O kojim se mjerama radi, može se pretpostaviti na osnovu raketa koje se koriste. Nove serije ruskih balističkih projektila koriste, zbog nametnutih sankcija, zamjenske inercijalne navigacijske sustave slabije preciznosti u odnosu na prijeratne. Iz tih razloga potrebna je povremena korekcija pozicije. Za to se koriste satelitski navigacijski sustavi, ruski GLONASS ili američki GPS.
Satelitski signal slab i nije ga teško ometati
Satelitski signal je vrlo slab i nije ga teško ometati. Također, moguća je i primjena “spoofing” metode. Spoofing uređaj će vjerno rekreirati signale s više navigacijskih satelita i zatim poslati taj “lažni” signal GPS prijemniku na raketi. Međutim, ključno je pitanje izvođenje ometanja i “spoofinga” navigacijskih uređaja projektila na balističkoj putanji čija gornja točka doseže do 50 kilometara visine i brzine nekoliko puta veće od brzine zvuka.
U prvoj polovici 2023. godine, Rusi su kratkotrajno uspjeli vršiti ometanje GPS signala satelitski vođenih raketa GMLRS koje ispaljuje višecijevni bacač raketa M142 HIMARS. Međutim, proizvođač raketa Lockheed Martin vrlo brzo je našao načina kako anulirati ruske elektroničke protumjere.
Sjevernokorejske rakete se još u većoj mjeri oslanjaju na komercijalni signal s GPS-a. Poznato je da su Sjedinjene Države sa svojim partnerima razvijale mogućnost ometanja sustava navođenja sjevernokorejskih projektila. Ne postoje informacije o mogućem prijenosu tehnologije u Ukrajinu. No, to ne treba isključiti kao niti sposobnost samostalnog razvoja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Postoje i drugi načini kako omesti raketu
Još jedan mogući način degradacije preciznosti ruskih raketnih napada može se primijeniti na drugom tipu raketa koji koristi komandnu metodu vođenja prema cilju. To znači da stancija za vođenje raketa šalje komandni signal prema raketi u letu i vodi je do konačnog udara. U tu kategoriju spadaju rakete PZO sustava S-300/400. Ipak, komandni signali koje šalju stanice za vođenje raketa vrlo su uskog snopa i izuzetno otporni na ometanje.
Protubrodske rakete starije generacije, kao što je H-22, koriste radar za finalno navođenje na cilj. Postoje brojni načini aktivnog i pasivnog ometanja ovih starih radarskih sustava za samonavođenje.
Sad je već potpuno jasno. Ruska strategijska ofenziva iz zraka ne ostvaruje značajno vidljive rezultate niti u drugoj sezoni. Kao što je Telegram i predvidio, nakon prvog žestokog udara 29. prosinca prošle godine, intenzitet i učestalost ruskih napada iz zraka postupno jenjava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lansirali 356 raznih vrsta projektila i raketa
Ne računajući dronove Shahed-131/136 u posljednjih tridesetak dana, u pet masovnih napada Vojska Ruske Federacije ukupno je lansirala 356 raznih vrsta krstarećih projektila i balističkih raketa značajne razorne moći. Od toga, u prva dva udara lansirali su 221 projektil, što je 62 posto.
Nakon toga, prosječan broj ispaljenih krstarećih raketa i balističkih projektila iznosio je oko 46 komada ili duplo manje nego u prva dva napada. Ove brojke pokazuju kako je masovnost prvih udara postignuta zahvaljujući akumulaciji raketa tijekom pola godine.
Od ljeta 2023. potrošnja taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa bila je manja od proizvodnje. Iako je Rusija nabavila iz Sjeverne Koreje nepoznati broj balističkih projektile KN-23, njihova početna primjena pokazala je slabu pouzdanost i nezadovoljavajuću preciznost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajinci procijenili rusku proizvodnju raketa
Ukrajinski obavještajci procjenjuju ruske mjesečne proizvodne kapacitete na 115 do 130 raketa dometa preko 350 kilometara. Mjesečna proizvodnja raketa zrak-zemlja operativno taktičkog dometa, koje se lansiraju iz aviona, iznosi od 100 do 115 komada. U prosincu prošle godine isporučeno je između 770 i 780 dronova tipa Shahed-131/136. To predstavlja maksimalnu mjesečnu proizvodnju do sada.
