Dok službeni ruski izvori tvrde da je odbijena velika ukrajinska ofenziva, štura priopćenja iz Kijeva govore o izvedenim operacijama na pojedinim dijelovima fronta bez posebnih opisa, osim kod Bahmuta. A koje su činjenice dostupne? Združene snage Ukrajine su prekjučer, 4. lipnja, pokrenule napade na mnogim dijelovima fronta.
Prvi udari počeli su na južnom dijelu Deneckog fronta. Na sektoru fronta kod Velike Novosilke napad je izveden iz nekoliko pravaca. Vijesti o oslobađanju sela Novodarivka i Neskučne još nisu potvrđene. Ruski izvori puštaju informacije o napadu jedinica veličine bojne, pa i brigade. Tvrde, naravno, i da su ih uništili.
Ipak, dostupne snimke ukazuju da skupine koje su izvele napade ne prelaze veličinu satnije. Ruski blogeri navode kako se radi o slabo utvrđenim položajima i da su napadi na tim lokacijama bili očekivani.
Što je Rusima donio Bahmut?
Jedna manja skupina od četiri ukrajinska tenka pokušala je prodor iz Avdiivke prema selu Vodine. Rusi su javili da je napad odbijen. Iz Vugledara je napad pak zabilježen u smjeru Mikiljske. Nema podataka o rezultatima. Na zaporoškom frontu Ukrajinske snage krenule su iz smjera Orhive prema Maloj Tokmači. Prema dostupnim informacijama, najintenzivnije borbe vode se sjeverno od Bahmuta.
Tu i ruski blogeri priznaju ograničeno ukrajinsko napredovanje prema istoku. Sada se pokazalo da stavljanje Bahmuta pod kontrolu nije donijelo nikakvu operativnu, a kamoli strategijsku prednost ruskoj strani.
Prodori „ruskih pobunjenika“ u Belgorodsku oblast ograničeni su po cilju, snagama i trajanju. Iako su „pobunjenici“ pod kontrolu stavili naselje Novaja Tavolzanka, u suštini su to diverzantsko-prepadne akcije s ciljem političke provokacije i vezivanja djela ruskih trupa. U uvjetima kada ukrajinska snaga ima povoljniji odnos u broju angažiranih vojnika, a Vojska Ruske Federacije očito mora štedjeti na topničkom streljivu, to je dobra prilika za prodore preko slabo branjene ukrajinsko-ruske granice, bez bojazni da će doći do masovne topničke odmazde.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još nema velike ofenzive
Procjene su da Ukrajina ima oko 700.000 naoružanih vojnika. Aktivni sastav snage Vojske Ruske Federacije u Ukrajini procijenjen je pak na oko 380.000. Zaštita međunarodne granice, gdje ne postoji aktivna linija fronta, prepuštena je graničnim jedinicama FSB-a, mladim vojnicima na služenju vojnog roka i novoformiranim skupinama lokalne teritorijalne obrane. U prvoj godini rata, Rusi su vrlo često izvodili topničke udare po ukrajinskim pograničnim naseljima. Međutim, već duže vrijeme štede na municiji.
Iako su ukrajinske snage na mnogim mjestima izvele napadne operacije taktičke razine, još se ne može sa sigurnošću govoriti o velikoj ofenzivi. Broj angažiranih ukrajinskih snaga i vrsta postrojbi uključenih u napade još uvijek ne potvrđuju tezu o velikoj očekivanoj ofenzivi. Ipak, u pokušaju zaustavljanja ukrajinskih napada, osnovni ruski argument je moćno i razorno topništvo. S druge strane izgleda da su ograničenja topničkih granata, kalibra 122 i 152 milimetra, postala ozbiljan problem za rusku vojsku.
