Na bojnom polju potvrđena je izuzetna učinkovitost višecijevnih raketnih bacača M142 HIMARS. Telegram je već mnogo ranije predvidio da će novi raketni sustavi zadati dodatne muke zapovjednicima ruske vojske u njihovom osvajačkom pohodu na Ukrajinu. To potvrđuje i vijest od 18. srpnja koju je prenijela Ruska državna novinska agencija TASS. Prilikom posjeta ruskim trupama na okupiranom dijelu Ukrajine, ministar obrane Ruske Federacije, armijski general Sergej Šojgu, naredio je da se preveniraju svi ukrajinski raketni napadi na gradove u Donbasu.
Naime, posjet je došao nakon što je ukrajinska vojska uništila veliki broj privremenih skladišta ubojnih sredstava duboko u pozadini teritorija pod kontrolom Rusa. Neka od skladišta bila su locirana na rubovima gradovima, uglavnom u napuštenim industrijskim halama. Ruska propaganda nastoji to prikazati kao ukrajinski napad na gradove.
General armije Sergej Surovikin, zapovjednik armijske grupe jug, i zapovjednik Središnjeg vojnog okruga, general-pukovnik Aleksander Lapin, nisu imali baš puno toga ponuditi kao obranu od kirurških preciznih pogodaka pametnih projektila M31 GMLRS, ispaljenih iz američkih višecijevnih bacača raketa M142 HIMARS.
Lažne vijesti iz Moskve
Propaganda iz Moskve, u nekoliko navrata, pokušala je lažnim vijestima umanjiti značaj pojave suvremenih VBR-ova. Prvo su pustili vijest da su Ukrajinci, uz posrednike, prodali Čečenima jedan sustav M142 za 880.000 američkih dolara. Zatim su objavljivali mutne slike sa zemlje, a poslije i iz zraka, o navodno uništenim lansirnim jedinicama HIMARS-a. Normalno, sve se pokazalo lažnim. Istina je vrlo gorka. Ruska PZO je i dalje nemoćna u borbi protiv raketa koje daleko u njihovoj pozadini, na udaljenostima do 80 kilometara od fronta, razaraju značajne vojne ciljeve.
Već se mogu sagledati prvi učinci upotrebe HIMARS-a. Prema dosadašnjim potvrđenim vijestima, preko dvadeset skladišta streljiva Vojske Ruske Federacije odletjelo je u zrak. Količina uništenih ubojnih sredstava je nepoznata. Ruska vojska moći će nadoknaditi gubitke, ali će za to trebati dodatno vrijeme i sredstva. Posljedično tome, otpočelo je izvlačenje preostalih skladišta izvan dometa HIMARS raketa. To sprječava daljnja uništenja ali i dodatno komplicira i onako neučinkovitu rusku logistiku okupacijskih trupa.
Nakon napada na helikoptersku bazu u Melitopolju, i helikopterske jedinice povukle su se izvan ubojitog radijusa djelovanja HIMARS-a. To povećava vrijeme reakcije ruskih jurišnih helikoptera po pokretnim ciljevima ukrajinske vojske, a samim time smanjuje i učinkovitost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uništavanje radarskih sustava
Daljnja djelovanja limitirana su zbog dostupnosti dobrih obavještajnih podataka o raspoloživim ciljevima isplativim za upotrebu HIMARS-a. Ukrajinci već prelaze na uništavanje ostalih relativno „mekanih“ ali i isplativih ciljeva. U Hersonskoj oblasti počelo je uništavanje prijenosnih ruskih radara za otkrivanje ciljeva na malim visinama. Potvrđeno je uništenje radara 48Ya6-K1 “Podlet K1“.
Radar “Podlet K1” predstavlja najsuvremeniju generaciju ruskih trodimenzionalnih radara za otkrivanje ciljeva na malim visinama. Pored radara za otkrivanje i praćenje ciljeva opremljen je i sekundarnim radarom za elektroničku identifikaciju prijateljskih letjelica. Ova vrsta radara koristi se i kao „Gap Filler“, to jest popunjava rupe u zračnom prostoru koje ne pokrivaju veliki motrilački radari.