Osim u dronovima, što je relativno jednostavna i jeftina produkcija, nema značajnijeg porasta ruskih proizvodnih kapaciteta sofisticiranog naoružanja velikog dometa. Nakon petog napada moguće je izvući neka pravila u taktici načina izvođenja ruskih napada. Za razliku od prošle godine dronovi-kamikaze Shahed-131/136 više se ne koriste za napade u dubini ukrajinskog teritorija.
Uglavnom napadaju ciljeve udaljene do 100 kilometara od linije razdvajanja ili se rabe u jatima radi zasićenja ukrajinske protuzračne obrane. Najučinkovitije sredstvo u likvidaciji dronova tipa Shahed pokazao se njemački protuavionski topnički sustav Gepard. Za likvidaciju sporog drona dovoljna su samo dva kratka, radarski ciljana rafala iz topova kalibra od 35 milimetara.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Glavne mete napada iz zraka – ukrajinski pogoni
Umjesto energetske infrastrukture, ove su godine pogoni ukrajinske namjenske industrije glavne mete ruskih udara iz zraka. Nema pouzdanih informacija o rezultatima napada.
Ipak, ako se zbroje udari u civilne objekte, uspješno djelovanje ukrajinske protuzračne obrane, postotak neuspjelog lansiranja te udari pored ciljeva, vjerojatan broj raketa prispjelih na cilj vrlo je skroman. Za uništenje velikih tvorničkih pogona iz sovjetskog vremena potrebno je ostvariti velik broj preciznih pogodaka.
Za uništenje istraživačko-razvojnog centra Barzah u Siriji Amerikanci su ostvarili 76 pogodaka krstarećih raketa tipa Tomahawk i 19 raketa AGM-158 JASSM lansiranih s aviona. Svaka od ovih raketa nosi ubojnu masu od 450 kilograma, s tim što su korištene i probojne bojeve glave WDU-42/B.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od 217 lansiranih, oborene 192 ruske rakete
Od 217 ruskih lansiranih krstarećih raketa u posljednjih mjesec dana oboreno je 192 komada. Iskander-M i H-47M2 Kindžal su rakete koje mogu postići potrebnu preciznost i razornu moć. Međutim, one su vrlo skupe i ne proizvode se u velikim serijama.
Od 29. prosinca ukupno je lansirano 25 raketa H-47M2 Kindžal i 24 taktičke balističke raketa Iskander-M. Potvrđeno je obaranje 15 projektila. Dakle, sva količina raketa koja je prošla ukrajinsku PZO, u posljednjih pet masovnih napada, nije bila dovoljna za uništenje jedne veće tvornice.
Zanimljivo je da ukrajinska PZO do sada nije javila niti jedno uspješno presretanje hladnoratovske protubrodske rakete H-22. Raketa H-22 koristi tekuće raketno gorivo. Nadzvučni bombarder tipa Tupoljev T-22M3 lansirna je platforma za ove rakete.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koristi veliku visinu i ogromnu brzinu leta
Raketa H-22 za savladavanje protuzračne obrane koristi veliku visinu i ogromnu brzinu leta. Jedan od manevara za napad izvodi se s visine od 27 kilometara. Kad raketa dođe u područje cilja, kreće u gotovo vertikalno poniranje i ubrzava 4,6 puta brže od brzine zvuka.
Ogromna kinetička energija i bojeva glava mase od 1000 kilograma ostvaruju golemu razornu moć. Međutim, stari sustav navođenja ne osigurava zahtijevanu točnost pogađanja. Najmanje 50 posto raketa padne u radijusu od 300 metara od cilja što je nedovoljno precizno za primjenu klasičnih bojevih glava.
Najveća slabost ukrajinske PZO jest nedovoljan broj raketa, prije svega za PZO sustav MIM-104 Patriot. Jedino Patriot garantira uspješno presretanje balističkih projektila. Dogovorena je proizvodnja 1000 raketa u Njemačkoj. Međutim, trebat će nekoliko godina dok se proizvodnja pokrene i realizira.
Ukrajinci popunjavaju rupe u protuzračnoj obrani
Uz pomoć zapadnih partnera, Ukrajinci relativno brzo krpaju rupe u svojoj protuzračnoj obrani. Nedavno je prvo vatreno kršenje imao hibridni protuzrakoplovni sustav.