U prvoj godini rata Vojska Ruske Federacije utrošila je fantastičnih 12 milijuna granata velikog kalibra. Zauzimanja Severodonjecka, Popasne i Lisičanska posljednje su ruske pobjede dominantno izvojevane masovnom i intenzivnom upotrebom artiljerije. Već je zauzimanje Bahmuta plaćeno desecima tisuća života ruskih plaćenika i vojnika. Ako ruska vojska nastavi trošiti topovske granate sadašnjim tempom, za 2023. godinu trebat će im sedam milijuna komada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napadi na Kijev bili su nerazumni
Proizvodni kapacitet postojećih ruskih tvornica je 2,5 milijuna artiljerijskog zrna na godinu. Dakle, produkcija ruske namjenske industrije nije u mogućnosti zadovoljiti potražnju vojske. Ruski uvoz je ograničen na Iran, Sjevernu Koreju i Južnu Afriku. Iz tih razloga reaktivirane su stotine prastarih protuoklopnih topova MT-12 i tenkova T-54/55. Ipak, rusku artiljeriju nikako ne treba podcijeniti.
Sada se pokazuje da su ruski bjesomučni napadi na Kijev, s vojnog gledišta, bili potpuno nerazumni. Koji su stvarni ciljevi ruskih napada krstarećim projektilima, taktičkim balističkim raketama, protuzrakoplovnim raketama i dronovima-kamikazama na glavni grad, teško je dokučiti. U svibnju su, napadajući ukrajinsku predstojnicu, Rusi utrošili sedam hipertoničnih raketa Kindžal, 15 taktičkih balističkih raketa Iskander, 65 krstarećih projektila H-101/555 i Kaliber te 169 dronova kamikaza.
Popriličan arsenal ubojnih sredstava za relativno mala razaranja višemilijunskog grada. Ruske snage stalno su mijenjale su taktiku izvođenja napada kako bi zasitili, podijelili i konačno svladali protuzračnu obranu prijestolnice. I pored stalne prilagodbe taktičkih postupaka udara po najvećem gradu, protuzračna obrana Kijeva pokazala se izuzetno uspješnom. Sad je potpuno jasno da je obrana Kijeva višeslojna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uništili većinu ruskih projektila
Dolazak američkih protuzračnih sustava MIM -104 Patriot popunio je prazninu ukrajinske obrane. Donedavno neuhvatljive ruske taktičke balističke rakete Iskander-M , kao i Kindžal i H-22, postale su lak plijen za sustav Patriot.
Nažalost, Ukrajinci imaju samo dvije baterije Patriota s ukupno 18 lansirnih uređaja. To je daleko ispod potreba za obranu cijelog zračnog prostora Ukrajine od napada projektilima koji lete preko 2000 metara u sekundi. Iz tih razloga, većina ukrajinskih gradova ne može se braniti od udara raketa koji nekoliko puta nadilaze brzinu zvuka. Svejedno, ako se izuzme nekoliko uspješnih ruskih napada na skladišta goriva, jedan udar na spremište streljiva i dva napada na aerodrome u zapadnoj Ukrajini, većina lansiranih projektila bila uništena.
Masovni udari bez velikog utjecaja
Samo u svibnju, ruske snage lansirale se na ciljeve u cijeloj Ukrajini 185 projektila i 381 dron. Postotak presretanja iznosio je 87,6 posto. Što je cilj ruske proljetne kampanje intenzivnim udarima iz zraka? Potez očajnika bez realnih opcija za okončanje rata ili žudnja silnika za osvetom? Pogodili su vrlo malo vojnih ciljeva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Intenzivan utrošak protuzrakoplovnih raketa ipak nije doveo do kolapsa ukrajinske protuzračne obrane. Ukrajinski saveznici intenzivno rade na jačanju sustava i osiguranju kontinuiranog snabdijevanja raketama.
Pored toga, Nijemci su osigurali dodatne isporuke sustava IRIS-T, a u Ukrajinu pristižu i sustavi protuzračne obrane starije generacije.
U konačnici, može se zaključiti da, osim teroriziranja stanovništva i relativno ograničene materijalne štete, ruski masovni udari iz zraka po dubini Ukrajine, neće imati značajni utjecaj na izvođenje borbenih djelovanja na istoku zemlje.
