Je li uporna obrana Severodonjecka uspjela kupiti dovoljno vremena za konsolidaciju obrane Donbasa? Mnogi promatrači rata u Ukrajini smatraju ukrajinske obrambene položaje oko grada teško obranjivim pred koncentričnim napadima Vojske Ruske Federacije. Međutim, branitelji najistočnijeg naseljenog mjesta pod kontrolom Vojske Ukrajine još uvijek izdržavaju snažne udare s kopna i iz zraka. Ukrajinska vojska izvukla je većinu teškog naoružanja iz Severodonjecka na desnu obalu rijeke Severski Donjeck.
U gradu su ostale borbene skupine opremljene i organizirane za vođenje uličnih borbi. S povišenog terena na desnoj obali rijeke, oslonjeni na grad Lisičansk, branitelji Severodonjecka stvorili su vrlo povoljne uvjete za obranu grada. No to ne znači da se istočna obrana Donbasa ne nalazi u vrlo kompleksnoj situaciji. Najslabija karika u obrambenom lancu je logistika. Linije snabdijevanja su dugačke i izložene stalnim ruskim napadima. Svi su izgledi da će ruske okupacijske trupe preuzeti nadzor nad gradom Severodonjeck, ali kad i po koju cijenu, ostaje da se vidi.
Planska defanzivna operacija
Uz male iznimke, cjelokupna obrana Donbasa je kontrolirana defanzivna operacija ukrajinskih snaga koja se provodi planski i organizirano. Većina civilnog stanovništva izvučena je iz najugroženijih dijelova već prije pet tjedana. Iako je ruska strana osigurala višestruku nadmoć u ljudstvu i tehnici, nije došlo do općeg kolapsa obrambenih linija. Na mjestima gdje je obrana bila nadjačana, kao što je bilo u rajonu Popasne na južnom dijelu ili Limana na sjevernom dijelu donbaske izbočine, došlo je taktičkog povlačenja i uspostave novih obrambenih položaja.
Na dijelu fronta u Donbasu od Izjuma do Popasne, ruska vojska dovukla je oko 33.000 vojnika naspram 23.000 ukrajinskih branitelja. Omjer u tenkovima i borbenim vozilima pješaštva je dva naprama jedan u korist agresora. Ruska vojska napada s oko 570 tenkova i 1000 borbenih vozila pješaštva. Međutim, i dalje osnovnu prednost napadača čini brojčana nadmoć artiljerijsko-raketnog oruđa i neograničeni stokovi granata i raketa koje, iz duboke pozadine, vlakovima nesmetano stižu do ruskih logističkih centara u Donbasu.
Dronovi s termovizijskim kamerama
Ruska artiljerija povećala je i svoju efikasnost korištenjem bespilotnih letjelica Orlan-10 s ugrađenim termovizijskim kamerama. Naime, ključni element je termalni detektor slika oznake Pico 640 Gen 2, francuskog proizvođača Lynreda. Za razliku od standardnih optičkih uređaja, koji podatke prikupljaju i distribuiraju u vidnom spektru, termalna detekcija objekata omogućava uočavanje ciljeva noću, kao i onih maskiranih. Pomoću bespilotnih letjelica Orlan-10, s ugrađenim Pico 640 Gen 2 procesorima, Rusi mogu pratiti prikrivena kretanja vojnika kroz šumu s visine od 500 metara.
Na drugoj pak strani, zbog sankcija proizvođači ruskih dronova moraju ugrađivati znano slabije procesore koji podržavaju navigaciju. Raniji procesori osiguravali su siguran povratak u bazu i kod gubitka GPS signala. Međutim, sadašnji primitivniji procesori ugrađeni u dronove Orlan-10 potpuno su ovisni o GPS signalu. To znači da se Orlan-10 vrlo lako može ometati ili neutralizirati upotrebom uređaja za elektroničko ometanje dronova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Proboji i dalje taktičke razine
Ukupno procjenjujući, Orlan-10, opremljen termalnim kamerama, znatno je povećao kvalitetu podataka za korekciju artiljerijske vatre, a samim time i učinkovitost ionako nadmoćnog ruskog topništva. Pretpostavlja se da je ruska namjenska industrija proizvela preko tisuću komada dronova tipa Orlan-10. Očito agresorske snage, koordiniranim aktivnostima duž cijele linije fronta, postupno zauzimaju najistočnije dijelove donbaške izbočine.
