Od rujna 2018. do prosinca 2019. bio je voditelj čitavog Odjela za sigurnost WJC-a, a od siječnja 2020. preuzeo je funkciju izvršnog direktora operacija Svjetskog židovskog kongresa.

Koja je zadaća WJC-a

WJC, objašnjava Herzog, ima zadaću očuvati sjećanje na holokaust, upozoravati na pojave antisemitizma i svih vrsta mržnje i netrpeljivosti, suprotstaviti se svim pokušajima maliciozne i neistinite interpretacije povijesti te se zalagati za očuvanje kulture i baštine Židova s Bliskog istoka.

Predstavnički ured Svjetskog židovskog kongresa u Zagrebu pokriva cijelu jugoistočnu Europu, zemlje nastale raspadom Jugoslavije te države Balkana. Herzog kao izvršni direktor za operacije, ima odgovornost voditi sve globalne aktivnosti Svjetskog židovskog kongresa po pitanju borbe protiv antisemitizma.

Premda je preopterećen poslovima, njegove radne obveze kod kuće, ističe Herzog, olakšava činjenica da Hrvatska, što se tiče antisemitizma, ne stoji loše u usporedbi s državama zapadne i istočne Europe. „U Hrvatskoj, ali i ostalim državama bivše Jugoslavije, antisemitizam je na marginama društva. On se manifestira uglavnom preko interneta, dogodi se poneki javni istup, kao onoga bivšeg saborskog zastupnika Ivana Pernara, ali to doista nema nikakva društvenog odjeka i utjecaja.“

Antisemitizam kroz teorije zavjere

Herzog objašnjava kako je antisemitizam globalna pojava, a u posljednje vrijeme manifestira se kroz razne teorije zavjere, primjerice, da su Židovi izmislili koronavirus te da imaju lijek za tu bolest, ali ga ne žele dijeliti s drugim zemljama.

„Znate, napadi na sinagoge te razne terorističke akcije protiv Židova vrh su ledenog brijega. Antisemitizam je, nažalost, daleko rasprostranjeniji kroz različite ekstremne manifestacije.“

Srećom, ističe, Hrvatska i druge zemlje na ovom području ne prate te negativne svjetske trendove, ali su suočeni s drugom vrstom jednako opasnih pojava: nastojanjima da se glorificiraju ratni zločinci koji su bili suradnici nacističkih okupatora u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji…

Povijest Drugog svjetskog rata je svjetska povijest

„Ne može se reći da je glorificiranje dužnosnika NDH u Hrvatskoj izravna manifestacija antisemitizma, ali riječ je ipak o nekoj vrsti posredne manifestacije antisemitizma.“

To najčešće dolazi do izražaja kad se pokušava opravdati davanje imena ustaških zločinaca i dužnosnika ulicama i školama čime se iskrivljavaju povijesne činjenice, posebice kad je riječ u Drugom svjetskom ratu i suradnji s nacističkim okupatorima.

„Na sreću,“ smatra Herzog, „takvo tumačenje povijesti neće dugo držati vodu. Povijest Drugog svjetskog rata je svjetska povijest, pa je nemoguće boriti se protiv jedinstvene istine s kojom je suglasan cijeli svijet.“

Partizani su bili borci protiv fašizma

U svim postkomunističkim državama, napominje Herzog, od Estonije do Jadrana, postoji tendencija da se sve što je u vezi s razdobljem komunizma proglasi najnegativnijim baukom, gorim i od nacizma. Tom trendu nije odoljela ni Hrvatska premda je socijalizam u Hrvatskoj bio bitno različit od onoga u sovjetskom bloku.

