Ako se odluče na povlačenje, branitelji Severodonecka i Lisicanska imaju na raspolaganju prolaz širine oko trideset kilometara koji im osigurava sigurno izvlačenje prema zapadu. Snage Vojske Ruske Federacije, posljednja dva tjedna uložile su znatne napore u odsijecanje samog vrha donbaske izbočine. Ukoliko izbiju do grada Siversijaka oko 5000 branitelja s krajnjeg istoka izgubit će mogućnost organiziranog izvlačenja do ostatka slobodnog teritorija.
Nedavni pokušaj forsiranja rijeke Severski Donjeck, sa sjeverne strane izbočine, prošlo je krajnje neslavno po oklopno mehanizirane postrojbe agresora. Pri jednom od pokušaju prelaska uništena je bataljunska taktička grupa sa ukupno 78 tenkova i borbenih vozila pješadije. Na dnu rijeke ostala su dva pontonska mosta, a na obali razvaljena inženjerska vozila.
Novi način primjene artiljerije
Međutim, obrambeni položaji Vojske Ukrajine na južnom krilu vrha donbaske izbočine ne odolijevaju ruskim napadima. Iz smjera grada Popasna, polako ali postojano, ruske snage prodiru prema sjeveru i sjeverozapada. Na tom dijelu Rusi su koncentrirali devet bataljunskih taktičkih grupa i mnogo artiljerije.
Uočen je novi način primjene artiljerijsko raketnih oruđa. Ruski topnici razornim granatama moćnih haubica kalibra od 152 milimetra prvo “otvore” objekte u naseljenom mjestu. Kad su krovovi već porušeni i prozori razvaljeni djeluju s termo baričkim projektilima iz višecijevnih bacača raketa TOS-1.
Ukupno 24 lansirne cijevi, kalibra 220 milimetara, TOS-1 “Buratino” ispaljuju rakete punjene sa termobaričkom smjesom razvijenom za uništavanje protivničkih bunkera, lakih oklopna vozila i žive sile. Baš se pitam kako to ruska vojska, kao što tvrdi propaganda iz Moskve, štiti civile kad samo jedna salva iz Buratina sprži površinu od 80.000 četvornih metara već razrušenih seoskih kuća.
Borba već na rubovima Severodonecka
Ipak, glavnina snaga napadača koncentrirana je oko grada Severodonecka. Ukupno 19 bataljuna taktičkih grupa napada grad iz smjera sjeverozapada i jugoistoka. Agresor je uspio ovladati prigradskim naseljima. Borbe se već vode na rubovima samog grada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rijeka dijeli Severodoneck od Lisicanska. Oslonjeni na artiljerijsku podršku s povišenoga terena na desnoj obale rijeke Severski Donjeck, najistočniji grad koji kontroliraju Ukrajinci mogao bi se braniti tjednima. Međutim, sve zavisi od sposobnosti zaustavljanja daljnjeg prodora Rusa iz smjera Popasne. Svaki daljnji gubitak teritorija dodatno kompromitira ukrajinsku obranu. Padom Severodonecka u ruke okupatora, Moskva bi mogla proglasiti pobjedu i okončanje borbi za stavljanje pod kontrolu Luganskog okruga.
S doniranim tenkovima Ukrajina ne smije žuriti
Kakve su mogućnosti kontranapada ukrajinske vojske na ovom dijelu ratišta? Iako je Ukrajina primila tenkova i oklopnih transportera za opremanje najmanje pet oklopno mehaniziranih brigada, ne treba očekivati njihovu brzu upotrebu. Potrebno je završiti obuku ljudstva koje je još u tijeku. Pored toga, brzopleta upotreba oklopa na bojištu u Donbasu mogla bi biti bolna za ukrajinsku stranu.
Zrakoplovstvo Ruske Federacije u Donbasu je koncentriralo većinu raspoloživih jurišnih helikoptera Mi-28 “Havoc” i Ka-52 “Aligator”. Ove leteće topovnjače, predstavljaju najsuvremenije protuoklopno sredstvo u ruskom naoružanju. Oba tipa opremljena su za borbena djelovanja danju i noću sa sigurne distance navođenim protuoklopnim projektilima dometa do deset kilometara. Dakle, prije pronalaska odgovora na ovu prijetnju, ukrajinski oklopnjaci trebali bi se suzdržati od masovnije upotrebe tenkova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zapadna Europa se pogubila oko doniranja oružja
Zbog toga je obrana još uvijek dominantan način izvođenja borbenih djelovanja ukrajinske vojske. U tom smislu artiljerija predstavlja ključni činitelj razbijanja ruske vatrene moći. Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Poljska, Češka i Slovačka pokazale su spremnost u žurnom pružanju pomoći Vojsci Ukrajine. Iako su američke suvremene haubica M777 već u upotrebi, njihova količina još nije dovoljna kako bi značajnije utjecala na tijek borbenih operacija.
