Nakon burnih, tvrdih mjeseci, “plamenih jazavaca”, “54-godišnjih šmrkavaca” i sličnih divota kojima su se međusobno častili, dva politička lidera Hrvata su, izgleda, pronašli točku u kojoj se slažu (okej, osim položaja Hrvata u BiH). Mistično nacionalno zajedništvo tako se, izgleda, bliži u priči u kojoj su od samog početka bili ukopani na različitim pozicijama – borbi protiv Covida-19. Konkretno, o sve bližem suglasju – barem dok je stvar još uvijek u domeni teoretskog razglabanja – oko ukidanja svih epidemioloških mjera nakon što prođe turistička sezona.
Ni pravni ni politički razlozi za restrikcije
Suglasje dvojice, inače duboko zavađenih, političara oko ove teme nije nimalo egzotično u europskim okvirima. Velika Britanija se upravo ovog tjedna posve otvorila, bez obzira na golemi i sve veći party koji delta soj ima među njenim stanovništvom, nadajući se da će brojke hospitaliziranih i umrlih ostati niske.
Slična se, međutim, razmišljanja mogu čuti i u zemljama u koje se Hrvatska često ugleda – Njemačkoj i Austriji. Prije dva tjedna je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas kazao kako bi Njemačka trebala ukinuti sve mjere u trenutku kad cjepivo bude ponuđeno svakom građaninu te zemlje, prognozirajući da bi se to moglo dogoditi u kolovozu. “Kad svakome u Njemačkoj bude ponuđeno cjepivo, nestaje pravnih i političkih opravdanja za bilo kakve daljnje restrikcije”, kazao je Maas.
Britanski eksperiment
Austrijski premijer Sebastian Kurz je 10. srpnja bio nešto slikovitiji. Rekao je da se u liberalnoj demokraciji građani imaju pravo ponašati – nerazumno. I dodao: “Možete pojesti deset šnicli na dan, ili se penjati na liticu sa 140 kilograma, a da država ne stoji ispod vas i ne osigurava vam užad”.
Očito je, dakle, da je skoro ukidanje svih mjera tema o kojoj se počelo otvoreno razmišljati u europskim, pa tako i domaćim političkim krugovima. O tome hoće li se uskoro epidemiološke mjere (ili barem većina njih) zgužvati i baciti u kantu za recikliranje papira, ogromnu ulogu će imati britanski eksperiment koji se upravo uživo odigrava u toj zemlji. No, već sad su prilično vidljive osnove pozitivnih i negativnih strana ukidanja mjera nakon turističke sezone u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osobna odluka
Prvo, u situaciji kad cjepiva stvarno ima sasvim dovoljno, izlaganje opasnosti od Covida-19, pogotovo teških posljedica te bolesti, postaje gotovo isključivo osobna odluka – koja sa sobom nosi i posljedice na osobno zdravlje. Ostali građani, zbog necijepljenih, ne moraju trpjeti razne restrikcije društvenog života, ni ekonomske posljedice lockdowna.
Nastradat će oni koji se uporno ne žele cijepiti i to ukidanjem svih mjera postaje isključivo njihov problem. Ako se, jasno, ne dogodi da ih bude toliko da zdravstveni sustav kolabira, što je ipak manje vjerojatno sad nego na početku pandemije.
Ali, ipak ne i posve nevjerojatno – naime, postotak cijepljenih s obje doze je u Hrvatskoj u ovom trenutku samo 33 posto. Je li to dovoljno da u slučaju potpunog ukidanja mjera bolnički sustav izbjegne kaos? Liberalizirana Velika Britanija je, primjerice, na 54 posto, a masovne samoizolacije prijete paraliziranjem zemlje i bez lockdowna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Veliki povratak on-line nastave?
Nadalje, ako Hrvatska izgura turističku sezonu i nakon toga ukine većinu epidemioloških mjera, hoće li time ugroziti nešto vrijednije i od obilne količine deviza koje se ljeti slijevaju u kućne i državnu blagajnu? Nije li prilično velika opasnost da će se školska godina, u situaciji kad nema skoro nikakvih epidemioloških mjera, svesti opet na on-line surogat javnog obrazovanja, koji – a za to sad postoje i iskustveni dokazi – ni edukacijski ni psihološki ne može zamijeniti učionicu?