Međutim, napadač još uvijek ostvaruje samo proboje taktičke razine. Nedostaje odlučna napadna operacija operativnog značenja koja bi konačno napadaču donijela znakovitu pobjedu u Donbasu. Ruske snage u svojim napadnim operacijama trpe nemale gubitke kako u tehnici tako i u ljudstvu. Prema potvrđenim izvorima, samo u tehnici, ruske snage do sada su izgubile ekvivalent od dvije tenkovske i tri oklopno-mehanizirane divizije sovjetskog tipa.
Rusi izvlače sovjetske tenkove
Vlak s tenkovima T-80BV koji je prošli tjedan krenuo iz Naro-Fominska u Moskovskoj oblasti, za vikend je već prošao Rostov na Donu. U Mariupolju na jugu Ukrajine uočen je još jedan željeznički transport tenkova T-72B. Zbog velikih gubitaka u tehnici, ruska vojska ponovno uvodi u naoružanje tenkove T-62M iz vremena Nikite Hruščova. Ovi tenkovi povučeni su iz aktivne uporabe i konzervirani za rezervu sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Povremeno su bili reaktivirani za potrebe ruskih “kolonijalnih” ratova u Gruziji ili Čečeniji. Tenk T-62M ima kupolu lijevanu od čelika i naoružan je topom kalibra od 115 milimetara. Takav oklop ne pruža zaštitu posadi niti od najjednostavnijih prijenosnih protutenkovskih raketnih bacača RPG-7. Tenkovi T-62 ostali su zapamćeni zbog katastrofalnih gubitaka tijekom bitke u Dolini suza na Golanskoj visoravni 1973. godine u vrijeme Yom Kippur rata.
Svega 80 izraelskih tenkova Centurion, naoružani topom 105 milimetra, uništilo je nekoliko stotina sirijskih tenkova T-55 i T-62. Dakle, T-62M danas se racionalno može upotrijebiti samo kao ukopana otporna vatrena točka. Svaka druga uporaba, na ratištu zasićenom suvremenim protuoklopnim naoružanjem, pretvara tenk T-62M u čelični mrtvački kovčeg. Koncentracijom ruskog oklopa na jugu Ukrajine napadač očito želi ojačati postojeću razrušenu obranu na dijelu fronta prema Zaporožju i u Heroinskoj oblasti.
U rat mogu i 50-godišnji Rusi
Pored oklopne tehnike, Rusi muku muče i s nedostatkom ljudstva. Jedan od načina za povećanje ljudskog ratnog potencijala jest podizanje starosne dobi ljudi koji se novače za potrebe rata. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, zbog enormnih gubitaka vojnika, sovjetska vlast već je 1943. godine podigla dobnu granicu za mobilizaciju na 40 godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na početku rata u Ukrajini, starosna dob za zaključenje ugovora profesionalnog vojnika bila je 30 godina. Nakon mjesec dana ratovanja dobna granica podignuta je na 40 godina. Prema posljednjim izmjenama, profesionalni vojnik Vojske Ruske Federacije može se postati i s 50 godina života. Sadašnja vlast spremna je platiti bilo koga samo da ide vojevati Putinov privatni rat, kako ga na Zapadu nazivaju od samog početka.
Front kod Hersona ključan za protuudar
I pored relativnih uspjeha na dijelu ratišta, izgleda da je ruski ratni stroj u Donbasu izgubio paru preko vikenda. Vojske Ukrajine, na nekim dijelovima fronta u Donbasu, izvela je i nekoliko uspješnih taktičkih protuudara, vrativši pod kontrolu neka izgubljena mjesta. Indikativan je koncentrični napad ukrajinskih snaga na ruske snage kod Popasne. Na ovom najkritičnijem dijelu fronta, Ukrajinci su uspjeli vratiti neka okupirana sela. Male, ali indikativne taktičke pobjede.
