Najveći porast potrošačkih cijena ostvaren je u skupinama Prijevoz (20,3 %), Hrana i bezalkoholna pića (16,9 %), Restorani i hoteli (14,6 %), Pokućstvo i oprema za kuću (13 %), Odjeća i obuća (11,1 %) te Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (9,6 %). Objava DZS-a nije izazvala preveliki interes javnosti, a oni kojima je u opisu radnoga mjesta stvaranje uvjeta za stabilnost cijena jedva da su pronašli vremena za suvisli komentar.
Slabašan alibi za inflaciju
Već sam pisao da od monetarne vlasti (HNB-a) ne treba ništa očekivati, a ona fiskalna (Ministarstvo financija) trenutačno mijenja svoga čelnika pa će proći još neko vrijeme dok se novi ministar Marko Primorac ne upozna s ograničenjima svojih stvarnih ovlasti.
Dovoljan je i površan pogled na porast potrošačkih cijena po pojedinim skupinama da bi se zaključilo kako je porast cijena energenata i nekih poljoprivrednih proizvoda potaknutih i ruskom invazijom na Ukrajinu samo slabašan alibi za trenutačnu stopu inflacije, te da su njeni stvarni razlozi ipak u nizu pogrešnih političkih odluka na raznim stranama svijeta koje su dovele do nepresušne ponude jeftinoga novca čiju će stvarnu cijenu sada platiti svi oni kojima su osobna primanja jedva dostatna za pokrivanje osnovnih životnih troškova.
Čekaju da se samo ispuše
Savjet HNB je još u listopadu prošle godine, kada je godišnji porast cijena bio „samo“ 3,9 %, ustvrdio da se u 2022. godini očekuje „blago usporavanje inflacije na 2,1% i to zbog nižega projiciranoga rasta cijene energije.“ Ministarstvo financija je u svojim Smjernicama za izradu Državnoga proračuna za 2022. godinu objavljenim u srpnju prošle godine prognoziralo rast potrošačkih cijena u ovoj godini od svega 1,7 %.
Guverner HNB-a Boris Vujčić pak je u lipnju ove godine prognozirao da će inflacija u ovoj godini biti oko 9 % te mi ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da ih je sve zajedno kontinuirano ubrzanje inflacije jako iznenadilo i sad kad je u lipnju ona zabilježena na višestruko većem nivou od očekivanoga, monetarne i fiskalne vlasti nemaju baš nikakvu ideju što bi trebalo učiniti i vrijeme provode u čekanju da rast cijena prestane sam od sebe jer ga ne prati rast plaća i mirovina, pa će se inflacija na kraju morati „ispuhati“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potezi središnjih banaka
U srijedu je Savjet HNB-a, onaj isti koji je u listopadu prošle godine očekivao blago usporavanje inflacije na 2,1 % u 2022. godini, donio nekoliko odluka s ciljem oslobađanja dodatne likvidnosti u bankarskome sustavu za ukupno 70 milijardi kuna u kolovozu i prosincu kako bi se preveniralo povisivanje kamatnih stopa.
Američka središnja banka prošloga je mjeseca povećala ključnu kamatnu stopu za 0,75 postotna boda, najveće jednokratno povećanje u tri desetljeća, a isto ili čak veće povećanje očekuje se i krajem ovoga mjeseca kako bi do kraja godine ključna kamata bila između 3,75 % i 4,00 % (sada je 1,75 %).
Europska središnja banka još uvijek ima negativnu kamatnu stopu (– 0,50 %), očekuje se povišenje u četvrtak na – 0,25%, a u toj razlici kamatnih stopa treba tražiti i razloge snažnoga slabljenja eura u odnosu na američki dolar.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čudnovata odluka HNB-a
U SAD-u je u lipnju zabilježena inflacija na godišnjem nivou od 9,1 %, u eurozoni 8,6 %, a u Hrvatskoj 12,1 %. Budući da američka i europska središnja banka trenutačno vode različite kamatne politike te da jačanje dolara dodatno poskupljuje energente za europske kupce i time potpiruje inflatorna očekivanja, politika ECB-a sigurno ne izgleda obećavajuće.
