Podsjećamo na dijelove Fižulićeve kolumne koja objašnjava što je sve krivo sa starim izraelskim avionima
Izraelski mediji objavili su da su Plenković i Netanyjahu blizu dogovora
Izraelski mediji objavili su danas vijest kako je hrvatski premijer Andrej Plenković s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyjahuom razgovarao o kupnji izraelskih F-16 borbenih aviona, da su blizu dogovora te da se radi o poslu vrijednom 500 milijuna dolara. No, mali je problem što je kupnja borbenih aviona još uvijek na natječaju u Hrvatskoj, a konačna odluka trebala bi biti poznata krajem godine.
Nakon što su vijest prenijeli svi hrvatski mediji, reagirao je premijer Plenković koji kaže kako konačna odluka još nije donesena. “To su formalni postupci konzultacija, konačnu odluku ćemo donijeti nakon što zaista budemo sa svih aspekata sigurni da donosimo pravi odabir i dugoročno rješenje za HRZ za idućih 30-ak godina”, rekao je za Novu TV.
Ministar Damir Krstičević ranije je rekao tek kako se u slučaju nabavke aviona radi o procesu koji traje 15 godina i da se “oko odluke treba još malo strpjeti”. Telegramov kolumist Goranko Fižulić nedavno je napisao kolumnu u kojoj problematizira nabavku ovih aviona pa podsjećamo na neke njene važnije dijelove.
Koje su bile opcije za nabavku aviona?
Natječaj za nabavku dvanaest borbenih aviona zaključen je 3. listopada 2017. no javnost, zapravo, nikad nije saznala za detalje četiri ponude za avione koje je zaprimilo Ministarstvo obrane. Ministar Damir Krstičević rekao je novinarima da “SAD nude novi F-16, Izrael i Grčka polovne F-16C, a Švedska novi Gripen“. Fižulić u svom tekstu podsjeća kako je jedan od ponuditelja, švedski SAAB brifirao novinare kako ne misli odustati od natječaja iako MORH preferira izraelsku ponudu.
“Polovicom prosinca saborski Odbor za obranu dao je, na opće čuđenje, jednoglasno pozitivno mišljenje o analizi i preporuci MORH-a. I kada su svi očekivali sjednicu Vijeća za obranu koje je trebalo potvrditi nabavku izraelskih polovnih aviona F-16C/D Barak, premijer Andrej Plenković naglo je povukao kočnicu. Tjedan dana nakon sjednice nadležnog saborskog odbora i njegove podrške preporuci MORH-a, Plenković je izjavio da „želi još jednom s nadležnim ministarstvom provjeriti ponude“. Što se to dogodilo u tih tjedan dana da premijer mora još jednom provjeravati ponude javnost nije saznala”, piše Fižulić.
Zašto je odluka iznenada prolongirana?
Fižulić podsjeća i na tekst tjednika “Nacional” koji je kao razlog za prolongiranje odluke o odabiru izraelske ponude naveo pritisak američkog veleposlanstva u Zagrebu te pismo koje je proizvođač aviona F-16 Lockheed Martin uputio ministru Krstičeviću. “U tom pismu najveći svjetski proizvođač borbenih aviona navodno upozorava hrvatsku stranu kako neće moći kupovati rezervne dijelove za rabljenu i prerađenu izraelsku verziju njihovog aviona prije nego američki tehničari ne pregledaju zrakoplove”, piše Fižulić.
U čemu je problem s ovim avionima?
Fižulić piše kako je Izrael između 1980. i 1994. kupio 260 aviona F-16A/B/C/D koje je sam prerađivao i dopunjavao ne poštujući NATO standarde za te tipove zrakoplova.”Kako je između 2003. i 2009. kupio 102 zrakoplova F-16D Block 52, a krajem 2016. počele su i isporuke F-35, izraelska Vlada odlučila se riješiti barem dijela izraubane flote iz prošlog stoljeća. Dvanaest aviona F-16C/D Barak koji su zapeli za oko hrvatskim kupcima bili su proizvedeni i isporučeni Izraelu krajem osamdesetih ili početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Kako je Izrael u tom razdoblju kupio 135 aviona tog modela zasad je teško odrediti točnu godinu proizvodnje. Ali u svakom slučaju riječ je o avionima čija je starost barem 25 godina i koji su pretrpjeli velike lokalne modifikacije”, piše Fižulić.
Zašto javnost ne zna ništa o postupku?
U svojoj kolumni Fižulić napominje kako je Hrvatska ekspresno odlučila o nabavki aviona dok, recimo, u Švicarskoj taj proces traje desetak godina. “Švicarska treba dvije godine za odabir borbenog zrakoplova i dodatne dvije godine za odobrenje parlamenta. I to nakon prvog neuspjelog pokušaja u trajanju od šest godina. Damiru Krstičeviću i MORH-u za odluku je bilo dovoljno svega nekoliko mjeseci. Hrvatska javnost ne zna ništa o postupku i sadržaju offseta, odgovarajući zakonski okvir čini jedan zajednički naputak Ministarstva obrane i Ministarstva gospodarstva iz 2016. prema kojem kontrolu procesa obavlja Ministarstvo gospodarstva. U Švicarskoj je od samog početka sve bilo transparentno i pod kontrolom regulatora, offset je bio više nego izdašan i usprkos tome većina građana glasala je na referendumu protiv nabavke zrakoplova. U Hrvatskoj sve je obavijeno velom tajne”, pisao je Fižulić.
*Fižulićevu kolumnu u cijelosti možete pročitati ovdje.