Ipak, za situaciju na cijelom ratištu, najznačajniji ukrajinski protuudar mogao bi se dogoditi na frontu kod Hersona. Vojska Ukrajine iskoristila je nizak vodostaj rijeke Ingulec i kod mjesta Davidiv Brid, sjeverno od Hersona, prešla na istočnu obalu pod kontrolom ruskih okupatora. Ukrajinske snage uklinile su se preko 10 kilometara unutar okupiranog teritorija. Mostobran je proširen, tako da su uspješno odbijeni ruski protuudari.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Veličina i ciljevi napada nisu poznati, ali je poznata primjena principa kojima se služe Ukrajinci kod protuudara. Ukrajinska vojska napada gdje može osigurati minimalnu taktičku nadmoć. Upravo na frontu kod Hersona nalazi se najmanja koncentracija ruske vojske. Jedna bataljunska taktička grupa agresora pokriva 23 kilometra fronta. S tako razvučenim snagama, mnogo teže se osigurava koncentracija borbene tehnike. Ako se nastavi, ovaj prodor bi mogao biti kritičan za napadača jer bi moglo doći do odsijecanja ruskih trupa sjeverno od Hersona.
Dvije nepoznanice oko prodora kod Hersona
Ukrajinske snage već su imale jedan ozbiljan protuudar, uz obalu Crnog mora, južno od Hersona. Ruska vojska prebacila je dodatne snage na taj dio fronta i povratila izgubljene položaje. Međutim, zbog toga su Rusi izgubili položaje dostignute na liniji zapadno od Hersona. Telegram je predvidio ofanzivu ukrajinske vojske na ovom dijelu fronta još prošlog tjedna. Do sada se Ukrajinci nisu pokazali baš uspješnima u provođenju ofanzivnih operacija prema dobro branjenim položajima.
Međutim, razvučene ruske snage stvaraju priliku za prodore između nebranjenih položaja. Prodorom kroz međuprostore moglo bi doći do odsijecanja linija snabdijevanja i izoliranja manjih snaga napadača. Koliko je zapovjedništvo iz Kijeva uspjelo koncentrirati snaga za napadne operacije i na koji način misle braniti svoje snage od naleta ruske avijacije i helikoptera s Krima, dvije su nepoznanice koje determiniraju daljnji nastavak operacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Visoka cijena za male teritorijalne dobitke
Čak i da se napadne operacije sjeverno od Hersona provode kao dio aktivne obrane, to je znatno bolje nego nepokretna pasivna rovovska obrana. Tijekom ratnih operacija izuzetno važno je održavati inicijativu, pa makar i taktičku. Time se vezuje snaga neprijatelja i osigurava stalno nanošenje gubitaka. Iako branitelji Ukrajine gube neka mjesta i teritorije na istoku zemlje, imaju velike izglede da dobiju rat.
Njihova borba ima jasne ciljeve i smisao. Zbog toga i lakše podnose žrtve u svojim redovima. Stvaranje novih vojnih jedinica uvjetovano je količinom naoružanja koje stiže sa zapada. Kod Rusa izgleda da ne postoji baš pretjerana želja za odlazak u rat. Civilne bolnice na okupiranom Krimu dobile su zapovijed prestanka primanja civilnih pacijenata. Dakle, ruska strana za male teritorijalne dobitke plaća visoku cijenu.
Bojim se da je gornja granica prihvatljivih gubitaka za režim iz Kremlja vrlo visoka. Zbog toga je važan svaki sat, svaki dan, kojim obrana Severodonjecka veže na sebe snage napadača. Time se omogućava vrijeme za mobilizaciju ukrajinskih obrambenih potencijala. Nažalost, ratna opcija je jedini način da cijena “specijalne vojne operacije” postane previsoka za napadača.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi će vjerojatno osvojiti Severodonjeck, ali ofenziva im gubi dah. Ukrajinski protuudar kod Hersona mogao bi biti kritičan
Jedan od razloga za ruske uspjehe u Donjecku su termovizijske kamere francuske izrade
Čak i da se napadne operacije sjeverno od Hersona provode kao dio aktivne obrane, znatno je bolje nego nepokretna pasivna rovovska obrana. Tijekom ratnih operacija izuzetno važno je održavati inicijativu, pa makar i taktičku. Time se vezuje snaga neprijatelja i osigurava stalno nanošenje gubitaka.
