Pozadina američko-njemačkog sukoba i kako je Trump vrijeđao Merkel

Ovih su dana u javnost procurili detalji razgovora u kojima Trump, navodno, Merkel naziva glupačom

US President Donald Trump and German Chancellor Angela Merkel hold a joint press conference in the East Room of the White House in Washington, DC, on March 17, 2017. / AFP PHOTO / Brendan Smialowski
FOTO: AFP

Carl Bernstein, jedan od novinara koji je otkrio aferu Watergate, zaprepastio je javnost ovih dana kad je na televizijskoj postaji CNN objavio da je američki predsjednik Donald Trump u telefonskim razgovorima bio krajnje drzak prema njemačkoj kancelarki, Angeli Merkel te britanskoj premijerki Terese May.

To su mu otkrili neki od bivših najbližih suradnika predsjednika Trumpa, među kojima su bili bivši savjetnici za nacionalnu sigurnost H.R. McMaster i John Bolton, ministar obrane James Mattis, bivši ministar vanjskih poslova Rex Tillerson, šef osoblja Bijele kuće John Kelly te visoki dužnosnici američkih tajnih službi. Oni su otkrili Bernsteinu da je Trump razgovarao s Merkel i May gotovo “sadistički”, da im je govorio da su gubitnice, te ih je čak nazvao budalama i glupačama.

Kako su dame podnijele uvrede?

“Nevjerojatne su stvari koje je Trump kazao Angeli Merkel: nazvao ju je glupačom te ju je još optužio da su je Rusi strpali u džep. Dok se Teresa May uzrujala zbog tih uvreda, Angela Merkel ponašala se kao patka: stresla bi vodu s perja te mirno nastavila razgovor”, otkrio je Bernstein.

Njemački dužnosnici koji su bili upoznati sa sadržajem razgovora pokušali su zatajiti način na koji je Trump razgovarao s njemačkom kancelarkom. “Razgovori s Merkel bili su tako neobični da su poduzeti dodatni koraci da oni ostanu tajni,” povjerio je CNN-u jedan njemački političar.

Merkeličin uzvratni udarac

Nedavno je predsjednik Trump na predizbornom skupu u Tulsi nastavio vrijeđati Berlin te je njemačku državu nazvao “delinkventom” koji ne želi ispunjavati svoje financijske obveze spram NATO pakta, dok istodobno “Ruse zasipa milijardama”.

No, ni Merkel mu nije ostajala dužna. Komentirajući rasističke napade Trumpa na skupinu ženskih članica Demokratske stranke i američkog Kongresa, Merkel nije krila svoj prezir prema američkom predsjedniku. “Čvrsto se distanciram od toga i osjećam solidarnost s napadnutim ženama” izjavila je te dodala kako su “ljudi vrlo različitih nacionalnosti pridonijeli snazi američkog naroda”.

Povlačenje trupa iz Njemačke

Najviše je međutim Merkel povrijedila Trumpa kad je nedavno odbila doći na summit G7 u Washington. Zbog toga je američki predsjednik odmah najavio povlačenje dijela američkih trupa iz Nemačke te je zaprijetio novim carinskim taksama za europske proizvode u visini od oko 3,1 milijardu dolara. Trump je objasnio da će dio od oko 10.000 američkih vojnika poslati u Poljsku, a dio će vratiti kući. Američke baze u Njemačkoj operativno pokrivaju američke operacije na Bliskom Istoku i Afganistanu, a troškovi za održavanje tih trupa gotovo su jednaki kao da se one nalaze u SAD.

Analitičari Rand Corporationa izračunali su da Njemačka godišnje pokriva više od milijardu dolara raznih troškova, a kad bi Trump zaista vratio svoje vojnika u SAD ta operacija bila bi iznimno skupa, a uz to valjalo bi još izgraditi cijelu novu infrastrukturu. Kancelarka Merkel je komentirajući Trumpovu najavu kazala “ kako američke trupe u Njemačkoj pomažu u zaštiti ne samo Njemačke i europskog dijela NATO-a, već i interesa SAD-a”.

Što se nalazi iza kulisa sukoba?

