Priča Zagrepčanke koja fantastično ilustrira koliko su Zagreb i država zakazali s obnovom zgrada oštećenih u potresu
Nadležni na pitanja odgovaraju polovično, na pozive ne odgovaraju, a stvari se pokreću tek nakon upita novinara
Prema službenim procjenama, potres koji je 22. ožujka prošle godine pogodio Zagreb izazvao je štetu od oko 42 milijarde kuna. Mnogim vlasnicima uništenih nekretnina jedina nada za pokrivanje troškova obnove su fondovi koje su Republika Hrvatska i Grad Zagreb namijenili za pomoć u sanaciji štete. No, procedure koje ti ljudi moraju proći dok se nastoje prijaviti na natječaje za pomoć u obnovi često su nezamislivo zamršene, a nimalo ne pomaže ni nekooperativnost institucija od kojih je obično teško izvući potrebne informacije.
Predstavnica stanara jedne zgrade na Bukovačkoj cesti u detalje nam je ispričala kako izgleda proces od prijave na natječaje do trenutka kada novac sjedne na račune građana. Kao i brojnim drugim Zagrepčanima, obiteljima iz šest stanova u zgradi na Bukovcu životi su se drastično promijenili kada je grad pogodio potres. „Zgrada je od 22. ožujka neupotrebljiva za život. Toga dana smo iz nje iseljeni i još se nismo vratili“, kaže. „Oštećenja su najgora na stubištu, koje se zapravo odlomilo od zgrade. Dakle, u zgradu se ne može ući“, nastavlja naša sugovornica.
S obzirom na takvo stanje, stanari zgrade na Bukovačkoj razveselili su se kada je raspisan natječaj za popravak objekata stradalih u potresu. Javili su se na javni natječaj za hitne sanacije dimnjaka i zabatnih zidova – privremenu i nužnu zaštitu koji je raspisalo Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja. Na natječaj koji je otvoren 10. lipnja prijavili su se pet dana kasnije, kaže nam njihova predstavnica. Prvi odgovor s rješenjem stigao je tijekom ljeta. Komplikacije su počele već tada.
Kamo slati rješenja?
„Svu dokumentaciju su nam slali na adresu prebivališta, u zgradu koja je razrušena. Poštar tamo uopće nije ulazio, pa se isporuka dokumenata otegnula za još otprilike mjesec ili dva. Pisali smo molbe u kojima smo tražili da se rješenja ne šalju nama, nego Upravitelju zgrade. To su uvažili tek kada smo urudžbirali molbu, a oni su je obradili nakon sezone godišnjih odmora“, opisuje nam nastalu situaciju predstavnica stanara.
„To je zapravo strašno, da nekoga morate moliti i objašnjavati mu da vam ne šalje poštu u vaš dom jer u njemu ne možete živjeti“, dodaje. „U međuvremenu je bilo i smrtnih slučajeva među suvlasnicima zgrade, što nije čudno s obzirom na to koliko je vremena prošlo od potresa do trenutka kada se problem počeo rješavati. To je značilo da moramo čekati ostavinske rasprave kako bi se razjasnilo tko su novi suvlasnici. One kasne zbog situacije s pandemijom pa se cijela procedura dodatno otegnula“, kaže.
Nema obećanog plina
Stanari su se u međuvremenu sami organizirali i počeli s radovima na zgradi. Napravili su strojarski projekt, građevinski projekt i krenuli u radove. Sve su financirali sredstvima iz pričuve. „Našli smo izvođače, zamijenili plinske instalacije i postavili kondenzacijske bojlere, što je bio uvjet Plinare da nam se vrati plin. Uložili smo 249 tisuća kuna, a predviđeni povrat prema natječaju Ministarstva je 12 tisuća kuna po stambenoj jedinici. Dakle, 72 tisuće kuna za cijelu zgradu“, kaže predstavnica stanara. Sve to učinili su jer im je obećano da će plin biti vraćen prije zime.
„Međutim, kada je sve završeno, kada je dimnjačar došao i dao pozitivnu ocjenu za tri nova dimnjaka, od Gradske plinare dobili smo odgovor da nam neće vratiti plin zbog toga što konstrukcija zgrade nije ojačana“, priča naša sugovornica. Iz Plinare su stanarima s Bukovačke ceste preporučili da ispuste vodu iz cijelog objekta zbog nadolazećih zimskih uvjeta i opasnosti od smrzavanja vode u cijevima i centralnom grijanju. To je uzrokovalo dodatne troškove, ali vodu su na kraju ispustili.
Državi se nikamo ne žuri
Tijekom razgovora predstavnica stanara s Bukovca nekoliko je puta naglasila kako je posebno ogorčena zbog toga što je sasvim jasno da se nadležnima baš nikamo ne žuri. „Ono što je možda najgore u cijeloj priči je ta tromost Ministarstva i Fonda koji nemaju odgovore na pitanja koja im redovito šaljemo. Pošaljem im 10 ili 12 konkretnih pitanja, a njihov odgovor je pola jednog pitanja“, žali se naša sugovornica.
