Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Rektor Boras 3 nam mjeseca ne želi reći na što troši javni novac. Ima najbolje objašnjenje ‘to bi blokiralo Sveučilište’

Od 4. listopada Telegram je u potrazi za informacijama o utrošenom javnom novcu za apartmane u Dubrovniku

ZADNJA IZMJENA: sij 5, 2020

Puna tri mjeseca Sveučilište u Zagrebu odbija postupiti po Zakonu o pravu na pristup informacijama i reagirati na Telegramove službene zahtjeve kojima smo zatražili pristup sveučilišnim podacima o javnoj nabavi. Još 4. listopada Telegram je od Sveučilišta u Zagrebu zahtjevom na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama zatražio uvid u Registar sklopljenih ugovora o (jednostavnoj) javnoj nabavi i njihovog izvršenja za posljednje četiri godine. Učinili smo to istražujući priču o luksuznim apartmanima u impozantnoj zgradi sveučilišnog središta u Dubrovniku.

Njih je, prema nedvosmislenim riječima bivšeg ministra i poznatog profesora Hrvoja Kraljevića te tri neovisna izvora, rektor Damir Boras uredio novcem Sveučilišta i sada tamo ljetuje. Iz javno dostupnih dokumenata planova javne nabave, uspjeli smo rekonstruirati kako su kroz 2015. i 2016. na Sveučilištu uplanirane i odobrene, potpisom gospodina Borasa, adaptacija i opremanje triju dubrovačkih apartmana kumulativnim iznosom od najmanje 460.033 kune.

Žalili smo se na šutnju Sveučilišta i bili smo u pravu

No, dokumenti koje smo proučili i na koje smo se pozvali samo su plan javne nabave koji je javno dostupan na stranicama Sveučilišta. Koliko je Sveučilište uistinu u finalu potrošilo moguće je doznati tek u Registru sklopljenih ugovora o javnoj nabavi. Ti dokumenti u cjelovitom obliku nisu javno dostupni pa je Telegram početkom listopada službeno zatražio uvid u sveučilišne registre jednostavne javne nabave, odnosno nabave roba i usluga procijenjene vrijednosti do 200.000 kuna.

Od 4. listopada, kada smo podnijeli zahtjev za informacijama, sa Sveučilišta je vladao apsolutni muk. Pa smo 22. listopada, zbog izostanka odgovora u zakonskom roku, podnijeli žalbu Povjereniku za informiranje. Dvadesetak dana kasnije, sredinom studenog, s njegove smo adrese zaprimili rješenje prema kojem je naša žalba osnovana i usvojena.

Povjerenik je istim rješenjem naložio Sveučilištu da, u roku od osam dana od zaprimanja rješenja, riješi naš zahtjev; ne da nam omogući pristup traženoj informaciji, već samo da odluči o našem zahtjevu (omogući, djelomično omogući ili odbije naš zahtjev za pravo na pristup informaciji). Iz rješenja Povjerenika dobili smo uvid i u njegovu prepisku sa Sveučilištem, odnosno sadržaj dopisa Sveučilišta u kojem mu objašnjavaju zašto smatraju da ne trebaju reagirati na naš zahtjev za pristup informacijama.

Nema odgovora na naš upit jer bi to ‘opteretilo rad Sveučilišta’

Sveučilište, ističe se, naš zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama u smislu Zakona i drži “da po dostavljenom zahtjevu nije dužno postupiti, osobito stoga što se traži velik broj informacija uslijed čijeg davanja bi došlo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja Sveučilišta”. Dalje sa Sveučilišta ističu kako su, zapravo, sve informacije koje smo zatražili već javno objavljene i dostupne na web stranici Sveučilišta.

Jednostavnim pretraživanjem lako se može utvrditi da to nije točno i da su objavljeni registri javne nabave manjkavi. No, sa Sveučilišta smatraju kako nisu imali obvezu rješavati naš zahtjev, “osobito ako se uzme u obzir da zahtjev žaliteljice ničim nije specificiran, već se traži velik broj opsežnih informacija za razdoblje od čak četiri godine”.