Ukrajinski i američki stručnjaci uspješno su integrirali američke protuavionske radarski vođene rakete srednjeg dometa, tipa RIM-7 Sea Sparrow, na lansirna vozila sovjetskog sustava BUK. Ukrajina je prije rat imala 72 BUK lansirna uređaja.
Također, izvršena je i integracija infracrvenih navođenih raketa kratkog dometa tipa AIM-9 Sidewinder. U skladištima NATO država nalazi se na tisuće raketa ovog tipa. To je ogromna prednost ovakvih hibridnih rješenja.
Za Ukrajince kritičan broj raspoloživih raketa
Postojeći PZO sustavi, kao oni koji su u procesu dostave, u velikoj mjeri mogu neutralizirati ruske napade krstarećim raketama i bespilotnim letjelicama dugog dometa. U tom smislu, ukrajinska duboka pozadina postaje sve sigurnija za izvođenje borbene obuke i organizaciju namjenske proizvodnje.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje obrane od balističkih taktičkih projektila tipa Iskander-M, H-47 M Kinžal i sjevernokorejski KN-23. Pored ubrzanja proizvodnje raketa PAC-3, za PZO sustave MIM-104 Patriot, masivnija primjena elektroničkog ratovanja jedno je od rješenja.
Dakle, za ukrajinsku stranu i dalje je kritičan broj raspoloživih raketa. Moskva uporno i bezuspješno nastoji ostvariti strategijsku prednost udarima iz zraka. Međutim, dosadašnje iskustvo zorno pokazuju kako Vojska Ruske Federacije, osim ograničenih razarajućih učinaka, ne postiže željeni cilj.
Rusi su novom taktikom namjeravali ostvariti prednost na bojištu. Sad je potpuno jasno da im je strategija krahirala
Osim ograničenih razarajućih učinaka, Moskva ne postiže željeni cilj
Uz pomoć zapadnih partnera, Ukrajinci relativno brzo krpaju rupe u svojoj protuzračnoj obrani. Nedavno je prvo vatreno kršenje imao hibridni protuzrakoplovni sustav.
Suvremena tehnologija počinje značajnije oblikovati način vođenja rata u Ukrajini. Ukrajinski sustavi elektroničkog ratovanja pomogli su u odbijanju ruskog raketnog napada od 23. siječnja, prenio je BBC. Rusija je ispalila 41 raketu od kojih je 21 oborena, ali još 20 nije uspjelo pogoditi svoje ciljeve zbog elektroničkog ratovanja.
Prema istom izvoru, ovo je prvi put da je Ukrajina izvijestila o tako uspješnoj uporabi elektroničkog ratovanja protiv projektila, budući da ga je dosad koristila samo za onesposobljavanje dronova. Međutim, upotreba elektroničkog ratovanja za degradaciju sposobnosti ruskih raketa uočena je već početkom siječnja. BBC je samo potvrdio masovnu primjenu mjera ometanja.
O kojim se mjerama radi, može se pretpostaviti na osnovu raketa koje se koriste. Nove serije ruskih balističkih projektila koriste, zbog nametnutih sankcija, zamjenske inercijalne navigacijske sustave slabije preciznosti u odnosu na prijeratne. Iz tih razloga potrebna je povremena korekcija pozicije. Za to se koriste satelitski navigacijski sustavi, ruski GLONASS ili američki GPS.
Satelitski signal slab i nije ga teško ometati
Satelitski signal je vrlo slab i nije ga teško ometati. Također, moguća je i primjena “spoofing” metode. Spoofing uređaj će vjerno rekreirati signale s više navigacijskih satelita i zatim poslati taj “lažni” signal GPS prijemniku na raketi. Međutim, ključno je pitanje izvođenje ometanja i “spoofinga” navigacijskih uređaja projektila na balističkoj putanji čija gornja točka doseže do 50 kilometara visine i brzine nekoliko puta veće od brzine zvuka.
U prvoj polovici 2023. godine, Rusi su kratkotrajno uspjeli vršiti ometanje GPS signala satelitski vođenih raketa GMLRS koje ispaljuje višecijevni bacač raketa M142 HIMARS. Međutim, proizvođač raketa Lockheed Martin vrlo brzo je našao načina kako anulirati ruske elektroničke protumjere.
Sjevernokorejske rakete se još u većoj mjeri oslanjaju na komercijalni signal s GPS-a. Poznato je da su Sjedinjene Države sa svojim partnerima razvijale mogućnost ometanja sustava navođenja sjevernokorejskih projektila. Ne postoje informacije o mogućem prijenosu tehnologije u Ukrajinu. No, to ne treba isključiti kao niti sposobnost samostalnog razvoja.