Ratna zrakoplovstva obje zaraćene strane većinu operacija u ukrajinskom zračnom prostoru provode uz liniju fronta, na malim visinama. U tom smislu, izbacivanje iz igre radarske mreže koja pokriva male visine znatno smanjuje mogućnost rane identifikacije niskoletećih ciljeva, a samim time i efikasnost protuzračne obrane. Lokaciju radara relativno je lako identificirati elektronskim izviđanjem pošto emitira elektromagnetno zračenje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neracionalno gađanje mostova
Međutim, upotreba HIMARS preciznih raketa za gađanje mostova potpuno je neracionalna. Iako je most kod Hersona, na rijeci Dnjepar, pogođen nekoliko puta, nastala su samo mala oštećenja na kolniku. Bojeva glava mase od oko 90 kilograma ne može učiniti značajniju štetu armirano-betonskoj konstrukciji Аntonivijski mosta.
Kad je NATO napadao Srbiju i Crnu Goru 1999. godine, za rušenje mostova uglavnom su koristili bombe Mk-84, mase 900 kilograma s uređajem za precizno lasersko vođenje. Pored dostatne mase eksplozivne tvari, mostovi jakih konstrukcija, moraju se gađati u određenu slabu točku, zavisno od konstrukcije mosta.
Rusi su uspjeli taktičkim balističkim raketama 9K720 Iskander srušiti neke mostove na rijekama u Ukrajini. I pored toga što bojeva glava koju nosi Iskander ima masu od 700 kilograma, za svaki most trebalo je nekoliko raketa. No masovna uporaba reketa Iskander znatno je smanjila njihovu raspoloživost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je to posebno kod HIMARS-a?
Što je to posebno kod raketa M31 GMLRS koje se lansiraju iz HIMARS-a? Za razliku od ostale klasične raketne artiljerije, putanja rekete M31 GMLRS ima balističku krivulju samo u jednom dijelu leta prema cilju. Nakon ispaljenja, već nakon 30 kilometara od lansera raketa doseže najvišu točku putanje od oko 27 kilometara. Najveća početna brzina koju raketa dostiže za svega nekoliko sekundi iznosi oko 1250 metara u sekundi.
Nakon prolaska najviše točke, u silaznom dijelu, na visini oko 10 kilometra, a 50 kilometara udaljeno od mjesta lansiranja, let rakete prelazi u planiranu putanju. To se postiže dodatnim krilima. U tom dijelu raketa leti prema cilju promjenjivom brzinom između 570 i 370 metara u sekundi što je nešto više od brzine zvuka.
Na krajnjem doletu do cilja raketa leti 220 sekundi. U završnom dijelu, od gotovo 50 sekundi leta, raketa je najranjivija za obaranje. Dakle, u početnom dijelu putanje raketa prelijeće liniju fronta, gdje je raspoređena većina ruskih PZO sustava, s maksimalnom brzinom. Veća brzina, manja zona uništenja PZO sustava. U završnom dijelu putanje raketa „gusla“ prema cilju s manjom nazočnom brzinom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi se prvi put susreću s njima
Da bi se branili i u pozadini od napada iz zraka, Vojska Ruske Federacije rasporedila je PZO sustave srednjeg i kratkog dometa daleko iza linije fronta. Ruski PZO sustavi prvi put se sreću s putanjama raketa takvih karakteristika koje koristi HIMARS. Uzimajući u obzir i paralelno lansiranje klasičnih raketnih projektila, koji zbunjuju ruske PZO sustave, stručnjaci su već procijenili da bi nadogradnja softvera sustava kao što je S400 trajala minimalno godinu dana.
Vojske Ruske Federacije ima izuzetno moćne teritorijalne i trupne PZO sustave. Međutim, jedan od njihovih problema jest integracija teritorijalne i trupne PZO, međusobna raspodjela ciljeva i pozitivna identifikacija vlastitih letjelica. Posljedice često mogu biti kobne. Javljeno je nekoliko, ali za sada ima potvrda samo jednog obaranja ruskog Suhoja Su-34M od strane prijateljske vatre. Nesretnog pilota oborila je vlastita PZO u Luganskoj oblasti, pedeset kilometra unutar teritorija pod ruskom kontrolom.
