Rusija će gađati nove ciljeve, ako Sjedinjene Države isporuče Ukrajini rakete većeg dometa, prijetnja je koju je osobno uputio predsjednik Ruske Federacije Vladimir Vladimirovič Putin. Netom nakon izrečene prijetnje, ruska soldateska napala je skladišta za izvoz žitarica u luci Mikolajiv.
Skladišta za izvoz žitarica nemaju baš nikakve veze s ratnim naporima i snabdijevanjem oružjem. Očito je i sam vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije svjestan promjene koju će na bojnom polju izazvati isporuka višecijevnih raketnih bacača M142 High Mobility Artillery Rocket System, skraćenog naziva HIMARS. Prva isporuka od četiri najnovija američka VBR-a uskoro stiže radi obuke i prosudbe njihove taktike upotrebe. Sjedinjene države, za sada, žele izbjeći prenošenje borbenih djelovanja na teritorij Ruske Federacije.
HIMARS kao mlađi brat bacača iz 80-ih
Za HIMARS bi se moglo reći da je mlađi brat višecijevnog raketnog bacača M270 proizvedenog osamdesetih godina prošlog stoljeća. Za razliku od sustava M270 koji na podvozju oklopnog vozila Bradley nosi lanser s ukupno 12 raketa kalibra od 227 milimetara, HIMARS borbeni komplet spreman za lansiranje sadrži šest raketa istog tipa i kalibra.
HIMARS je na kotačima i lakši je za gotovo jedanaest tona od sustava M270 čija borbena masa iznosi 27 tona. Manja masa omogućava veću pokretljivost i brže mijenjanje vatrenih položaja u odnosu na teški M270. Promjene uvedene na sustavu M142 HIMARS nastale su kao posljedica dosadašnjih iskustava iz upotreba M270.
Zamjena za teško dalekometno topništvo?
Može li M142 zamijeniti nedostatak teškog dalekometnog topništva Vojske Ukrajine? Cijevna i raketna artiljerija se međusobno nadopunjuju i ne mogu u potpunosti zamijeniti jedno drugo. Glavna prednost raketne artiljerije je ogromna vatrena moć koju može donijeti u kratkom vremenu. Najučinkovitiji artiljerijski napad postiže se udarom prve sekunde na početne salve. Ljudi i sredstva su nezaštićeni izvan zaklona, samim tim znatno je veća vjerojatnost neutralizacije. Stoga se raketni sustavi upotrebljavaju za zasićenje što većeg područja ubojnim sredstvima u što kraćem vremenskom razdoblju.
Druga značajna prednost raketne artiljerije u odnosu na cijevno topništvo jest domet. Raketni sustavi u principu mogu gađati ciljeve na puno većoj udaljenosti od klasične artiljerije. Suvremeni VBR-ovi pogađaju ciljeve na udaljenostima od 30 do 90 kilometara. Upravo je manji domet ukrajinskog topništva najslabija karika u borbi protiv “kraljice rata“ , moćne ruske artiljerije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zauzme položaj, ispali salvu raketa i kreće dalje
I treća, vrlo značajna taktička prednost višecijevnih raketnih bacača je puno kraće vrijeme potrebno za zauzimanje vatrenog položaja, djelovanje te promjena položaja radi izbjegavanja protivničke protuartilljerijske vatre. VBR za samo nekoliko minuta zauzme položaj za djelovanje, ispali salvu raketa i kreće prema drugoj lokaciji.
Ali višecijevni bacači raketa imaju svoje nedostatke. Cijena topovskog metka, u odnosu na učinke razaranja, znatno je niža od cijene rakete ispaljene iz VBR-a. Pored toga, haubice ostvaruju dugotrajniju vatru po objektima nego raketni bacači koji pucaju u salvama. Također pri djelovanju, zbog traga koji ostavlja raketa, položaj VBR-a vrlo je lako uočljiv i bez namjenskih protuartiljerijskih radara. I na kraju, klasična artiljerija postiže veću točnost pogađanja jer vrši korekciju pogodaka, za razliku od klasičnog VBR-a koji punjenje uglavnom ispuca u jednom salvu bez korekcije.