„Djelomice je to posljedica dnevnopolitičkih potreba i želje da se flertuje s krajnjom desnicom, a djelomice se za to zalažu oni čiji su preci surađivali s fašistima i nacistima. Zbog toga nastoje promijeniti činjenice i istinu o Drugom svjetskom ratu.“

I dok se može osuđivati ono što se u komunističkim državama događalo nakon završetka rata, smatra Herzog, antifašistička borba partizana u Hrvatskoj i Jugoslaviji te pripadnika pokreta otpora u drugim okupiranim državama, nikako se ne bi trebali stavljati u negativan kontekst. „Oni su bili borci protiv fašizma i dali su golem doprinos u pobjedi nad Hitlerom.“

Shvatio da u Srbiji nema perspektive

Majka Ernesta Herzoga, Ljiljana Petnjarić, bila je atletičarka osječke Slavonije te prvakinja Europe, a supruga Miroslava Herzoga, atletičara beogradskog Partizana, upoznala je u nacionalnoj atletskoj reprezentaciji. Zaljubili su se i ubrzo oženili te nastavili živjeti u Beogradu gdje su se rodili Ernest i njegova sestra.

Nakon raspada Jugoslavije obitelj se rasula po svijetu. Ernest je otišao na studije u Englesku, a sestra mu se nakon studiranja u Zagrebu preselila u Toronto. Na poziv srpskog premijera Zorana Đinđića, koji je zatražio od mladih akademskih građana da dođu kući i pomognu u izgradnji demokracije, Herzog se vratio u Beograd.

No, nakon ubojstva Đinđića, shvatio je, priča Herzog, da tu u dogledno vrijeme za njega nema perspektive. „Odselio sam u Izrael, dobio izraelsko državljanstvo te odslužio vojni rok.“

Zlonamjerno iskrivljavanje povijesti

Potom je preselio u New York gdje se kao ekonomist zaposlio na Wall Streetu, da bi se na kraju ponovno vratio u Englesku kako bi završio postdiplomski studij. Budući da je u Izraelu upoznao Zagrepčanku u koju se zaljubio, Herzog je doselio u Zagreb, gdje se oženio i dobio troje djece.

Prvih godina radio je financijske poslove u nekoliko privatnih tvrtki, a kad je Europu zapljusnuo val terorističkih napada na židovske općine osnovao je volontersku sigurnosnu skupinu koja se i danas bavi zaštitom lokalne židovske zajednice. Ubrzo ga je Svjetski židovski kongres angažirao na izgradnji organizacija koje su se brinule za sigurnost Židova po svijetu.

Herzog upozorava da oni koji u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama, pokušavaju zlonamjerno iskrivljavati prošlost, to čine tako da one koji su se borili protiv antifašista proglašavaju junacima i herojima. Zbog toga se u nekim krugovima ustaše u Hrvatskoj, belogardejce u Sloveniji, četnike u Srbiji, poklonike Bandere u Ukrajini, proglašava borcima za slobodu.

Proglašavanje zločinaca herojima

„U Hrvatskoj se glorificiraju ustaše jer su se navodno borili za hrvatsku stvar. Proglašavanje zločinaca herojima ipak je kratkovidni pokušaj iskrivljavanje povijesne istine. Istinu da su ustaše u Jasenovcu i drugdje mučili i ubijali Židove, Hrvate, Srbe, Rome, pokušavaju prikriti i gurnuti pod tepih. A to je, dakako, nemoguće, jer je riječ o strašnim zločinima kojih su se grozili čak i Nijemci.“

Herzog ističe kako su razlike između Hrvatske, Srbije i Slovenije u odnosu na Njemačku i Austriju, kad je riječ o tretiranju Drugog svjetskog rata, goleme.

„Njemačka i Austrija smogle su snage i hrabrosti suočiti s pogreškama iz svoje povijesti, priznati ih i osuditi, i zato su mogle neopterećene uspješno graditi svoju budućnost. Države koje to nisu učinile, poput Hrvatske, koje okreću glavu od negativnih pojava iz svoje prošlosti već se tridesetak godine vrte u krug, izazivaju podjele u društvu te opterećuju mlade generacije starim problemima.“

O komemoraciji na Bleiburgu

Takav odnos, primjećuje Herzog, posebno iznenađuje kad je riječ o Hrvatskoj. „ Naša zemlja može biti ponosna na ulogu partizana u Drugom svjetskom ratu. Umjesto da se to prizna te da se poštuje činjenica da u ustavu izričito stoji da je antifašizam jedan od temelja na kojem je nastala moderna Hrvatska, nastoji se maliciozno iskriviti ta povijesna istina.“

