju prema jugu. Ta prirodna pregrada ograničava manevarske mogućnosti napadačkih kolona.
Ruska obrana, po dubini, više je oslonjena na naseljena mjesta nego na poljske fortifikacije. Postoji samo jedan uređeni obrambeni pojas. Probojem prema jugu ukrajinske snage mogle bi izmanevrirati gustu obranu u rajonu Tokmaka. Također, ostao bi im otvoren put prema okupiranim gradovima Mariupolju i Berdjansku na Azovskom moru. Međutim, tako ambiciozni prodori zahtijevaju koncentraciju i angažman većeg broja mehaniziranih i motoriziranih snaga. Automatski, takve grupacije tehnike postaju unosan cilj za ruske jurišne helikoptere i avijaciju.
Slijedi izazov oko Bahmuta
Južno od Bahmuta, ukrajinske snage „ispeglale“ su front na liniji Kliščivka, Andrivka, Kurdiomivka. Motor napada je 3. jurišna brigada sastavljena od pripadnika bivše pukovnije Azov i pokazala se kao najučinkovitija i najbolja operativna postrojba ukrajinske kopnene vojske. Sjeverno od Bahmuta, ostvarena su znatno manja ukrajinska napredovanja.
Ipak, u kombinaciji s prodorima južno od Bahmuta za očekivati je skorašnje operativno okruženje ovog bivšeg rudarskog grada koji izgledom podsjeća na Hirošimu nakon bacanja atomske bombe. Toga su svjesne i ruske snage. Naredni obrambeni pojas Rusi uređuju dvadeset kilometara istočno od Bahmuta.
Na okupiranom dijelu Hersonske oblasti, nakon brojnih neuspješnih protunapada elitnih formacija, ruske snage odustale su od izbacivanja ukrajinskih snaga koje kontroliraju srušeni Antonovski most na lijevoj obali Dnjepra. Ruska obrana u delti Dnjepra sad se oslanja na rijeku Konka i grad Oleški. Iako Ukrajinci postupno preuzimaju ade unutar delte, još uvijek nema prijetnje izvođenjem ukrajinskog desanta na okupirani dio Hersonske oblasti.
Rusiju spašava nadmoć u helikopterima i raketama
Iako se poduzimaju opsežne mjere radi umanjenja taktičke nadmoći ruskih helikoptera i aviona u zahvatu fronta, u ovom segmentu ruska strana će i dalje imati značajnu prednost. Međutim, ta prednost nije presudna. Od 133 prijeratna operativna jurišna helikoptera Ka-52 Aligator, dokumentiran je gubitak 39 letjelica. Ukupni kapacitet flote jurišnih helikoptera Ka-52 ne prelazi 50 operativno spremnih letjelica. To je nedovoljno da bi se osigurao presudan učinak na cijeloj liniji fronta od preko tisuću kilometara.
Iako je ponos ruske raketne tehnologije, hipersonična raketa H-47 M „Kindžal“, poražen i osramoćen u pokušaju napada na Kijev, ruska strana i dalje će nastaviti rušenje nebranjenih dijelova ukrajinskog teritorija dalekometnim krstarećim raketama, taktičkim balističkim projektilima i dronovima kamikazama.
Mogu se očekivati velika, ali ne i masovna razaranja, koja neće imati presudnog utjecaja na izvođenje borbenih djelovanja. Zbog davno obustavljene proizvodnje, polako će se smanjivati broj supersoničnih projektila velikog dometa H-22 i H-32. Njih uspješno uništava jedino PZO sustav MIM-104 Patriot. Nove isporuke PZO sustava sigurno će umanjiti terorizirajući učinak ruskog oružja, ali to je proces koji traje.
Ukrajina mora napredovati do kraja godine
Opskrbljivanje Ukrajine streljivom i dalje će biti pitanje koje će mučiti Kijev i njegove saveznike barem narednih pola godine. Američke procjene ukazuju da bi od travnja 2024. godine zapadna proizvodnja streljiva, kalibra od 155 milimetara, mogla osigurati kontinuiranu i dostatnu opskrbu ukrajinskih topnika.
