Sukob predsjednika Republike i predsjednika Vlade eskalira iz dana u dan, čemu se ne vidi kraja. Hrvatska baš nikad nije svjedočila tako patološki uvredljivoj komunikaciji između političara najvišeg mogućeg ranga, koji se očigledno, iskreno i dubinski mrze i preziru.
HDZ je stranka poslušna vođi
Andrej Plenković predsjednik je stranke koja je istodobno duboko korumpirana i hereditarno autoritarna. Takvom se strankom može vladati jedino na načelima čvrstog jedinstva i željezne discipline. HDZ, dakle, mora biti barem hinjeno jedinstven i bezuvjetno discipliniran. Kako se postižu disciplina i jedinstvo? Strahom od zajedničkog neprijatelja.
S obzirom na svoj veliki javni utjecaj, Zoran Milanović jedini je stvarno značajni neprijatelj Hrvatske demokratske zajednice. Svaki jači Milanovićev napad na Plenkovića, ali i na Banožića, Beroša i druge HDZ ove ministre i dužnosnike jača i učvršćuje HDZ i vodeću ulogu Andreja Plenkovića u HDZ-u.
Naprosto zato što svaki istaknutiji HDZ ovac zna da se samo čvrsta, ujedinjena stranka poslušna svim vođi, tko god on bio, može suprotstaviti Milanovićevom pravedničkom bijesu. Stoga Zoran Milanović svakim jačim napadom na Andreja Plenkovića jača njegov autoritet u HDZ-u, a samim tim i njegovu vlast u državi. Slično vrijedi i za Plenkovićeve napade na Milanovića.
Obojica dobro znaju što rade
Velik dio javnosti doživljava predsjednika Republike kao jedinog poštenog nadzornika Plenkovićeve koruptivne vlasti. Što snažnije Plenković napada Milanovića, Milanovićev status borca protiv HDZ ove korupcije i nekompetentnosti postaje jači i uvjerljiviji za sve one hrvatske građane, koji ne žele imati ništa s Hrvatskom demokratskom zajednicom .
Članak se nastavlja ispod oglasa
Baš je zato Zoran Milanović, neovisno o katastrofalnom stavu prema invaziji na Ukrajinu, uvjerljivo najpopularniji hrvatski političar. Zoran Milanović i Andrej Plenković iskreno se ne trpe i još se iskrenije preziru. Ali, oni prilično sigurno vode jedan drugog do idućeg predsjedničkog i premijerskog mandata, čega su obojica svjesni, jer dobro razumiju političku dinamiku.
Nismo, međutim, sigurni je li liberalno lijeva opozicija svjesna stvarnih posljedica Milanovićeva i Plenkovićeva sukoba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premda se iskreno i dubinski preziru, Milanović i Plenković u svojevrsnoj su interesnoj koaliciji
Obojica su svjesni toga što rade jer vrlo dobro razumiju političku dinamiku
Što snažnije Plenković napada Milanovića, predsjednikov status borca protiv HDZ ove korupcije i nekompetentnosti postaje jači i uvjerljiviji. No, svaki jači Milanovićev napad na Plenkovića i njegove ljude jača i učvršćuje HDZ i vodeću ulogu Andreja Plenkovića u HDZ-u
Sukob predsjednika Republike i predsjednika Vlade eskalira iz dana u dan, čemu se ne vidi kraja. Hrvatska baš nikad nije svjedočila tako patološki uvredljivoj komunikaciji između političara najvišeg mogućeg ranga, koji se očigledno, iskreno i dubinski mrze i preziru.
Međutim, verbalni i institucionalni rat Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića nad kojim se, opravdano, zgraža najveći dio hrvatske javnosti, objektivno koristi i premijeru i predsjedniku. Evo zašto.
HDZ je stranka poslušna vođi
Andrej Plenković predsjednik je stranke koja je istodobno duboko korumpirana i hereditarno autoritarna. Takvom se strankom može vladati jedino na načelima čvrstog jedinstva i željezne discipline. HDZ, dakle, mora biti barem hinjeno jedinstven i bezuvjetno discipliniran. Kako se postižu disciplina i jedinstvo? Strahom od zajedničkog neprijatelja.
S obzirom na svoj veliki javni utjecaj, Zoran Milanović jedini je stvarno značajni neprijatelj Hrvatske demokratske zajednice. Svaki jači Milanovićev napad na Plenkovića, ali i na Banožića, Beroša i druge HDZ ove ministre i dužnosnike jača i učvršćuje HDZ i vodeću ulogu Andreja Plenkovića u HDZ-u.
Naprosto zato što svaki istaknutiji HDZ ovac zna da se samo čvrsta, ujedinjena stranka poslušna svim vođi, tko god on bio, može suprotstaviti Milanovićevom pravedničkom bijesu. Stoga Zoran Milanović svakim jačim napadom na Andreja Plenkovića jača njegov autoritet u HDZ-u, a samim tim i njegovu vlast u državi. Slično vrijedi i za Plenkovićeve napade na Milanovića.
Obojica dobro znaju što rade
Velik dio javnosti doživljava predsjednika Republike kao jedinog poštenog nadzornika Plenkovićeve koruptivne vlasti. Što snažnije Plenković napada Milanovića, Milanovićev status borca protiv HDZ ove korupcije i nekompetentnosti postaje jači i uvjerljiviji za sve one hrvatske građane, koji ne žele imati ništa s Hrvatskom demokratskom zajednicom .
Baš je zato Zoran Milanović, neovisno o katastrofalnom stavu prema invaziji na Ukrajinu, uvjerljivo najpopularniji hrvatski političar. Zoran Milanović i Andrej Plenković iskreno se ne trpe i još se iskrenije preziru. Ali, oni prilično sigurno vode jedan drugog do idućeg predsjedničkog i premijerskog mandata, čega su obojica svjesni, jer dobro razumiju političku dinamiku.
Nismo, međutim, sigurni je li liberalno lijeva opozicija svjesna stvarnih posljedica Milanovićeva i Plenkovićeva sukoba.