Neposredni povod za najnoviju eskalaciju američko-njemačkog sukoba, nije međutim samo netrpeljivost dvoje najviših dužnosnika, već ponajprije suprotstavljeni ekonomski interesi Washingtona i Berlina. Naime, Trump pod svaku cijenu nastoji onemogućiti završetak kontroverznog plinovoda Nord Stream 2 kojim bi se povećao uvoz ruskog plina u Njemačku.

Trump već duže vrijeme optužuje Merkel da čini sve kako bi povećala zavisnost Njemačke od ruske energije. Međutim brojke u potpunosti demantiraju američkog predsjednika. Tako, primjerice, Njemačka uvozi iz Rusije oko 36 posto svojih potreba za naftom te 35 posto plina. Dakle, teško se može govoriti o ovisnosti o samo jednoj zemlji jer Njemačka istodobno uvozi naftu iz još 29 država. Iz Norveške pak uvozi 35 posto plina, dakle gotovo iste količine plina kao i iz Rusije te iz Nizozemske još 29 posto.

120 tvrtki na udaru sankcija

Kako je ostalo za postaviti još samo 160 kilometara podvodnog plinovoda do sjeverne Njemačke, Washington sada grozničavo nastoji zaustaviti njegov završetak. Zbog toga najavljuje uvođenje sankcija ne samo protiv tvrtki koje sudjeluju u gradnji nego potencijalno čak i protiv njemačkih dužnosnika.

Michael Harms, direktor njemačkog Istočnog poslovnog udruženja, rekao je da bi nove sankcije mogle pogoditi čak 120 tvrtki iz 12 europskih država. Inače u izgradnji Sjevernog toka do sada je sudjelovalo 670 kompanija iz 25 zemalja.

Amerikanci Europi žele prodavati ukapljeni plin

Niels Annen, državni ministar u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova, kazao je pak kako je “riječ o izravnom i ozbiljnom uplitanju u njemačku i europsku suverenost i energetsku politiku.” Adam Kinzinger, republikanski kongresmen iz Illinoisa tvrdi pak da Sjeverni tok nije samo prijetnja Ukrajini, već i cijeloj Europi. “Jedini je način za suzbijanje ambicija ruskog predsjednika Vladimira Putina, jedinstveni front s našim saveznicima.”

Njemački analitičari međutim otvoreno govore ono što njihovi političari misle, a ne usude se javno reći. Amerikanci, naime, nastoje zaustaviti dovršetak plinovoda Sjeverni tok 2 jer žele prodavati Europi vlastiti ukapljeni prirodni plin kojega imaju u izobilju. “Uvođenjem sankcija zbog Sjevernog toka 2 Washington nastoji potaknuti kupovinu američkog LNG-a”, ocijenio je Kirstin Westphal, s njemačkog Instituta za međunarodna i sigurnosna pitanja.

Kontramjere Berlina i EU

Nakon što je američki Kongres najavio da će donijeti zakon o sankcijama protiv svih koji su sudjelovali u gradnji Sjevernog toka, Berlin je počeo razmatrati poduzimanje kontra mjera. Primjerice, uvođenje posebnih carina na LNG plin. Berlin je zatražio i pomoć EU, tražeći “koordiniranu akciju” protiv najavljenih sankcija.

Josep Borrell, zadužen u EU komisiji za vanjske poslove i sigurnost, odgovorio je Berlinu kako Europska komisija priprema odgovor na eventualne sankcije Washingtona. “EU će usvojiti ojačani mehanizam koji bi osnažio otpornost Europe pred ekstrateritorijalnim sankcijama koje nameću treće zemlje.”

Problem konkurencije EU i SAD-a

Premda je doista riječ važnim ekonomskim i financijskim pitanjima, problem u odnosima između dviju država, kako ističe sama Angela Merkel, strukturalne je naravi i ima dublje korijene. Naime, Trump želi pod svaku cijenu oslabiti ili čak razbiti Europsku uniju jer ju drži ekonomskim konkurentom te ozbiljnom preprekom ostvarenju američke političke i vojne dominacije nad svijetom. A Njemačka mu je, kao najmoćnija država EU, zbog toga trn u oku.