Na drugoj pak strani Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska gađaju se obećanjima i isprikama. Konačno je dvanaest francuski samohodnih haubica Cezar, kalibra 155 milimetra stiglo u Ukrajinu. U Njemačkoj još traje obuka za doniranih 12 moćnih samohotki PzH2000 istog NATO kalibra.
Talijani su nakon dva mjeseca diskusije konačno odlučili donirati stariju generacija vučnih haubica FH-70. Ova grdosija od preko devet tona i kalibra od 155 milimetara predstavlja relikt hladnog rata. Portugalci su na molbu za doniranje protubrodskih raketa tipa Harpun, ponudile muzejske primjerke američkih haubica M114 iz drugog svjetskog rata. Osim Ujedinjenog Kraljevstva, zemlje zapadne Europe pokazale su se vrlo neodlučnima, sebičnima i pomalo dezorijentiranima u pružanju konkretne pomoći protiv brutalne agresije Putinove osvajačke soldateske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Agresor ima momentum na istoku
Na drugoj pak strani, ruska vojska je značajno poboljšala snabdijevanje svojih trupa. Većina ruske logistike prebačena je na željezničke komunikacije. U tom smislu količina raspoloživog streljiva za ruske topnike više nije kritična točka u vođenju borbenih operacija. Tenkovi više ne stoje zbog nedostatka goriva. Padom Mariupolja, dio ruskih snaga oslobođen je za djelovanje na južnom krilu frontu u Donbasu.
Osim Popasne, Rusi ostvaruju taktički napredak i na ostalim dijelovima fronta. Ukrajinska vojska se povukla iz sjevernog dijela grada Limana. U protuudaru kod Harkova, snage Ruske Federacije povratile su neka sela uz samu državnu granicu. U ovom trenutku agresor definitivno ima momentum u provođenju operacija na istoku Ukrajine. Izgledan je gubitak još nekih teritorija i gradova. Ipak, niti jedan od mogućih gubitaka na istoku ne ugrožava strategijsku sposobnost Ukrajine za daljnje vođenje obrambenog rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija je nadomak nove velike pobjede. Ovo bi moglo biti bolno za ukrajinsku stranu
U ovom trenutku agresor definitivno ima momentum u provođenju operacija na istoku Ukrajine
Obrambeni položaji Vojske Ukrajine na južnom krilu vrha donbaske izbočine ne odolijevaju ruskim napadima. Iz smjera grada Popasna, polako ali postojano, ruske snage prodiru prema sjeveru i sjeverozapada
Ako se odluče na povlačenje, branitelji Severodonecka i Lisicanska imaju na raspolaganju prolaz širine oko trideset kilometara koji im osigurava sigurno izvlačenje prema zapadu. Snage Vojske Ruske Federacije, posljednja dva tjedna uložile su znatne napore u odsijecanje samog vrha donbaske izbočine. Ukoliko izbiju do grada Siversijaka oko 5000 branitelja s krajnjeg istoka izgubit će mogućnost organiziranog izvlačenja do ostatka slobodnog teritorija.
Nedavni pokušaj forsiranja rijeke Severski Donjeck, sa sjeverne strane izbočine, prošlo je krajnje neslavno po oklopno mehanizirane postrojbe agresora. Pri jednom od pokušaju prelaska uništena je bataljunska taktička grupa sa ukupno 78 tenkova i borbenih vozila pješadije. Na dnu rijeke ostala su dva pontonska mosta, a na obali razvaljena inženjerska vozila.
Novi način primjene artiljerije
Međutim, obrambeni položaji Vojske Ukrajine na južnom krilu vrha donbaske izbočine ne odolijevaju ruskim napadima. Iz smjera grada Popasna, polako ali postojano, ruske snage prodiru prema sjeveru i sjeverozapada. Na tom dijelu Rusi su koncentrirali devet bataljunskih taktičkih grupa i mnogo artiljerije.
Uočen je novi način primjene artiljerijsko raketnih oruđa. Ruski topnici razornim granatama moćnih haubica kalibra od 152 milimetra prvo “otvore” objekte u naseljenom mjestu. Kad su krovovi već porušeni i prozori razvaljeni djeluju s termo baričkim projektilima iz višecijevnih bacača raketa TOS-1.
Ukupno 24 lansirne cijevi, kalibra 220 milimetara, TOS-1 “Buratino” ispaljuju rakete punjene sa termobaričkom smjesom razvijenom za uništavanje protivničkih bunkera, lakih oklopna vozila i žive sile. Baš se pitam kako to ruska vojska, kao što tvrdi propaganda iz Moskve, štiti civile kad samo jedna salva iz Buratina sprži površinu od 80.000 četvornih metara već razrušenih seoskih kuća.
