Od pokretanja ruske ofenzive početkom 2024. isticalo se pet pravaca na kojima su ruske snage imale težište djelovanja. Na pravcu Kupjanska, na granici Harkivske i Luhanske oblasti, i pored angažiranja značajnih snaga nisu ostvarili primjetan napredak. Iz pravca Kremine prema Limanu, kroz Serebrjanske šume, uz velike gubitke ostvarili su ograničene taktičke pomake prema zapadu. Međutim, obale rijeke Žerebjec i dalje su izvan dosega napadača.
U Zaporižju, kod orihivske izbočine, bili su brojni pokušaji zauzimanja sela Robotine. Rusi su opet uspjeli ostvariti neke taktičke pomake, ali također uz velike gubitke. Robotine su još uvijek pod kontrolom ukrajinske vojske. Ukratko, agresorske snage uspjele su ostvariti relativno veći broj taktičkih prodora niže razine duž linije fronta. Međutim, ruska ofenzivna djelovanja u Donjecku, zapadno od Bahmuta i Avdiivke, zabrinjavaju Kijev. Na tim dijelovima ozbiljno prijete većim pomicanjem borbene linije dalje prema zapadu i stvaranjem uvjeta za okupaciju cijele Donjecke oblasti.
Rusi koriste vatrenu superiornost
Časiv Jar, gradić od prijeratnih dvanaest tisuća stanovnika, središte je obrambenog područja koje su ukrajinske snage formirale zapadno od Bahmuta. Oslonac obrane uspostavljen je na nekoliko naselja istočno od gradića. Međutim, koristeći svoju vatrenu superiornost, Rusi sustavno razaraju na brzinu izrađene poljske fortifikacije i polako napreduju prema zapadu. Težišni vektori napada su sjeverno i južno od grada. Pod svoju kontrolu stavili su sela Bohdanivka i Ivanivske.
Kao posljedica ukrajinskog protuudara između Ivanivske i Kliščiivke, ruski prodor je trenutačno u zastoju. Međutim, ukupna posljedica može biti usporavanje, ali ne i zaustavljanje ruske ofenzive na tom dijelu. Rusi očigledno nemaju namjeru voditi izravne borbe za Časiv Jar, nego obuhvatnim manevrom nastoje prisiliti branitelje na povlačenje.
Zapadno od Avdiivke, na brzinu formirana ukrajinska obrambena linija, također oslonjena na naseljena mjesta, nije uspjela zadržati ruske prodore. I pored značajnih gubitaka, ruske snage uvodile su nove rezerve i potisnule ukrajinske snage prema zapadu u prosjeku osam do deset kilometara od Avdiivke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pao dio obrambene linije
Međutim, kritična točka na ovom dijelu fronta je selo Očeretine. Nakon što je svoje položaje, iz nepoznatih razloga, napustila ukrajinska mehanizirana brigada, mehanizirane ruske postrojbe iskoristile su priliku i uklinile se dodatnih sedam kilometara u ukrajinsku obranu. Problem je što je selo Očeretine dio uređene i utvrđene obrambene linije koju su Ukrajinci počeli graditi neposredno prije pada Avdiivke.
Sustavom uzastopnih utvrđenih otpornih točaka namjeravali su zaustaviti daljnje ruske prodore u Donjecku. Međutim, padom sela Očeretine kompromitirane su ostale obrambene pozicije. Ruska strana nastoji to iskoristiti napadajući južno prema selu Solovjov s ciljem proširenja lijevog krila svoga klina unutar ukrajinske obrane. Kako bi zakrpali rupu u obrani, Ukrajinci su na brzinu angažirali već premorenu 47. mehaniziranu brigadu. Rezultati su još nepoznati.
Nepovjerenje vojnih obveznika potkopava moral
Zastoj u isporuci zapadne pomoći nije jedini, a ni presudni razlog slabosti ukrajinske obrane. Na naplatu dolaze svi propusti koje je administracija Volodimira Zelenskog, svjesno ili nesvjesno, činila izravnim miješanjem u organizaciju obrane zemlje i čisto operativna vojna pitanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najslabija točka ukrajinskih obrambenih sposobnosti i dalje je mobilizacijski sustav, koji je neučinkovit i korumpiran. Sve više vojno sposobnih Ukrajinaca želi izbjeći vojnu službu, bilo potkupljivanjem službenika ili bijegom preko granice. Samo na dijelu granice s Rumunjskom u Zakarpatju više od šest tisuća mladića preplivalo je Tisu. Njih 22 utopilo se u mutnoj vodi bježeći od rata.