Kao primjer takvog iskrivljavanja povijesne istine Herzog navodi komemoraciju na Bleiburgu. „Sabor je pokrovitelj Bleiburga pod opravdanjem da se tamo obilježava dan stradanja. To, međutim, nije istina, to nije sjećanje na stradalnike. Budući da je 15. svibnja 1945. NDH priznala poraz i kapitulaciju, na Bleiburgu se komemorira ta predaja.“

Osim toga, napominje Herzog, ustaše koje su pokušavale pobjeći u Austriju, među kojima je bilo i žena i djece, stradavali su tijekom Križnog puta po Sloveniji, a ne na Bleiburgu. „Dakle, tamo se ne odaje počast nedužnim žrtvama, kako se pokušava progurati, već se komemorira dan predaje NDH. I to je čak pokriveno sramotnim zakonom, u kojem se kaže da se tim danom obilježava dan sjećanja za žrtve pale za slobodu i neovisnost moderne Hrvatske. Zastrašujuće je proglasiti poraženu vojsku koja je činila strašne zločine borcima za slobodu.“

Ili si za zabranu ili nisi

Svjetski židovski kongres oštro je osudio komemoraciju u Bleiburgu, a o tomu se razgovaralo i s vladama Hrvatske i Austrije. „U Hrvatskoj se ta tema razvodnjava, nema odjeka ni konkretnih pomaka, premda se oko toga ne može nagađati: ili si za zabranu ili nisi. Nažalost, samo je Austrija odlučila zabraniti tu komemoraciju, pa će se ona od sada održavati u Hrvatskoj.“

Od Ustavnog suda Svjetski židovski kongres zatražio je preispitivanje ustavnosti zakona o Bleiburgu, budući da se njime izravno krši Ustav. „Prošlo je već godinu i po dana, ali odgovora nema,“ razočarano zaključuje Herzog.

Dok se on čudi, svi koji znaju kako funkcionira Ustavni sud u Hrvatskoj, nisu iznenađeni. Svjesni su, naime, da bi Ustavni sud morao ukinuti zakon o Bleiburgu, a on u sadašnjem sastavu, u kojem je i više bivših članova SDP-a, to nikada neće učiniti.

Problem oko Bleiburga i pozdrava ZDS

No vrlo brzo, upozorava Herzog, Hrvatska će se susreti s ozbiljnim problemom. Naime, 2023., počet će predsjedavati IHRA-om (International Holocaust Remembrance Alliance), Međunarodnom alijansom za sjećanje na Holokaust. Stoga će neke države, sasvim sigurno, postaviti pitanje zašto Hrvatska nije razriješila dvije sramotne situacije: pozdrav Za dom spremni, te komemoraciju na Bleiburgu.

Kao i kad je riječ o Bleiburgu, tako i kod pozdrava Za dom spremni, za Herzoga nema nikakvih dvojbi. „Taj pozdrav ima isto značenje kao i Hitlerov fašistički pozdrav Siege Heil. On nije nikakav stari hrvatski pozdrav već je bio jedan od simbola NDH.“

Da u Domovinskom ratu nije bilo Hrvatskih oružanih snaga, HOS-a, drži Herzog, koje su se borile pod tim pozdravom, zasigurno ne bi bilo problema. „Uostalom, pokojni predsjednik Franjo Tuđman upravo je i zbog toga rasformirao postrojbe HOS-a jer je bio svjestan svih negativnih konotacija tog pozdrava i ideologije,“ ističe Herzog, te dodaje da njegovi nasljednici sada imaju posve drugu logiku.

ZDS isključivo tekovina ustaškog pokreta i NDH

„Oni smatraju da bi se, ako se pozdrav Za dom spremni proglasi neprihvatljivim, doveo u pitanje i Domovinski rat. Što, dakako, nije istina.“ Pri tomu Herzog podsjeća da je nekadašnji saborski zastupnik Ante Prkačin, koji je bio član HOS-a, u Saboru izravno potvrdio da su ideologija HOS-a i Za dom spremni isključivo tekovine ustaškog pokreta i NDH.

