Nije trebalo dugo čekati. Nakon što je izborom Radovana Dobronića završen žestoki sukob predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko šefa Vrhovnog suda, na pomolu je nova kriza koja prijeti blokadom dijela sustava.
Visoko nabijena politička svađa
Ukratko, ne poništi li ministar vlastitu odluku, ništa od imenovanja u diplomaciji i na svim ostalim područjima na kojima je potrebna suglasnost predsjednika Republike, što priču u sudbini jednog brigadira pretvara, očekivano ekspresno garniranu sočnijim izjavama i Milanovića i Plenkovića u jednu od bitnijih političkih tema u zemlji. A kao i sve druge visoko nabijene političke svađe, tako i ona može imati itekakvih posljedica na javnu percepciju, stoga i budućnost njenih sudionika.
Prvo, činjenice. Burčul nije Milanovićev kadar. On je na funkciju zapovjednika svoje bojne stupio 2016. godine, za mandata Kolinde Grabar-Kitarović. Četverogodišnji mandat istekao mu je lani, 15. listopada, no po zakonu se može produžiti do dvije godine. Lani ga je ministar obrane produžio za godinu dana. Ove godine ga je sprašio u mirovinu.
Ignoriranje načelnika Glavnog stožera
Brigadir Burčul, dragovoljac iz 1991. godine, ima uvjete za mirovinu, ali zakon ga još na odlazak u nju ne sili. Načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj je stoga 11. listopada, četiri dana prije kraja prve godine produženja Burčulovog mandata zatražio od ministra obrane da se brigadiru mandat prvog čovjeka Počasno-zaštitne bojne produlji do kraja 2021. godine. Plan je bio da ga se nakon toga preseli na drugu funkciju u Oružanim snagama.
Banožić, međutim, to nije napravio, nego je, bez dogovora s Pantovčakom, odlučio umiroviti Burčula. Kad je afera izbila u srijedu, izvori iz MORH-a su u medijima tvrdili kako je Hranj, zapravo, bio protiv produženja mandata na tako kratko vrijeme, a pisalo se i da je prijedlog o produljenju došao iznenada, na posljednji dan mandata. Ni jedno ni drugo nije točno, službeni prijedlog s Hranjevim potpisom datiran na 11. listopada, upravo je objavio Ured predsjednika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto, ministre?
O svemu ovome – prije izbijanja priče u javnost – bili su više puta informirani bliski Plenkovićevi suradnici, dakle, jasno je da premijer zna o čemu se radi i teško je vjerovati da je Banožić ušao u ovako frontalni sukob s Milanovićem bez zelenog svjetla s vrha.
Ono što je zasad potpuno nejasno su, međutim, dvije jako bitne stvari. Prvo, zašto, ministre? Banožić ni u današnjem istupu nije javnosti ponudio niti jedan jedini razlog zbog kojeg je odlučio čovjeka koji vodi jedinicu što čuva Pantovčak, mimo volje predsjednika Republike, otjerati u mirovinu. Koji je motiv za ovakvu akciju? O tome nitko iz Vlade nije dosad rekao ni jednu jedinu suvislu rečenicu, ni službeno, ni neslužbeno.
Zašto, premijeru?
Drugo pitanje je slično prvom. Zašto, premijeru? Zbog čega je, naime, Plenković – u najmanju ruku – pustio da se ova priča razvije do prijetnje blokade svih imenovanja. Možda jednostavno nije obraćao pažnju. Što je loše. Možda je, pak, iskoristio barem malu mogućnost da Milanoviću zagorča život nakon raspleta rata oko šefa Vrhovnog suda koji je, ipak, na kraju otišao na predsjednikovu stranu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukoliko je to točno, onda je problem puno veći od nekoliko dana, tjedana ili mjeseci potencijalne blokade diplomatskih i inih imenovanja u kojima riječ ima i Pantovčak. Jer je ovakva reakcija Milanovića mogla biti sasvim očekivana. A lijeka za njegovu blokadu u Banskim dvorima, bar se tako sad doima, jednostavno nemaju. I opet su išli, kao u niz slučajeva dosad (mirovinska reforma, štrajk u obrazovanju, avioni…) – glavom kroz zid.
Moguće je da će sva ova naglo podignuta bura odjednom stati “suptilnim” bacanjem Banožića pod vlak, odnosno, ministrovim povlačenjem odluke o spornom umirovljenju. Problem je što bi to bila nova recka za Milanovića na semaforu tvrde kohabitacije, a to bi za Plenkovića možda ipak bilo malo previše. Stoga je daljnja eskalacija političkog sukoba na vrhu sasvim zamisliv nastavak priče koja – po svemu što se dosad zna – doista nikome nije trebala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer i ministar obrane jednostavno ne mogu dobiti ovaj novi rat protiv Milanovića. Zašto su uopće u to ulazili?
Nema još odgovora na ključno pitanje - koji je razlog naprasnog umirovljenja brigadira koji čuva Pantovčak?