Ukupan pozitivan učinak ukrajinske artiljerije mogao bi se smanjiti ukoliko Rusi uspiju omasoviti vlastitu proizvodnju artiljerijskih granata. Sadašnja ruska proizvodnja ne zadovoljava potrebe utroška na liniji fronta. Značajnije povećanje ruske produkcije streljiva moglo bi se dogoditi već iduće godine čime bi obrambeni potencijal agresorskih snaga znatno ojačao. Zbog toga je za Ukrajinu izuzetno važno postići napredak do kraja 2023. godine. U tom smislu, ukrajinska ofenziva smatrala bi se uspješnom ukoliko ove godine uspiju stvoriti uvjete koji ruske pozicije u južnoj Ukrajini i na Krimu čine teško održivima.
Po načinu, ali ne i po obimu, nešto slično dogodilo se na zapadnom dijelu Hersonske oblasti u jesen prošle godine. Međutim, površina okupiranog prostora u južnoj Ukrajini deset puta je veća. U slučaju šireg i dubljeg probijanja ruskih obrambenih linija u Zaporožju, postavlja se pitanje mogućnosti eksploatacije takve prilike od strane Združenih snaga Ukrajine. Pred ukrajinskim napadnim formacijama otvorio bi se ogroman prostor koji je potrebno zasititi vojnim postrojbama, organizirati njihovo snabdijevanje, osigurati bokove od ruskih protuudara i spriječiti napade iz zraka još uvijek superiornog zrakoplovstva Vojske Ruske Federacije.
Moskva i dalje vjeruje u pobjedu
U Moskvi su uvjereni da vrijeme radi za njih. Iskreno vjeruju da će njihovi veći ljudski i materijalni resursi na koncu odnijeti prevagu čak i bez izravne pobjede na bojnom polju. Zapad će reducirati svoju pomoć i prisiliti Ukrajinu na mirovne pregovore po povoljnim uvjetima za Moskvu, to su ruska očekivanja. Od takvog scenarija strahuje i predsjednik Češke Republike Petr Pavel, inače izuzetno proukrajinski orijentiran političar.
Među propagatorima ideje Velike Rusije, a i kod nekih krugova na Zapadu, rašireno je poimanje Rusa kao trpećeg naroda koji mnogo lakše podnosi velike gubitke i spreman je na dugotrajna odricanja u korist viših ciljeva. Ipak, zaboravljaju da se takvi zaključci izvode iz povijesti Ruskog carstva i SSSR-a kad su uz Ruse mnogo više trpjeli drugi porobljeni narodi. Mnogo jasnija perspektiva dalje podrške Zapada bit će poznata nakon okončanja bilateralnih pregovora između Sjedinjenih Država i Ukrajine o sigurnosnim jamstvima.
Trenutno, ma koliko ukrajinsko napredovanje bilo sporo, ruska strana postupno, ali sigurno gubi ljude i tehniku, a samim tim i pozicije na frontu. Minska polja mogu biti prepreka jedino ako ih netko može uspješno čuvati. Osim pretpostavki, trenutno ne postoji niti jedan provjerljiv indikator na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da su ruske snage slomile ukrajinsku ofenzivu.
Ukrajinci imaju novu taktiku, a Rusi na nju nemaju odgovora. Iako ofenziva napreduje sporo, sada je praktički nezaustavljiva
Ne postoji niti jedan indikator na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da su ruske snage slomile ukrajinsku ofenzivu
U Moskvi su uvjereni da vrijeme radi za njih. Iskreno vjeruju da će njihovi veći ljudski i materijalni resursi na koncu odnijeti prevagu čak i bez izravne pobjede na bojnom polju. Zapad će reducirati svoju pomoć i prisiliti Ukrajinu na mirovne pregovore po povoljnim uvjetima za Moskvu, to su ruska očekivanja
Kakvi su rezultati ukrajinskih napadnih operacija koje traju već dva mjeseca? Mnogi analitičari najavljivali su brzu pobjedu i izbijanje ukrajinskih snaga na obale Azovskog mora. Ništa manji broj komentatora već je nekoliko puta proglasio propast ukrajinske ofenzive. Ipak, većina neovisnih analitičara slaže se da još nije vrijeme za davanje konačnih zaključaka.
Međutim, sa sigurnošću se može govoriti o trendovima koji bitno utječu na daljnji razvoj borbenih djelovanja. Ipak, bilo da se radi o kratkotrajnim ili srednjoročnim tendencijama, one ne nastaju niti nestaju preko noći. Rat, a samim tim i oružana borba kao osnovni njegov sadržaj, pod utjecajem su vrlo složenih vojnih, gospodarskih, financijskih, tehnoloških, unutrašnjih i vanjskopolitičkih kretanja u vremenskom i geografskom prostoru, često mnogo većem od poprišta oružanih sukoba.