Je li uporna obrana Severodonjecka uspjela kupiti dovoljno vremena za konsolidaciju obrane Donbasa? Mnogi promatrači rata u Ukrajini smatraju ukrajinske obrambene položaje oko grada teško obranjivim pred koncentričnim napadima Vojske Ruske Federacije. Međutim, branitelji najistočnijeg naseljenog mjesta pod kontrolom Vojske Ukrajine još uvijek izdržavaju snažne udare s kopna i iz zraka. Ukrajinska vojska izvukla je većinu teškog naoružanja iz Severodonjecka na desnu obalu rijeke Severski Donjeck.
U gradu su ostale borbene skupine opremljene i organizirane za vođenje uličnih borbi. S povišenog terena na desnoj obali rijeke, oslonjeni na grad Lisičansk, branitelji Severodonjecka stvorili su vrlo povoljne uvjete za obranu grada. No to ne znači da se istočna obrana Donbasa ne nalazi u vrlo kompleksnoj situaciji. Najslabija karika u obrambenom lancu je logistika. Linije snabdijevanja su dugačke i izložene stalnim ruskim napadima. Svi su izgledi da će ruske okupacijske trupe preuzeti nadzor nad gradom Severodonjeck, ali kad i po koju cijenu, ostaje da se vidi.
Planska defanzivna operacija
Uz male iznimke, cjelokupna obrana Donbasa je kontrolirana defanzivna operacija ukrajinskih snaga koja se provodi planski i organizirano. Većina civilnog stanovništva izvučena je iz najugroženijih dijelova već prije pet tjedana. Iako je ruska strana osigurala višestruku nadmoć u ljudstvu i tehnici, nije došlo do općeg kolapsa obrambenih linija. Na mjestima gdje je obrana bila nadjačana, kao što je bilo u rajonu Popasne na južnom dijelu ili Limana na sjevernom dijelu donbaske izbočine, došlo je taktičkog povlačenja i uspostave novih obrambenih položaja.
Na dijelu fronta u Donbasu od Izjuma do Popasne, ruska vojska dovukla je oko 33.000 vojnika naspram 23.000 ukrajinskih branitelja. Omjer u tenkovima i borbenim vozilima pješaštva je dva naprama jedan u korist agresora. Ruska vojska napada s oko 570 tenkova i 1000 borbenih vozila pješaštva. Međutim, i dalje osnovnu prednost napadača čini brojčana nadmoć artiljerijsko-raketnog oruđa i neograničeni stokovi granata i raketa koje, iz duboke pozadine, vlakovima nesmetano stižu do ruskih logističkih centara u Donbasu.
Dronovi s termovizijskim kamerama
Ruska artiljerija povećala je i svoju efikasnost korištenjem bespilotnih letjelica Orlan-10 s ugrađenim termovizijskim kamerama. Naime, ključni element je termalni detektor slika oznake Pico 640 Gen 2, francuskog proizvođača Lynreda. Za razliku od standardnih optičkih uređaja, koji podatke prikupljaju i distribuiraju u vidnom spektru, termalna detekcija objekata omogućava uočavanje ciljeva noću, kao i onih maskiranih. Pomoću bespilotnih letjelica Orlan-10, s ugrađenim Pico 640 Gen 2 procesorima, Rusi mogu pratiti prikrivena kretanja vojnika kroz šumu s visine od 500 metara.
Na drugoj pak strani, zbog sankcija proizvođači ruskih dronova moraju ugrađivati znano slabije procesore koji podržavaju navigaciju. Raniji procesori osiguravali su siguran povratak u bazu i kod gubitka GPS signala. Međutim, sadašnji primitivniji procesori ugrađeni u dronove Orlan-10 potpuno su ovisni o GPS signalu. To znači da se Orlan-10 vrlo lako može ometati ili neutralizirati upotrebom uređaja za elektroničko ometanje dronova.
