Poslušali smo snimku: HDZ-ov šef državne ustanove mladoj službenici nudio stalni posao za seks

Veli, u malom kolektivu već su je upoznali, a i on o njoj ima dobro mišljenje. Slatkorječiv je, trudi se biti simpatičan i zabavan, ali ima jedan uvjet i prilično je nedvosmislen: govori službenici kako mu je simpatična i draga te kako o njoj uopće ne bi razmišljao da nije takva; poziva je na kavu, a kad mu odgovara kako će biti u društvu s prijateljicama te da je tamo može vidjeti, on veli da se želi s njom sresti nasamo.

‘Pa nismo mali, nismo djeca’

Kad ga, pak, pita zašto nasamo, odgovara: ”Pa nismo mali, nismo djeca”. Cijelo vrijeme šef se službenici obraća s ”ti”, ona ga oslovljava s ”vi”.

Telegram je u posjedu dvije audio snimke u trajanju od desetak minuta.

Poznato nam je ime šefa te ustanove i ime službenice, kao i naziv institucije u kojoj su oboje jedno vrijeme radili. On kao šef, ona na stručnom osposobljavanju. No, za ovu priliku zvat ćemo ih šef i službenica, a nećemo spomenuti ni naziv ustanove. Tako nas je zamolila mlada žena u kasnim dvadesetima s kojom razgovaramo o nemoralnoj ponudi njezina bivšeg šefa, danas 55-godišnjaka.

Zašto se boji otkriti o kome se radi

Nije prihvatila njegov poziv na kavu i nakon nekog vremena našla je drugi posao, slabo plaćen, posao za kojeg se nitko nije otimao zbog mizerne plaće, manje od četiri tisuće kuna mjesečno. Zato je takav posao i dobila, bez pozivanja na kavu i druženje.

„Kada biste spomenuli samo naziv ustanove u kojoj sam radila, znalo bi se o kome je riječ. Ne biste nužno morali napisati moje ili njegove inicijale, otkrilo bi se o kome se radi. Pukla bi priča, a ja živim u maloj sredini”, kaže mlada, pristojna, skromna žena dok razgovaramo u jednom kafiću. Boji se da bi priča o tome mogla naškoditi i poslu koji sada radi.

Možda bi, tko zna, dobila i otkaz. Jer, šef je prilično moćan. A mi smo takvo društvo. Žrtve seksualnog uznemiravanja uvijek su krive za ono što im se događa.

Više od seksualnog uznemiravanja

Cijeli je katalog predrasuda: ili se izazovno odijevaju, ili zavode pogledom; šarmiraju osmijehom; ili je haljina za centimetar kraća nego što bi trebalo; štikle previsoke, a dekolte, po puritanskim mjerilima, nešto dublji od pristojnog; majica previše pripijena uz tijelo, a hlače skrojene tako da naglašavaju obline.

I naravno, krive su što sredovječnom šefu zapnu za oko, pa njemu onda ne preostaje ništa drugo nego pozvati ih na kavu, jer eto, ”nismo mali, nismo djeca” i valjda se razumije što traži.

Mlada žena s kojom razgovaramo svjesna je da prijavom za seksualno uznemiravanje svog bivšeg šefa ne bi postigla ništa. Ustvari, taj njegov poziv na kavu i nuđenje mogućeg posla bio je puno više od seksualnog uznemiravanja. Bila je to svojevrsna ucjena: dobit će posao – prvo je nudio ugovor o djelu, potom i mogućnost stalnog radnog odnosa – a zauzvrat i on je tražio odnos. Seksualni. Jer, ”nismo mali, nismo djeca”, čuje se njegov umilni glas na snimci u posjedu Telegrama.

Slovi za uglednog i smjernog građanina

Nudeći joj posao, prvo ugovor o djelu a potom i rad na neodređeno vrijeme, pita: ”Vidiš li koliko se ja trudim oko tebe: A ti oko mene?”.

Šef je član i niži dužnosnik vladajuće stranke, često je u medijima, slovi za uglednog i smjernog građanina, djeluje uglađeno i pristojno, viđa ga se u društvu lokalnih političara ali i saborskih zastupnika koji s vremena na vrijeme posjećuju ustanovu na čijem je čelu. Oženjen je i smatraju ga uzornim suprugom i ocem. Službenica koja nije prihvatila poziv na kavu svjesna je da su snimke nastale nezakonito.

Pitanje je bi li ih sud prihvatio. Ako ne bi, našla bi se u nevolji. Šef bi tada mogao tužiti nju. Ali, ako bi snimke i bile prihvaćene kao valjan dokaz, može li očekivati da pravosuđe koje oslobađa napasnike pod obrazloženjem da je nasilno guranje prsta u anus, zapravo inačica rukovanja (dobro poznat slučaj američke košarkašice i ”ličkog Tuđmana’‘), stane na njenu stranu.

Kakvu bi kaznu dobio, rad za opće dobro?

Čak i kada bi šef bio osuđen, kakvu bi kaznu dobio? Uvjetnu? Rad za opće dobro? Kao ekvivalent onome kroz što bi ona prolazila na sudu, izložena svakojakim pitanjima njegovih branitelja? Poniženjima i uvredama, vraćana u mučnu priču kao na filmu u kojem se više puta pojavljuju iste scene kako bi na gledatelja ostavile snažniji dojam. Zato ga, kaže, nije prijavila, svjesna da štiteći sebe još više štiti i svog negdašnjeg, dva i pol desetljeća starijeg šefa.

Načitala se po novinama priča o ženama koje su bile žrtve seksualnog uznemiravanja i napastovanja i koje su, nakon što bi prijavile slučaj, postale još veće žrtve. Postajale bi izopćene i obilježene, jer sigurno im se to ne bi dogodilo da nisu izazivale: šminkom, odjećom, ponašanjem…

Zašto nećemo objaviti snimke

Mlada, samosvjesna, obrazovana i emancipirana žena s kojom razgovaramo o iskustvu kroz koje je prošla, svjesna je da seksualni predatori zbog svega toga ostaju nekažnjeni kao što će ostati – bar za sada – njezin bivši šef. Nažalost, paukova mreža koju pletu oko svojih žrtava, nudeći im ”odnos za odnos”, radni na seksualni, često omogućava ulov. Postiže cilj, dolazi do plijena. I tada, dakako, žrtva će šutjeti i trpjeti, jer ispriča li ono što joj se dogodilo ili prijavi nekom, bit će, naravno, kriva ona.

Telegram je u posjedu snimki razgovora kakvi se vjerojatno svakodnevno događaju diljem Hrvatske. Nećemo ih objaviti, kao ni inicijale osoba koje se na snimkama čuju. Da ih objavimo, nismo uvjereni da bi se šefu išta dogodilo, ali smo posve sigurni da službenici bi: još jednom, po drugi put, postala bi žrtva.