Zbog veličine i značaja rusko-ukrajinskog sukoba te izravno ili neizravno uključenih strana, procesi koji diktiraju ishod vrlo su inertni. To znači i da su brza rješenja, u sadašnjim okolnostima, malo vjerojatna.
Moskva više ne očekuje kraj rata pobjedom
Što se tiče ruske strane, sasvim je jasno da Moskva više ne očekuje okončanje rata pobjedom na bojnom polju. Nakon neuspjele zimske ofenzive, koju je početkom ove godine, preko tri mjeseca vodio nesposobni načelnik ruskog generalštaba, general armije Valerij Gerasimov, Rusi su se vratili na taktiku i pozicije koje je manje-više krajem jeseni prošle godine uspostavio smijenjeni general-armije Sergej Surovikin.
Ukratko, na zaporoškom i donjeckom dijelu fronta, s osloncem na fortifikacijski uređenu obranu po dubini, Rusi vode obrambene operacije, dok se na luganskom dijelu fronta izvodi aktivna obrana s ograničenim, ali stalnim napadima na ukrajinske snage. Sasvim logična odluka s obzirom na raspoloživo ljudstvo i ruske logističke kapacitete. Relativna blizina teritorija Ruske Federacije osigurava kontinuitet snabdijevanja, kao i zračnu podršku ruskih trupa koje se bore uz granicu Hersonske i Luganske oblasti na potezu od Kupjanska do Kremine.
Paralelno s tim, ruska strana udarima po dubini teritorija Ukrajine nastoji ostvariti strategijske dobitke, pa i utjecati na globalna kretanja. Udari na ukrajinsku infrastrukturu za izvoz žita, kao i najava blokade luka pod kontrolom Kijeva na Crnom moru, najbolji su primjeri pokušaja djelovanja na globalnoj razini. Izbacivanjem Ukrajine sa svjetskog tržišta pšenice pokušava se izazivati glad kod najsiromašnijih zemalja, kako bi se ostvarili vanjskopolitički benefiti za Moskvu kao jedinog velikog igrača na tržištu. Međutim, izgleda da takvi ruski pokušaji ne izazivaju pretjeranu zabrinutost na Zapadu. Barem za sada.
Ukrajinska protuzračna obrana sve bolja
Pokušaj teroriziranja Ukrajine napadom na elektrodistributivnu mrežu nije dao željene rezultate. Jednostavno, Rusija nema dovoljno borbenih potencijala kako bi realizirala takav cilj. U najboljim danima uspijevala je lansirati oko 80 projektila, u ciklusu od jednog do dva tjedna, što je nedovoljno da bi se ostvario i održavao postignuti učinak razaranja kritične infrastrukture.
Ukrajinska protuzračna obrana stalno je rasla i postajala učinkovitija. Domišljatost i ustrajnost Ukrajinaca, uz obilnu pomoć prijateljskih država, kompenzirala je učinke ruskog terora nad civilnim pučanstvom Ukrajine. Niska razina učinkovitosti ruskog strategijskog zrakoplovstva i raketnih jedinica vidi se i iz činjenice da već tri mjeseca ne uspijevaju neutralizirati jednu eskadrilu Suhoj Su-24. Postizanje učinka raketnim napadima koji bi mogao preokrenuti tijek rata u korist Moskve više nije opcija.
Putin konsolidira kontrolu nad vojskom
Nakon kratkotrajne oružane pobune plaćenika Wagner grupe, izgleda da predsjednik Vladimir Putin polako konsolidira kontrolu nad vojnim i paravojnim oružanim formacijama. Međutim, selekcija ruskog oficirskog kadra, po kriteriju bespogovorne lojalnosti vladaru iz Kremlja, plaćena je micanjem desetaka sposobnijih ruskih časnika. Tko se usudio na bilo koji način dovesti u pitanje ili kritizirati postojeći sustav vođenja i zapovijedanja u Vojsci Ruske Federacije, maknut je s utjecajnog položaja.