Što treba za ozbiljnu ofenzivnu operaciju
Pored za sada potvrđenih 12 VBR-ova M142 HIMARS, Vojska Ukrajine dobila je i njegovog starijeg brata, američki VBR na gusjenicama M-270. Za razliku od šest raketa koje ispaljuje HIMARS, lanser M270 nosi bojevi komplet od 12 raketa istog tipa, kalibra od 227 milimetara. Pošto je na gusjenicama, M270 nema takvu pokretljivost kao HIMARS, ali zato salvo od 12 klasičnih raketa ispaljenih iz M270 mogu imati devastirajući efekt na udaljenosti do 45 kilometara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinci su koncentrirali svoje tenkovske snage i HIMARS-e na južnom dijelu bojišta oko Hersona. Očito ponovo pokušavaju pokrenuti javno najavljivanu ofenzivu u Hersonskoj oblasti. Ukrajinska vojska na tom dijelu ratišta ima dvostruko više vojnika od Rusa. Ukrajinci su prije više od mjesec dana pokušali napadne operacije, taktičke razine, na tom dijelu ratišta. Imali su i neke ograničene uspjehe. Čak su uspjeli prijeći rijeku Ingulec. Međutim, iako malobrojniji, snažnom uporabom topništva, Rusi su povratili većinu izgubljenog prostora i likvidirali mostobrane na lijevoj obali rijeke.
Najavljivana ofenziva definitivno će ovisiti o sposobnosti ukrajinske vojske u neutraliziranju ruskog topništva. Višecijevni bacači raketa HIMARS i M270 mogu dati veliki doprinos u pripremi i podršci planiranja napadne operacije. Međutim, postoje još mnogi drugi elementi borbenog sustava kojeg Vojske Ukrajine mora osigurati da bi bili sposobni za ozbiljne ofenzivne operacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vojni analitičar: Što je to posebno kod američkog HIMARS-a i zašto se Rusi teško brane od njegovih iznenadnih udara?
Propaganda iz Moskve pokušala je lažnim vijestima umanjiti značaj pojave suvremenih VBR-ova
Ruska PZO je i dalje nemoćna u borbi protiv raketa koje daleko u njihovoj pozadini, na udaljenostima do 80 kilometara od fronta, razaraju značajne vojne ciljeve. Već se mogu sagledati prvi učinci upotrebe HIMARS-a. Prema dosadašnjim potvrđenim vijestima, preko dvadeset skladišta streljiva ruske vojske odletjelo je u zrak
Na bojnom polju potvrđena je izuzetna učinkovitost višecijevnih raketnih bacača M142 HIMARS. Telegram je već mnogo ranije predvidio da će novi raketni sustavi zadati dodatne muke zapovjednicima ruske vojske u njihovom osvajačkom pohodu na Ukrajinu. To potvrđuje i vijest od 18. srpnja koju je prenijela Ruska državna novinska agencija TASS. Prilikom posjeta ruskim trupama na okupiranom dijelu Ukrajine, ministar obrane Ruske Federacije, armijski general Sergej Šojgu, naredio je da se preveniraju svi ukrajinski raketni napadi na gradove u Donbasu.
Naime, posjet je došao nakon što je ukrajinska vojska uništila veliki broj privremenih skladišta ubojnih sredstava duboko u pozadini teritorija pod kontrolom Rusa. Neka od skladišta bila su locirana na rubovima gradovima, uglavnom u napuštenim industrijskim halama. Ruska propaganda nastoji to prikazati kao ukrajinski napad na gradove.
General armije Sergej Surovikin, zapovjednik armijske grupe jug, i zapovjednik Središnjeg vojnog okruga, general-pukovnik Aleksander Lapin, nisu imali baš puno toga ponuditi kao obranu od kirurških preciznih pogodaka pametnih projektila M31 GMLRS, ispaljenih iz američkih višecijevnih bacača raketa M142 HIMARS.
Lažne vijesti iz Moskve
Propaganda iz Moskve, u nekoliko navrata, pokušala je lažnim vijestima umanjiti značaj pojave suvremenih VBR-ova. Prvo su pustili vijest da su Ukrajinci, uz posrednike, prodali Čečenima jedan sustav M142 za 880.000 američkih dolara. Zatim su objavljivali mutne slike sa zemlje, a poslije i iz zraka, o navodno uništenim lansirnim jedinicama HIMARS-a. Normalno, sve se pokazalo lažnim. Istina je vrlo gorka. Ruska PZO je i dalje nemoćna u borbi protiv raketa koje daleko u njihovoj pozadini, na udaljenostima do 80 kilometara od fronta, razaraju značajne vojne ciljeve.
