Rat sve bliže nuklearnom pragu, a tko god spomene pregovore, optuže ga da popušta Putinu. Kako bi ovo moglo završiti?
Ovaj sukob ima potencijal da eskalira preko nuklearnog praga, a to se tiče svih nas
Francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je prvi državnik na kojeg se sručio val kritika nakon što je svojedobno izjavio da se Rusiju ne smije “poniziti” kako bi se, kada prestanu borbe u Ukrajini, moglo pronaći diplomatsko rješenje za sukob.
Zatim je bivši američki državni tajnik Henry Kissinger u svibnju rekao da Kijev treba Rusiji predati dio svojeg teritorija i da bi potiskivanje ruskih snaga iza linija koje su držali prije 24. veljače vodilo u “katastrofu”. Izjavu na sličnom tragu dao je u rujnu i bivši britanski ministar obrane Andrew Murrison, rekavši da bi bilo nepoželjno poraziti Rusiju na bojnom polju i da bi Putin trebao moći sačuvati obraz.
Sve to prethodilo je ovotjednom pismu koje je 30-ak demokratskih članova američkog Kongresa poslalo predsjedniku Joeu Bidenu, a u kojem traže zaokret u strategiji, odnosno veće diplomatske napore za “izravne razgovore” s Rusijom. Navode tako i kako je interesu svih izbjeći “dugotrajan sukob”. Međutim, potpisnici su povukli pismo u manje od 24 sata, nakon što je izazvalo žestoku reakciju drugih demokrata.
Spominjanje pregovora je nepoželjno
The Telegraph iz pera pomoćnika svog urednika za obrambene teme Dominica Nichollsa piše kako u javnom diskursu trenutačno nema mjesta za razgovore o “pregovorima” u kontekstu okončanja rata u Ukrajini. Svaka takva sugestija odmah se odbacuje i etiketira kao popuštanje Putinu.
Na oštru kritiku nailaze i pozivi na izravne razgovore s Moskvom, unatoč činjenici da je ruski ministar obrane Sergej Šojgu nedavno telefonski razgovarao s kolegama iz SAD-a, Velike Britanije i Francuske, što je u javnosti generalno bilo dobro prihvaćeno.
Trenutačno pregovori između Ukrajine i Rusije nisu na vidiku, međutim međunarodnu zajednicu izvan Ukrajine ne čine besposleni promatrači, već ljudi koje zanima što se događa na ratištu, kao i kako će sukob završiti. A tu je i pitanje – što dolazi sljedeće.
Malo ratova imalo je jasnog pobjednika
Ovaj sukob ima potencijal da eskalira preko nuklearnog praga, a to se tiče svih nas, ističe The Telegraph u svojoj analizi. I dok je ispravno da se Biden drži stava “o Ukrajini ništa bez same Ukrajine”, potrebno je napraviti prostora za postavljanje pitanja ukoliko se žele izbjeći pogreške jednom kada rat završi.
Jako malo ratova završilo je s izravnim pobjednikom na terenu. Istodobno, NATO želi da Rusija izgubi ovaj rat. Sudeći prema dosadašnjoj izvedbi ruskih snaga na bojnom polju, postoji mogućnost da Rusija bude iznimka u spomenutom povijesnom trendu.
Kako točno izgleda “poraz”? Postoji li neka točka nakon koje oružje prepušta mjesto nekom drugom sigurnosnom modelu? Ako da, kada je taj trenutak? Ako ukrajinske trupe ne odbace ruske snage skroz sa svog teritorija, a NATO nije spreman poslati vlastite vojnike na ratište, što se dalje događa, pita se Telegraphov analitičar.
Kako želimo da ovaj rat završi
U svakom slučaju, moraju se raspraviti “prljave stvari” u prostoru između rata i mira, pobjede i poraza, piše Dominic Nicholls. Gašenje debata o “udovoljavanju” Putinu samo mu daje prostor za diplomatsku inicijativu, dodaje.
Ističe i da će pismo skupine američkih demokrata, iako naknadno povučeno, Kremlj nedvojbeno iskoristiti da istakne imaginarne pukotine u međunarodnom konsenzusu oko ruske invazije. Razboriti promatrači će to naravno prozreti, ali možda bi bilo bolje da sadržaj nije javno objavljen.
Međutim, ako to pismo i ne učini ništa više od poticanja na ozbiljnu raspravu o tome kako mi – Ukrajina i međunarodna zajednica – želimo da ovaj rat završi, sa svim nezgodnim detaljima – barem će poslužiti općem dobru, zaključuje Telegraphov Dominic Nicholls.