Dok mnogi analitičari najavljuju veliku rusku ofenzivu na proljeće 2023. godine, Moskva pokazuje manje apetite. “Ruska vojska fokusirala je svoje glavne snage na završetak oslobađanja Donjecke narodne republike“, izjavio je general vojske Valerij Gerasimov.
Ako je vjerovati ovoj izjavi načelnika ruskog generalštaba i prvog zamjenika ministra obrane, Bilohorivka, Soledar, Bahmut, Avdivka, Marinka i druga naselja Donjecke oblasti nastavljaju biti glavna poprišta sučeljavanja ruskih i ukrajinskih snaga.
Pokušaji stvaranja Republike Donjeck
Zanimljivo je da načelnik generalštaba ističe dio fronta – od ukupno 815 kilometar a- u kojem težište operacija izvode plaćenici grupe Wagner, oružane formacije koja nije pod njegovim zapovjedništvom.
Procjenjuje se da je privatna vojska, koju financira i kojom zapovijeda kontroverzni biznismen Jevgenij Prigožin narasla na 50.000 pripadnika, od toga 40.000 robijaša skupljenih po ruskim zatvorima.
U dosadašnjim ratnim operacijama Rusija je uspjela okupirati oko šezdeset posto Donjecke oblasti. Izvan ruske kontrole nalazi se i grad Slavjansk gdje je 14. travnja 2014. godine i proglašena takozvana Donjecka narodna republika.
Nikad nisu bili ni blizu te zamisli
Bio je to tipičan scenarij: naoružane i maskirane uniformirane osobe zauzele su zgrade lokalne administracije i proglasile “republiku”. Na njihovu žalost, 5. srpnja iste godine, ukrajinske snage lojalne vladi u Kijevu povratile su grad pod kontrolu legalnih vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Agresorske snage pokušale su u nekoliko navrata, dvostrukim obuhvatnim manevrom, odsjeći slobodni dio Donjecke oblasti od ostatka Ukrajine. Dok je bio pod ruskom kontrolom, grad Izjum služio je kao operativna osnovica za prodor sa sjevera.
Operativna osnovica za prodor prema sjeveru bio je Donjeck. Vojska Ruske Federacije nikad nije bila blizu približnom ostvarenju te zamisli. Zajedno s oslobađanjem Izjuma, i ostatka Harkivske oblasti, u vodu su pali i ruski snovi o obuhvatnom manevru radi okupacije ostatka Donjecka.
Glavni cilj je i dalje zauzimanje Donbasa
Iako su se okolnosti na bojištu drastično promijenile, izgleda da je politički cilj – zauzimanje Donbasa – ostao nepromijenjen. Umjesto obuhvatnog manevra operativnog značaja, prešlo se na kombinaciju frontalnih napada na naseljena mjesta. Karakteristika industrijskog dijela Donbasa su brojna naselja, povezana gustom prometnom mrežom, pogodnom za organizaciju obrane.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čak i kad nastave napadati neki branjeni grad, kao što je Bahmut, u poluokruženje ruske trupe moraju frontalno napadati neka manja mjesta iz okruženja. Ovakav način izvođenja borbenih djelovanja ide na ruku strani koja se brani.
U ovom slučaju to su Združene snage Ukrajine. Naseljena mjesta vrlo su zahvalna za organizaciju obrane. Postojeći tvrdi objekti, uz relativno malo napora, mogu se preurediti u jake, međusobno povezane, otporne točke. U naseljenim mjestima teško naoružanje, kao što je tenk, gubi većinu svojih prednosti. Uz to, postaje relativno lak plijen lakim pješačkim protuoklopnim sustavima.
Rusi su opsjednuti zauzimanjem gradova
U slučaju zauzimanja Lisičanska početkom srpnja, ruske snage su zauzimanjem Popasne zaobišle su obranu Lisičanska i prisilile Ukrajince na povlačenje. Svi ostali napori za zauzimanje gradova borbom bili su praćeni enormnim utroškom ubojnih sredstava i velikim ljudskim gubicima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, izgleda kao da su ruski zapovjednici opsjednuti zauzimanjem gradova po svaku cijenu. Opsada Mariupolja trajala je tri mjeseca. Umjesto da blokiraju grad i nastave dalje prodore prema Zaporožju, Rusi su u borbi za grad angažirali 14.000 pripadnika elitnih postrojbi.
Sve do 20. svibnja, obrana od 4000 ukrajinskih boraca nanijela je ruskoj strani velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Još važnije je bilo kupljeno vrijeme za konsolidaciju obrane u Zaporožju.
