Propali i snovi o uhljebljivanju. Ovo su službene brojke: sve manje i manje ljudi želi raditi za državu
Posljednjih mjeseci razna državna tijela nisu uspjela popuniti oko trećine radnih mjesta za koja su tražili zaposlenike
Šime Erlić nije zvučao previše optimistično. „Da sad raspišemo 200 natječaja, mi to ne možemo dobiti. Tržište je pocrpilo sve kadrove. I nemoguće je, gotovo pa nemoguće, dobiti stručnjake s višegodišnjim iskustvom“, objašnjavao je ministar regionalnog razvoja i fondova EU kad su ga neki dan u Saboru pitali o kroničnom manjku stručnjaka koji se u državnoj administraciji bave europskim fondovima.
Državi za te poslove fali 500 ljudi. Ali ministar je svjestan da ih ne može dobiti. „Registrirana nezaposlenost je niska, zaposlenost je na maksimumu… sve je teže i teže privući ljude u sustav, da rade u javnim upravama i agencijama, za niže plaće nego što ih nudi tržište“, tumačio je Erlić probleme s kojima se država sve češće susreće kada pokušava zaposliti ljude. EU fondovi, međutim, nisu iznimka.
Od gospodarstva do diplomacije
Ministarstvo pravosuđa i uprave, unutarnji poslova, diplomacija, državni sektori gospodarstva, rada i turizma, zatim zdravstva, obrazovanja i poljoprivrede… praktički da nema Vladinog resora koji nije imao problema s popunjavanjem radnih mjesta. Sva su ova ministarstva u zadnjih nekoliko mjeseci imala raspisane natječaje za zapošljavanje, ali je barem dio tih radnih mjesta ostao prazan.
Od početka godine su, prema evidenciji koju vodi Ministarstvo pravosuđa, obustavljeni natječaji za gotovo trećinu radnih mjesta na kojima je država zapošljavala. Ne radi se samo o poslovima u Zagrebu, u centralama ministarstava i drugih državnih institucija, već u nekim slučajevima i o radnim mjestima u drugim dijelovima Hrvatske gdje državne institucije, od raznih inspekcija do zatvora, traže zaposlenike.
Ljudi se ne jave ili odustanu
Razlozi za obustavu natječaja mogu biti različiti – ponekad ih ministarstva uopće niti ne objavljuju – ali u oglasima koje smo analizirali nerijetko se ponavljaju dva: na natječaj se nitko nije javio ili su kandidati naprosto odustali od zapošljavanja. Tako je, na primjer, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova tražilo više informatičke savjetnike, ali su postupak dijelom obustavili jer nije bilo dovoljno prijavljenih kandidata da popune dva radna mjesta.
Ministarstvo rada je, recimo, primalo sedmero ljudi, ali su četiri radna mjesta ostala otvorena: u jednom slučaju zato što je kandidatkinja, koja se javila i prošla na testiranju, odustala od prijema u državnu službu, u drugom slučaju jer nitko nije ni došao na testiranje. Još dva radna mjesta ostala su nepopunjena jer kandidati nisu ispunili očekivanja na intervjuu.
Slično se događalo i na natječajima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. U službi za financijske analize nisu uspjeli zaposliti višeg stručnog savjetnika jer „nije bilo kandidata za izbor“. Nitko se nije javio niti za višeg inspektora cestovnog prometa u Dubrovniku. Kad su, pak, našli referenta za pisarnicu, izabrani kandidati odustali su od prijema. To su samo neki od primjera.
Stručnjaci u privatni sektor
Državna služba nekad je bila privlačan izbor, pogotovo u kriznim vremenima, zbog sigurnog radnog mjesta i sigurne i redovne plaće. No, situacija se promijenila: ljudi više ne hrle raditi za državu, osobito ako je riječ o stručnjacima koji mogu na tržištu dobiti bolje uvjete i bolju plaću.
Zato ministar Erlić i govori da je „tržište pocrpilo sve kadrove“, jer se u sustavu EU fondova to jako dobro vidi – privatne konzultantske tvrtke spremne su platiti dobrog stručnjaka pa takvi, nakon što eventualno steknu iskustvo u državnoj upravi, bježe u privatni sektor.
Nezadovoljni i službenici
Problemi, međutim, idu dalje od puke visine primanja. Za ista radna mjesta plaće su različite, ljude se ne nagrađuje prema tome kako i koliko rade niti im ocjene utječu na visinu plaće, ne napreduje se prema zaslugama, a šefovske pozicije praktički se izmišljaju, što je dovelo do bujanja rukovodećih radnih mjesta čija je svrha jedino povećanje koeficijenta jer se tako ljudima može ponuditi bolja plaća. To je slika državne uprave iz službenog Vladinog dokumenta.
Ne čudi stoga što državna služba više nije toliko atraktivna, čini se čak ni onima koji već u njoj rade. Na to ukazuju nedavno prezentirani rezultati ankete među službenicima u državnoj i lokalnoj administraciji: oko trećine ih razmišlja o promjeni posla, tek svaki deseti zadovoljan je plaćom, dok velika većina smatra da je mogućnost napredovanja mala te da se ne napreduje po stručnosti i zaslugama.
Najviše nezadovoljnih je, pritom, među službenicima mlađim od 35 godina (i obratno, stariji od 55 nezadovoljni su u manjem postotku), a taj bi podatak državu kao poslodavca trebao posebno brinuti jer pokazuje da je moguć daljnji odlazak stručnih kadrova iz državne administracije.
Opet se najavljuju – reforme
U Vladi su, očito, svjesni situacije pa su nedavno omogućili primanje većeg broja vježbenika. Kažu da će tako nezaposlenima omogućiti da steknu iskustvo i ostanu raditi za državu, ali i doskočiti problemu s natječajima: u toj odluci o vježbenicima kažu da je uočen “sve manji odaziv kandidata na javne natječaje” pa je “tako i smanjen broj kandidata koji u konačnici budu primljeni u državnu službu na neodređeno vrijeme”.
Doduše, ni s vježbenicima ne ide uvijek glatko. Lani ih je, na primjer, Ministarstvo prostornoga uređenja htjelo primiti petero, javilo im se ukupno 27 kandidata, ali je na kraju za dva mjesta natječaj bio obustavljen – 16 prijavljenih, koji su ispunjavali uvjete, nisu došli na testiranje.
Sve je te probleme, kako smo spomenuli, Vlada detektirala i u službenim dokumentima najavljujući – naravno – još jedan niz reformi. Na vlasti su, doduše, u manje-više sličnom sastavu već sedmu godinu. A problemi nisu od jučer niti su nastali sami od sebe.