Premijer je javno, pred kamerama, naručivao hapšenja i divljao zbog istraga. Sve dok nije do kraja porobio DORH
Počelo je još u ranom ožujku 2017. godine. Na tiskovnu konferenciju su pred zbunjene novinare istrčali Plenković i Dinko Cvitan
Prije gotovo osam godina, u Banske dvore ušao je bivši eurozastupnik Andrej Plenković, čovjek koji je obećao da će promijeniti HDZ da bi promijenio Hrvatsku. Plenkovićeve godine na čelu Vlade obilježene su globalnim i lokalnim krizama, ali i nizom kontroverzi. Njegova vladavina ostat će upamćena po činjenici da mu je iz Vlade otišlo ili bilo prisiljeno otići čak 30 ministara. Kakva je politička, ekonomska i društvena ostavština jedinog hrvatskog premijera koji je odradio dva puna mandata – i sad se nada trećem? Odgovore na to pitanje Telegram će sve do parlamentarnih izbora, pokušati dati u serijalu tekstova, komentara i analiza naših autora
Ekstremna neovisnost – u tome, zapravo, uživa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, barem ako se o tome pita političare iz vladajuće stranke i koalicije. Udžbenički se takvom stavu teško može nešto prigovoriti, neovisnost istražnih institucija je jedna od ključnih postavki demokracije. U praksi je, dakako, stvar mnogo kompliciranija, jer čim se istraga krene voditi uz pomoć policije teško je da nešto o tome ne znaju nadređeni, pa njihovi nadređeni i tako sve do ravnatelja policije i ministra unutarnjih poslova. Ali, recimo da su to detalji.
O tajnim istragama ne znam i ne želim ništa znati, puno puta je govorio premijer Andrej Plenković. U jeku bijesnog rata s predsjednikom Republike Zoranom Milanovićem oko afere Janaf, kad je predsjednik upao u mjere nadzora nad šefom te javne tvrtke Draganom Kovačevićem, Plenković je programatski tvrdio: “Politika mene i HDZ-a je da ne želimo znati čime se bavi USKOK i policija”, a slične izjave je otad ponavljao nebrojeno puta. Dakle, Plenkovićevih osam godina je obilježila ekstremna neovisnost DORH-a? Eh…
Saucha, Cvitan i stabilnost
Počelo je još u ranom ožujku 2017. godine. Na tiskovnu konferenciju su pred zbunjene novinare zajedno istrčali i premijer Plenković i tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. Tema je bila tada vruća afera s lažiranjem putnih naloga za što je DORH sumnjičio Tomislava Sauchu, predstojnika Ureda bivšeg premijera Zorana Milanovića.
Saucha je tad bio saborski zastupnik oporbe. Neobična i kontroverzna zajednička pressica Cvitana i Plenkovića otkrila je da se falsificiranje putnih naloga u Uredu premijera nastavilo i nakon što tamo više nije bilo ni Sauche, ni Milanovića. Što je u tom trenutku svakako išlo u prilog osumnjičenom saborskom zastupniku.
Dva mjeseca kasnije, Saucha više nije bio saborski zastupnik oporbe. Svojim glasom protiv smjene ministra financija spasio je i Zdravka Marića i Plenkovićevu Vladu od pada. Kazao je kako je to napravio zbog Hrvatske i stabilnosti.
Kako je premijer naručivao spektakularna uhićenja
Tri godine kasnije, opet u svibnju, i dalje nepoznat netko je dojavio državnoj tajnici u Ministarstvu uprave i istaknutoj HDZ-ovki Josipi Rimac (danas Pleslić) kako ima “bubicu” u autu. Postavio ih je USKOK, a Rimac je, mjesec dana pred parlamentarne izbore završila iza rešetaka zbog korupcije.
Plenković je bio ljut poput risa. I krenuo ekstremno neovisnom DORH-u javno davati upute za daljnji rad. “Što se tiče aktivnosti na koje se aludira, koje su koruptivnog karaktera, očekujem da tijela, i policija i DORH procesuiraju i one koji su vezane i za SDP”, bjesnio je Plenković, te dodao, “Očekujem iste aršine za sve. A ne vidim nikakve spektakularne akcije”.
Tri mjeseca kasnije, sigurno igrom slučaja, u antikorupcijskim akcijama su istog dana uhićeni HDZ-ov gradonačelnik Velike Gorice i SDP-ov gradonačelnik Nove Gradiške. Bili su to kraci afere Janaf, u kojoj se Plenković javno i svečano zaklinjao u ekstremnu, udžbeničku neovisnost istražnih tijela u njegovoj Hrvatskoj.