A čime to točno raspolaže vojska Ukrajine?
Vojska Ukrajine raspolaže s najviše zastarjelim sovjetskim VBR-ovima BM-21 Grada, kalibra od 122 milimetra i dometa oko 18 kilometara. Dvadesetak sustava BM-75, češke proizvodnje istog kalibra stiglo je kao pomoć. Nema informacija o isporuci moderniziranih sustava s povećanim dometom. Pored toga, Ukrajina je raspolagala s limitiranom količinom sovjetskih VBR-ova BM-27 Uragan kalibra 220 milimetara i dometa 35 kilometara. Međutim, vjerojatno zbog nemogućnosti zanavljanja utrošenih raketa, skoro nije uočeno djelovanje sustava BM-27 na ukrajinskoj strani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na dragoj pak strani, količina višecijevnih bacača raketa i streljiva, koje stoje na raspolaganju Vojsci Ruske Federacije čini se neiscrpna. Sustava BM-21 Grad od 122 milimetra vjerojatno ima preko tisuću komada. U aktivnoj službi nalazi se 200, a u pričuvi još 700 komada BM-37 Uragan.
Najmoćnije rusko oružje, čudo od 43 tone
Najmoćniji VBR u ruskoj vojsci je BM-30 Smerč. Ovo čudo od 43 tone u svom lanseru nosi dvanaest raketa kalibra od 300 milimetara. Svaka od raketa, dužine gotovo osam metrika, bojevu glavu mase 250 kilograma može isporučiti na udaljenost od 70, a kod nekih tipova i do 90 kilometara. Procjenjuje se da je u operativnoj upotrebi i oko 100 komada. Tornado oznake 9A52-4 je manja varijanta Smerča. Umjesto dvanaest, u lanseru ima šest raketa istog tipa i kalibra kao i Smerč. Zbog relativno male preciznosti uglavnom koriste zabranjenu kasetnu municiju.
Zbog međunarodne zabrane Sjedinjene Država i Velika Britanije iz upotrebe su povukli rakete s kasetnom municijom. Međutim, to ne vrijedi za Ruse. Bez grižnje savjesti udaraju raketama punjenim stotinama malih bombi po gusto naseljenim mjestima. Od jedne salve Smerča u Harkivu ubijeno je 11 civila već na početku agresije 28. veljače 2022. godine. Dana 9. travnja 2022. godine u 10:30 po lokalnom vremenu dvije rakete, punjene kazetnim streljivom, napravile su masakr na željezničkoj postaji u Kramatorsku. Ubijeno je 50 civila koji su čekali evakuaciju. Brojni su primjeri primjene VBR-a po naseljenim mjestima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako HIMARS može nauditi ruskim snagama?
Kako može isporuka HIMARS nauditi brojnijoj ruskoj artiljeriji većeg kalibra? Domet američkih raketa koje se ispaljuju iz VBR-a je manje-više isti kao i Smreča. Bojeva glava američke raketa M31 GMLRS ima manju masu za šezdeset posto od ruske, a uz to ne koriste više kazetno streljivo. Odgovor se krije u novoj tehnologiji.
Američka raketa M31 GMLRS, ispaljena iz VBR HIMARS , pri letu prema cilju nije više balistički projektil nego navođeno pametno streljivo koji koristi moć satelitske navigacije da na daljinu od 80 kilometara ubaci raketu unutar pet metara radijusa od cilja. Međutim, kako se GPS signal može ometati, korekcija putanje vrši se i pomoću inercijalnog navigacijskog sustava u samoj raketi. Dakle, jedno lansirno vozilo HIMARS, sa set raketa M31 GMLRS, u roku od 20 sekundi može precizno napasti šest različiti ciljeva.