Borba već na rubovima Severodonecka
Ipak, glavnina snaga napadača koncentrirana je oko grada Severodonecka. Ukupno 19 bataljuna taktičkih grupa napada grad iz smjera sjeverozapada i jugoistoka. Agresor je uspio ovladati prigradskim naseljima. Borbe se već vode na rubovima samog grada.
Rijeka dijeli Severodoneck od Lisicanska. Oslonjeni na artiljerijsku podršku s povišenoga terena na desnoj obale rijeke Severski Donjeck, najistočniji grad koji kontroliraju Ukrajinci mogao bi se braniti tjednima. Međutim, sve zavisi od sposobnosti zaustavljanja daljnjeg prodora Rusa iz smjera Popasne. Svaki daljnji gubitak teritorija dodatno kompromitira ukrajinsku obranu. Padom Severodonecka u ruke okupatora, Moskva bi mogla proglasiti pobjedu i okončanje borbi za stavljanje pod kontrolu Luganskog okruga.
S doniranim tenkovima Ukrajina ne smije žuriti
Kakve su mogućnosti kontranapada ukrajinske vojske na ovom dijelu ratišta? Iako je Ukrajina primila tenkova i oklopnih transportera za opremanje najmanje pet oklopno mehaniziranih brigada, ne treba očekivati njihovu brzu upotrebu. Potrebno je završiti obuku ljudstva koje je još u tijeku. Pored toga, brzopleta upotreba oklopa na bojištu u Donbasu mogla bi biti bolna za ukrajinsku stranu.
Zrakoplovstvo Ruske Federacije u Donbasu je koncentriralo većinu raspoloživih jurišnih helikoptera Mi-28 “Havoc” i Ka-52 “Aligator”. Ove leteće topovnjače, predstavljaju najsuvremenije protuoklopno sredstvo u ruskom naoružanju. Oba tipa opremljena su za borbena djelovanja danju i noću sa sigurne distance navođenim protuoklopnim projektilima dometa do deset kilometara. Dakle, prije pronalaska odgovora na ovu prijetnju, ukrajinski oklopnjaci trebali bi se suzdržati od masovnije upotrebe tenkova.
Zapadna Europa se pogubila oko doniranja oružja
Zbog toga je obrana još uvijek dominantan način izvođenja borbenih djelovanja ukrajinske vojske. U tom smislu artiljerija predstavlja ključni činitelj razbijanja ruske vatrene moći. Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Poljska, Češka i Slovačka pokazale su spremnost u žurnom pružanju pomoći Vojsci Ukrajine. Iako su američke suvremene haubica M777 već u upotrebi, njihova količina još nije dovoljna kako bi značajnije utjecala na tijek borbenih operacija.
Na drugoj pak strani Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska gađaju se obećanjima i isprikama. Konačno je dvanaest francuski samohodnih haubica Cezar, kalibra 155 milimetra stiglo u Ukrajinu. U Njemačkoj još traje obuka za doniranih 12 moćnih samohotki PzH2000 istog NATO kalibra.
Talijani su nakon dva mjeseca diskusije konačno odlučili donirati stariju generacija vučnih haubica FH-70. Ova grdosija od preko devet tona i kalibra od 155 milimetara predstavlja relikt hladnog rata. Portugalci su na molbu za doniranje protubrodskih raketa tipa Harpun, ponudile muzejske primjerke američkih haubica M114 iz drugog svjetskog rata. Osim Ujedinjenog Kraljevstva, zemlje zapadne Europe pokazale su se vrlo neodlučnima, sebičnima i pomalo dezorijentiranima u pružanju konkretne pomoći protiv brutalne agresije Putinove osvajačke soldateske.
Agresor ima momentum na istoku
Na drugoj pak strani, ruska vojska je značajno poboljšala snabdijevanje svojih trupa. Većina ruske logistike prebačena je na željezničke komunikacije. U tom smislu količina raspoloživog streljiva za ruske topnike više nije kritična točka u vođenju borbenih operacija. Tenkovi više ne stoje zbog nedostatka goriva. Padom Mariupolja, dio ruskih snaga oslobođen je za djelovanje na južnom krilu frontu u Donbasu.
Osim Popasne, Rusi ostvaruju taktički napredak i na ostalim dijelovima fronta. Ukrajinska vojska se povukla iz sjevernog dijela grada Limana. U protuudaru kod Harkova, snage Ruske Federacije povratile su neka sela uz samu državnu granicu. U ovom trenutku agresor definitivno ima momentum u provođenju operacija na istoku Ukrajine. Izgledan je gubitak još nekih teritorija i gradova. Ipak, niti jedan od mogućih gubitaka na istoku ne ugrožava strategijsku sposobnost Ukrajine za daljnje vođenje obrambenog rata.