Ne treba biti posebno pronicljiv, niti posebno informiran da se zaključi kako se program javne televizije, financiran mjesečno i obilno od strane svakog kućanstva u Hrvatskoj, uređuje u uskom krugu ključnih persona vladajuće stranke. HTV je, dakle, HDZ-ova televizija i to je potpuno razvidno već godinama, gotovo da nema potrebe podsjećati na svu silu primjera koji govore o tome.
Akcijski plan protiv ustaša
Pa ipak, ono što je danas javno i posve transparentno priznao višekratni Plenkovićev koalicijski partner, Milorad Pupovac iz SDSS-a, pomalo ostavlja bez riječi. U razgovoru za novi broj Nacionala novinarka ga je pokušala suočiti s činjenicom da je njegova stranka već godinama dio vlasti, a ustaški ispadi diljem zemlje ne jenjavaju, niti se HDZ zbog njih previše uzbuđuje.
Pupovac se s tim hrvao fenomenalnim objašnjenjima, poput onog da je na posljednjem sastanku na tu temu dogovoreno da će se napraviti akcijski plan oko provedbe deset točaka, od kojih su dvije sankcioniranje pozdrava “Za dom spremni” i sprječavanja da se Bleiburška komemoracija preseli u Udbinu. Brže od toga, kako je pričao Pupovac, ne ide, jer su revizionističke snage u društvu prejake. A valjda je i šest godina na vlasti tek treptaj u oku beskonačnosti.
Problem s novinarstvom u Hrvatskoj? Nikad čuo
Zatim na red dolazi i HTV. Na pitanje o tome zašto o toleriranju revizionističkog ustašluka u javnom prostoru, posebno u programu javne televizije, ne razgovara s premijerom, Pupovac odgovara: “Razgovaramo. Zahvaljujući jednom takvom razgovoru HTV je emitirao seriju o NDH prof. Hrvoja Klasića. Znam da je to tek početak. A vi znajte da mi na tome nećemo stati koliko god to bio težak posao”.
Dakle, javnu radio-televiziju, za koju jedno kućanstvo godišnje uplati 960 kuna (ukupni prihod od pristojbe za 2021. godinu je 1,18 milijardi kuna), ne uređuju njeni glavni urednici, u skladu sa smjernicama koje zadaju glavni ravnatelj i Programsko vijeće, već o sadržaju programa glavnu riječ ima glavom i bradom premijer Andrej Plenković. Koji se, recimo, nakon novinarskog prosvjeda 2019. godine šokirano čudio i govorio kako on ne vidi nikakav problem s novinarstvom u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čudesni daljinski upravljač Banskih dvora
Tako se, eto, zahvaljujući neopreznoj samohvali koalicijskog partnera, može doznati i kako se iz bunkera mogu izvaditi nepoćudni dokumentarci i direktno utjecati na sam program javne televizije. Sjedneš s premijerom i razgovaraš.
Pa premijer izvadi svoj daljinski upravljač, tehnološko čudo kojim se, eto, ne mijenjaju programi na televizoru, već se, po želji najdražeg korisnika, mijenja i sam sadržaj televizijskog programa. Ovo tehnološko čudo, ipak, ima dva sitnija problema. Prvo, ne radi se baš o futurističkom napretku, više o povijesno često upotrebljavanom alatu u zemljama koje su imale, pa… izazova sa slobodom medija. I drugo, skupo je, brate, skupo k’o sam vrag.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pupovac se, ne izmišljamo, u intervjuu pohvalio kako on i Plenković uređuju program HTV-a
Zastupnik SDSS-a se pohvalio kako je, nakon njegovog razgovora s Plenkovićem, emitirana serija o NDH
Javnu radio-televiziju, za koju jedno kućanstvo godišnje uplati 960 kuna očito ne uređuju njeni glavni urednici, već o sadržaju programa glavnu riječ ima glavom i bradom premijer Andrej Plenković. Koji se, recimo, nakon novinarskog prosvjeda 2019. godine šokirano čudio i govorio kako on ne vidi nikakav problem s novinarstvom u Hrvatskoj
Ne treba biti posebno pronicljiv, niti posebno informiran da se zaključi kako se program javne televizije, financiran mjesečno i obilno od strane svakog kućanstva u Hrvatskoj, uređuje u uskom krugu ključnih persona vladajuće stranke. HTV je, dakle, HDZ-ova televizija i to je potpuno razvidno već godinama, gotovo da nema potrebe podsjećati na svu silu primjera koji govore o tome.