U načelu, loš odaziv na mobilizaciju može imati dva osnovna uzroka. Prvi je neslaganje s ciljevima rata; u Ukrajini to nije slučaj jer većina stanovnika podržava pravedne obrambene ciljeve rata. Drugi razlog je nepovjerenje vojnih obveznika u sposobnost države da im osigura ravnopravan tretman, potrebno naoružanje i opremu. Takav osjećaj izuzetno potkopava moral.
Američka pomoć stabilizira front
Općepoznata je činjenica da tko ima novca može kupiti isključenje iz sustava mobilizacije. Također, logistička podrška borbenim jedinicama neravnomjerna je, neplanska i loše organizirana. Vrlo su česti slučajevi da neke postrojbe na prvoj crti budu potpuno zapostavljene, počev od naoružanja i streljiva pa do hrane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mjesecima se raspravljalo o izmjenama zakona koji regulira mobilizaciju, a da se ona nije provodila. Donesene izmjene samo su mrtvo slovo na papiru jer sustav nije sposoban generirati snage potrebne za front. Sad se nažalost vidi da je smijenjeni general Valerij Zalužni umnogome bio u pravu.
Nedavno odobrena američka pomoć Ukrajincima će u velikoj mjeri omogućiti stabilizaciju fronta. Dosadašnje iskustvo ukazuje da su osnovni problemi suvremenog zapadnog naoružanja da dolazi kasno i u nedovoljnim količinama. U tom smislu, tehnološka superiornost zapadne vojne industrije ne može doći do izražaja jer nedostatna količina ne osigurava održavanje inicijalno postignutog učinka; Rusima uvijek ostaje vremena za oporavak.
Oružje treba slati na vrijeme
Najbolji primjer je prošlogodišnja zakašnjela i ograničena upotreba taktičkih balističkih projektila MGM-140 ATACMS. Umjesto na početku ukrajinske ofenzive u lipnju, rakete su stigle – u ograničenoj količini – tek u listopadu. U napadu na dva helikopterska uzletišta 20. listopada 2023. godine uništeno je minimalno 15 ruskih jurišnih helikoptera. Međutim, bilo je kasno. Ruski jurišni helikopteri već su slomili kičmu ukrajinskih mehaniziranih brigada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U novom paketu pomoći, nakon pauze od šest mjeseci, Sjedinjene Države dostavile su navodno i stotinu raketa za MGM-140 ATACMS, dometa do 300 kilometara! Barem je jedan segment vojne pomoći izvjestan i trebao bi biti dostatan za obranu: zajedno s naporima europskih zemalja, Sjedinjene Države bi ove godine Ukrajini trebale osigurati dovoljnu količinu artiljerijskog streljiva.
Željeznica glavna meta
U međuvremenu, do dolaska pomoći na liniju fronta, Rusima se žuri iskoristiti sadašnju prednost u vatrenoj moći. Radi sprečavanja distribucije vojne pomoći, prije svega streljiva, obnovljeni su napadi na transportnu infrastrukturu; Ukrajinske željeznice glavna su meta. U velikoj mjeri iscrpljene zalihe protuzrakoplovnih raketa ukrajinskog PZO-a Rusima otvaraju mogućnosti za postizanje boljih rezultata svojih napada iz zraka.
Iako su u strategijskoj prednosti, ruske snage daleko su od sposobnosti za postizanje presudnih pobjeda na bojnom polju. Posljednji američki paket pomoći, zajedno s nastojanjem ostalih saveznika, dodatno smanjuje izglede Moskve za okončanje rata pod njima prihvatljivim uvjetima. Još kad bi Ukrajina počela rješavati svoje unutrašnje probleme, počeo bi se nazirati kraj ovog oružanog sukoba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problemi kod Donjecka: Rusi su se uklinili u sustav ukrajinskih utvrda. Kompromitirana je cijela obrambena linija
Ukrajinska mehanizirana brigada iz nepoznatih razloga je napustila svoj položaj pa su Rusi zauzeli Očeretine
Do dolaska američke pomoći na liniju fronta, Rusima se žuri iskoristiti prednost u vatrenoj moći. Radi sprečavanja distribucije vojne pomoći, prije svega streljiva, obnovljeni su napadi na transportnu infrastrukturu; Ukrajinske željeznice glavna su meta
Situacija na ukrajinskom ratištu i dalje ima negativan trend na štetu branitelja. Iako se ne može govoriti o kritičnom trenutku koji bi okončao rat u korist Ruske Federacije, razvoj događaja vrlo ozbiljno ugrožava stabilnost obrambenih linija, prije svega na donjeckom dijelu fronta. Vojska Ruske Federacije i dalje održava strategijsku inicijativu.
