Primirje u Siriji zasad funkcionira. Mogu li se Amerika i Rusija doista dogovoriti i zaustaviti rat?
SAD i Rusija dogovorili su sporazum o primirju u Siriji
Otkako je u ponedjeljak na snagu stupilo primirje u Siriji, zabilježeno je 14 kršenja, no nije ubijen niti jedan civil, prema Sirijskom observatoriju za ljudska prava. Većina dijelova zemlje relativno su mirni.
“Nitko nije ubijen od pucnjave u prošlih 15 sati”, kazao je u Rami Abdulrahman iz spomenute organizacije za Al Jazeeru u utorak u 12 sati po lokanom vremenu u Damasku (11 sati po našem vremenu). “Ovo je dosad najuspješnije primirje koje je stupilo na snagu u našoj zemlji”.
AFP je objavio kako su stanovnici s obje strane podijeljenog grada Alepa imali mirnu noć, bez raketne vatre u područjima koje kontrolira vlast ili zračnih napada režima u pobunjeničkim četvrtima. Stanovnici su do ponoći ostali na ulicama, iskoristivši ovo primirje za proslavu Kurban bajrama. No, ključno je pitanje, može li netko zaustaviti rat u Siriji?
Zajednički napadi na ISIS
Upravo to analizira ugledni Foreign Policy, koji piše kako dogovor SAD-a i Rusije počinje 48-satnim prekidom vatre, koji je započeo u ponedjeljak navečer. Ako primirje izdrži, Sjedinjene Države i Rusija će početi zajednički gađati ciljeve Islamske države i Jabhat Fateh al Shama, grupe ranije poznate kao Nusra Front.
Ovaj bi sporazum trebao biti odskočna daska za postizanje sporazumnog rješenja sukoba, ponovnim pokretanjem pregovora pod vodstvom UN-a u Ženevi. Premda je sirijska vlada objavila da podržava ovaj sporazum, sirijski je predsjednik Bašar al Asad u ponedjeljak je signalizirao kako će se nastaviti boriti protiv “terorista” kako bi ponovno uspostavio kontrolu nad cijelom Sirijom.
Puno je skepticizma oko konačnog uspjeha ovog sporazuma. Mnogi tvrde da će u najboljem slučaju pružiti tek kratak predah Sirijcima od rata. No, kratkoročno poboljšanje ne znači ništa. Uspjeh ili neuspjeh sporazuma ponajviše ovisi o jednoj stvari – sposobnosti SAD i Rusije da prisile svoje saveznike na terenu da se pridržavaju njegovih odredbi.
Mogu li uvjeriti snage na terenu?
Rusija se u prisiljavanju Asadovog režima da se drži međunarodnih ugovora pokazala dosta slabom, piše Foreign Policy. Kremlj je, primjerice, nedavno odbacio izvješće UN-a prema kojem je sirijski režim koristio kemijsko oružje protivno rezolucijama Vijeća sigurnosti.
Washington i Moskva ne slažu se oko glavnog pokretača sirijskog rata. Za Washington, Asadov režim je glavni uzrok rata, dok Moskva smatra da su to različite terorističke grupe koje uzrokuju kaos u regiji. Diplomatski prioritet Sjedinjenih Država jest provesti tranziciju prema kojoj u budućnosti Sirije neće biti Asada, dok Moskva kaže kako ne može doći do kraja konflikta dok terorističke skupine nisu definitivno pod kontrolom države.
Rusija podržava Asada ne zato što vjeruje da je on dobar za interese Sirije, već zato što preko njega ima svoj utjecaj u zemlji. Pitanje je tko bi ga nakon tranzicije zamijenio i kakav bi bio utjecaj Rusije na novu vlast. Ruska strana vjeruje da bi sirijska vojska mogla biti jamstvo provedbe sporazuma.
SAD i Rusija nisu jedini faktor
No, situacija ne ovisi samo o te dvije zemlje. Iran, Turska i Saudijska Arabija također imaju svoje interese u Siriji. Za mir u Siriji ključno je, piše FP, dovesti i ove zemlje za pregovarački stol.
Turski utjecaj u Siriji, posebno nakon što su krenuli u vojnu intervenciju, ubrzano raste. Ankara sada ovaj sukob vidi kao svoje unutarnje pitanje – više ih zanimaju Kurdi nego Asad. PYD, vojno krilo kurdske stranke oni vide kao dugogodišnju crvenu liniju. PYD smatraju terorističkom organizacijom, pa bi tako Ankara i Teheran mogli naći zajednički jezik na temelju njihovog zajedničkog odbijanja kurdske neovisnosti.
Hoće li sporazum uspjeti?
Turska, Sjedinjene Države i Rusija slažu se da bi Asad mogao odigrati određenu ulogu u tranzicijskom periodu – iako se ne slažu koja bi to uloga bila i što bi se dogodilo s njim nakon završetka tranzicije. Saudijska Arabija, s druge strane ne vidi Asada niti u tranzicijskoj ulozi.
Premda je Turska objavila kako podžava ovaj američko-ruski sporazum, Ankara se neće zalagati za napade usmjerene protiv naoružanih milicija koje podržava, od kojih su neke u savezu sa Jabhat Fateh al-Shamom. Te su veze, prema pisanju FP, temeljene na vojni prioritetima, a ne ideološkim afinitetima.
Mnogo je razloga zašto bi ovaj sporazum mogao doživjeti neuspjeh, no ovo je faza u kojoj su međunarodni akteri bliže dogovoru o Siriji nego što su to bili prije godinu dana.