Vojni analitičar: Ruski svijet je podvio rep na sjeveru. U obračunu na jugu i istoku agresori će biti u prednosti

Ruke na leđa

Međutim, u mjestima sjeverno od Kijeva, masovne zločine nad civilima počinile su regularne trupe Vojske Ruske Federacije. To je upravo učinjeno na način kako je to radio NKVD. Ruke na leđa i metak u potiljak. Kako je to moguće?

Višegodišnja šovinistička propaganda ruskih medija, koji podržavaju vlast Vladimira Putina, stvorila je krajnje negativnu sliku o Ukrajincima. Sam predsjednik Ruske Federacije ne krije da smatra Ukrajinu umjetnom tvorevinom, a Ukrajince izmišljenom nacijom. Sve što su postigli trebaju zahvaliti ruskom narodu jer ih je on hranio, branio i oslobađao. Izdali su bratski ruski narod i postali nacisti! Dok pišem ove retke prolazi me jeza. Ta mi je retorika tako poznata!

Mentalna kontaminacija

Dakle, prema tumačenju Kremlja, Ukrajinci su jedan nezahvalan, izdajnički i izmišljeni narod koji baš i nije vrijedan dostojnog tretmana. U bildanju šovinističkog narativa, svjetovna vlast u Kremlju ima bezrezervnu podršku i vodećeg duhovnika Ruske pravoslavne crkve. Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril, u nedavnom govoru pred vojskom, poslije liturgije u glavnom hramu Oružanih snaga zemlje, pozvao na uništenje Ukrajine.

“Jednom smo slomili kičmu fašizmu, učinit ćemo to ponovo“, kazao je, dodajući da Ukrajina jednom mora biti uništena kao nacistički Reich. Simbioza vrha Ruske pravoslavne crkve i državnih tajnih službi nije nikakva novost. Nakon raspada SSSR-a, početkom devedesetih , na vidjelo je izišla činjenica da se patrijarh moskovski i cijele Rusije Aleksej II nalazio na platnom spisku KGB-a.

Takva vrsta mentalne kontaminacije vojnika, podoficira i oficira Vojske Ruske Federacije preduvjet je za nove zločine i još veće brutalnosti. Međutim, neutemeljene šovinističke predrasude vrlo često mogu dovesti do lošeg prosuđivanja o sposobnosti suprotstavljene strane. Podcijeniti snagu protivnika greška je uvijek koja se skupo plaća. Recimo, nedavno, u okolici Kijeva.

Desetkovane jedinice sa sjeverozapada

U odnosu na ljudska stradanja Kremlj nema baš pretjerani sentiment ni za svoje građane. Kad je napadao Finsku 1939. godine, Staljin je shvatio da nešto nije u radu s osvajačkim planom nakon 150.000 poginulih crvenoarmejaca. Sadašnjim vlastodršcima iz Moskve bilo je dovoljno svega 15.000 poginulih vojnika, pa da shvate kako nešto baš i ne štima u njihovim planovima.

Svima je jasno da odustajanje agresora od osvajanja Kijeva i rušenja demokratski izabrane vlast ne znači i prestanak rata. Rusija je na ratištu oko Kijeva angažirala oko 95.000 vojnika. Iz Bjelorusije napadalo je oko 50.000, a s istoka oko 45.000 pripadnika Vojske Ruske Federacije. Snage koje su napadale sa sjeverozapada pretrpjele su značajne gubitke u ljudstvu i materijalu. Njihovo izvlačenje ne znači automatski angažman na dugom dijelu ratišta. Sigurno će proći neko vrijeme potrebno za dovođenje desetkovanih jedinica na potrebnu razinu borbene spremnosti za ponovno uvođenje u borbu.

Zamjena ljudstva – najslabija karika

Postrojbe koje su napadale Kijev s istoka pretrpjele su manje gubitke jer su znatan dio snaga izdvojile za borbena osiguranja konvoja za snabdijevanje. Snage od jedne tenkovske, jedne mehanizirane divizije i četiri brigade relativno brzo bi se mogle preusmjeriti na istočni dio ratišta. Međutim, i ove snage trebaju popunu u ljudstvu i tehnici. Dakle, fizičko prebacivanje neangažiranih jedinica u zonu operacija u Donbasu ne znači i njihovo uvođenje u borbu.

Opće mišljenje je kako ruska strana, zbog velikog broja konzerviranog oružja, nema problema sa zanavljanjem izgubljene tehnike. To je samo djelomično točno. Naime, pokazalo se da je veliki dio oružja u pričuvi bio loše konzerviran i održavan. Nažalost, to ne vrijedi za topovsko i pješadijsko streljivo kojega Rusija ima u gotovo neograničenim količinama.

Popuna i zamjena ljudstva još uvijek je najslabija karika ruskog borbenog stroja. U travnju se vrši smjena ročnih vojnika. Na redovno odsluženje dolazi oko 130 tisuća regruta, a otpušta se otprilike isti broj. Ministarstvo obrane Rusije vjerojatno će uspjeti dio mladića, koji su odslužili vojni rok, nagovoriti da potpišu profesionalne ugovore. No kako se u Ukrajini gine, ne očekuje se baš neki veliki odaziv.