Postoje i drugi načini kako omesti raketu
Još jedan mogući način degradacije preciznosti ruskih raketnih napada može se primijeniti na drugom tipu raketa koji koristi komandnu metodu vođenja prema cilju. To znači da stancija za vođenje raketa šalje komandni signal prema raketi u letu i vodi je do konačnog udara. U tu kategoriju spadaju rakete PZO sustava S-300/400. Ipak, komandni signali koje šalju stanice za vođenje raketa vrlo su uskog snopa i izuzetno otporni na ometanje.
Protubrodske rakete starije generacije, kao što je H-22, koriste radar za finalno navođenje na cilj. Postoje brojni načini aktivnog i pasivnog ometanja ovih starih radarskih sustava za samonavođenje.
Sad je već potpuno jasno. Ruska strategijska ofenziva iz zraka ne ostvaruje značajno vidljive rezultate niti u drugoj sezoni. Kao što je Telegram i predvidio, nakon prvog žestokog udara 29. prosinca prošle godine, intenzitet i učestalost ruskih napada iz zraka postupno jenjava.
Lansirali 356 raznih vrsta projektila i raketa
Ne računajući dronove Shahed-131/136 u posljednjih tridesetak dana, u pet masovnih napada Vojska Ruske Federacije ukupno je lansirala 356 raznih vrsta krstarećih projektila i balističkih raketa značajne razorne moći. Od toga, u prva dva udara lansirali su 221 projektil, što je 62 posto.
Nakon toga, prosječan broj ispaljenih krstarećih raketa i balističkih projektila iznosio je oko 46 komada ili duplo manje nego u prva dva napada. Ove brojke pokazuju kako je masovnost prvih udara postignuta zahvaljujući akumulaciji raketa tijekom pola godine.
Od ljeta 2023. potrošnja taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa bila je manja od proizvodnje. Iako je Rusija nabavila iz Sjeverne Koreje nepoznati broj balističkih projektile KN-23, njihova početna primjena pokazala je slabu pouzdanost i nezadovoljavajuću preciznost.
Ukrajinci procijenili rusku proizvodnju raketa
Ukrajinski obavještajci procjenjuju ruske mjesečne proizvodne kapacitete na 115 do 130 raketa dometa preko 350 kilometara. Mjesečna proizvodnja raketa zrak-zemlja operativno taktičkog dometa, koje se lansiraju iz aviona, iznosi od 100 do 115 komada. U prosincu prošle godine isporučeno je između 770 i 780 dronova tipa Shahed-131/136. To predstavlja maksimalnu mjesečnu proizvodnju do sada.
Osim u dronovima, što je relativno jednostavna i jeftina produkcija, nema značajnijeg porasta ruskih proizvodnih kapaciteta sofisticiranog naoružanja velikog dometa. Nakon petog napada moguće je izvući neka pravila u taktici načina izvođenja ruskih napada. Za razliku od prošle godine dronovi-kamikaze Shahed-131/136 više se ne koriste za napade u dubini ukrajinskog teritorija.
Uglavnom napadaju ciljeve udaljene do 100 kilometara od linije razdvajanja ili se rabe u jatima radi zasićenja ukrajinske protuzračne obrane. Najučinkovitije sredstvo u likvidaciji dronova tipa Shahed pokazao se njemački protuavionski topnički sustav Gepard. Za likvidaciju sporog drona dovoljna su samo dva kratka, radarski ciljana rafala iz topova kalibra od 35 milimetara.
Glavne mete napada iz zraka – ukrajinski pogoni
Umjesto energetske infrastrukture, ove su godine pogoni ukrajinske namjenske industrije glavne mete ruskih udara iz zraka. Nema pouzdanih informacija o rezultatima napada.
Ipak, ako se zbroje udari u civilne objekte, uspješno djelovanje ukrajinske protuzračne obrane, postotak neuspjelog lansiranja te udari pored ciljeva, vjerojatan broj raketa prispjelih na cilj vrlo je skroman. Za uništenje velikih tvorničkih pogona iz sovjetskog vremena potrebno je ostvariti velik broj preciznih pogodaka.