Proboji i dalje taktičke razine
Ukupno procjenjujući, Orlan-10, opremljen termalnim kamerama, znatno je povećao kvalitetu podataka za korekciju artiljerijske vatre, a samim time i učinkovitost ionako nadmoćnog ruskog topništva. Pretpostavlja se da je ruska namjenska industrija proizvela preko tisuću komada dronova tipa Orlan-10. Očito agresorske snage, koordiniranim aktivnostima duž cijele linije fronta, postupno zauzimaju najistočnije dijelove donbaške izbočine.
Međutim, napadač još uvijek ostvaruje samo proboje taktičke razine. Nedostaje odlučna napadna operacija operativnog značenja koja bi konačno napadaču donijela znakovitu pobjedu u Donbasu. Ruske snage u svojim napadnim operacijama trpe nemale gubitke kako u tehnici tako i u ljudstvu. Prema potvrđenim izvorima, samo u tehnici, ruske snage do sada su izgubile ekvivalent od dvije tenkovske i tri oklopno-mehanizirane divizije sovjetskog tipa.
Rusi izvlače sovjetske tenkove
Vlak s tenkovima T-80BV koji je prošli tjedan krenuo iz Naro-Fominska u Moskovskoj oblasti, za vikend je već prošao Rostov na Donu. U Mariupolju na jugu Ukrajine uočen je još jedan željeznički transport tenkova T-72B. Zbog velikih gubitaka u tehnici, ruska vojska ponovno uvodi u naoružanje tenkove T-62M iz vremena Nikite Hruščova. Ovi tenkovi povučeni su iz aktivne uporabe i konzervirani za rezervu sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Povremeno su bili reaktivirani za potrebe ruskih “kolonijalnih” ratova u Gruziji ili Čečeniji. Tenk T-62M ima kupolu lijevanu od čelika i naoružan je topom kalibra od 115 milimetara. Takav oklop ne pruža zaštitu posadi niti od najjednostavnijih prijenosnih protutenkovskih raketnih bacača RPG-7. Tenkovi T-62 ostali su zapamćeni zbog katastrofalnih gubitaka tijekom bitke u Dolini suza na Golanskoj visoravni 1973. godine u vrijeme Yom Kippur rata.
Svega 80 izraelskih tenkova Centurion, naoružani topom 105 milimetra, uništilo je nekoliko stotina sirijskih tenkova T-55 i T-62. Dakle, T-62M danas se racionalno može upotrijebiti samo kao ukopana otporna vatrena točka. Svaka druga uporaba, na ratištu zasićenom suvremenim protuoklopnim naoružanjem, pretvara tenk T-62M u čelični mrtvački kovčeg. Koncentracijom ruskog oklopa na jugu Ukrajine napadač očito želi ojačati postojeću razrušenu obranu na dijelu fronta prema Zaporožju i u Heroinskoj oblasti.
U rat mogu i 50-godišnji Rusi
Pored oklopne tehnike, Rusi muku muče i s nedostatkom ljudstva. Jedan od načina za povećanje ljudskog ratnog potencijala jest podizanje starosne dobi ljudi koji se novače za potrebe rata. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, zbog enormnih gubitaka vojnika, sovjetska vlast već je 1943. godine podigla dobnu granicu za mobilizaciju na 40 godina.
Na početku rata u Ukrajini, starosna dob za zaključenje ugovora profesionalnog vojnika bila je 30 godina. Nakon mjesec dana ratovanja dobna granica podignuta je na 40 godina. Prema posljednjim izmjenama, profesionalni vojnik Vojske Ruske Federacije može se postati i s 50 godina života. Sadašnja vlast spremna je platiti bilo koga samo da ide vojevati Putinov privatni rat, kako ga na Zapadu nazivaju od samog početka.