Od pokretanja ruske ofenzive početkom 2024. isticalo se pet pravaca na kojima su ruske snage imale težište djelovanja. Na pravcu Kupjanska, na granici Harkivske i Luhanske oblasti, i pored angažiranja značajnih snaga nisu ostvarili primjetan napredak. Iz pravca Kremine prema Limanu, kroz Serebrjanske šume, uz velike gubitke ostvarili su ograničene taktičke pomake prema zapadu. Međutim, obale rijeke Žerebjec i dalje su izvan dosega napadača.
U Zaporižju, kod orihivske izbočine, bili su brojni pokušaji zauzimanja sela Robotine. Rusi su opet uspjeli ostvariti neke taktičke pomake, ali također uz velike gubitke. Robotine su još uvijek pod kontrolom ukrajinske vojske. Ukratko, agresorske snage uspjele su ostvariti relativno veći broj taktičkih prodora niže razine duž linije fronta. Međutim, ruska ofenzivna djelovanja u Donjecku, zapadno od Bahmuta i Avdiivke, zabrinjavaju Kijev. Na tim dijelovima ozbiljno prijete većim pomicanjem borbene linije dalje prema zapadu i stvaranjem uvjeta za okupaciju cijele Donjecke oblasti.
Rusi koriste vatrenu superiornost
Časiv Jar, gradić od prijeratnih dvanaest tisuća stanovnika, središte je obrambenog područja koje su ukrajinske snage formirale zapadno od Bahmuta. Oslonac obrane uspostavljen je na nekoliko naselja istočno od gradića. Međutim, koristeći svoju vatrenu superiornost, Rusi sustavno razaraju na brzinu izrađene poljske fortifikacije i polako napreduju prema zapadu. Težišni vektori napada su sjeverno i južno od grada. Pod svoju kontrolu stavili su sela Bohdanivka i Ivanivske.
Kao posljedica ukrajinskog protuudara između Ivanivske i Kliščiivke, ruski prodor je trenutačno u zastoju. Međutim, ukupna posljedica može biti usporavanje, ali ne i zaustavljanje ruske ofenzive na tom dijelu. Rusi očigledno nemaju namjeru voditi izravne borbe za Časiv Jar, nego obuhvatnim manevrom nastoje prisiliti branitelje na povlačenje.
Zapadno od Avdiivke, na brzinu formirana ukrajinska obrambena linija, također oslonjena na naseljena mjesta, nije uspjela zadržati ruske prodore. I pored značajnih gubitaka, ruske snage uvodile su nove rezerve i potisnule ukrajinske snage prema zapadu u prosjeku osam do deset kilometara od Avdiivke.
Pao dio obrambene linije
Međutim, kritična točka na ovom dijelu fronta je selo Očeretine. Nakon što je svoje položaje, iz nepoznatih razloga, napustila ukrajinska mehanizirana brigada, mehanizirane ruske postrojbe iskoristile su priliku i uklinile se dodatnih sedam kilometara u ukrajinsku obranu. Problem je što je selo Očeretine dio uređene i utvrđene obrambene linije koju su Ukrajinci počeli graditi neposredno prije pada Avdiivke.
Sustavom uzastopnih utvrđenih otpornih točaka namjeravali su zaustaviti daljnje ruske prodore u Donjecku. Međutim, padom sela Očeretine kompromitirane su ostale obrambene pozicije. Ruska strana nastoji to iskoristiti napadajući južno prema selu Solovjov s ciljem proširenja lijevog krila svoga klina unutar ukrajinske obrane. Kako bi zakrpali rupu u obrani, Ukrajinci su na brzinu angažirali već premorenu 47. mehaniziranu brigadu. Rezultati su još nepoznati.
Nepovjerenje vojnih obveznika potkopava moral
Zastoj u isporuci zapadne pomoći nije jedini, a ni presudni razlog slabosti ukrajinske obrane. Na naplatu dolaze svi propusti koje je administracija Volodimira Zelenskog, svjesno ili nesvjesno, činila izravnim miješanjem u organizaciju obrane zemlje i čisto operativna vojna pitanja.