Štiteći sebe, što mu je bio apsolutni prioritet, vrhovni zapovjednik oružanih snaga Ruske Federacije štitio je i sebi lojalnu, ali nesposobnu i korumpiranu vojnu nomenklaturu, na čijem je čelu ministar obrane Sergej Šojgu. Pored već ranije spomenutog generala-armije Sergeja Surovikina, nogu je dobio i general bojnik Ivan Popov, bivši ruski zapovjednik 58. kombinirane oružane armije u Ukrajini.
Dužnosti je razriješen i general bojnik Vladimir Seliverstov, čelnik moskovske 105. padobranske zračno-desantne divizije. Još najmanje 13 visokih ruskih vojnih časnika privedeno je na ispitivanje nakon pobune osnivača Wagner grupe Jevgenija Prigožina. Dakle, umjesto povećanja efikasnosti sustava zapovijedanja, visoki časnici Vojske Ruske Federacije zauzeti su očuvanjem svojih privilegiranih položaja, dok se niži časnički kadar bori s preživljavanjem na frontu, što zbog ukrajinskih napada, a što zbog lošeg snabdijevanja.
Uskoro se očekuje novi val mobilizacije
Nizak borbeni moral, slaba obučenost i vrlo niska razina discipline praćeni raširenim alkoholizmom mobiliziranih rezervista i dalje su slabe karike ruske vojne organizacije na terenu. Planovi popune trupa nikako da se realiziraju. Iz tih razloga Duma stalno dopunjava zakone kako bi olakšala proces izvršenja mobilizacije i spriječila vojne obveznike da legalno napuste zemlju.
Uskoro se očekuje novi val mobilizacije. Kao znak protivljenja tom planu, početkom tjedna zapaljeno je najmanje 20 ruskih vojnih ureda zaduženih za pozivanje rezervista. Sad se tek vide pogubne posljedice nerazumnog utroška ljudi i sredstava tijekom ruske zimske ofenzive.
Raspoložive operativne rezerve ruske vojske u Ukrajini vrlo su ograničene. Prema doktrini upotrebe snaga, nakon izgubljenog položaja ruski zapovjednici moraju organizirati protunapad. Međutim, u tri protunapada Rusi uspijevaju povratiti jedan izgubljeni položaj. Pored toga, pokazalo se da su mobilizirane postrojbe totalno nemotivirane i nespremne za ponovne juriše na izgubljene položaje.
Rusi su izgradili moćne fortifikacije
Ipak, ruska strana nije štedjela na radovima i sredstvima kad se uređivalo obrambene položaje, koji se od Dnjepra prema istoku protežu u dužini od oko 180 kilometara. Izgradnja je počela još u rujnu prošle godine. Njihova dogradnja i stalno ojačavanje traju u kontinuitetu do danas. Obrana se oslanja na brojne poljske fortifikacije, prirodne prepreke i masovno zaprečavanje.
Masovno su „zasijana“ brojna minska polja na mogućim pravcima napada. Rusi su poseban naglasak stavili na organizaciju protuoklopne obrane koja je također ešalonirana po dubini. Kombinacijom protutenkovskih mina, protuoklopnih vođenih raketa, artiljerijske vatre i udara iz zraka ruske snage uspjele su zaustaviti početne ukrajinske pokušaje probijanja utvrđenih linija napadima oklopno-mehaniziranih snaga iz pokreta.
Iako su se helikopteri Ka-52 pokazali učinkovitim protuoklopnim sredstvom, bez uređenog obrambenog pojasa čije je osnove postavio nogirani ruski general-armije Sergej Surovikin, Združene snage Ukrajine već bi odavno bile na obalama Azovskog mora.
Ukrajina pokazala zavidnu fleksibilnost
Izvođenje velikih napadnih operacija zahtijeva dugotrajno i kompleksno planiranje. Međutim, ma koliko planovi bili dobri, već nakon prvog susreta s neprijateljem, oni se moraju prilagođavati, modificirati pa i mijenjati.
U tom smislu, zapovjedništvo Združenih snaga Ukrajine pokazalo je zavidnu fleksibilnost i kreativnost u prilagodbi taktike napada na ruske obrambene položaje. Od zapadne vojne pomoći, angažirane u početnim danima ofenzive, većina od 11 tenkova Leoparda 2 i 48 borbenih vozila pješadije M2A2 Bradley izgubljeni su u prvim tjednima rata.