Realna prijetnja i dobrim utvrdama
U kojem se smjeru može očekivati razvoj situacije na ukrajinskom ratištu? Aktiviranje cijele linije fronta i otvaranje novih zona sukoba na teritoriju Ruske Federacije dodatno će opteretiti rusku kopnenu vojsku i razvući resurse na gotovo 1400 kilometara linije sukoba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako je ukrajinska protuzračna obrana utrošila značajne resurse na obranu Kijeva i ostalih gradova od napada iz zraka, sustav nije kolabirao. To znači da se ne mogu očekivati masovni udari ruske taktičke avijacije po dubini ukrajinskog teritorija. Ovo nije zanemariv podatak jer rusko ratno zrakoplovstvo ima najmanje 300 aktivnih, a neiskorištenih, jurišnih aviona.
Nemogućnost pravovremenog prikupljanja obavještajnih podataka i dalje ograničava rusko djelovanje krstarećim raketama i taktičkim balističkim projektilima. Ukrajinci će s druge strane i dalje nastaviti udare po ruskoj operativnoj dubini. Prvenstveno će se služiti raketama M31 ispaljenim iz HIMARS-a i fantastičnim britansko-francuskim krstarećim projektilima Storm Shadow koji su realna prijetnja čak i dobro utvrđenim objektima u ruskoj pozadini.
Nešto slično dogodilo se u Oluji
Tekuće ukrajinske napadne operacije mogu se zadržati na sadašnjoj razini, u cilju poboljšanja taktičkih položaja i preuzimanja inicijative. To znači da će velike operacije biti odgođene za kasnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Načelno, razvoj u smjeru velike ofenzive može ići u tri smjera. Pritiskom na cijelu dužinu fronta, bez posebno izraženog težišta, može dovesti do nekontroliranog popuštanje ruske obrane. To bi izazvalo domino efekt s konačnim ishodom kolapsa cijelog fronta. Nešto slično dogodilo se u Oluji u kolovozu 1995. godine. Drugi mogući razvoj događaja može ići u smjeru korištenja stvorene prilike.
To znači da, na dijelu fronta gdje uoče slabost ruske obrane, Ukrajinci mogu prenijeti težište napada po dubini. Za to im ide u prilog mnogo propusnija mreža unutrašnjih komunikacija kojom se omogućava manevar snaga uzduž linije fronta.
Kijev nesklon rizičnim potezima
I konačno, cijela ofenziva može se fokusirati na jednom težišnom, ranije planiranom pravcu, s nekoliko manjih pomoćnih prodora. To zahtjeva veliku koncentraciju snaga i sredstava. Kao preduvjet je nužna eliminacija mogućih neprijateljskih udara iz zraka i dalekometne rakete artiljerije.
Prateći ukrajinska djelovanja do sada, uočava se nesklonost Kijeva rizičnim potezima koji bi mogli dovesti u pitanje sposobnost Združenih snaga Ukrajine za daljnje uspješno vođenje rata. Zbog toga, u sadašnjem trenutku, treću varijantu smatram najviše rizičnom i najmanje mogućom. Ostale opcije ostaju u igri.
Rusi ostali bez najvećeg aduta
Međutim, rušenje brane Nova Kahovka otvara nove perspektive. Akumulacijsko jezero, sa svojih 16 četvornih kilometara vode, predstavljalo je najveću prijetnju svakom ozbiljnijem pokušaju forsiranja, odnosno svladavanja Dnjepra od strane ukrajinske vojske. U tom cilju ruska strana je od kraja travnja počela puniti akumulaciju do maksimuma.
Pražnjenjem akumulacije ruski zapovjednici ostali su bez najvećeg aduta za obranu lijeve obale Dnjepra. Pored toga, poplavljene su ruske prve obrambene linije. Za razliku od ukrajinske strane, koja provodi evakuaciju stanovništva na relativno organiziran i smiren način, u djelu Hersonske oblasti pod ruskom kontrolom ostali su poprilično iznenađeni. Ruska vojska, koja je i instalirala eksploziv unutar postrojenja hidroelektrane, sigurno je imala namjeru rušenja brane, u slučaju ako bi Ukrajinci krenuli svojom vojskom nasilno prelaziti na istočnu obalu Dnjepra.