Najslabija točka ukrajinskih obrambenih sposobnosti i dalje je mobilizacijski sustav, koji je neučinkovit i korumpiran. Sve više vojno sposobnih Ukrajinaca želi izbjeći vojnu službu, bilo potkupljivanjem službenika ili bijegom preko granice. Samo na dijelu granice s Rumunjskom u Zakarpatju više od šest tisuća mladića preplivalo je Tisu. Njih 22 utopilo se u mutnoj vodi bježeći od rata.
U načelu, loš odaziv na mobilizaciju može imati dva osnovna uzroka. Prvi je neslaganje s ciljevima rata; u Ukrajini to nije slučaj jer većina stanovnika podržava pravedne obrambene ciljeve rata. Drugi razlog je nepovjerenje vojnih obveznika u sposobnost države da im osigura ravnopravan tretman, potrebno naoružanje i opremu. Takav osjećaj izuzetno potkopava moral.
Američka pomoć stabilizira front
Općepoznata je činjenica da tko ima novca može kupiti isključenje iz sustava mobilizacije. Također, logistička podrška borbenim jedinicama neravnomjerna je, neplanska i loše organizirana. Vrlo su česti slučajevi da neke postrojbe na prvoj crti budu potpuno zapostavljene, počev od naoružanja i streljiva pa do hrane.
Mjesecima se raspravljalo o izmjenama zakona koji regulira mobilizaciju, a da se ona nije provodila. Donesene izmjene samo su mrtvo slovo na papiru jer sustav nije sposoban generirati snage potrebne za front. Sad se nažalost vidi da je smijenjeni general Valerij Zalužni umnogome bio u pravu.
Nedavno odobrena američka pomoć Ukrajincima će u velikoj mjeri omogućiti stabilizaciju fronta. Dosadašnje iskustvo ukazuje da su osnovni problemi suvremenog zapadnog naoružanja da dolazi kasno i u nedovoljnim količinama. U tom smislu, tehnološka superiornost zapadne vojne industrije ne može doći do izražaja jer nedostatna količina ne osigurava održavanje inicijalno postignutog učinka; Rusima uvijek ostaje vremena za oporavak.
Oružje treba slati na vrijeme
Najbolji primjer je prošlogodišnja zakašnjela i ograničena upotreba taktičkih balističkih projektila MGM-140 ATACMS. Umjesto na početku ukrajinske ofenzive u lipnju, rakete su stigle – u ograničenoj količini – tek u listopadu. U napadu na dva helikopterska uzletišta 20. listopada 2023. godine uništeno je minimalno 15 ruskih jurišnih helikoptera. Međutim, bilo je kasno. Ruski jurišni helikopteri već su slomili kičmu ukrajinskih mehaniziranih brigada.
U novom paketu pomoći, nakon pauze od šest mjeseci, Sjedinjene Države dostavile su navodno i stotinu raketa za MGM-140 ATACMS, dometa do 300 kilometara! Barem je jedan segment vojne pomoći izvjestan i trebao bi biti dostatan za obranu: zajedno s naporima europskih zemalja, Sjedinjene Države bi ove godine Ukrajini trebale osigurati dovoljnu količinu artiljerijskog streljiva.
Željeznica glavna meta
U međuvremenu, do dolaska pomoći na liniju fronta, Rusima se žuri iskoristiti sadašnju prednost u vatrenoj moći. Radi sprečavanja distribucije vojne pomoći, prije svega streljiva, obnovljeni su napadi na transportnu infrastrukturu; Ukrajinske željeznice glavna su meta. U velikoj mjeri iscrpljene zalihe protuzrakoplovnih raketa ukrajinskog PZO-a Rusima otvaraju mogućnosti za postizanje boljih rezultata svojih napada iz zraka.
Iako su u strategijskoj prednosti, ruske snage daleko su od sposobnosti za postizanje presudnih pobjeda na bojnom polju. Posljednji američki paket pomoći, zajedno s nastojanjem ostalih saveznika, dodatno smanjuje izglede Moskve za okončanje rata pod njima prihvatljivim uvjetima. Još kad bi Ukrajina počela rješavati svoje unutrašnje probleme, počeo bi se nazirati kraj ovog oružanog sukoba.