Nisu zabilježeni izravni tenkovski dueli ruskih i zapadnih oklopnjaka. Većina gubitaka nastala je kao posljedica masovnog i sveobuhvatnog minsko eksplozivnog zaprečavanja te napada iz zraka ruskih jurišnih helikoptera Kamov Ka-52 i bespilotnih letjelica kamikaza ZALA Lancet.
Ostaje im 90 vremenski povoljnih dana
Brojni su razlozi početnog zastoja u pokušaju proboja ruskih linija. Pokraj ruske obrane, dio uzroka leži i u neiskustvu ukrajinskih zapovjednika u planiranju i provođenju velikih operacija. Također, neke od novoformiranih pričuvnih brigada, poput 47. mehanizirane, pokazale su ozbiljne unutrašnje slabosti kod prvog doticaja s neprijateljima. To je očekivana posljedica skraćenog procesa obuka gdje je naglasak stavljen na individualnom osposobljavanju pojedinaca i posada, nauštrb združene taktičke obuke.
Taktika pokušaja brzog prodora, uvođenjem oklopno-mehaniziranih jedinica u napad iz pokreta, zamijenjena je mnogo jednostavnijim, ali sporijim načinom napredovanja. Umjesto oklopa, u prve borbene linije ide pješaštvo s inženjerijskim jedinicama za raščišćavanje minskih polja. Promjene taktike daju vidljive rezultate. Smanjeni su gubici u ljudstvu, oklopu i ostaloj tehnici uz postupno, ali stalno napredovanje. Do sada je pod punu kontrolu ukrajinskih snaga stavljeno oko 240 četvornih kilometara utvrđenih ruskih obrambenih položaja. Negativna strana ove taktike je sporost u napredovanju.
Ukrajincima na raspolaganju ostaje još oko 90 dana povoljnih vremenskih uvjeta za izvođenje napadnih operacija. Iako nigdje nije službeno rečeno, često se spominje postizanje značajnijih uspjeha na bojnom polju kao preduvjet za nastavak obilate vojne pomoći Ukrajini. Promijenjena ukrajinska taktika kao posljedicu ima i povećanu potrošnju artiljerijskog streljiva.
Zapadni saveznici stalno proširuju bazu za opskrbu Ukrajine granatama velikog kalibra. I pored toga, razina raspoloživog streljiva povremeno dolazi na kritičnu razinu. Posljednja kriza iz lipnja u opskrbi granatama kalibra 155 milimetra premošćena je dostavom do tada nedostupnog kazetnog streljiva u istom kalibru.
Ukrajina ima tri prednosti nerješive za Rusiju
Artiljerski dvoboji predstavljaju dio borbenih djelovanja u kojima ukrajinska snaga ostvaruje postupnu, ali sigurnu nadmoć. Broj uništenih ruskih topničkih sustava za četiri puta nadmašuje ukrajinske gubitke. O tome izravno svjedoče i ruski izvori. Nekadašnji klasični način kontrabatiranja primjenom masovnih topničkih udara zamijenjen je individualni preciznim napadima na pojedinačna artiljerska oružja.
Uz to, kvaliteta obavještajnih podataka kojima raspolaže ukrajinska strana omogućava uništavanje zapovjednih mjesta, radarskih i promatračkih postaja, poljskih skladišta streljiva na taktičkoj i operativnoj dubini. Kao posljedica, ruska strana izgubila je prijašnju apsolutnu superiornost u artiljerijskoj vatri, osnovnoj udarnoj snazi koja je omogućavala relativno uspješno izvođenje napadnih operacija.
Količina cijevne i raketne artiljerije koja je sa Zapada stigla u Ukrajinu postigla je balans u broju oružja koja se koristi na frontu. Sad do izražaja dolazi kvaliteta suvremene zapadne tehnologije koja donosi ukrajinskoj strani dugotrajnu i stalnu prednost. Veći domet i bolja preciznost ukrajinske artiljerije uz kvalitetnije obavještajno osiguranje predstavljaju za rusku stranu dugotrajno nerješiv problem ne samo na taktičkoj, nego i na operativnoj razini.
Ne zna se pravac glavnog napada
Združene snage Ukrajine još uvijek nisu izrazile težišni pravac napada. U napadnim operacijama najviše sudjeluje 9. korpus. Kijev većinu 10. korpusa drži u pričuvi. Kada će izraziti težište napadnih operacija i dalje je nepoznanica. Svaka varijanta ima svoje prednosti i nedostatke.