Rusija će morati ojačati položaje
Prerano izazivanje plimnog vala nikako ne ide na ruku ruskoj strani. Naime, najviše je potopljena niža, istočna obala pod ruskom kontrolom, a pritom nije stradao niti jedan ukrajinski vojnik.
Nova situacija stvara realne mogućnosti za ozbiljnije ukrajinske napade u cilju zauzimanje lijeve obale. Ipak to ne znači i automatski početak pokušaja zauzimanja Dnjepra. Prema procjeni eksperata, vodostaj rijeka počet će opadati za četiri do pet dana.
U tom razdoblju, Rusija će morati ojačati obrambene položaje na Dnjepru s novim postrojbama. Isušivanjem akumulacionog jezera, otvara se gotovo 300 kilometara fronta na kojem ruske snage nemaju sveobuhvatno uređene obrambene položaje. Također, brojnost i kvaliteta ruskih trupa, na tom dijelu fronta, ni približno ne odgovara stanju postrojbi u Zaporožju ili Donjecku.
Tko je zapravo srušio branu?
Ono što su gusta minska polja u Zaporožju, to je u Hersonskoj oblasti bila akumulacija Nova Kahovka. Dakle, podizanje brane u zraka zahtijevat će preraspodjelu ruskih snaga duž cijelog fronta. Automatski, neki dijelovi u Zaporožju i Donjecku bit će slabije branjeni. Na koji će način zapovjedništvo u Kijevu koristiti novu situaciju, vidjet će se u narednim danima.
Pitanje tko je uništio branu, više nije ni važno. Jesu li eksploziju inicirali Ukrajinci ili je to bila brzopleta odluka Rusa, ne utječe daljnji tok izvođenja borbenih operacija. Činjenica je da Ukrajinci stvaraju nove prilike za napad.
Velika analiza: rušenje brane uopće ne odgovara ruskoj vojsci. Ukrajina je upravo dobila nove, velike prilike za ofanzivu
Akumulacijsko jezero, sa svojih 16 četvornih kilometara vode, predstavljalo je najveću prijetnju svakom ozbiljnijem pokušaju Ukrajine da krene u ovom smjeru
Prerano izazivanje plimnog vala nikako ne ide na ruku ruskoj strani. Naime, najviše je potopljena niža, istočna obala pod ruskom kontrolom, a pritom nije stradao niti jedan ukrajinski vojnik
Dok službeni ruski izvori tvrde da je odbijena velika ukrajinska ofenziva, štura priopćenja iz Kijeva govore o izvedenim operacijama na pojedinim dijelovima fronta bez posebnih opisa, osim kod Bahmuta. A koje su činjenice dostupne? Združene snage Ukrajine su prekjučer, 4. lipnja, pokrenule napade na mnogim dijelovima fronta.
Prvi udari počeli su na južnom dijelu Deneckog fronta. Na sektoru fronta kod Velike Novosilke napad je izveden iz nekoliko pravaca. Vijesti o oslobađanju sela Novodarivka i Neskučne još nisu potvrđene. Ruski izvori puštaju informacije o napadu jedinica veličine bojne, pa i brigade. Tvrde, naravno, i da su ih uništili.
Ipak, dostupne snimke ukazuju da skupine koje su izvele napade ne prelaze veličinu satnije. Ruski blogeri navode kako se radi o slabo utvrđenim položajima i da su napadi na tim lokacijama bili očekivani.
Što je Rusima donio Bahmut?
Jedna manja skupina od četiri ukrajinska tenka pokušala je prodor iz Avdiivke prema selu Vodine. Rusi su javili da je napad odbijen. Iz Vugledara je napad pak zabilježen u smjeru Mikiljske. Nema podataka o rezultatima. Na zaporoškom frontu Ukrajinske snage krenule su iz smjera Orhive prema Maloj Tokmači. Prema dostupnim informacijama, najintenzivnije borbe vode se sjeverno od Bahmuta.
Tu i ruski blogeri priznaju ograničeno ukrajinsko napredovanje prema istoku. Sada se pokazalo da stavljanje Bahmuta pod kontrolu nije donijelo nikakvu operativnu, a kamoli strategijsku prednost ruskoj strani.