Ako će se Covid-19 slobodno širiti među necijepljenima (a njih će i do školske godine vjerojatno biti više od polovice u ukupnom broj stanovnika), ne znači li to i više pozitivne djece u razredima, što će značiti još više samoizolacija i još više sati on-line nastave?
Opasnost novih mutacija
Ukratko, ukidanje svih mjera u situaciji kad ima dovoljno cjepiva izgleda kao elegantno i pošteno rješenje. Kako za one koji su dovoljno društveno odgovorni, tako i za sve nepovjerljive i preplašene građane ili klasične lunatike koji se ne žele pretvoriti u mobilni uređaj jer će tako lakše skliznuti sa zemljine ploče. Odgovornost i posljedice ovisit će samo o njima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, posljedice liberaliziranog širenja Covida-19 mogle bi itekako zahvatiti i sve ostale, jer prijete blokadom baš onih društvenih tokova koji se ukidanjem mjera žele vratiti u “staro normalno”. Neočekivano suglasje premijera i predsjednika, te slična razmišljanja europskih lidera, teško da će umanjiti tu opasnost. O onoj o novoj mutaciji, koja bi mogla zaobići postojeća cjepiva, a vjerojatnost za koju raste sa svakim novozaraženim, da se ne govori.
Premijer i predsjednik žele isto; da Hrvatska uskoro ukine sve mjere. Je li to konačan spas ili put u novi kaos?
Ukidanje mjera i prebacivanje odgovornosti na građane pošteno je i elegantno rješenje u situaciji kad ima cjepiva za sve. Ali...
Nije li prilično velika opasnost da će se školska godina u situaciji kad nema skoro nikakvih epidemioloških mjera svesti opet na on-line surogat javnog obrazovanja, koji - a za to sad postoje i iskustveni dokazi - ni edukacijski ni psihološki ne može zamijeniti učionicu?
Nakon burnih, tvrdih mjeseci, “plamenih jazavaca”, “54-godišnjih šmrkavaca” i sličnih divota kojima su se međusobno častili, dva politička lidera Hrvata su, izgleda, pronašli točku u kojoj se slažu (okej, osim položaja Hrvata u BiH). Mistično nacionalno zajedništvo tako se, izgleda, bliži u priči u kojoj su od samog početka bili ukopani na različitim pozicijama – borbi protiv Covida-19. Konkretno, o sve bližem suglasju – barem dok je stvar još uvijek u domeni teoretskog razglabanja – oko ukidanja svih epidemioloških mjera nakon što prođe turistička sezona.
Milanović je u utorak kazao da bi se, kad cjepiva ima više nego zainteresiranih za cijepljenje, trebalo ukinuti sve restrikcije i da bi to trebalo napraviti za mjesec dana, kad prođe špica turističke sezone. Plenković je u srijedu, pak, upitan o tome kazao kako je on to rekao još i prije Milanovića i kako će, “malo po malo” još ispasti i da se slažu. “Ako se dio građana ne želi cijepiti, mi ne možemo reći – okej sada ćemo mi trošiti pare poreznih obveznika”, kazao je premijer naznačujući kako Vlada apsolutno ne želi novi lockdown i sve troškove koje on nosi.
Ni pravni ni politički razlozi za restrikcije
Suglasje dvojice, inače duboko zavađenih, političara oko ove teme nije nimalo egzotično u europskim okvirima. Velika Britanija se upravo ovog tjedna posve otvorila, bez obzira na golemi i sve veći party koji delta soj ima među njenim stanovništvom, nadajući se da će brojke hospitaliziranih i umrlih ostati niske.
Slična se, međutim, razmišljanja mogu čuti i u zemljama u koje se Hrvatska često ugleda – Njemačkoj i Austriji. Prije dva tjedna je njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas kazao kako bi Njemačka trebala ukinuti sve mjere u trenutku kad cjepivo bude ponuđeno svakom građaninu te zemlje, prognozirajući da bi se to moglo dogoditi u kolovozu. “Kad svakome u Njemačkoj bude ponuđeno cjepivo, nestaje pravnih i političkih opravdanja za bilo kakve daljnje restrikcije”, kazao je Maas.