Južno od Orahova vodi najkraći put do Tokmaka, ključnog komunikacijskog čvorišta okupiranog dijela Zaporoške oblasti. Ukrajinske snage probile su prednje linije obrane nekoliko kilometara jugoistočno od sela Robotine i došle do prvog utvrđenog pojasa s protutenkovskim rovovima i betonskim tenkovskim zaprekama sjeverno od sela Verbove.
Oslobođenjem Tokmaka, otvara se put prema Melitopolju. Time bi se presjekao kopneni koridor između Krima i Rusije. Međutim, na tom pravcu najbolje je fortifikacijski uređen dio ruske obrane. Pored toga, oko Tokmaka izgrađeni su objekti za izvođenje kružne obrane šireg područja grada.
Ukrajinske snage napreduju prema jugu,
Na osi Velika Novosilka, oslobađanjem Staromajorska od strane ukrajinske 35. brigade marinaca izvršen je ozbiljan prodor dalje na jug. Međutim, ukrajinske snage imaju savladati još najmanje 10 kilometara prednje obrane da bi došli do glavnog pojasa poljskih fortifikacija. Na ovom pravcu rijeka Mokri Jal predstavlja svojevrsnu razdjelnicu između snaga koje napreduju prema jugu. Ta prirodna pregrada ograničava manevarske mogućnosti napadačkih kolona.
Ruska obrana, po dubini, više je oslonjena na naseljena mjesta nego na poljske fortifikacije. Postoji samo jedan uređeni obrambeni pojas. Probojem prema jugu ukrajinske snage mogle bi izmanevrirati gustu obranu u rajonu Tokmaka. Također, ostao bi im otvoren put prema okupiranim gradovima Mariupolju i Berdjansku na Azovskom moru. Međutim, tako ambiciozni prodori zahtijevaju koncentraciju i angažman većeg broja mehaniziranih i motoriziranih snaga. Automatski, takve grupacije tehnike postaju unosan cilj za ruske jurišne helikoptere i avijaciju.
Slijedi izazov oko Bahmuta
Južno od Bahmuta, ukrajinske snage „ispeglale“ su front na liniji Kliščivka, Andrivka, Kurdiomivka. Motor napada je 3. jurišna brigada sastavljena od pripadnika bivše pukovnije Azov i pokazala se kao najučinkovitija i najbolja operativna postrojba ukrajinske kopnene vojske. Sjeverno od Bahmuta, ostvarena su znatno manja ukrajinska napredovanja.
Ipak, u kombinaciji s prodorima južno od Bahmuta za očekivati je skorašnje operativno okruženje ovog bivšeg rudarskog grada koji izgledom podsjeća na Hirošimu nakon bacanja atomske bombe. Toga su svjesne i ruske snage. Naredni obrambeni pojas Rusi uređuju dvadeset kilometara istočno od Bahmuta.
Na okupiranom dijelu Hersonske oblasti, nakon brojnih neuspješnih protunapada elitnih formacija, ruske snage odustale su od izbacivanja ukrajinskih snaga koje kontroliraju srušeni Antonovski most na lijevoj obali Dnjepra. Ruska obrana u delti Dnjepra sad se oslanja na rijeku Konka i grad Oleški. Iako Ukrajinci postupno preuzimaju ade unutar delte, još uvijek nema prijetnje izvođenjem ukrajinskog desanta na okupirani dio Hersonske oblasti.
Rusiju spašava nadmoć u helikopterima i raketama
Iako se poduzimaju opsežne mjere radi umanjenja taktičke nadmoći ruskih helikoptera i aviona u zahvatu fronta, u ovom segmentu ruska strana će i dalje imati značajnu prednost. Međutim, ta prednost nije presudna. Od 133 prijeratna operativna jurišna helikoptera Ka-52 Aligator, dokumentiran je gubitak 39 letjelica. Ukupni kapacitet flote jurišnih helikoptera Ka-52 ne prelazi 50 operativno spremnih letjelica. To je nedovoljno da bi se osigurao presudan učinak na cijeloj liniji fronta od preko tisuću kilometara.