Prodori „ruskih pobunjenika“ u Belgorodsku oblast ograničeni su po cilju, snagama i trajanju. Iako su „pobunjenici“ pod kontrolu stavili naselje Novaja Tavolzanka, u suštini su to diverzantsko-prepadne akcije s ciljem političke provokacije i vezivanja djela ruskih trupa. U uvjetima kada ukrajinska snaga ima povoljniji odnos u broju angažiranih vojnika, a Vojska Ruske Federacije očito mora štedjeti na topničkom streljivu, to je dobra prilika za prodore preko slabo branjene ukrajinsko-ruske granice, bez bojazni da će doći do masovne topničke odmazde.
Još nema velike ofenzive
Procjene su da Ukrajina ima oko 700.000 naoružanih vojnika. Aktivni sastav snage Vojske Ruske Federacije u Ukrajini procijenjen je pak na oko 380.000. Zaštita međunarodne granice, gdje ne postoji aktivna linija fronta, prepuštena je graničnim jedinicama FSB-a, mladim vojnicima na služenju vojnog roka i novoformiranim skupinama lokalne teritorijalne obrane. U prvoj godini rata, Rusi su vrlo često izvodili topničke udare po ukrajinskim pograničnim naseljima. Međutim, već duže vrijeme štede na municiji.
Iako su ukrajinske snage na mnogim mjestima izvele napadne operacije taktičke razine, još se ne može sa sigurnošću govoriti o velikoj ofenzivi. Broj angažiranih ukrajinskih snaga i vrsta postrojbi uključenih u napade još uvijek ne potvrđuju tezu o velikoj očekivanoj ofenzivi. Ipak, u pokušaju zaustavljanja ukrajinskih napada, osnovni ruski argument je moćno i razorno topništvo. S druge strane izgleda da su ograničenja topničkih granata, kalibra 122 i 152 milimetra, postala ozbiljan problem za rusku vojsku.
U prvoj godini rata Vojska Ruske Federacije utrošila je fantastičnih 12 milijuna granata velikog kalibra. Zauzimanja Severodonjecka, Popasne i Lisičanska posljednje su ruske pobjede dominantno izvojevane masovnom i intenzivnom upotrebom artiljerije. Već je zauzimanje Bahmuta plaćeno desecima tisuća života ruskih plaćenika i vojnika. Ako ruska vojska nastavi trošiti topovske granate sadašnjim tempom, za 2023. godinu trebat će im sedam milijuna komada.
Napadi na Kijev bili su nerazumni
Proizvodni kapacitet postojećih ruskih tvornica je 2,5 milijuna artiljerijskog zrna na godinu. Dakle, produkcija ruske namjenske industrije nije u mogućnosti zadovoljiti potražnju vojske. Ruski uvoz je ograničen na Iran, Sjevernu Koreju i Južnu Afriku. Iz tih razloga reaktivirane su stotine prastarih protuoklopnih topova MT-12 i tenkova T-54/55. Ipak, rusku artiljeriju nikako ne treba podcijeniti.
Sada se pokazuje da su ruski bjesomučni napadi na Kijev, s vojnog gledišta, bili potpuno nerazumni. Koji su stvarni ciljevi ruskih napada krstarećim projektilima, taktičkim balističkim raketama, protuzrakoplovnim raketama i dronovima-kamikazama na glavni grad, teško je dokučiti. U svibnju su, napadajući ukrajinsku predstojnicu, Rusi utrošili sedam hipertoničnih raketa Kindžal, 15 taktičkih balističkih raketa Iskander, 65 krstarećih projektila H-101/555 i Kaliber te 169 dronova kamikaza.
Popriličan arsenal ubojnih sredstava za relativno mala razaranja višemilijunskog grada. Ruske snage stalno su mijenjale su taktiku izvođenja napada kako bi zasitili, podijelili i konačno svladali protuzračnu obranu prijestolnice. I pored stalne prilagodbe taktičkih postupaka udara po najvećem gradu, protuzračna obrana Kijeva pokazala se izuzetno uspješnom. Sad je potpuno jasno da je obrana Kijeva višeslojna.