“Nema šanse da nisam u pravu”
Nije, doduše, potrajalo dugo. Ujesen iste te 2021. godine, Plenkoviću je bilo dosta. Prošla je već godina dana od napada Danijela Bezuka na osiguranje i zgradu Vlade, a istražna tijela, sva redom, nisu došla do onih koji su radikalizirali nesretnika s kalašnjikovom, a kojima je u mnogo navrata prijetio Plenković. Istražitelji su, međutim, ostali na teoriji o usamljenom napadaču.
Plenković je, dakako, znao mnogo bolje od institucija zaduženih za provođenje istraga – i MUP-a, i SOA-e i DORH-a. I to im je javno nabijao na nos. “Nije napravljen dovoljan napor… To je činjenica jasna kao dan”. “Time se moraju baviti ozbiljnije, bolje i detaljnije nego dosad”. “Priče o izoliranim pojedincima su priče za malu djecu”. “To je stvar o kojoj ja imam vrlo čvrsti stav i nema ni teoretske šanse da ne bih bio u pravu u njemu”, rigao je Plenković vatru.
Kako je, i zašto, “pala” ravnateljica USKOK-a
U međuvremenu je na čelu DORH-a Cvitana zamijenio Dražen Jelenić, koji je, pak, brzo odletio u čudnim okolnostima, nakon što se doznalo za njegovo članstvo u masonskoj udruzi. Poslije Jelenića na mjesto glavne državne odvjetnice došla je Zlata Hrvoj-Šipek, a u kuloarima se brzo proširila priča o iskrama koje su krenule frcati između nje i USKOK-a.
Kad je u veljači 2022. godine uhićen ministar graditeljstva Darko Horvat, upućeni su odmah naslutili i probleme unutar strukture DORH-a. Naime, Hrvoj-Šipek je o toj akciji navodno obaviještena u posljednji tren, kako stvar ne bi procurila prema Banskim dvorima. Kako god bilo, odnosi između ravnateljice USKOK-a Vanje Marušić i glavne državne odvjetnice su nakon toga i javno postajali sve hladniji, da bi, godinu dana kasnije, Marušić bila smijenjena jer je njen vozač imao blažu prometnu nesreću. Nije bio pijan, nije bježao od policije, u autu nije tad ni imao ravnateljicu USKOK-a. Koja je, svejedno, zbog toga prisiljena na ostavku.
Mnogi su se tad prisjetili koliko je bijesan nakon Horvatovog uhićenja bio Plenković. “Očekujem da svi potvrdimo da DORH i pravosuđe nisu pod HDZ-ovom šapom, ali očito imaju svoj razlog za ovakvu dramatičnu žurnost. Očekujem od DORH-a da obavijesti javnost što je ovako žurno. Pozivam šeficu DORH-a da objasni što je tako žurno da se uhiti ministar. Vjerujem da će, ako imaju, pokazati čvrste dokaze”, deklamirao je premijer isti dan nakon što mu je ministar završio iza rešetaka.
Ladica i šutnja za Gabrijelu Žalac
Je li šefica DORH-a oko Horvata uspjela Plenkoviću objasniti o čemu se radi (a radilo se o tome da se sumnja da je ministar mimo kriterija natječaja dijelio bespovratne državne novce) nije se nikad doznalo. Ali se, mic po mic, doznalo za nevjerojatnu ulogu DORH-a i Zlate Hrvoj-Šipek u slučaju Gabrijele Žalac.
Bivša ministrica je uhićena krajem 2021. godine pod sumnjom da je znatno preplatila softver za svoje ministarstvo. Istragu je, na osnovu Telegramovog otkrića još iz 2019. godine, odradio Ured europske tužiteljice u Hrvatskoj (EPPO), koji je nekoliko mjeseci prije privođenja Žalac tek počeo s radom.
Ono što je bilo neobično u cijeloj priči je, međutim, postupanje DORH-a. I oni su krenuli u izvide protiv Žalac nakon naših tekstova, ali su, eto, zaključili da tu nema materijala za istragu. Pa su ga još prešutili EPPO-u, iako su ih trebali obavijestiti o slučajevima gdje je bilo sumnji u trošenje EU novca.
Gore ne može?