„To je problem zbog toga što projektanti traže tehničke smjernice kako završiti projekt. Ali kad mi nešto pitamo, iz Ministarstva ne znaju ili ne odgovaraju. Kad Upravitelj zgrade pita, ne znaju. Kad projektanti nešto pitaju, ne znaju. A prošlo je više od deset mjeseci“, dodaje. „Česta je pojava i da se ne javljaju na pozive na broj koji su dali za traženje informacija. Događalo se da zovem s dva mobitela, počnem u 9 i zovem do 14 sati, ali nitko ne diže slušalicu”, kaže.
Novac je stigao 7 mjeseci nakon što su se javili
Sugovornica nam kaže da su se ona i ostali stanari redovito raspitivali i o sredstvima iz natječaja Ministarstva graditeljstva na koje su se prijavili, bez ikakvog uspjeha. „Nama svaki dan puno znači, objekt nam propada dok čekamo“, objašnjava. „Znam da su njima u Ministarstvu u glavama rokovi do 2030. godine, ali mi ne možemo polako“. Na kraju, novac iz tog natječaja, raspisanog 10. lipnja i zatvorenog 31. listopada, stanari s Bukovačke ceste dočekali su tek 26. siječnja.
„Pozitivno rješenje smo dobili još 2. prosinca, ali novac je na račun sjeo tek ovaj utorak. Čula sam da Damir Vanđelić govori kako isplate idu u roku od sedam dana pa mi je nejasno zbog čega smo mi čekali mjesec i pol, ali drago mi je da je novac došao. Uložit ćemo ga u projekt za ojačavanje konstrukcije da se uopće možemo prijaviti za buduće projekte“, kaže nam sugovornica.
Ni Grad Zagreb nije posebno ažuran
Osim na natječaj Ministarstva, naša sugovornica javila se i na Javni poziv za podnošenje zahtjeva za dodjelu novčane pomoći za obnovu nekretnina oštećenih u potresu na području Grada Zagreba. „Taj je natječaj raspisan tek 20. srpnja 2020. godine i bio je otvoren do 15. rujna. Pomoć je namijenjena kupnji građevinskog materijala za određene stambene jedinice. Dakle, to nećemo moći iskoristiti za obnovu zgrade, nego samo za pojedinačne stanove“, kaže nam sugovornica, koja o tom natječaju ništa nije čula sve do početka ove godine.
„Tek 15. siječnja, pet mjeseci nakon što je natječaj zatvoren, iz Grada su sazvali konferenciju za medije na kojoj su objavili da su odobrena 254 zahtjeva od 442 pristigle prijave. To je skandalozno ne samo zbog velikog zakašnjenja, nego i zato što je u Zagrebu neuporabljivo ili privremeno neuporabljivo 5966 objekata“, kaže nam sugovornica. Grad Zagreb objavio je da će građani za obnovu svojih nekretnina preko tog natječaja dobiti ukupno 9,026 milijuna kuna.
Novac je stigao danas prekjučer
Nedugo nakon presice, naša sugovornica obaviještena je da je među sretnicima koji su prošli na gradskom natječaju. Dobila je odobrenje za pomoć u visini 50 tisuća kuna. Istu svotu dobit će vlasnici još dvaju stanova iz zgrade na Bukovcu koji su se prijavili na taj Javni poziv. „Novac je sjeo tek 29. siječnja“, kaže, i dodaje kako obitelj iz stana koji je najgore stradao u potresu nije prošla na ovom natječaju.
Slučajno ili ne, gospođa je obavijest o tome da su joj dodijeljena sredstva dobila isti dan kada smo na adresu grada poslali upit o tome što se događa sa spomenutim sredstvima. Dodjela tog novca nije prošla bez komplikacija u posljednjem trenutku. „Na kraju su se sjetili tražiti i solemniziranu bjanko zadužnicu na isti taj iznos, 50 tisuća kuna, u slučaju da novac potrošimo na nešto drugo ili trošak ne možemo opravdati računima“, dodaje sugovornica.
Od Grada Zagreba smo pokušali doznati što je razlog takvom kašnjenju: kako je moguće da su sredstva iz natječaja koji je zatvoren 15. rujna 2020. godine dodijeljena tek u siječnju 2021. godine, i na račune dolaze tek 29. siječnja. Još nismo dobili nikakav odgovor na poslani upit. Isto vrijedi i za fond Ministarstva graditeljstva, od kojeg smo zatražili objašnjenje zbog čega je građanima tako teško dobiti odgovore na tehnička pitanja. Zamolili smo ih i da nam objasne zbog čega je dodjela sredstava iz Fonda toliko kasnila. Odgovori nisu stigli do zaključenja teksta.