Bolni pokušaji osvajanja Kijeva i Harkiva
Bitka za Severodonjeck trajala je od 6. svibnja do 25. lipnja. Za razliku od Mariupolja, ukrajinske snage uspjele su se izvući na vrijeme. Ostao je razrušen grad i veliki ruski gubici. Agresor je opet potrošio dragocjeno vrijeme, ljude i sredstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pokušaji zauzimanja velikih gradova kao što su Kijev ili Harkiv, za rusku vojsku završili su ponižavajuće i traumatično. Mislim da su u Moskvi naučili ovu bolnu lekciju i da više neće ponoviti istu grešku.
Da li Vojska Ruske Federacije ima alternativu? Vrijeme zauzimanja gradova bez borbe, uz pomoć domaćih izdajnika, predstavlja davno prošlo vrijeme. Masovni i duboki tenkovski prodori, u stilu Crvene armije, također ne dolaze u obzir. Za to postoje brojni unutrašnji i vanjski razlozi.
Ne mogu provesti tako složene operacije
Ruska vojska naprosto nije sposobna planirati, organizirati i izvesti tako složene operacije. Koncept bataljunskih borbenih grupa, kao osnovnih taktičkih jedinica, doživio je kolaps. Raspoloživost snaga i sredstva Vojske Ruske Federacije ne dozvoljava veće koncentracije trupa, a da se drastično ne oslabe drugi dijelovi fronta. Bolno iskustvo iz Harkivskog okruga, u rujnu, potvrđuje tu činjenicu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Velike koncentracije snaga zahtijevaju obimnu, složenu i učinkovitu logistiku u dubini rasporeda operativno-taktičkih formacija. Međutim, uvođenjem u upotrebu višecijevnih raketnih bacača M-142 HIMARS, svako gomilanje dodatnog streljiva i pogonskog goriva, uz liniju fronta, postaje gotovo nemoguća misija.
Bez neposrednog, pravovremenog i kontinuiranog logističkog osiguranja, nema ni govora o uspješnom provođenju ozbiljnijih napadnih operacija.
Drastični nedostatak teretnih kamiona
Ruska protuzračna obrana još nije našla rješenje za precizne pogotke suvremenih, satelitskih navođenih projektila. Zbog toga su sva priručna skladišta ubojnih sredstava povučena najmanje osamdeset kilometara u dubinu teritorija pod ruskom okupacijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opskrba velikih formacija kamionima, bez oslonca na pričuvna poljska skladišta, već se pokazala nemogućom misijom prilikom pokušaja zauzimanja Kijeva. Nakon raspada SSSR-a, Vojska Ruske Federacije reorganizirala je borbene postrojbe. Međutim, reorganizacija logistike nije pratila potrebe borbenih jedinica.
U to ruske borbene, a i pozadinske, jedinice pate od drastičnog nedostatka teretnih kamiona. I konačno, jeftine kineske gume nisu u stanju izdržati povećanja naprezanja tijekom ratnih operacija.
Ruske trupe i dalje su brojčano jače
Dakle, ruske snage izvode operacije u skladu sa svojim mogućnostima i kapacitetima. Vojska Ruske Federacije i dalje ima nadmoć u artiljeriji, najmanje sedam naspram jedan.
Iako je broj suvremenih artiljerijskih oružja znatno opao, moć ruskog topništva i dalje je respektabilna. Daleko veći mobilizacijski kapacitet ruskim zapovjednicima daje dovoljno prostora za veliku potrošnju ljudskog materijala.
Nema dvojbe da je ruska brojčana nadmoć očita i nedvojbena. Ipak, sadašnje stanje ukrajinske vojske daleko nadmašuje mogućnosti i kapacitete s početka ljeta.
Ništa od velike proljetne ofenzive
I dalje malobrojnija, ali zato višestruko preciznija artiljerija nanosi ozbiljne udare ruskoj pješadiji i oklopnim snagama. Kontrabatiranje je mnogo učinkovitije.
Dok Ukrajinci po svaku cijenu nastoje izbjeći izravne udare na naseljena mjesta, Vojska Ruske Federacije uporno ustraje na osvajanju novih gradova. Rusko topništvo više nema ograničene izvore snabdijevanja novim granatama.
Gubitke ruske pješadije teško je procijeniti. No oni su sigurno veći od ukrajinskih snaga koje se nalaze u obrani. Izgleda da ruski zapovjednici, svjesni svoje brojčane premoći, i dalje ne mare za potrošnju streljiva, tehnike i ljudi. Ako na takav način nastave trošiti resurse, mislim da neće biti ništa od najavljivanje velike proljetne ofenzive.