Uništili većinu ruskih projektila
Dolazak američkih protuzračnih sustava MIM -104 Patriot popunio je prazninu ukrajinske obrane. Donedavno neuhvatljive ruske taktičke balističke rakete Iskander-M , kao i Kindžal i H-22, postale su lak plijen za sustav Patriot.
Nažalost, Ukrajinci imaju samo dvije baterije Patriota s ukupno 18 lansirnih uređaja. To je daleko ispod potreba za obranu cijelog zračnog prostora Ukrajine od napada projektilima koji lete preko 2000 metara u sekundi. Iz tih razloga, većina ukrajinskih gradova ne može se braniti od udara raketa koji nekoliko puta nadilaze brzinu zvuka. Svejedno, ako se izuzme nekoliko uspješnih ruskih napada na skladišta goriva, jedan udar na spremište streljiva i dva napada na aerodrome u zapadnoj Ukrajini, većina lansiranih projektila bila uništena.
Masovni udari bez velikog utjecaja
Samo u svibnju, ruske snage lansirale se na ciljeve u cijeloj Ukrajini 185 projektila i 381 dron. Postotak presretanja iznosio je 87,6 posto. Što je cilj ruske proljetne kampanje intenzivnim udarima iz zraka? Potez očajnika bez realnih opcija za okončanje rata ili žudnja silnika za osvetom? Pogodili su vrlo malo vojnih ciljeva.
Intenzivan utrošak protuzrakoplovnih raketa ipak nije doveo do kolapsa ukrajinske protuzračne obrane. Ukrajinski saveznici intenzivno rade na jačanju sustava i osiguranju kontinuiranog snabdijevanja raketama.
Pored toga, Nijemci su osigurali dodatne isporuke sustava IRIS-T, a u Ukrajinu pristižu i sustavi protuzračne obrane starije generacije.
U konačnici, može se zaključiti da, osim teroriziranja stanovništva i relativno ograničene materijalne štete, ruski masovni udari iz zraka po dubini Ukrajine, neće imati značajni utjecaj na izvođenje borbenih djelovanja na istoku zemlje.
Realna prijetnja i dobrim utvrdama
U kojem se smjeru može očekivati razvoj situacije na ukrajinskom ratištu? Aktiviranje cijele linije fronta i otvaranje novih zona sukoba na teritoriju Ruske Federacije dodatno će opteretiti rusku kopnenu vojsku i razvući resurse na gotovo 1400 kilometara linije sukoba.
Iako je ukrajinska protuzračna obrana utrošila značajne resurse na obranu Kijeva i ostalih gradova od napada iz zraka, sustav nije kolabirao. To znači da se ne mogu očekivati masovni udari ruske taktičke avijacije po dubini ukrajinskog teritorija. Ovo nije zanemariv podatak jer rusko ratno zrakoplovstvo ima najmanje 300 aktivnih, a neiskorištenih, jurišnih aviona.
Nemogućnost pravovremenog prikupljanja obavještajnih podataka i dalje ograničava rusko djelovanje krstarećim raketama i taktičkim balističkim projektilima. Ukrajinci će s druge strane i dalje nastaviti udare po ruskoj operativnoj dubini. Prvenstveno će se služiti raketama M31 ispaljenim iz HIMARS-a i fantastičnim britansko-francuskim krstarećim projektilima Storm Shadow koji su realna prijetnja čak i dobro utvrđenim objektima u ruskoj pozadini.
Nešto slično dogodilo se u Oluji
Tekuće ukrajinske napadne operacije mogu se zadržati na sadašnjoj razini, u cilju poboljšanja taktičkih položaja i preuzimanja inicijative. To znači da će velike operacije biti odgođene za kasnije.
Načelno, razvoj u smjeru velike ofenzive može ići u tri smjera. Pritiskom na cijelu dužinu fronta, bez posebno izraženog težišta, može dovesti do nekontroliranog popuštanje ruske obrane. To bi izazvalo domino efekt s konačnim ishodom kolapsa cijelog fronta. Nešto slično dogodilo se u Oluji u kolovozu 1995. godine. Drugi mogući razvoj događaja može ići u smjeru korištenja stvorene prilike.