Već se mogu sagledati prvi učinci upotrebe HIMARS-a. Prema dosadašnjim potvrđenim vijestima, preko dvadeset skladišta streljiva Vojske Ruske Federacije odletjelo je u zrak. Količina uništenih ubojnih sredstava je nepoznata. Ruska vojska moći će nadoknaditi gubitke, ali će za to trebati dodatno vrijeme i sredstva. Posljedično tome, otpočelo je izvlačenje preostalih skladišta izvan dometa HIMARS raketa. To sprječava daljnja uništenja ali i dodatno komplicira i onako neučinkovitu rusku logistiku okupacijskih trupa.
Nakon napada na helikoptersku bazu u Melitopolju, i helikopterske jedinice povukle su se izvan ubojitog radijusa djelovanja HIMARS-a. To povećava vrijeme reakcije ruskih jurišnih helikoptera po pokretnim ciljevima ukrajinske vojske, a samim time smanjuje i učinkovitost.
Uništavanje radarskih sustava
Daljnja djelovanja limitirana su zbog dostupnosti dobrih obavještajnih podataka o raspoloživim ciljevima isplativim za upotrebu HIMARS-a. Ukrajinci već prelaze na uništavanje ostalih relativno „mekanih“ ali i isplativih ciljeva. U Hersonskoj oblasti počelo je uništavanje prijenosnih ruskih radara za otkrivanje ciljeva na malim visinama. Potvrđeno je uništenje radara 48Ya6-K1 “Podlet K1“.
Radar “Podlet K1” predstavlja najsuvremeniju generaciju ruskih trodimenzionalnih radara za otkrivanje ciljeva na malim visinama. Pored radara za otkrivanje i praćenje ciljeva opremljen je i sekundarnim radarom za elektroničku identifikaciju prijateljskih letjelica. Ova vrsta radara koristi se i kao „Gap Filler“, to jest popunjava rupe u zračnom prostoru koje ne pokrivaju veliki motrilački radari.
Ratna zrakoplovstva obje zaraćene strane većinu operacija u ukrajinskom zračnom prostoru provode uz liniju fronta, na malim visinama. U tom smislu, izbacivanje iz igre radarske mreže koja pokriva male visine znatno smanjuje mogućnost rane identifikacije niskoletećih ciljeva, a samim time i efikasnost protuzračne obrane. Lokaciju radara relativno je lako identificirati elektronskim izviđanjem pošto emitira elektromagnetno zračenje.
Neracionalno gađanje mostova
Međutim, upotreba HIMARS preciznih raketa za gađanje mostova potpuno je neracionalna. Iako je most kod Hersona, na rijeci Dnjepar, pogođen nekoliko puta, nastala su samo mala oštećenja na kolniku. Bojeva glava mase od oko 90 kilograma ne može učiniti značajniju štetu armirano-betonskoj konstrukciji Аntonivijski mosta.
Kad je NATO napadao Srbiju i Crnu Goru 1999. godine, za rušenje mostova uglavnom su koristili bombe Mk-84, mase 900 kilograma s uređajem za precizno lasersko vođenje. Pored dostatne mase eksplozivne tvari, mostovi jakih konstrukcija, moraju se gađati u određenu slabu točku, zavisno od konstrukcije mosta.
Rusi su uspjeli taktičkim balističkim raketama 9K720 Iskander srušiti neke mostove na rijekama u Ukrajini. I pored toga što bojeva glava koju nosi Iskander ima masu od 700 kilograma, za svaki most trebalo je nekoliko raketa. No masovna uporaba reketa Iskander znatno je smanjila njihovu raspoloživost.
Što je to posebno kod HIMARS-a?