Iako vise ne nosi kasetnu municiju ostvaraje se sličan učinak zasićenja površine velikom količinom gelera. Programirani blizanki upaljač može aktivirati bojevu glavu, mase od 91 kilograma, na visini od tri ili deset metara iznad cilja i tako stvoriti konusni oblak od ubojitih gelera koji pokrivaju veću površinu. Normalno, koristi se i kontaktni upaljač, kao i upaljač sa zadrškom koji se aktivira nakon što raketa brzinom 2,5 puta većom od zvuka penetrira unutar objekta. Novi koncept primjenjuje i potpuno digitalizirani i automatizirani sustav upravljanja vatrom. Dakle, znatno je manje potreban utrošak raketa po objektu djelovanja što uvelike olakšava logistiku cijelog sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Putinova zabrinutost je opravdana
Dakle, uvođenjem novih tehnologija Amerikanci su eliminirali nedostatke klasičnog VBR-a i drastično povećali učinkovitost. Doduše, i neke rekete koje koristi Smerč, teoretski imaju mogućnost korekcije putanje pomoću ruskog sustava satelitske navigacije GLONASS. No kako GLONASS ne koristi ni ruska avijacija, sumnjam da bio ga koristila artiljerija.
Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država imaju oko 100 komada M142 HIMARS izvan operativnih postrojbi i čija isporuka ne bi degradirala njihovu bojevu spremnost. Velika Britanija je obećala također isporuku kontingenta VBR-ova. Nije jasno radi li se o novijem modelu M142 HIMARS ili starijem bratu M270. U svakom slučaju obećani zapadni sustavi višecijevni bacača raketa, zbog bolje preciznosti, manevarskih osobina i učinkovitosti mogli bi znatno poremetiti nedodirljivost ruske dalekometne artiljerije.
Relativno slabo pokretna ruska artiljerija uskoro bi se mogla naći pod kirurški preciznim udarima raketa M31 GMLRS. Nažalost još uvijek se ne razmatra američka isporuka raketa MGM-140 ATACMS, dometa 320 kilometara koje isto koristi HIMARS . Zbog svega toga, nije ni čudo što se za cijeli slučaj zainteresirao i Vladimir Vladimirovič osobno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Putin je s pravom uznemiren. Ukrajini stiže moćno oružje koje će izazvati promjenu na bojištu
Riječ je o moćnom raketnom sustavu koji će Ukrajini poslati Sjedinjene Države i Velika Britanija
Može li M142 zamijeniti nedostatak teškog dalekometnog topništva Vojske Ukrajine? Cijevna i raketna artiljerija se međusobno nadopunjuju. Ni jedno ni drugo ne može u potpunosti zamijeniti jedno drugo. Glavna prednost raketne artiljerije je ogromna vatrena moć koju može donijeti u kratkom vremenu.
Rusija će gađati nove ciljeve, ako Sjedinjene Države isporuče Ukrajini rakete većeg dometa, prijetnja je koju je osobno uputio predsjednik Ruske Federacije Vladimir Vladimirovič Putin. Netom nakon izrečene prijetnje, ruska soldateska napala je skladišta za izvoz žitarica u luci Mikolajiv.
Skladišta za izvoz žitarica nemaju baš nikakve veze s ratnim naporima i snabdijevanjem oružjem. Očito je i sam vrhovni zapovjednik Vojske Ruske Federacije svjestan promjene koju će na bojnom polju izazvati isporuka višecijevnih raketnih bacača M142 High Mobility Artillery Rocket System, skraćenog naziva HIMARS. Prva isporuka od četiri najnovija američka VBR-a uskoro stiže radi obuke i prosudbe njihove taktike upotrebe. Sjedinjene države, za sada, žele izbjeći prenošenje borbenih djelovanja na teritorij Ruske Federacije.
HIMARS kao mlađi brat bacača iz 80-ih
Za HIMARS bi se moglo reći da je mlađi brat višecijevnog raketnog bacača M270 proizvedenog osamdesetih godina prošlog stoljeća. Za razliku od sustava M270 koji na podvozju oklopnog vozila Bradley nosi lanser s ukupno 12 raketa kalibra od 227 milimetara, HIMARS borbeni komplet spreman za lansiranje sadrži šest raketa istog tipa i kalibra.
HIMARS je na kotačima i lakši je za gotovo jedanaest tona od sustava M270 čija borbena masa iznosi 27 tona. Manja masa omogućava veću pokretljivost i brže mijenjanje vatrenih položaja u odnosu na teški M270. Promjene uvedene na sustavu M142 HIMARS nastale su kao posljedica dosadašnjih iskustava iz upotreba M270.