Za uništenje istraživačko-razvojnog centra Barzah u Siriji Amerikanci su ostvarili 76 pogodaka krstarećih raketa tipa Tomahawk i 19 raketa AGM-158 JASSM lansiranih s aviona. Svaka od ovih raketa nosi ubojnu masu od 450 kilograma, s tim što su korištene i probojne bojeve glave WDU-42/B.
Od 217 lansiranih, oborene 192 ruske rakete
Od 217 ruskih lansiranih krstarećih raketa u posljednjih mjesec dana oboreno je 192 komada. Iskander-M i H-47M2 Kindžal su rakete koje mogu postići potrebnu preciznost i razornu moć. Međutim, one su vrlo skupe i ne proizvode se u velikim serijama.
Od 29. prosinca ukupno je lansirano 25 raketa H-47M2 Kindžal i 24 taktičke balističke raketa Iskander-M. Potvrđeno je obaranje 15 projektila. Dakle, sva količina raketa koja je prošla ukrajinsku PZO, u posljednjih pet masovnih napada, nije bila dovoljna za uništenje jedne veće tvornice.
Zanimljivo je da ukrajinska PZO do sada nije javila niti jedno uspješno presretanje hladnoratovske protubrodske rakete H-22. Raketa H-22 koristi tekuće raketno gorivo. Nadzvučni bombarder tipa Tupoljev T-22M3 lansirna je platforma za ove rakete.
Koristi veliku visinu i ogromnu brzinu leta
Raketa H-22 za savladavanje protuzračne obrane koristi veliku visinu i ogromnu brzinu leta. Jedan od manevara za napad izvodi se s visine od 27 kilometara. Kad raketa dođe u područje cilja, kreće u gotovo vertikalno poniranje i ubrzava 4,6 puta brže od brzine zvuka.
Ogromna kinetička energija i bojeva glava mase od 1000 kilograma ostvaruju golemu razornu moć. Međutim, stari sustav navođenja ne osigurava zahtijevanu točnost pogađanja. Najmanje 50 posto raketa padne u radijusu od 300 metara od cilja što je nedovoljno precizno za primjenu klasičnih bojevih glava.
Najveća slabost ukrajinske PZO jest nedovoljan broj raketa, prije svega za PZO sustav MIM-104 Patriot. Jedino Patriot garantira uspješno presretanje balističkih projektila. Dogovorena je proizvodnja 1000 raketa u Njemačkoj. Međutim, trebat će nekoliko godina dok se proizvodnja pokrene i realizira.
Ukrajinci popunjavaju rupe u protuzračnoj obrani
Uz pomoć zapadnih partnera, Ukrajinci relativno brzo krpaju rupe u svojoj protuzračnoj obrani. Nedavno je prvo vatreno kršenje imao hibridni protuzrakoplovni sustav.
Ukrajinski i američki stručnjaci uspješno su integrirali američke protuavionske radarski vođene rakete srednjeg dometa, tipa RIM-7 Sea Sparrow, na lansirna vozila sovjetskog sustava BUK. Ukrajina je prije rat imala 72 BUK lansirna uređaja.
Također, izvršena je i integracija infracrvenih navođenih raketa kratkog dometa tipa AIM-9 Sidewinder. U skladištima NATO država nalazi se na tisuće raketa ovog tipa. To je ogromna prednost ovakvih hibridnih rješenja.
Za Ukrajince kritičan broj raspoloživih raketa
Postojeći PZO sustavi, kao oni koji su u procesu dostave, u velikoj mjeri mogu neutralizirati ruske napade krstarećim raketama i bespilotnim letjelicama dugog dometa. U tom smislu, ukrajinska duboka pozadina postaje sve sigurnija za izvođenje borbene obuke i organizaciju namjenske proizvodnje.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje obrane od balističkih taktičkih projektila tipa Iskander-M, H-47 M Kinžal i sjevernokorejski KN-23. Pored ubrzanja proizvodnje raketa PAC-3, za PZO sustave MIM-104 Patriot, masivnija primjena elektroničkog ratovanja jedno je od rješenja.
Dakle, za ukrajinsku stranu i dalje je kritičan broj raspoloživih raketa. Moskva uporno i bezuspješno nastoji ostvariti strategijsku prednost udarima iz zraka. Međutim, dosadašnje iskustvo zorno pokazuju kako Vojska Ruske Federacije, osim ograničenih razarajućih učinaka, ne postiže željeni cilj.