Hrvatski sustav godinama je puštao mamu i tatu da se bjesomučno prepucavaju preko sina. Reagirao Sud za ljudska prava

Nitko ga ništa nije pitao, ni kako se osjeća ni s kime želi živjeti. Zbog toga je bježao preko cijelog grada iz tatinog stana u mamin, u trenutku kada je sud promijenio odluku o skrbništvu i zaključio da više ne može živjeti s majkom već mora živjeti s ocem.

Optužbe za seksualno zlostavljanje

Sve je počelo još 2010. kada su se dječakovi roditelji razveli, a sud odlučio da će on živjeti s majkom, dok će ga otac imati pravo viđati. Uslijedile su žalbe. Sud odluku ne mijenja, samo precizira kada otac točno ima pravo i obvezu družiti se sa sinom.

U siječnju 2012. slučaj počinje kulminirati. Majka prijavljuje svog bivšeg partnera za seksualno zlostavljanje dječaka. Provodi se nadzor kojim se ne potvrđuju majčine optužbe. Dječak je, piše u nadzoru, zatečen u očevom domu sretan bez straha. Ipak, majka traži da se prekinu dječakovi kontakti s ocem.

Vještačenje odnosa roditelja s djetetom

Sud tada nalaže vještačenje. Vještaci utvrđuju kako seksualnog zlostavljanja nije bilo, ali da na dječaka posljedice ostavlja sukob roditelja, posebno negativni odnos majke prema bivšem mužu.

Majka, pišu dalje vještaci, svog sina izolira i njime manipulira. Zaključuju na kraju kako je dječak zapravo izložen emocionalnom zlostavljanju od strane majke, te predlažu sudu da taj problem riješi.

Sud ponovno dopušta kontakte dječaka s ocem i traži još jedno vještačenje. Novi vještaci dolaze do istog zaključka – seksualnog zlostavljanja od strane oca nije bilo, a majčino ponašanje moglo bi ugroziti daljnji razvoj djeteta.

Sud mijenja odluku: Dječak mora tati

Nakon svih tih vještačenja sud mijenja odluku o skrbništvu. Roditelji i dalje moraju zajednički voditi računa o dječaku, koji u tom trenutku ima osam godina, ali on mora živjeti s ocem.

Mama dobiva pravo viđati ga povremeno. Sud naglašava kako je u tom razdoblju dječakovog odrastanja važno da bude u kontaktu s oba roditelja.

Majka tijekom žalbenog postupka prilaže nalaz vještakinje koju je sama angažirala. Ta vještakinja sugerira psiho-terapiju oba roditelja čime bi se, tvrdi, u konačnici njihov odnos kao roditelja popravio i kako bi tata uspostavio bolji odnos s dječakom.

Mučna i dugotrajna ovrha nad djetetom

Nakon što je sudski postupak završio izmijenjenom odlukom – u listopadu 2015. dječak je morao k ocu. Uslijedio je mučni postupak ovrhe nad djetetom, tijekom kojeg je dječak bježao iz očevog doma.

Zbog toga je majka ponovno tražila izmjenu presude. Sud u trećem postupku staje na njezinu stranu i sredinom 2017. odlučuje da će dječak ipak živjeti s njom dok će se s ocem povremeno družiti.

Tada iznenada Centar za socijalnu skrb predlaže da se dijete oduzme roditeljima i smjesti u udomiteljsku obitelj dok proces za skrbništvo ne bude finaliziran.

Ustavna tužba, kaznena prijava…

No, majka povlači novi potez. Podnosi ustavnu tužbu zbog koje se borba za skrbništvo nakratko prekida. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja ustavnih prava. Nakon toga u ime svog sina mama podnosi tužbu protiv RH Europskom sudu za ljudska prava.

U međuvremenu je 2015. otac protiv svoje bivše supruge pokrenuo kazneni postupak zbog zanemarivanja djetetovih prava. To suđenje još nije okončano.

Kako je država grubo pogriješila?

Sada Europski sud za ljudska prava ocjenjuje kako su u ovom slučaju hrvatske institucije duboko povrijedile dječakova prava i to ono na privatni i obiteljski život. U situaciji potpuno poremećenih odnosa njegovih roditelja država dječaku nije dodijelila posebnog skrbnika koji bi vodio računa u njegovoj dobrobiti.

Osim toga, sudovi uopće nisu ispitali dječaka, pa tako suci koji su odlučivali o njegovoj sudbini uopće nisu čuli što on ustvari želi ni kako se osjeća.

Zbog toga dječaku država mora platiti nešto manje od 72 tisuće kuna odštete i troškova koji su nastali tijekom postupka pred Europskim sudom za ljudska prava.