Profesor i fizikalni kemičar tvrdi da je otrovni dim od požara na Jakuševcu imao štetne zdravstvene posljedice za Zagrepčane
Profesor tvrdi da nezabilježenih štetnih čestica ima milijarde puta više od onih koje se mjere
Ugašen je požar koji je u srijedu planuo na deponiju Jakuševac, ali sumnje da se nadležne službe tijekom krize nisu snašle i dalje tinjaju. Uzrok tome su proturječne informacije o dimu koji je tijekom te večeri i dobrog dijela idućeg dana gušio velik dio Zagreba, o čemu su nas, stekli smo dojam, iz Grada obaviještavali nepotpuno i sa zakašnjenjem. Udruga eko Zagreb je komentar o požaru i njegovim posljedicama zatražila od fizikalnog kemičara prof. dr. sc. Stanka Uršića.
„Požar je neizbježno za mnoge Zagrepčane koji su bili izloženi toksičnom i smrdljivom dimu imao štetne zdravstvene posljedice“, kaže profesor Uršić u uvodnoj napomeni, te dodaje: “činjenica da nije moguće, pogotovo ne jednostavnim metodama i post festum, točno utvrditi i proučiti te posljedice nimalo ne umanjuje loše aspekte tog nemilog i neželjenog događaja, nego ih štoviše povećava.” Također, profesor Určić ističe kako činjenica da obrambeni mehanizmi organizma (biološko-biokemijski mehanizmi obrane i čišćenja organizma od toksičnih tvari te imunitetni mehanizmi) pomažu pogođenim osobama oko umanjivanja zdravstvene štete, ne može biti ni u kojem slučaju opravdanje ili izgovor za kriminalni nemar i radnje koje stoje iza ovakvih katastrofalno štetnih incidenata.
„Ono što izravno ili neizravno pogađa milijun građana ne može se karakterizirati nego kao incident s mogućim katastrofalnim posljedicama“. Profesor kritizira medije, napominjući kako je ono što su javljali „o mjerenju ozona i ostala tri potencijalna onečišćivača zraka, pravi cirkus i lakrdija u odnosu na ekstremno ozbiljne činjenice opterećenja donjih slojeva atmosfere tisućama toksičnih produkata izgaranja glomaznog smeća, uključujući nepoznat broj karcinogenih tvari, prije svega dioksina“.
Najopasnije čestice se ne mjere
„Najopasnija frakcija dima koji je inače uzrokovao goleme neugode i probleme kroz dvadeset sati tisućama Zagrepčana jesu submikronske čestice toksičnih tvari ili čađe/pepela s adsorbiranim toksičnim tvarima, uključujući živu i teške metale“, tvrdi profesor Uršić, pa nastavlja: “Tih čestica ima milijarde puta više na broj od onih (većih) koje se mjere. I ne postoji nikakva detekcija niti zakonska regulacija premda su, ukupno uzevši, još opasnije od onih koje se kako-tako kadikad mjere“.
Profesor Uršić smatra da se iz dimenzija plamena, broja vatrogasaca angažiranih na gašenju požara, trajanja njihove intervencije i veličine oblaka dima može zaključiti kako je vatra vjerojatno zahvatila više od tisuću tona odbačenog krupnog komunalnog otpada. Kod izgaranja tolike količine različitih materijala nastaje najmanje pet tisuća toksičnih produkata izgaranja, od kojih je tek oko dvjesto znanstveno istraženih, ističe.
Kancerogene i toksične tvari
„Najveći je problem ipak činjenica da u požaru takvih materijala posve sigurno nastaju, uz golem broj drugih toksičnih produkata, i notorni klorirani p-dibenzo dioksini i klorirani dibenzofurani (kolokvijalni dioksini i furani), glede najtoksičnijih članova skupine, najkarcinogenije i najtoksičnije tvari nastale ljudskom djelatnošću“, tvrdi profesor Uršić. Štetni spojevi se potom „adsorbirani na površini milijardi trilijuna submikronskih čestica čađe i pepela šire zadimljenim prostorom i disanjem se unose u ljudski organizam“.
Uršić napominje da u slučajevima poput požara na Jakuševcu građanima opasnost prijeti i od žive i drugih teških metala i anorganskih otrova koje preko submikronskih čestica dospijevaju u pluća, a nitko ih ne mjeri. „Stoga se može očekivati i nadalje, i nakon pet takvih velikih i opasnih požara u pet godina, podjednaku skrb za građane i još više, podjednako suvislo i inteligentno postupanje s komunalnim otpadom i smećem u gradu Zagrebu. S podjednakim ili još gorim posljedicama za pučanstvo“, zaključuje profesor Uršić.
Kako stoji u biografiji profesora Uršića, riječ je o stručnjaku koji je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio je zaposlen kao honorarni asistent, asistent, docent i profesor, te predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju tog fakulteta. Između ostalog, radio je u Odboru za okoliš Hrvatskoga Sabora, izradi sustava za gospodarenje otpadom na otoku Krku, te je kreator idejnog rješenja za gospodarenje otpadom u Gradu Zagrebu – Zagrebački ekološki sustav za gospodarenje otpadom (ZEKO).