Trump također zna da, ako ne slomi Njemačku, neće moći razbiti niti EU. Aktualnog američkog predsjednika također pogađa to što je Angela Merkel bila u iznimno dobrim odnosima s bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom kojeg Trump mrzi i drži izvorom svih nesreća SAD-a. “No i Obama je,” podsjetila je međutim Merkel, “već govorio o azijskom stoljeću, što znači da Europa više nije, da tako kažem, u središtu svjetskih događaja … Usredotočenost SAD-a na Europu opada i to će biti slučaj kod bilo kojeg predsjednika. ”

Bez bitnih promjena čak i s Bidenom

Heiko Maas, ministar vanjskih poslova Njemačke, upozorio je nedavno kako neće doći do bitne promjene američke politike spram NATO-a i EU čak ni ako umjesto Trumpa dođe njegov demokratski protukandidat Joe Biden. “Transatlantski odnosi su iznimno važni, ostaju važni i mi radimo na tome da im osiguramo budućnost. Ali, onakvi kakvi su sada, oni više ne ispunjavaju očekivanja obiju strana.”

Ovih dana kancelarka Merkel otišla je korak dalje te je u intervju Financial Times izjavila: “Odrasli smo u uvjerenju da SAD žele biti svjetska sila. Ako se SAD sada žele povući, morali bismo duboko razmisliti o tome.” Time je na posredan način ponovila ono što je već više puta istaknula:” Vrijeme je da članice Europske unije uzmu svoju sudbinu u svoje ruke”.

Odnosi s Kinom i Rusijom kao dodatni problemi

Još su dva razloga zbog kojih je došlo do eskalacije sukoba između Berlina i Washingtona. “Mutti”, kako njemačku kancelarku nazivaju članovi njenog demokršćanskog Kluba zastupnika u Bundestagu, zalaže se za racionalan odnos EU spram Kine i Rusije. Kancelarka Merkel želi, unatoč svim razlikama, unaprijediti odnose Bruxellesa i Pekinga.

Ne krije kako postoje brojni problemi, primjerice, u odnosu prema razvojnim politikama u Africi, ali i ističe nužnost zajedničke europske pozicije u odnosu na Kinu. “To nije lak zadatak,” kaže Merkel, “jer trebamo razviti politiku koja odražava naše interese i vrijednosti. Uostalom, poštovanje ljudskih prava, vladavina zakona i naša zabrinutost za budućnost Hong Konga stoje između Kine i nas i o njima moramo otvoreno razgovarati.” Kina je, upozorava Merkel, u međuvremenu postala globalni igrač i to se mora imati na umu.

Suradnja s Moskvom

Što se pak Rusije tiče njemačka kancelarka ističe da je svjesna prijetnji Moskve, posebno prema istočnoj Europi. Također da prepoznaje dezinformacijske kampanje i metode destabilizacije koje su oružje hibridnog rata te da je to dio ruskog arsenala i obrazac ruskog ponašanja.

“S druge strane, postoje dobri razlozi za nastavak konstruktivnog dijaloga s Rusijom,” naglasila je više puta Merkel, “jer je u zemljama poput Sirije i Libije, koje su u neposrednom susjedstvu Europe, ruski strateški utjecaj velik. Stoga ću se i dalje zalagati za suradnju Moskvom,” zaključila je njemačka kancelarka.

Merkel umiruje, Trump bi zaoštravao

Najvažnije je međutim što su Kina i Rusija golema tržišta i najveći uvoznici roba i proizvoda iz zemalja članica EU, ponajviše, dakako, iz Njemačke, pa bi gubitak tih tržišta imao katastrofalne posljedice po cijelu Europsku uniju.

Za razliku od Angele Merkel američki predsjednik Trump želio bi da se odnosi Europske unije i Kine i Rusije što više zaoštravaju, da se što je moguće više smanji njihova ekonomska suradnja, kako bi se onda SAD sa svojim proizvodima ubacio u prostor koji bi eventualno izgubile države članica EU.