Sveučilište Povjereniku dalje navodi “da se u odnosu na dio postupaka koji se tiču provedbe javne nabave, vode sudski odnosno drugi postupci” pa zato Sveučilište, kako tvrdi, “opravdano može i ograničiti pristup traženim informacijama”.

Cijeli niz živopisnih razloga za odbijanje davanja informacija

U konačnici, sa Sveučilišta su, u svojem obrazloženju Povjereniku vezano za informacije oko javne nabave koje “zasad eventualno nisu javno dostupne”, istaknuli kako je za takve informacije Sveučilište “ovlašteno ograničiti pristup takvim informacijama jer su iste još u postupku izrade unutar Sveučilišta, a objavljivanje istih prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo bi ozbiljno narušiti proces njihove izrade te točnost i preciznost danih informacija”.

Dakle, primarno, Sveučilište odbija postupati po našem zahtjevu za pristup informacijama jer, prema njihovoj ocjeni, naš zahtjev uopće ne predstavlja zahtjev za pristup informacijama.

No, potom navode još niz razloga zašto nam neće omogućiti pristup informacijama, a ti su razlozi vrlo raznoliki i živopisni; od toga da tražimo (pre)velik broj informacija čije bi davanje opteretilo rad i redovito funkcioniranje Sveučilišta, zatim tvrdnje da je sve što smo tražili već javno dostupno ili da nismo specificirali zahtjev, sve do toga da informacije koje tražimo još nisu izrađene na Sveučilištu.

Sveučilište brutalno ignorira Povjerenika za informiranje

Povjerenik za informiranje sve je sveučilišne razloge za nerješavanje Telegramovog zahtjeva ocijenio neopravdanima i potvrdio kako je naša žalba osnovana. Uz to, naložio je Sveučilištu u Zagrebu da u roku od osam dana od zaprimanja rješenja konačno riješi naš zahtjev za pristup informacijama. To se u navedenom roku nije dogodilo.

Telegram je potom sredinom prosinca kontaktirao ured Povjerenika za informiranje, odakle su nam potvrdili kako se, zaista, nakon Povjerenikova rješenja i naloga Sveučilištu, s predmetom nije dešavalo baš ništa. Zato smo tada Povjereniku uputili požurnicu, računajući kako će jedna takva biti odaslana i na adresu Sveučilišta u Zagrebu. Iz ureda Povjerenika jučer su nam friško potvrdili da su još 19. prosinca, nakon naše požurnice, uputili požurnicu Sveučilištu, odakle im se do danas nisu ni očitovali.

Na kraju, spomenimo još nekoliko kurioziteta. Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama i njegovom članku 16., informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti (ili bi, u našem slučaju, trebale biti dostupne) momentalno, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Jedini izuzetak može predstavljati informacija označena kao klasificirani podatak.

Upiti na koje odgovara odvjetnički ured

Što se tiče komunikacije o trošenju javnih sredstava na dubrovačke apartmane, Sveučilište nije pretjerano raspoloženo odgovarati na naše upite. Još jedan zahtjev za pristup informacijama podnijeli smo 25. listopada; u zakonskom roku nismo dobili nikakav odgovor pa smo se i u tom slučaju žalili Povjereniku za informiranje.

Valja istaknuti i kako smo na dva međusobno nevezana upita upućena upravi Sveučilišta, začuđujuće, dobili odgovore. Oba su stigla s elektroničke adrese odvjetnika Mara Mihočevića, inače partnera u odvjetničkom uredu koji zastupa zagrebačko sveučilište. Spomenimo i kako, prema javno dostupnim planovima javne nabave, Sveučilište od 2015. na godišnjoj razini predviđa između 100.000 i 190.000 tisuća kuna za odvjetničke usluge.

Uvidom u registre sklopljenih ugovora o (jednostavnoj) javnoj nabavi, mogli bismo iščitati i koliko je javnog novca Sveučilište potrošilo od 2015. na odvjetničke usluge u koje se, očigledno, ubraja i odgovaranje na novinarske upite.

Dora Kršul
Telegram autor
240 članaka Više o autoru
Više s weba