Zamjena za teško dalekometno topništvo?
Može li M142 zamijeniti nedostatak teškog dalekometnog topništva Vojske Ukrajine? Cijevna i raketna artiljerija se međusobno nadopunjuju i ne mogu u potpunosti zamijeniti jedno drugo. Glavna prednost raketne artiljerije je ogromna vatrena moć koju može donijeti u kratkom vremenu. Najučinkovitiji artiljerijski napad postiže se udarom prve sekunde na početne salve. Ljudi i sredstva su nezaštićeni izvan zaklona, samim tim znatno je veća vjerojatnost neutralizacije. Stoga se raketni sustavi upotrebljavaju za zasićenje što većeg područja ubojnim sredstvima u što kraćem vremenskom razdoblju.
Druga značajna prednost raketne artiljerije u odnosu na cijevno topništvo jest domet. Raketni sustavi u principu mogu gađati ciljeve na puno većoj udaljenosti od klasične artiljerije. Suvremeni VBR-ovi pogađaju ciljeve na udaljenostima od 30 do 90 kilometara. Upravo je manji domet ukrajinskog topništva najslabija karika u borbi protiv “kraljice rata“ , moćne ruske artiljerije.
Zauzme položaj, ispali salvu raketa i kreće dalje
I treća, vrlo značajna taktička prednost višecijevnih raketnih bacača je puno kraće vrijeme potrebno za zauzimanje vatrenog položaja, djelovanje te promjena položaja radi izbjegavanja protivničke protuartilljerijske vatre. VBR za samo nekoliko minuta zauzme položaj za djelovanje, ispali salvu raketa i kreće prema drugoj lokaciji.
Ali višecijevni bacači raketa imaju svoje nedostatke. Cijena topovskog metka, u odnosu na učinke razaranja, znatno je niža od cijene rakete ispaljene iz VBR-a. Pored toga, haubice ostvaruju dugotrajniju vatru po objektima nego raketni bacači koji pucaju u salvama. Također pri djelovanju, zbog traga koji ostavlja raketa, položaj VBR-a vrlo je lako uočljiv i bez namjenskih protuartiljerijskih radara. I na kraju, klasična artiljerija postiže veću točnost pogađanja jer vrši korekciju pogodaka, za razliku od klasičnog VBR-a koji punjenje uglavnom ispuca u jednom salvu bez korekcije.
A čime to točno raspolaže vojska Ukrajine?
Vojska Ukrajine raspolaže s najviše zastarjelim sovjetskim VBR-ovima BM-21 Grada, kalibra od 122 milimetra i dometa oko 18 kilometara. Dvadesetak sustava BM-75, češke proizvodnje istog kalibra stiglo je kao pomoć. Nema informacija o isporuci moderniziranih sustava s povećanim dometom. Pored toga, Ukrajina je raspolagala s limitiranom količinom sovjetskih VBR-ova BM-27 Uragan kalibra 220 milimetara i dometa 35 kilometara. Međutim, vjerojatno zbog nemogućnosti zanavljanja utrošenih raketa, skoro nije uočeno djelovanje sustava BM-27 na ukrajinskoj strani.
Na dragoj pak strani, količina višecijevnih bacača raketa i streljiva, koje stoje na raspolaganju Vojsci Ruske Federacije čini se neiscrpna. Sustava BM-21 Grad od 122 milimetra vjerojatno ima preko tisuću komada. U aktivnoj službi nalazi se 200, a u pričuvi još 700 komada BM-37 Uragan.
Najmoćnije rusko oružje, čudo od 43 tone
Najmoćniji VBR u ruskoj vojsci je BM-30 Smerč. Ovo čudo od 43 tone u svom lanseru nosi dvanaest raketa kalibra od 300 milimetara. Svaka od raketa, dužine gotovo osam metrika, bojevu glavu mase 250 kilograma može isporučiti na udaljenost od 70, a kod nekih tipova i do 90 kilometara. Procjenjuje se da je u operativnoj upotrebi i oko 100 komada. Tornado oznake 9A52-4 je manja varijanta Smerča. Umjesto dvanaest, u lanseru ima šest raketa istog tipa i kalibra kao i Smerč. Zbog relativno male preciznosti uglavnom koriste zabranjenu kasetnu municiju.