Front kod Hersona ključan za protuudar
I pored relativnih uspjeha na dijelu ratišta, izgleda da je ruski ratni stroj u Donbasu izgubio paru preko vikenda. Vojske Ukrajine, na nekim dijelovima fronta u Donbasu, izvela je i nekoliko uspješnih taktičkih protuudara, vrativši pod kontrolu neka izgubljena mjesta. Indikativan je koncentrični napad ukrajinskih snaga na ruske snage kod Popasne. Na ovom najkritičnijem dijelu fronta, Ukrajinci su uspjeli vratiti neka okupirana sela. Male, ali indikativne taktičke pobjede.
Ipak, za situaciju na cijelom ratištu, najznačajniji ukrajinski protuudar mogao bi se dogoditi na frontu kod Hersona. Vojska Ukrajine iskoristila je nizak vodostaj rijeke Ingulec i kod mjesta Davidiv Brid, sjeverno od Hersona, prešla na istočnu obalu pod kontrolom ruskih okupatora. Ukrajinske snage uklinile su se preko 10 kilometara unutar okupiranog teritorija. Mostobran je proširen, tako da su uspješno odbijeni ruski protuudari.
Veličina i ciljevi napada nisu poznati, ali je poznata primjena principa kojima se služe Ukrajinci kod protuudara. Ukrajinska vojska napada gdje može osigurati minimalnu taktičku nadmoć. Upravo na frontu kod Hersona nalazi se najmanja koncentracija ruske vojske. Jedna bataljunska taktička grupa agresora pokriva 23 kilometra fronta. S tako razvučenim snagama, mnogo teže se osigurava koncentracija borbene tehnike. Ako se nastavi, ovaj prodor bi mogao biti kritičan za napadača jer bi moglo doći do odsijecanja ruskih trupa sjeverno od Hersona.
Dvije nepoznanice oko prodora kod Hersona
Ukrajinske snage već su imale jedan ozbiljan protuudar, uz obalu Crnog mora, južno od Hersona. Ruska vojska prebacila je dodatne snage na taj dio fronta i povratila izgubljene položaje. Međutim, zbog toga su Rusi izgubili položaje dostignute na liniji zapadno od Hersona. Telegram je predvidio ofanzivu ukrajinske vojske na ovom dijelu fronta još prošlog tjedna. Do sada se Ukrajinci nisu pokazali baš uspješnima u provođenju ofanzivnih operacija prema dobro branjenim položajima.
Međutim, razvučene ruske snage stvaraju priliku za prodore između nebranjenih položaja. Prodorom kroz međuprostore moglo bi doći do odsijecanja linija snabdijevanja i izoliranja manjih snaga napadača. Koliko je zapovjedništvo iz Kijeva uspjelo koncentrirati snaga za napadne operacije i na koji način misle braniti svoje snage od naleta ruske avijacije i helikoptera s Krima, dvije su nepoznanice koje determiniraju daljnji nastavak operacije.
Visoka cijena za male teritorijalne dobitke
Čak i da se napadne operacije sjeverno od Hersona provode kao dio aktivne obrane, to je znatno bolje nego nepokretna pasivna rovovska obrana. Tijekom ratnih operacija izuzetno važno je održavati inicijativu, pa makar i taktičku. Time se vezuje snaga neprijatelja i osigurava stalno nanošenje gubitaka. Iako branitelji Ukrajine gube neka mjesta i teritorije na istoku zemlje, imaju velike izglede da dobiju rat.
Njihova borba ima jasne ciljeve i smisao. Zbog toga i lakše podnose žrtve u svojim redovima. Stvaranje novih vojnih jedinica uvjetovano je količinom naoružanja koje stiže sa zapada. Kod Rusa izgleda da ne postoji baš pretjerana želja za odlazak u rat. Civilne bolnice na okupiranom Krimu dobile su zapovijed prestanka primanja civilnih pacijenata. Dakle, ruska strana za male teritorijalne dobitke plaća visoku cijenu.
Bojim se da je gornja granica prihvatljivih gubitaka za režim iz Kremlja vrlo visoka. Zbog toga je važan svaki sat, svaki dan, kojim obrana Severodonjecka veže na sebe snage napadača. Time se omogućava vrijeme za mobilizaciju ukrajinskih obrambenih potencijala. Nažalost, ratna opcija je jedini način da cijena “specijalne vojne operacije” postane previsoka za napadača.