Iako je ponos ruske raketne tehnologije, hipersonična raketa H-47 M „Kindžal“, poražen i osramoćen u pokušaju napada na Kijev, ruska strana i dalje će nastaviti rušenje nebranjenih dijelova ukrajinskog teritorija dalekometnim krstarećim raketama, taktičkim balističkim projektilima i dronovima kamikazama.
Mogu se očekivati velika, ali ne i masovna razaranja, koja neće imati presudnog utjecaja na izvođenje borbenih djelovanja. Zbog davno obustavljene proizvodnje, polako će se smanjivati broj supersoničnih projektila velikog dometa H-22 i H-32. Njih uspješno uništava jedino PZO sustav MIM-104 Patriot. Nove isporuke PZO sustava sigurno će umanjiti terorizirajući učinak ruskog oružja, ali to je proces koji traje.
Ukrajina mora napredovati do kraja godine
Opskrbljivanje Ukrajine streljivom i dalje će biti pitanje koje će mučiti Kijev i njegove saveznike barem narednih pola godine. Američke procjene ukazuju da bi od travnja 2024. godine zapadna proizvodnja streljiva, kalibra od 155 milimetara, mogla osigurati kontinuiranu i dostatnu opskrbu ukrajinskih topnika.
Ukupan pozitivan učinak ukrajinske artiljerije mogao bi se smanjiti ukoliko Rusi uspiju omasoviti vlastitu proizvodnju artiljerijskih granata. Sadašnja ruska proizvodnja ne zadovoljava potrebe utroška na liniji fronta. Značajnije povećanje ruske produkcije streljiva moglo bi se dogoditi već iduće godine čime bi obrambeni potencijal agresorskih snaga znatno ojačao. Zbog toga je za Ukrajinu izuzetno važno postići napredak do kraja 2023. godine. U tom smislu, ukrajinska ofenziva smatrala bi se uspješnom ukoliko ove godine uspiju stvoriti uvjete koji ruske pozicije u južnoj Ukrajini i na Krimu čine teško održivima.
Po načinu, ali ne i po obimu, nešto slično dogodilo se na zapadnom dijelu Hersonske oblasti u jesen prošle godine. Međutim, površina okupiranog prostora u južnoj Ukrajini deset puta je veća. U slučaju šireg i dubljeg probijanja ruskih obrambenih linija u Zaporožju, postavlja se pitanje mogućnosti eksploatacije takve prilike od strane Združenih snaga Ukrajine. Pred ukrajinskim napadnim formacijama otvorio bi se ogroman prostor koji je potrebno zasititi vojnim postrojbama, organizirati njihovo snabdijevanje, osigurati bokove od ruskih protuudara i spriječiti napade iz zraka još uvijek superiornog zrakoplovstva Vojske Ruske Federacije.
Moskva i dalje vjeruje u pobjedu
U Moskvi su uvjereni da vrijeme radi za njih. Iskreno vjeruju da će njihovi veći ljudski i materijalni resursi na koncu odnijeti prevagu čak i bez izravne pobjede na bojnom polju. Zapad će reducirati svoju pomoć i prisiliti Ukrajinu na mirovne pregovore po povoljnim uvjetima za Moskvu, to su ruska očekivanja. Od takvog scenarija strahuje i predsjednik Češke Republike Petr Pavel, inače izuzetno proukrajinski orijentiran političar.
Među propagatorima ideje Velike Rusije, a i kod nekih krugova na Zapadu, rašireno je poimanje Rusa kao trpećeg naroda koji mnogo lakše podnosi velike gubitke i spreman je na dugotrajna odricanja u korist viših ciljeva. Ipak, zaboravljaju da se takvi zaključci izvode iz povijesti Ruskog carstva i SSSR-a kad su uz Ruse mnogo više trpjeli drugi porobljeni narodi. Mnogo jasnija perspektiva dalje podrške Zapada bit će poznata nakon okončanja bilateralnih pregovora između Sjedinjenih Država i Ukrajine o sigurnosnim jamstvima.
Trenutno, ma koliko ukrajinsko napredovanje bilo sporo, ruska strana postupno, ali sigurno gubi ljude i tehniku, a samim tim i pozicije na frontu. Minska polja mogu biti prepreka jedino ako ih netko može uspješno čuvati. Osim pretpostavki, trenutno ne postoji niti jedan provjerljiv indikator na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da su ruske snage slomile ukrajinsku ofenzivu.