Banožić ni u današnjem istupu nije javnosti ponudio niti jedan jedini razlog zbog kojeg je odlučio čovjeka koji vodi jedinicu što čuva Pantovčak, mimo volje predsjednika Republike, otjerati u mirovinu. Koji je motiv za ovakvu akciju? O tome nitko iz Vlade nije dosad rekao ni jednu jedinu suvislu rečenicu, ni službeno, ni neslužbeno
Nije trebalo dugo čekati. Nakon što je izborom Radovana Dobronića završen žestoki sukob predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko šefa Vrhovnog suda, na pomolu je nova kriza koja prijeti blokadom dijela sustava.
Ministar obrane Mario Banožić je, naime, iznenadno odlučio umiroviti šefa Počasno-zaštitne bojne, jedinice kojoj je primarna briga zaštita predsjednika i Pantovčaka, brigadira Elvisa Burčula. Iz Ureda predsjednika, mimo čije volje je ova odluka donesena, poručili su da – dok se ta odluka ne povuče, “ne vide kako dalje komunicirati oko bilo kakvih kadrovskih rješenja”.
Visoko nabijena politička svađa
Ukratko, ne poništi li ministar vlastitu odluku, ništa od imenovanja u diplomaciji i na svim ostalim područjima na kojima je potrebna suglasnost predsjednika Republike, što priču u sudbini jednog brigadira pretvara, očekivano ekspresno garniranu sočnijim izjavama i Milanovića i Plenkovića u jednu od bitnijih političkih tema u zemlji. A kao i sve druge visoko nabijene političke svađe, tako i ona može imati itekakvih posljedica na javnu percepciju, stoga i budućnost njenih sudionika.
Prvo, činjenice. Burčul nije Milanovićev kadar. On je na funkciju zapovjednika svoje bojne stupio 2016. godine, za mandata Kolinde Grabar-Kitarović. Četverogodišnji mandat istekao mu je lani, 15. listopada, no po zakonu se može produžiti do dvije godine. Lani ga je ministar obrane produžio za godinu dana. Ove godine ga je sprašio u mirovinu.
Ignoriranje načelnika Glavnog stožera
Brigadir Burčul, dragovoljac iz 1991. godine, ima uvjete za mirovinu, ali zakon ga još na odlazak u nju ne sili. Načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj je stoga 11. listopada, četiri dana prije kraja prve godine produženja Burčulovog mandata zatražio od ministra obrane da se brigadiru mandat prvog čovjeka Počasno-zaštitne bojne produlji do kraja 2021. godine. Plan je bio da ga se nakon toga preseli na drugu funkciju u Oružanim snagama.
Banožić, međutim, to nije napravio, nego je, bez dogovora s Pantovčakom, odlučio umiroviti Burčula. Kad je afera izbila u srijedu, izvori iz MORH-a su u medijima tvrdili kako je Hranj, zapravo, bio protiv produženja mandata na tako kratko vrijeme, a pisalo se i da je prijedlog o produljenju došao iznenada, na posljednji dan mandata. Ni jedno ni drugo nije točno, službeni prijedlog s Hranjevim potpisom datiran na 11. listopada, upravo je objavio Ured predsjednika.
Zašto, ministre?
O svemu ovome – prije izbijanja priče u javnost – bili su više puta informirani bliski Plenkovićevi suradnici, dakle, jasno je da premijer zna o čemu se radi i teško je vjerovati da je Banožić ušao u ovako frontalni sukob s Milanovićem bez zelenog svjetla s vrha.
Ono što je zasad potpuno nejasno su, međutim, dvije jako bitne stvari. Prvo, zašto, ministre? Banožić ni u današnjem istupu nije javnosti ponudio niti jedan jedini razlog zbog kojeg je odlučio čovjeka koji vodi jedinicu što čuva Pantovčak, mimo volje predsjednika Republike, otjerati u mirovinu. Koji je motiv za ovakvu akciju? O tome nitko iz Vlade nije dosad rekao ni jednu jedinu suvislu rečenicu, ni službeno, ni neslužbeno.
Zašto, premijeru?
Drugo pitanje je slično prvom. Zašto, premijeru? Zbog čega je, naime, Plenković – u najmanju ruku – pustio da se ova priča razvije do prijetnje blokade svih imenovanja. Možda jednostavno nije obraćao pažnju. Što je loše. Možda je, pak, iskoristio barem malu mogućnost da Milanoviću zagorča život nakon raspleta rata oko šefa Vrhovnog suda koji je, ipak, na kraju otišao na predsjednikovu stranu.
Ukoliko je to točno, onda je problem puno veći od nekoliko dana, tjedana ili mjeseci potencijalne blokade diplomatskih i inih imenovanja u kojima riječ ima i Pantovčak. Jer je ovakva reakcija Milanovića mogla biti sasvim očekivana. A lijeka za njegovu blokadu u Banskim dvorima, bar se tako sad doima, jednostavno nemaju. I opet su išli, kao u niz slučajeva dosad (mirovinska reforma, štrajk u obrazovanju, avioni…) – glavom kroz zid.
Moguće je da će sva ova naglo podignuta bura odjednom stati “suptilnim” bacanjem Banožića pod vlak, odnosno, ministrovim povlačenjem odluke o spornom umirovljenju. Problem je što bi to bila nova recka za Milanovića na semaforu tvrde kohabitacije, a to bi za Plenkovića možda ipak bilo malo previše. Stoga je daljnja eskalacija političkog sukoba na vrhu sasvim zamisliv nastavak priče koja – po svemu što se dosad zna – doista nikome nije trebala.