Hrvatska je, po Herzogu, nakon 1990. imala mogućnost birati između pozitivne, herojske prošlosti i povijesti u kojoj je bilo pozitivnog i negativnog. Ona je odabrala opciju u kojoj su svi bili žrtve i heroji te da nitko nije napravio ništa loše. Pri tomu je ključnu ulogu imala država i edukacija građana.

„Povijest koju smo učili do 1990., do pada komunizma, bila je selektivna i cenzurirana. Stoga je postojala mogućnost da se napokon objektivno utvrdi što su činjenice i istine, a što laži i zlonamjerno prekrajanje povijesti. Nažalost Hrvatska, kao ni ostale postkomunističke države nisu imale svog Willyja Brandta koji je u ime Njemačke priznao zločine koji su počinjeni te se ispričao svim žrtvama.“

Definicija antisemitizma

Zbog toga je borba protiv iskrivljavanja istine o Drugom svjetskom ratu jedna od glavnih zadaća Svjetskog židovskog kongresa, posebno u jugoistočnoj i srednjoj Europi.“ Već se tridesetak godina na tim prostorima pokušavaju revidirati povijesne činjenice i istine i Svjetski židovski kongres tomu se žestoko protivi.

Negiranje i distorzija činjenica o holokaustu su vrlo zabrinjavajuće jer to istodobno znači glorifikaciju ratnih zločinaca i suradnika s fašističkim okupatorima. A kad negirate holokaust, onda ste de facto antisemitist, prema IHRA-inoj definiciji antisemitizma.“

Svjetski židovski kongres, osnovan 1936. u Ženevi, krovna je organizacija svih židovskih općina i zajednica, koje postoje u 102 države svijeta. Svaka država ima svog predstavnika u Upravi, a član borda u ime Hrvatske je Ognjen Kraus. Svjetski židovski kongres je nevladina i neprofitna organizacija, koja se financira donacijama, uglavnom židovskih filantropa iz dijaspore. Glavna svrha Svjetskog židovskog kongresa je djelovanje kao diplomatska grana židovskog naroda.

Netrpeljivost se širi i na pripadnike drugih naroda

Kad govori o borbi protiv antisemitizma, Herzog ističe da je to samo jedna od manifestacija mržnje i ksenofobičnosti. „Netrpeljivost prema Židovima obično se ne zaustavlja na Židovima, već se širi i na pripadnike drugih naroda, rasa i vjeroispovijedi. Upravo zbog toga, očuvanje sjećanja na holokaust toliko je bitno za Svjetski židovski kongres.“

Govoreći o situaciji u Hrvatskoj, Herzog kaže kako je svjestan da živimo u vrijeme pragmatične politike. Stoga ga ne čude ispadi pojedinaca koji će se u jednom trenutku, pogotovo u inozemstvu, dodvoravati državi Izrael, a kod kuće će zažmiriti na oba oka kad je riječ o zločinima koji su za NDH počinjeni nad Židovima.

„Uzmite bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Ona se u Yad Vashemu, memorijalnom centru u Izraelu, poklonila žrtvama holokausta. Samo dva ili tri tjedna kasnije, za posjeta Argentini, zahvaljivala je domaćinima što su pružili zaštitu Hrvatima koji su tamo našli svoju slobodu. A to su odreda bili ustaše i poklonici NDH koji su pobjegli kako ih ne bi sustigla ruka pravde nakon Drugog svjetskog rata.“

Sedlar manipulira činjenicama

Slično se ponaša, upozorava Herzog, i filmski redatelj Jakov Sedlar.“ On se vrlo rado predstavlja kao veliki prijatelj Izraela, čak kaže da mu je Tel Aviv drugi dom te da ima puno prijatelja Židova. Međutim, kao što to radi u svojim filmovima i javnim nastupima, tako Sedlar i ovdje manipulira činjenicama,“ napominje Herzog te dodaje kako je nakon njegova filma Jasenovac-istina, potpuno jasno kakav je njegov odnos spram ustaških zločina u Drugom svjetskom ratu.