Baš kao ni čudnovata odluka Savjeta HNB-a da se protiv inflacije bori povećanjem likvidnosti bankarskoga sustava kako ne bi došlo do povećanja kamatnih stopa.
Ključna porezna reforma
Tako nam na kraju za bitku protiv inflacije preostaje samo Ministarstvo financija, ali njegove mogućnosti su vrlo ograničene. Među članicama Europske unije najvišu stopu PDV‑a ima Mađarska (27 %), a nakon nje slijede Hrvatska, Danska i Švedska s 25 %.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog rekordne inflacije prihodi državnoga proračuna na stavci PDV-a ove će godine biti viši nego prošle za 4 do 5 milijardi kuna i to bez obzira na činjenicu da je u međuvremenu smanjena stopa na dio prehrambenih proizvoda i na neke energente.
Taj višak je jedinstvena prilika da novi ministar financija napokon napravi ključnu reformu poreznoga sustava, onu koju je trebao, a nije učinio njegov prethodnik, konačno uvede porez na nekretnine kako bi se i na taj način omogućilo smanjivanje poreza na potrošnju i rad i uravnotežilo porezno opterećenje.
Što je radio bivši ministar?
Prema Eurostatu Hrvatska je u 2020. prikupila poreze na proizvodnju i uvoz (D.2), gdje PDV čini najveći dio, u vrijednosti 18,8 % BDP-a, a poreze na dohodak i imovinu (D.5) u vrijednosti 6,5 % BDP-a. Prema onome prvom samo je Švedska ispred Hrvatske, a po ovome drugome samo su Rumunjska i Bugarska iza nas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Europska unija u cjelini prikupila je poreze na proizvodnju i uvoz u vrijednosti 13,4 % BDP-a, a poreze na dohodak i imovinu u vrijednosti 13 % BDP-a pa se postavlja opravdano pitanje što je zapravo radio Zdravko Marić kao ministar financija punih šest godina kad je struktura poreznih prihoda ostala onakva kakvu je i naslijedio?
Ništa od poreza na nekretnine
Novi ministar financija Marko Primorac bio je javni i glasni zagovornik uvođenja poreza na nekretnine prije nego što je imenovan ministrom, ali u skladu s pravilima igre u Vladi Andreja Plenkovića taj entuzijazam je splasnuo već na njegovom predstavljanju saborskom Odboru za financije.
Nakon što je premijer odgovarajući na zastupničko pitanje rekao da rasprava o porezu na nekretnine nije na dnevnom redu Vlade novopečenom ministru nije preostalo ništa drugo nego da izrazi žaljenje što porez na nekretnine nije već uveden, ali da ga on „zbog rastuće inflacije“ sada ne može uvesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kapitulirao i prije potvrde
Tako je Marko Primorac kapitulirao kao ministar financija i prije nego što ga je Sabor potvrdio, skočivši sam sebi u usta, a većini građana u želudac. Inflacija je dodatni porez koji sve one s ispodprosječnim ukupnim primanjima uspješno tjera preko granice siromaštva. Vlada smanjenjem poreza na potrošnju i rad može tu granicu pomaknuti, a izgubljene porezne prihode nadoknaditi i uvođenjem poreza na nekretnine.
Novi ministar financija to dobro razumije, uostalom kao što je to znao i razumio i bivši, ali ni jedan ni drugi nisu politički važni, a ministar bez političke težine može biti uspješan samo onoliko koliko mu to dozvoli premijer koji je pak cijelu borbu protiv inflacije sveo na paradnu kontrolu maloprodajnih cijena nekih naftnih derivata.
U takvim prilikama ne treba imati previše iluzija da će se smanjiti inflacijska očekivanja i da svi oni koji to mogu neće njih pretočiti u više cijene, bez obzira na to hoće li te cijene biti u kunama ili u eurima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rekordna inflacija je prilika za uvođenje poreza na nekretnine. No, novi ministar financija ekspresno kapitulirao pred Plenkovićem
Premijer je borbu protiv inflacije sveo na paradnu kontrolu maloprodajnih cijena nekih naftnih derivata
Novi ministar financija Marko Primorac bio je javni i glasni zagovornik uvođenja poreza na nekretnine prije nego što je imenovan ministrom, ali u skladu s pravilima igre u Vladi Andreja Plenkovića taj entuzijazam je splasnuo već na njegovom predstavljanju saborskom Odboru za financije
Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je u petak podatke o kretanju potrošačkih cijena u lipnju ove godine. Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju bile su u prosjeku više za 12,1 % nego u istome mjesecu prošle godine što je najveći godišnji porast od kada je uvedena kuna.