Priprema li Putin veliku proljetnu ofenzivu? Sjetimo se što je pokušao kod Kijeva i sve će vam biti jasno
Iako su se okolnosti na bojištu drastično promijenile, zauzimanje Donbasa je i dalje ostalo kao glavni cilj
Pokušaji zauzimanja velikih gradova kao što su Kijev ili Harkiv za rusku vojsku završili su ponižavajuće i traumatično. Mislim da su u Moskvi naučili ovu bolnu lekciju i da više neće ponoviti istu grešku
Dok mnogi analitičari najavljuju veliku rusku ofenzivu na proljeće 2023. godine, Moskva pokazuje manje apetite. “Ruska vojska fokusirala je svoje glavne snage na završetak oslobađanja Donjecke narodne republike“, izjavio je general vojske Valerij Gerasimov.
Ako je vjerovati ovoj izjavi načelnika ruskog generalštaba i prvog zamjenika ministra obrane, Bilohorivka, Soledar, Bahmut, Avdivka, Marinka i druga naselja Donjecke oblasti nastavljaju biti glavna poprišta sučeljavanja ruskih i ukrajinskih snaga.
Pokušaji stvaranja Republike Donjeck
Zanimljivo je da načelnik generalštaba ističe dio fronta – od ukupno 815 kilometar a- u kojem težište operacija izvode plaćenici grupe Wagner, oružane formacije koja nije pod njegovim zapovjedništvom.
Procjenjuje se da je privatna vojska, koju financira i kojom zapovijeda kontroverzni biznismen Jevgenij Prigožin narasla na 50.000 pripadnika, od toga 40.000 robijaša skupljenih po ruskim zatvorima.
U dosadašnjim ratnim operacijama Rusija je uspjela okupirati oko šezdeset posto Donjecke oblasti. Izvan ruske kontrole nalazi se i grad Slavjansk gdje je 14. travnja 2014. godine i proglašena takozvana Donjecka narodna republika.
Nikad nisu bili ni blizu te zamisli
Bio je to tipičan scenarij: naoružane i maskirane uniformirane osobe zauzele su zgrade lokalne administracije i proglasile “republiku”. Na njihovu žalost, 5. srpnja iste godine, ukrajinske snage lojalne vladi u Kijevu povratile su grad pod kontrolu legalnih vlasti.
Agresorske snage pokušale su u nekoliko navrata, dvostrukim obuhvatnim manevrom, odsjeći slobodni dio Donjecke oblasti od ostatka Ukrajine. Dok je bio pod ruskom kontrolom, grad Izjum služio je kao operativna osnovica za prodor sa sjevera.
Operativna osnovica za prodor prema sjeveru bio je Donjeck. Vojska Ruske Federacije nikad nije bila blizu približnom ostvarenju te zamisli. Zajedno s oslobađanjem Izjuma, i ostatka Harkivske oblasti, u vodu su pali i ruski snovi o obuhvatnom manevru radi okupacije ostatka Donjecka.
Glavni cilj je i dalje zauzimanje Donbasa
Iako su se okolnosti na bojištu drastično promijenile, izgleda da je politički cilj – zauzimanje Donbasa – ostao nepromijenjen. Umjesto obuhvatnog manevra operativnog značaja, prešlo se na kombinaciju frontalnih napada na naseljena mjesta. Karakteristika industrijskog dijela Donbasa su brojna naselja, povezana gustom prometnom mrežom, pogodnom za organizaciju obrane.
Čak i kad nastave napadati neki branjeni grad, kao što je Bahmut, u poluokruženje ruske trupe moraju frontalno napadati neka manja mjesta iz okruženja. Ovakav način izvođenja borbenih djelovanja ide na ruku strani koja se brani.
U ovom slučaju to su Združene snage Ukrajine. Naseljena mjesta vrlo su zahvalna za organizaciju obrane. Postojeći tvrdi objekti, uz relativno malo napora, mogu se preurediti u jake, međusobno povezane, otporne točke. U naseljenim mjestima teško naoružanje, kao što je tenk, gubi većinu svojih prednosti. Uz to, postaje relativno lak plijen lakim pješačkim protuoklopnim sustavima.
Rusi su opsjednuti zauzimanjem gradova
U slučaju zauzimanja Lisičanska početkom srpnja, ruske snage su zauzimanjem Popasne zaobišle su obranu Lisičanska i prisilile Ukrajince na povlačenje. Svi ostali napori za zauzimanje gradova borbom bili su praćeni enormnim utroškom ubojnih sredstava i velikim ljudskim gubicima.
Međutim, izgleda kao da su ruski zapovjednici opsjednuti zauzimanjem gradova po svaku cijenu. Opsada Mariupolja trajala je tri mjeseca. Umjesto da blokiraju grad i nastave dalje prodore prema Zaporožju, Rusi su u borbi za grad angažirali 14.000 pripadnika elitnih postrojbi.
Sve do 20. svibnja, obrana od 4000 ukrajinskih boraca nanijela je ruskoj strani velike gubitke u ljudstvu i tehnici. Još važnije je bilo kupljeno vrijeme za konsolidaciju obrane u Zaporožju.