Dosta je, možda, tek podsjetiti na sudsku kalvariju koju godinama trpi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko nakon što je na Prisavlju dobio protuzakonit otkaz, ili na prijetnju istim, dakle, otkazom, komentatoru HRT-a jer je u emisiji HRT-a komentirao postupke tadašnjeg koalicijskog partnera Andreja Plenkovića, HNS-a.
Akcijski plan protiv ustaša
Pa ipak, ono što je danas javno i posve transparentno priznao višekratni Plenkovićev koalicijski partner, Milorad Pupovac iz SDSS-a, pomalo ostavlja bez riječi. U razgovoru za novi broj Nacionala novinarka ga je pokušala suočiti s činjenicom da je njegova stranka već godinama dio vlasti, a ustaški ispadi diljem zemlje ne jenjavaju, niti se HDZ zbog njih previše uzbuđuje.
Pupovac se s tim hrvao fenomenalnim objašnjenjima, poput onog da je na posljednjem sastanku na tu temu dogovoreno da će se napraviti akcijski plan oko provedbe deset točaka, od kojih su dvije sankcioniranje pozdrava “Za dom spremni” i sprječavanja da se Bleiburška komemoracija preseli u Udbinu. Brže od toga, kako je pričao Pupovac, ne ide, jer su revizionističke snage u društvu prejake. A valjda je i šest godina na vlasti tek treptaj u oku beskonačnosti.
Problem s novinarstvom u Hrvatskoj? Nikad čuo
Zatim na red dolazi i HTV. Na pitanje o tome zašto o toleriranju revizionističkog ustašluka u javnom prostoru, posebno u programu javne televizije, ne razgovara s premijerom, Pupovac odgovara: “Razgovaramo. Zahvaljujući jednom takvom razgovoru HTV je emitirao seriju o NDH prof. Hrvoja Klasića. Znam da je to tek početak. A vi znajte da mi na tome nećemo stati koliko god to bio težak posao”.
Dakle, javnu radio-televiziju, za koju jedno kućanstvo godišnje uplati 960 kuna (ukupni prihod od pristojbe za 2021. godinu je 1,18 milijardi kuna), ne uređuju njeni glavni urednici, u skladu sa smjernicama koje zadaju glavni ravnatelj i Programsko vijeće, već o sadržaju programa glavnu riječ ima glavom i bradom premijer Andrej Plenković. Koji se, recimo, nakon novinarskog prosvjeda 2019. godine šokirano čudio i govorio kako on ne vidi nikakav problem s novinarstvom u Hrvatskoj.
Čudesni daljinski upravljač Banskih dvora
Tako se, eto, zahvaljujući neopreznoj samohvali koalicijskog partnera, može doznati i kako se iz bunkera mogu izvaditi nepoćudni dokumentarci i direktno utjecati na sam program javne televizije. Sjedneš s premijerom i razgovaraš.
Pa premijer izvadi svoj daljinski upravljač, tehnološko čudo kojim se, eto, ne mijenjaju programi na televizoru, već se, po želji najdražeg korisnika, mijenja i sam sadržaj televizijskog programa. Ovo tehnološko čudo, ipak, ima dva sitnija problema. Prvo, ne radi se baš o futurističkom napretku, više o povijesno često upotrebljavanom alatu u zemljama koje su imale, pa… izazova sa slobodom medija. I drugo, skupo je, brate, skupo k’o sam vrag.