Najveći porast potrošačkih cijena ostvaren je u skupinama Prijevoz (20,3 %), Hrana i bezalkoholna pića (16,9 %), Restorani i hoteli (14,6 %), Pokućstvo i oprema za kuću (13 %), Odjeća i obuća (11,1 %) te Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (9,6 %). Objava DZS-a nije izazvala preveliki interes javnosti, a oni kojima je u opisu radnoga mjesta stvaranje uvjeta za stabilnost cijena jedva da su pronašli vremena za suvisli komentar.
Slabašan alibi za inflaciju
Već sam pisao da od monetarne vlasti (HNB-a) ne treba ništa očekivati, a ona fiskalna (Ministarstvo financija) trenutačno mijenja svoga čelnika pa će proći još neko vrijeme dok se novi ministar Marko Primorac ne upozna s ograničenjima svojih stvarnih ovlasti.
Dovoljan je i površan pogled na porast potrošačkih cijena po pojedinim skupinama da bi se zaključilo kako je porast cijena energenata i nekih poljoprivrednih proizvoda potaknutih i ruskom invazijom na Ukrajinu samo slabašan alibi za trenutačnu stopu inflacije, te da su njeni stvarni razlozi ipak u nizu pogrešnih političkih odluka na raznim stranama svijeta koje su dovele do nepresušne ponude jeftinoga novca čiju će stvarnu cijenu sada platiti svi oni kojima su osobna primanja jedva dostatna za pokrivanje osnovnih životnih troškova.
Čekaju da se samo ispuše
Savjet HNB je još u listopadu prošle godine, kada je godišnji porast cijena bio „samo“ 3,9 %, ustvrdio da se u 2022. godini očekuje „blago usporavanje inflacije na 2,1% i to zbog nižega projiciranoga rasta cijene energije.“ Ministarstvo financija je u svojim Smjernicama za izradu Državnoga proračuna za 2022. godinu objavljenim u srpnju prošle godine prognoziralo rast potrošačkih cijena u ovoj godini od svega 1,7 %.
Guverner HNB-a Boris Vujčić pak je u lipnju ove godine prognozirao da će inflacija u ovoj godini biti oko 9 % te mi ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da ih je sve zajedno kontinuirano ubrzanje inflacije jako iznenadilo i sad kad je u lipnju ona zabilježena na višestruko većem nivou od očekivanoga, monetarne i fiskalne vlasti nemaju baš nikakvu ideju što bi trebalo učiniti i vrijeme provode u čekanju da rast cijena prestane sam od sebe jer ga ne prati rast plaća i mirovina, pa će se inflacija na kraju morati „ispuhati“.
Potezi središnjih banaka
U srijedu je Savjet HNB-a, onaj isti koji je u listopadu prošle godine očekivao blago usporavanje inflacije na 2,1 % u 2022. godini, donio nekoliko odluka s ciljem oslobađanja dodatne likvidnosti u bankarskome sustavu za ukupno 70 milijardi kuna u kolovozu i prosincu kako bi se preveniralo povisivanje kamatnih stopa.
Američka središnja banka prošloga je mjeseca povećala ključnu kamatnu stopu za 0,75 postotna boda, najveće jednokratno povećanje u tri desetljeća, a isto ili čak veće povećanje očekuje se i krajem ovoga mjeseca kako bi do kraja godine ključna kamata bila između 3,75 % i 4,00 % (sada je 1,75 %).
Europska središnja banka još uvijek ima negativnu kamatnu stopu (– 0,50 %), očekuje se povišenje u četvrtak na – 0,25%, a u toj razlici kamatnih stopa treba tražiti i razloge snažnoga slabljenja eura u odnosu na američki dolar.