Bolni pokušaji osvajanja Kijeva i Harkiva
Bitka za Severodonjeck trajala je od 6. svibnja do 25. lipnja. Za razliku od Mariupolja, ukrajinske snage uspjele su se izvući na vrijeme. Ostao je razrušen grad i veliki ruski gubici. Agresor je opet potrošio dragocjeno vrijeme, ljude i sredstva.
Pokušaji zauzimanja velikih gradova kao što su Kijev ili Harkiv, za rusku vojsku završili su ponižavajuće i traumatično. Mislim da su u Moskvi naučili ovu bolnu lekciju i da više neće ponoviti istu grešku.
Da li Vojska Ruske Federacije ima alternativu? Vrijeme zauzimanja gradova bez borbe, uz pomoć domaćih izdajnika, predstavlja davno prošlo vrijeme. Masovni i duboki tenkovski prodori, u stilu Crvene armije, također ne dolaze u obzir. Za to postoje brojni unutrašnji i vanjski razlozi.
Ne mogu provesti tako složene operacije
Ruska vojska naprosto nije sposobna planirati, organizirati i izvesti tako složene operacije. Koncept bataljunskih borbenih grupa, kao osnovnih taktičkih jedinica, doživio je kolaps. Raspoloživost snaga i sredstva Vojske Ruske Federacije ne dozvoljava veće koncentracije trupa, a da se drastično ne oslabe drugi dijelovi fronta. Bolno iskustvo iz Harkivskog okruga, u rujnu, potvrđuje tu činjenicu.
Velike koncentracije snaga zahtijevaju obimnu, složenu i učinkovitu logistiku u dubini rasporeda operativno-taktičkih formacija. Međutim, uvođenjem u upotrebu višecijevnih raketnih bacača M-142 HIMARS, svako gomilanje dodatnog streljiva i pogonskog goriva, uz liniju fronta, postaje gotovo nemoguća misija.
Bez neposrednog, pravovremenog i kontinuiranog logističkog osiguranja, nema ni govora o uspješnom provođenju ozbiljnijih napadnih operacija.
Drastični nedostatak teretnih kamiona
Ruska protuzračna obrana još nije našla rješenje za precizne pogotke suvremenih, satelitskih navođenih projektila. Zbog toga su sva priručna skladišta ubojnih sredstava povučena najmanje osamdeset kilometara u dubinu teritorija pod ruskom okupacijom.
Opskrba velikih formacija kamionima, bez oslonca na pričuvna poljska skladišta, već se pokazala nemogućom misijom prilikom pokušaja zauzimanja Kijeva. Nakon raspada SSSR-a, Vojska Ruske Federacije reorganizirala je borbene postrojbe. Međutim, reorganizacija logistike nije pratila potrebe borbenih jedinica.
U to ruske borbene, a i pozadinske, jedinice pate od drastičnog nedostatka teretnih kamiona. I konačno, jeftine kineske gume nisu u stanju izdržati povećanja naprezanja tijekom ratnih operacija.
Ruske trupe i dalje su brojčano jače
Dakle, ruske snage izvode operacije u skladu sa svojim mogućnostima i kapacitetima. Vojska Ruske Federacije i dalje ima nadmoć u artiljeriji, najmanje sedam naspram jedan.
Iako je broj suvremenih artiljerijskih oružja znatno opao, moć ruskog topništva i dalje je respektabilna. Daleko veći mobilizacijski kapacitet ruskim zapovjednicima daje dovoljno prostora za veliku potrošnju ljudskog materijala.
Nema dvojbe da je ruska brojčana nadmoć očita i nedvojbena. Ipak, sadašnje stanje ukrajinske vojske daleko nadmašuje mogućnosti i kapacitete s početka ljeta.
Ništa od velike proljetne ofenzive
I dalje malobrojnija, ali zato višestruko preciznija artiljerija nanosi ozbiljne udare ruskoj pješadiji i oklopnim snagama. Kontrabatiranje je mnogo učinkovitije.
Dok Ukrajinci po svaku cijenu nastoje izbjeći izravne udare na naseljena mjesta, Vojska Ruske Federacije uporno ustraje na osvajanju novih gradova. Rusko topništvo više nema ograničene izvore snabdijevanja novim granatama.
Gubitke ruske pješadije teško je procijeniti. No oni su sigurno veći od ukrajinskih snaga koje se nalaze u obrani. Izgleda da ruski zapovjednici, svjesni svoje brojčane premoći, i dalje ne mare za potrošnju streljiva, tehnike i ljudi. Ako na takav način nastave trošiti resurse, mislim da neće biti ništa od najavljivanje velike proljetne ofenzive.