To znači da, na dijelu fronta gdje uoče slabost ruske obrane, Ukrajinci mogu prenijeti težište napada po dubini. Za to im ide u prilog mnogo propusnija mreža unutrašnjih komunikacija kojom se omogućava manevar snaga uzduž linije fronta.
Kijev nesklon rizičnim potezima
I konačno, cijela ofenziva može se fokusirati na jednom težišnom, ranije planiranom pravcu, s nekoliko manjih pomoćnih prodora. To zahtjeva veliku koncentraciju snaga i sredstava. Kao preduvjet je nužna eliminacija mogućih neprijateljskih udara iz zraka i dalekometne rakete artiljerije.
Prateći ukrajinska djelovanja do sada, uočava se nesklonost Kijeva rizičnim potezima koji bi mogli dovesti u pitanje sposobnost Združenih snaga Ukrajine za daljnje uspješno vođenje rata. Zbog toga, u sadašnjem trenutku, treću varijantu smatram najviše rizičnom i najmanje mogućom. Ostale opcije ostaju u igri.
Rusi ostali bez najvećeg aduta
Međutim, rušenje brane Nova Kahovka otvara nove perspektive. Akumulacijsko jezero, sa svojih 16 četvornih kilometara vode, predstavljalo je najveću prijetnju svakom ozbiljnijem pokušaju forsiranja, odnosno svladavanja Dnjepra od strane ukrajinske vojske. U tom cilju ruska strana je od kraja travnja počela puniti akumulaciju do maksimuma.
Pražnjenjem akumulacije ruski zapovjednici ostali su bez najvećeg aduta za obranu lijeve obale Dnjepra. Pored toga, poplavljene su ruske prve obrambene linije. Za razliku od ukrajinske strane, koja provodi evakuaciju stanovništva na relativno organiziran i smiren način, u djelu Hersonske oblasti pod ruskom kontrolom ostali su poprilično iznenađeni. Ruska vojska, koja je i instalirala eksploziv unutar postrojenja hidroelektrane, sigurno je imala namjeru rušenja brane, u slučaju ako bi Ukrajinci krenuli svojom vojskom nasilno prelaziti na istočnu obalu Dnjepra.
Rusija će morati ojačati položaje
Prerano izazivanje plimnog vala nikako ne ide na ruku ruskoj strani. Naime, najviše je potopljena niža, istočna obala pod ruskom kontrolom, a pritom nije stradao niti jedan ukrajinski vojnik.
Nova situacija stvara realne mogućnosti za ozbiljnije ukrajinske napade u cilju zauzimanje lijeve obale. Ipak to ne znači i automatski početak pokušaja zauzimanja Dnjepra. Prema procjeni eksperata, vodostaj rijeka počet će opadati za četiri do pet dana.
U tom razdoblju, Rusija će morati ojačati obrambene položaje na Dnjepru s novim postrojbama. Isušivanjem akumulacionog jezera, otvara se gotovo 300 kilometara fronta na kojem ruske snage nemaju sveobuhvatno uređene obrambene položaje. Također, brojnost i kvaliteta ruskih trupa, na tom dijelu fronta, ni približno ne odgovara stanju postrojbi u Zaporožju ili Donjecku.
Tko je zapravo srušio branu?
Ono što su gusta minska polja u Zaporožju, to je u Hersonskoj oblasti bila akumulacija Nova Kahovka. Dakle, podizanje brane u zraka zahtijevat će preraspodjelu ruskih snaga duž cijelog fronta. Automatski, neki dijelovi u Zaporožju i Donjecku bit će slabije branjeni. Na koji će način zapovjedništvo u Kijevu koristiti novu situaciju, vidjet će se u narednim danima.
Pitanje tko je uništio branu, više nije ni važno. Jesu li eksploziju inicirali Ukrajinci ili je to bila brzopleta odluka Rusa, ne utječe daljnji tok izvođenja borbenih operacija. Činjenica je da Ukrajinci stvaraju nove prilike za napad.