Čudnovata odluka HNB-a
U SAD-u je u lipnju zabilježena inflacija na godišnjem nivou od 9,1 %, u eurozoni 8,6 %, a u Hrvatskoj 12,1 %. Budući da američka i europska središnja banka trenutačno vode različite kamatne politike te da jačanje dolara dodatno poskupljuje energente za europske kupce i time potpiruje inflatorna očekivanja, politika ECB-a sigurno ne izgleda obećavajuće.
Baš kao ni čudnovata odluka Savjeta HNB-a da se protiv inflacije bori povećanjem likvidnosti bankarskoga sustava kako ne bi došlo do povećanja kamatnih stopa.
Ključna porezna reforma
Tako nam na kraju za bitku protiv inflacije preostaje samo Ministarstvo financija, ali njegove mogućnosti su vrlo ograničene. Među članicama Europske unije najvišu stopu PDV‑a ima Mađarska (27 %), a nakon nje slijede Hrvatska, Danska i Švedska s 25 %.
Zbog rekordne inflacije prihodi državnoga proračuna na stavci PDV-a ove će godine biti viši nego prošle za 4 do 5 milijardi kuna i to bez obzira na činjenicu da je u međuvremenu smanjena stopa na dio prehrambenih proizvoda i na neke energente.
Taj višak je jedinstvena prilika da novi ministar financija napokon napravi ključnu reformu poreznoga sustava, onu koju je trebao, a nije učinio njegov prethodnik, konačno uvede porez na nekretnine kako bi se i na taj način omogućilo smanjivanje poreza na potrošnju i rad i uravnotežilo porezno opterećenje.
Što je radio bivši ministar?
Prema Eurostatu Hrvatska je u 2020. prikupila poreze na proizvodnju i uvoz (D.2), gdje PDV čini najveći dio, u vrijednosti 18,8 % BDP-a, a poreze na dohodak i imovinu (D.5) u vrijednosti 6,5 % BDP-a. Prema onome prvom samo je Švedska ispred Hrvatske, a po ovome drugome samo su Rumunjska i Bugarska iza nas.
Europska unija u cjelini prikupila je poreze na proizvodnju i uvoz u vrijednosti 13,4 % BDP-a, a poreze na dohodak i imovinu u vrijednosti 13 % BDP-a pa se postavlja opravdano pitanje što je zapravo radio Zdravko Marić kao ministar financija punih šest godina kad je struktura poreznih prihoda ostala onakva kakvu je i naslijedio?
Ništa od poreza na nekretnine
Novi ministar financija Marko Primorac bio je javni i glasni zagovornik uvođenja poreza na nekretnine prije nego što je imenovan ministrom, ali u skladu s pravilima igre u Vladi Andreja Plenkovića taj entuzijazam je splasnuo već na njegovom predstavljanju saborskom Odboru za financije.
Nakon što je premijer odgovarajući na zastupničko pitanje rekao da rasprava o porezu na nekretnine nije na dnevnom redu Vlade novopečenom ministru nije preostalo ništa drugo nego da izrazi žaljenje što porez na nekretnine nije već uveden, ali da ga on „zbog rastuće inflacije“ sada ne može uvesti.
Kapitulirao i prije potvrde
Tako je Marko Primorac kapitulirao kao ministar financija i prije nego što ga je Sabor potvrdio, skočivši sam sebi u usta, a većini građana u želudac. Inflacija je dodatni porez koji sve one s ispodprosječnim ukupnim primanjima uspješno tjera preko granice siromaštva. Vlada smanjenjem poreza na potrošnju i rad može tu granicu pomaknuti, a izgubljene porezne prihode nadoknaditi i uvođenjem poreza na nekretnine.
Novi ministar financija to dobro razumije, uostalom kao što je to znao i razumio i bivši, ali ni jedan ni drugi nisu politički važni, a ministar bez političke težine može biti uspješan samo onoliko koliko mu to dozvoli premijer koji je pak cijelu borbu protiv inflacije sveo na paradnu kontrolu maloprodajnih cijena nekih naftnih derivata.
U takvim prilikama ne treba imati previše iluzija da će se smanjiti inflacijska očekivanja i da svi oni koji to mogu neće njih pretočiti u više cijene, bez obzira na to hoće li te cijene biti u kunama ili u eurima.