Kritična točka obrane

Na istočnom dijelu ratišta stanje je manje vise statično osim kod grada Izjuma koji se nalazi na granici između Harkovske i Donetske oblasti. Ruska vojska je uspjela okupirati grada i stvoriti mostobran na desnoj obali rijeke Severski Donets. Preko dva pontonska most prebacuju svoj snage na desnu obalu. Ukrajinske snage digle su u zraka branu na rijeci Oskil, istočno od grada.

Poplavili su dio terene na kojem je ostalo zaglavljeno dosta tehnike Vojske Ruske Federacije nizvodno od Izjuma. Ukoliko Rusi prošire i učvrste mostobran kod Izjuma, on bi moglo poslužiti kao operativna osnovica za prodor prema jugu i odsijecanje snaga Vojske Ukrajine koje drže obrambene položaje prema samoproglašenim republikama na istoku zemlje. Definitivno, Izjum je trenutna kritična točka obrane.

Logistički problemi manji na istoku

Da li brojčana i vatrena nadmoć koju će ruska vojska uskoro ostvariti na istoku garantira i njihovu pobjedu? Sigurno ne. Dosadašnji arogantan način primjene vojnih jedinica kao policijskih snaga u pacificiranju Ukrajine očito nije funkcionirao. Rusi moraju riješiti ili ublažiti mnoge nedostatke koji su isplivali na vidjelo u njihovim operacijama.

Zbog znatno skraćenih linija opskrbe, logistički problemi sigurno će biti manji. Rusko topništvo imat će imati granata u izobilju. Blizina zrakoplovnih baza omogućit će intenzivniji angažman ratnog zrakoplovstva Ruske Federacije. Dakle, očekivana koncentracija vatre po kilometru fronta bit će znatno veća nego do sada. Međutim, problemi planiranja i organizacije borbenih djelovanja ne mogu se riješiti preko noći.

Borbene grupe ili divizijski ustroj

Vojska Ruske Federacije prešla je s klasične sovjetske organizacije kopnene vojske, koja se bazirala na čvrstom formacijskom ustroju divizija, na bataljunske borbene grupe po zapadnom modelu. To je trebalo osigurati veću fleksibilnost upotrebe, brze izražavanje težišta i jaču udarnu moć mobilnih snaga.

Dosadašnji tijek rata pokazao je da je zajedničko planiranje i koordinacija djelovanja pojedinačnih bataljunskih grupa bilo vrlo loše. Sveukupna potpora koja je trebala pratiti napredovanje udarnih snaga zakazala je. Planovi opskrbe, planovi veze, borbena osiguranja linija opskrbe, samo su neki elementi koji nisu funkcionirali kako treba. Zbog toga je za očekivati, kao prijelazno rješenje, neku hibridnu soluciju, kombinaciju borbenih grupa i divizijskog ustroja. Osnovna slabost takvog ustroja je nedostatak fleksibilnosti i izostanak inicijative nižih zapovjednih struktura.

Britanci opet preuzeli inicijativu

Vojska Ukrajine još uvijek ne može parirati vatrenoj moći Vojske Ruske Federacije. U rješavanju te slabosti opet je Velika Britanija preuzela inicijativu. Britanci pripremaju slanje izvrsnih samohodnih haubica AS-90 kalibra 155 milimetara. Ako i dođu, njihov broj nikad neće moći nadmašiti ruske kapacitete.

Međutim, suvremeniji sustav upravljanja vatrom, veća kadenca ispaljenih granata kao i njihov veći domet, kvalitativne su karakteristike koje mogu značajno smanjiti rusku brojčanu nadmoć. Nove pošiljke tenkova i borbenih vozila pješadije sovjetskog porijekla, koje stižu sa zapada, trebale bi također ublažiti rusku brojčanu premoć u oklopu.

Donbas: Sraz olova i čelika

Gotovo cijeli prostor Donbasa je tenkoprohodno zemljište. To je ravna stepa, bez šuma pogodnih za organizaciju zasjeda koje je Vojska Ukrajine do sada masovno primjenjivala u borbama na sjeveru. Za razliku od okoline Kijeva, gdje su brojne rijeke, rukavci i potoci predstavljali prepreku za oklopno-mehanizirane snage, stepe Donbasa su znatno siromašnije vodenim tokovima.

To je idealan teren za masovnu i intenzivnu upotrebu oklopa. Ako Ukrajinci prihvati frontalne bitke to će biti sraz olova i čelika upravo kako Rusi očekuju. Masovnom upotrebom oklopno-mehaniziranih snaga uz nadmoćnu artiljerijsku vatru, Vojska Ruske Federacije želi ponovo preuzeti inicijativu na bojnom polju, zauzeti nova područja i prisiliti Ukrajinu na dodatne ustupke.

Slijepa šovinistička mržnja

Ipak, za sve se pita i druga strana. Vojno vodstvo ukrajinskih oružanih snaga, uz obilje obavještajnih informacija dobivenih od Amerikanaca, priprema i svoj odgovor. Za sada se događa utrka s vremenom u pregrupiranju i pripremi obiju snaga za moguća djelovanja na istoku i jugu Ukrajine.

Međutim, sigurno je da slijepa šovinistička mržnja, koju širi službena Moskva uz obilnu potporu vrha Ruske pravoslavne crkve, neće povećati borbenu učinkovitost Vojske Ruske Federacije. Na žalost, potaknut će nove brutalnosti i neobuzdanosti u činjenju zločina od strane kontaminiranih umova ruskih vojnika.