„Sedlar se, primjerice hvali da ima odlične odnose s Yad Vashemom jer se u njegovoj arhivi nalazi zavidan broj njegovih filmova. Međutim to nema veze s istinom.“

Arhiv Yad Vashema, objašnjava Herzog, sadrži sve filmove koji se na bilo koji način bave problematikom Drugog svjetskog rata. „Tu su pohranjeni i filmovi Lene Riefenstahl, omiljene Hitlerove propagandistice. Iz Yad Vashema nitko ne traži da im pošaljete svoje filmove, tako nisu tražili ni od Jakova Sedlara. On ih je sam poslao, no to ga ne smeta izjaviti kako je činjenica da su ti filmovi u Yad Vashemu potvrda njegova dobrog rada.“

Uloga sovjetskih Židova

Antisemitizam je kroz povijest, objašnjava Herzog, bio najprisutniji u Zapadnoj Europi, gdje je gotovo 500 godina bio normalan dio kršćanskog svjetonazora. Kako se društvo razvijalo tako je i antisemitizam mijenjao oblike. U nekim državama, poput primjerice SSSR-a, gdje je živio golem broj Židova, antisemitski narativ i sentiment bio je jači nego na, primjerice, Islandu, gdje živi samo 20 Židova pa oni nisu bitni.

„Židovi u SSSR-u živjeli su u gradovima, ali i izoliranim zajednicama, postojala su čak čitava židovska naselja, takozvani štetli. U takvim okolnostima razne antisemitske teorije mogle su se nesmetano razbuktavati, pa su se čak i u 20. stoljeću širile teorije da Židovi ubijaju kršćansku djecu kao dio obrednog rituala. Danas pak tih židovskih zajednica gotovo i nema.“

Ruski, odnosno sovjetski Židovi, ističe Herzog, imali su važnu ulogu u osnivanju države Izrael. „Oni su, među ostalim, osnovali kibuce, koji su bili potpuno nereligiozno, a iz današnje perspektive možemo reći i komunističko društvo. I na tomu se Izrael izgradio.“

Antisemitizam u Poljskoj i Mađarskoj

Iako se danas tvrdi da su ruski Židovi najkonzervativniji i politički najdesniji radikali u Izraelu, Herzog smatra da se ne smije generalizirati. „Nakon pada komunizma u Izrael je doselilo oko milijun sovjetskih Židova i neki među njima bili su jako konzervativni, dok su drugi bili vrlo liberalni i slobodoumni.“

Za razliku od SSSR-a Židovi su u europskih gradovima bili integrirani, došlo je do njihove asimilacije, pa i emancipacije. Herzog smatra kako je logično da je antisemitizam u Poljskoj i Mađarskoj bio je veći nego u nekim drugim državama.

„U tim zemljama kroz povijest živjelo je puno više Židova pa je taj sentiment bio jači. Iako je Mađarska bila saveznica Njemačke u toj, a i drugim zemljama, postojali su ljudi koji su pomagali Židovima, spašavali ih od progona. No u tim državama krajnji pečat na sudbinu Židova dali su ipak neki drugi.“

Pripadnici Azova ne kriju pripadnost neonacistima

U Mađarskoj je do 1944. postojala velika židovska zajednica koju gotovo nitko nije dirao. No, nakon toga, u samo dva mjeseca, više od 400.000 Židova Mađari su poslali u Auschwitz, gdje je više od 80 posto njih poslano izravno u plinske komore.

Komentirajući zahtjev Rusije da se Ukrajina denacificira Herzog objašnjava kako poklonika nacizmu ima i u Ukrajini i u Rusiji. Istina je da u Ukrajini postoje manje skupine ljudi koje su sklone neo-nacizmu. Kao primjer navodi pripadnike jedinice Azov, koja je otvoreno neonacistička postrojba.

„Na Facebook stranicama njihovih članova mogu se vidjeti kukasti križevi i oni svoju pripadnost neonacistima uopće ne kriju. Problem je što su oni kao takvi sa svojom ikonografijom uključeni danas u ukrajinsku vojsku.„ „Azov je, možemo reći, ukrajinska varijanta HOS-a, ali Ukrajina nije imala svog Tuđmana da ga na vrijeme zabrani i rasformira, te njihove članove pripoji regularnoj vojsci bez problematične ideologije“, zaključio je Ernest Herzog.