Što je to posebno kod raketa M31 GMLRS koje se lansiraju iz HIMARS-a? Za razliku od ostale klasične raketne artiljerije, putanja rekete M31 GMLRS ima balističku krivulju samo u jednom dijelu leta prema cilju. Nakon ispaljenja, već nakon 30 kilometara od lansera raketa doseže najvišu točku putanje od oko 27 kilometara. Najveća početna brzina koju raketa dostiže za svega nekoliko sekundi iznosi oko 1250 metara u sekundi.
Nakon prolaska najviše točke, u silaznom dijelu, na visini oko 10 kilometra, a 50 kilometara udaljeno od mjesta lansiranja, let rakete prelazi u planiranu putanju. To se postiže dodatnim krilima. U tom dijelu raketa leti prema cilju promjenjivom brzinom između 570 i 370 metara u sekundi što je nešto više od brzine zvuka.
Na krajnjem doletu do cilja raketa leti 220 sekundi. U završnom dijelu, od gotovo 50 sekundi leta, raketa je najranjivija za obaranje. Dakle, u početnom dijelu putanje raketa prelijeće liniju fronta, gdje je raspoređena većina ruskih PZO sustava, s maksimalnom brzinom. Veća brzina, manja zona uništenja PZO sustava. U završnom dijelu putanje raketa „gusla“ prema cilju s manjom nazočnom brzinom.
Rusi se prvi put susreću s njima
Da bi se branili i u pozadini od napada iz zraka, Vojska Ruske Federacije rasporedila je PZO sustave srednjeg i kratkog dometa daleko iza linije fronta. Ruski PZO sustavi prvi put se sreću s putanjama raketa takvih karakteristika koje koristi HIMARS. Uzimajući u obzir i paralelno lansiranje klasičnih raketnih projektila, koji zbunjuju ruske PZO sustave, stručnjaci su već procijenili da bi nadogradnja softvera sustava kao što je S400 trajala minimalno godinu dana.
Vojske Ruske Federacije ima izuzetno moćne teritorijalne i trupne PZO sustave. Međutim, jedan od njihovih problema jest integracija teritorijalne i trupne PZO, međusobna raspodjela ciljeva i pozitivna identifikacija vlastitih letjelica. Posljedice često mogu biti kobne. Javljeno je nekoliko, ali za sada ima potvrda samo jednog obaranja ruskog Suhoja Su-34M od strane prijateljske vatre. Nesretnog pilota oborila je vlastita PZO u Luganskoj oblasti, pedeset kilometra unutar teritorija pod ruskom kontrolom.
Što treba za ozbiljnu ofenzivnu operaciju
Pored za sada potvrđenih 12 VBR-ova M142 HIMARS, Vojska Ukrajine dobila je i njegovog starijeg brata, američki VBR na gusjenicama M-270. Za razliku od šest raketa koje ispaljuje HIMARS, lanser M270 nosi bojevi komplet od 12 raketa istog tipa, kalibra od 227 milimetara. Pošto je na gusjenicama, M270 nema takvu pokretljivost kao HIMARS, ali zato salvo od 12 klasičnih raketa ispaljenih iz M270 mogu imati devastirajući efekt na udaljenosti do 45 kilometara.
Ukrajinci su koncentrirali svoje tenkovske snage i HIMARS-e na južnom dijelu bojišta oko Hersona. Očito ponovo pokušavaju pokrenuti javno najavljivanu ofenzivu u Hersonskoj oblasti. Ukrajinska vojska na tom dijelu ratišta ima dvostruko više vojnika od Rusa. Ukrajinci su prije više od mjesec dana pokušali napadne operacije, taktičke razine, na tom dijelu ratišta. Imali su i neke ograničene uspjehe. Čak su uspjeli prijeći rijeku Ingulec. Međutim, iako malobrojniji, snažnom uporabom topništva, Rusi su povratili većinu izgubljenog prostora i likvidirali mostobrane na lijevoj obali rijeke.
Najavljivana ofenziva definitivno će ovisiti o sposobnosti ukrajinske vojske u neutraliziranju ruskog topništva. Višecijevni bacači raketa HIMARS i M270 mogu dati veliki doprinos u pripremi i podršci planiranja napadne operacije. Međutim, postoje još mnogi drugi elementi borbenog sustava kojeg Vojske Ukrajine mora osigurati da bi bili sposobni za ozbiljne ofenzivne operacije.