Zbog međunarodne zabrane Sjedinjene Država i Velika Britanije iz upotrebe su povukli rakete s kasetnom municijom. Međutim, to ne vrijedi za Ruse. Bez grižnje savjesti udaraju raketama punjenim stotinama malih bombi po gusto naseljenim mjestima. Od jedne salve Smerča u Harkivu ubijeno je 11 civila već na početku agresije 28. veljače 2022. godine. Dana 9. travnja 2022. godine u 10:30 po lokalnom vremenu dvije rakete, punjene kazetnim streljivom, napravile su masakr na željezničkoj postaji u Kramatorsku. Ubijeno je 50 civila koji su čekali evakuaciju. Brojni su primjeri primjene VBR-a po naseljenim mjestima.
Kako HIMARS može nauditi ruskim snagama?
Kako može isporuka HIMARS nauditi brojnijoj ruskoj artiljeriji većeg kalibra? Domet američkih raketa koje se ispaljuju iz VBR-a je manje-više isti kao i Smreča. Bojeva glava američke raketa M31 GMLRS ima manju masu za šezdeset posto od ruske, a uz to ne koriste više kazetno streljivo. Odgovor se krije u novoj tehnologiji.
Američka raketa M31 GMLRS, ispaljena iz VBR HIMARS , pri letu prema cilju nije više balistički projektil nego navođeno pametno streljivo koji koristi moć satelitske navigacije da na daljinu od 80 kilometara ubaci raketu unutar pet metara radijusa od cilja. Međutim, kako se GPS signal može ometati, korekcija putanje vrši se i pomoću inercijalnog navigacijskog sustava u samoj raketi. Dakle, jedno lansirno vozilo HIMARS, sa set raketa M31 GMLRS, u roku od 20 sekundi može precizno napasti šest različiti ciljeva.
Iako vise ne nosi kasetnu municiju ostvaraje se sličan učinak zasićenja površine velikom količinom gelera. Programirani blizanki upaljač može aktivirati bojevu glavu, mase od 91 kilograma, na visini od tri ili deset metara iznad cilja i tako stvoriti konusni oblak od ubojitih gelera koji pokrivaju veću površinu. Normalno, koristi se i kontaktni upaljač, kao i upaljač sa zadrškom koji se aktivira nakon što raketa brzinom 2,5 puta većom od zvuka penetrira unutar objekta. Novi koncept primjenjuje i potpuno digitalizirani i automatizirani sustav upravljanja vatrom. Dakle, znatno je manje potreban utrošak raketa po objektu djelovanja što uvelike olakšava logistiku cijelog sustava.
Putinova zabrinutost je opravdana
Dakle, uvođenjem novih tehnologija Amerikanci su eliminirali nedostatke klasičnog VBR-a i drastično povećali učinkovitost. Doduše, i neke rekete koje koristi Smerč, teoretski imaju mogućnost korekcije putanje pomoću ruskog sustava satelitske navigacije GLONASS. No kako GLONASS ne koristi ni ruska avijacija, sumnjam da bio ga koristila artiljerija.
Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država imaju oko 100 komada M142 HIMARS izvan operativnih postrojbi i čija isporuka ne bi degradirala njihovu bojevu spremnost. Velika Britanija je obećala također isporuku kontingenta VBR-ova. Nije jasno radi li se o novijem modelu M142 HIMARS ili starijem bratu M270. U svakom slučaju obećani zapadni sustavi višecijevni bacača raketa, zbog bolje preciznosti, manevarskih osobina i učinkovitosti mogli bi znatno poremetiti nedodirljivost ruske dalekometne artiljerije.
Relativno slabo pokretna ruska artiljerija uskoro bi se mogla naći pod kirurški preciznim udarima raketa M31 GMLRS. Nažalost još uvijek se ne razmatra američka isporuka raketa MGM-140 ATACMS, dometa 320 kilometara koje isto koristi HIMARS . Zbog svega toga, nije ni čudo što se za cijeli slučaj zainteresirao i Vladimir Vladimirovič osobno.