Britanski eksperiment
Austrijski premijer Sebastian Kurz je 10. srpnja bio nešto slikovitiji. Rekao je da se u liberalnoj demokraciji građani imaju pravo ponašati – nerazumno. I dodao: “Možete pojesti deset šnicli na dan, ili se penjati na liticu sa 140 kilograma, a da država ne stoji ispod vas i ne osigurava vam užad”.
Očito je, dakle, da je skoro ukidanje svih mjera tema o kojoj se počelo otvoreno razmišljati u europskim, pa tako i domaćim političkim krugovima. O tome hoće li se uskoro epidemiološke mjere (ili barem većina njih) zgužvati i baciti u kantu za recikliranje papira, ogromnu ulogu će imati britanski eksperiment koji se upravo uživo odigrava u toj zemlji. No, već sad su prilično vidljive osnove pozitivnih i negativnih strana ukidanja mjera nakon turističke sezone u Hrvatskoj.
Osobna odluka
Prvo, u situaciji kad cjepiva stvarno ima sasvim dovoljno, izlaganje opasnosti od Covida-19, pogotovo teških posljedica te bolesti, postaje gotovo isključivo osobna odluka – koja sa sobom nosi i posljedice na osobno zdravlje. Ostali građani, zbog necijepljenih, ne moraju trpjeti razne restrikcije društvenog života, ni ekonomske posljedice lockdowna.
Nastradat će oni koji se uporno ne žele cijepiti i to ukidanjem svih mjera postaje isključivo njihov problem. Ako se, jasno, ne dogodi da ih bude toliko da zdravstveni sustav kolabira, što je ipak manje vjerojatno sad nego na početku pandemije.
Ali, ipak ne i posve nevjerojatno – naime, postotak cijepljenih s obje doze je u Hrvatskoj u ovom trenutku samo 33 posto. Je li to dovoljno da u slučaju potpunog ukidanja mjera bolnički sustav izbjegne kaos? Liberalizirana Velika Britanija je, primjerice, na 54 posto, a masovne samoizolacije prijete paraliziranjem zemlje i bez lockdowna.
Veliki povratak on-line nastave?
Nadalje, ako Hrvatska izgura turističku sezonu i nakon toga ukine većinu epidemioloških mjera, hoće li time ugroziti nešto vrijednije i od obilne količine deviza koje se ljeti slijevaju u kućne i državnu blagajnu? Nije li prilično velika opasnost da će se školska godina, u situaciji kad nema skoro nikakvih epidemioloških mjera, svesti opet na on-line surogat javnog obrazovanja, koji – a za to sad postoje i iskustveni dokazi – ni edukacijski ni psihološki ne može zamijeniti učionicu?
Ako će se Covid-19 slobodno širiti među necijepljenima (a njih će i do školske godine vjerojatno biti više od polovice u ukupnom broj stanovnika), ne znači li to i više pozitivne djece u razredima, što će značiti još više samoizolacija i još više sati on-line nastave?
Opasnost novih mutacija
Ukratko, ukidanje svih mjera u situaciji kad ima dovoljno cjepiva izgleda kao elegantno i pošteno rješenje. Kako za one koji su dovoljno društveno odgovorni, tako i za sve nepovjerljive i preplašene građane ili klasične lunatike koji se ne žele pretvoriti u mobilni uređaj jer će tako lakše skliznuti sa zemljine ploče. Odgovornost i posljedice ovisit će samo o njima.
Ali, posljedice liberaliziranog širenja Covida-19 mogle bi itekako zahvatiti i sve ostale, jer prijete blokadom baš onih društvenih tokova koji se ukidanjem mjera žele vratiti u “staro normalno”. Neočekivano suglasje premijera i predsjednika, te slična razmišljanja europskih lidera, teško da će umanjiti tu opasnost. O onoj o novoj mutaciji, koja bi mogla zaobići postojeća cjepiva, a vjerojatnost za koju raste sa svakim novozaraženim, da se ne govori.