Ponašanje Hrvoj-Šipek je bilo još čudnije. Kao nova državna odvjetnica, bila je u srpnju na sastanku s čelnim ljudima Uskoka, gdje je upoznata sa slučajem Žalac i preplaćenim softverom. Zatražila je o tome i dostavu posebnog izvješća. Svejedno je u Saboru kasnije više puta ponovila da nije ni znala za slučaj Žalac. HDZ je uredno prešao preko svega i prihvaćao njena izvješća o radu.
Valja, dakle, naglasiti – imali smo DORH koji nije istraživao bivšu (i omiljenu) Plenkovićevu ministricu, ravnateljicu DORH-a koja je o tome javno lagala u Saboru i vladajuću stranku koja u svemu nije vidjela ništa sporno. Gore od toga svakako ne može, zaključili su mnogi promatrači. O, kako smo se samo prevarili.
Plenković, HDZ i partneri u vladajućoj koaliciji, od SDSS-a, HSLS-a, HNS-a pa nadalje, imali su još posljednjeg asa uz rukavu. Ivana Turudića.
Osvježivač iz Mamićeve limuzine
Sudac Visokog kaznenog suda je čovjek koji je ionako u javnosti imao auru kontroverze. Čovjeka koji je – kao sudac! – u javnim istupima kritizirao oporbu i hvalio HDZ, kojeg je do ključnog napretka u dotadašnjoj karijeri pogurao Ivo Sanader, koji je bježao od policije ulovljen u prebrzoj vožnji, pa ignorirao pozive na sud, koji je prijatelj odbjeglog kriminalca Zdravka Mamića – majstori su naumili instalirati na mjesto glavnog državnog odvjetnika. A to je bio samo početak.
Uskoro se doznalo i kako se Turudić, dok se protiv Mamića vodila istraga na sudu kojem je Turudić bio predsjednik, u tajnosti noću vozio u Mamićevom automobilu. Kako je na jednom TV-gostovanju, dok se studijem širila aroma osvježivača iz Mamićeve limuzine iz koje je iskočio tek sat vremena ranije, tvrdio da nema više kontakte sa Zdravkom Mamićem. Doznalo se i da neće morati na sigurnosnu provjeru, koju prolaze i vozači u DORH-u.
Lipa, Radost i ostale radosti
A doznalo se i kako glavni državni odvjetnik ima vrlo zanimljivu mogućnost da, u slučaju sukoba oko nadležnosti DORH-a i EPPO-a, on bude taj koji presuđuje koje će tijelo voditi istragu. Sasvim slučajno, Plenković je upravo bio (i još je) usred afere Geodezija, koja se opako bližila još jednoj njegovoj omiljenoj ministrici, Nini Obuljen Koržinek. Oko toga treba li tu priču istraživati DORH ili EPPO, veliku europejac Plenković je otvoreno zaratio s ovom EU institucijom.
U međuvremenu je oko Turudića eksplodirala i afera s Lipom i Radosti. Čovjek koji će biti glavni državni tužitelj se ekstenzivno i gotovo cvrkutajući dopisivao s Josipom Rimac. I o poznanstvu s njom lagao pred saborskim odborom. Plenković je, dakako, bio izvan sebe od bijesa. Ali ne zato što je njegov budući šef DORH-a lagao u Saboru, to je već postala rutina za glavne državne odvjetnike. Nego što je dopisivanje Lipe i Radosti iscurilo u javnost.
Halo, znate li vi tko vas plaća?
Tko je za premijera tu bio glavni krivac? Pa ekstremno neovisni DORH i USKOK. “Ako već po službenoj dužnosti provode istražne radnje i dižu optužnice protiv jedne gospođe, dužni su, kao netko tko dobiva plaće od države, a to je ovdje Uskok, signalizirati svojoj hijerarhiji, što mi se čini da nisu, da postoje takve poruke ili pak službeno upozoriti Vladu“, tutnjao je Plenković.
“Službeno upozoriti Vladu”? Čija je politika “da ne želimo znati čime se bavi USKOK i policija”? Ne, ove dvije rečenice, iako jamačno izgledaju upravo tako, nisu nimalo kontradiktorne. One su, jednostavno, savršeno bistra slika “ekstremne neovisnosti” kakvu su istražna tijela uživala u osam Plenkovićevih godina. U koju, dakako, spada i portret Ivana Turudića, kako sav svečan i domoljuban polaže prisegu za glavnog državnog odvjetnika.