Pljačka teška milijardu kuna koja je otkrivena u Ini skrenula je pozornost na loše upravljanje i još lošiji nadzor nad kompanijama koje su pod kontrolom države. Iako je odgovornost za poslovanje kompanija prije svega na upravama, nadzorni odbori, kao predstavnici vlasnika, što je u slučajevima kada se radi o državnim firmama – država, trebali bi imati aktivniju ulogu nego što su imali do sada.
U nadzornim odborima političari
No, pitanje je kako se postavljaju ljudi u nadzorne odbore, jesu li uopće sposobni i zainteresirani zauzeti proaktivniju ulogu. Naime, kada se pogledaju neka imena članova nadzornih odbora po državnim kompanijama, vidljivo je da se često radi o stranačkim ljudima, što onda za sobom vuče razne interese pa je kvaliteta njihova rada, što se pokazalo i u praksi – više nego upitna.
Tako je, na primjer, predsjednik Nadzornog odbora Ine, odvjetnik Damir Mikuljan, istovremeno i predsjednik nečega što se zove Visoki časni sud HDZ-a, pa se našao u situaciji da svog stranačkog kolegu Damira Škugora, koji je osumnjičen za milijardu kuna tešku štetu, izbacuje iz stranke.
Još jedan član Visokog časnog suda HDZ-a nadzire, za energetski sektor vrlo bitnu kompaniju. Radi se odvjetniku Mariju Rođaku, koji je član nadzornog odbora JANAF-a. Rođak je na tu poziciju došao sredinom prošle godine.
Kroz državne tvrtke prolazi 50 milijardi kuna
Kroz državne i javne kompanije prolazi jako velik novac, radi se o ukupnim prihodima od oko 50 milijardi kuna, što otvara prostor za kriminal vrlo velikih razmjera, što smo vidjeli i na primjeru Ine gdje se na bankovnim računima jednog umirovljenika našlo nekoliko stotina milijuna kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prva sljedeća kompanija čije poslovanje bi trebalo temeljito pročešljati, pogotovo ako uzmemo u obzir da se nalazimo u energetskoj krizi, jest HEP. Ako se vratimo desetljeće i pol unazad, sjetit ćemo se da je i HEP imao svojih afera. Od pogodovanju kompaniji DIOKI, do afere HEP-TLM u kojoj je navodno došlo do štete od 600 milijuna kuna.
U svim većim kompanijama imali smo afere
Hrvatske autoceste imaju prihode od preko 2,5 milijardi kuna, i svakako su jedan od kandidata za temeljito češljanje svih ugovora. U prošlosti je ovu kompaniju u stopostotnom vlasništvu države tresao cijeli niz afera – od preplaćivanja radova, izvlačenja novca, kupnje opreme po neobično visokim cijenama itd., tako da bi i HAC svakako trebao ući u uži krug državnih kompanija kojima bi bilo dobro pregledati sve ugovore.
Prije dvije godine u središtu pozornosti našle su se i Hrvatske šume, čiji direktor je završio u pritvoru zbog umiješanosti u malverzacije vezane za vjetroelektranu kod Knina. Osim toga, dio prerađivača optužuje ih da se drvna masa raspodjeljuje na neadekvatan način, zbog čega se jeftino izvozi sirovina, a uvozi namještaj, a bilo je i optužbi za mobing. Radi se također o kompaniji čiji se prihodi mjere milijardama i svakako bi im dobro došla revizija kompletnog poslovanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bar novac iz EU fondova prate EU istražitelji
Ne treba zaboraviti ni Hrvatske željeznice koje su podijeljene u tri zasebne kompanije – HŽ Infrastruktura, HŽ Putnički prijevoz i HŽ Cargo. Uglavnom se radi o gubitašima u kojima je država, odnosno porezni obveznici izgubili milijarde.
Pod posebnim povećalom zaslužuje biti HŽ Infrastruktura s obzirom na to da je zadužena za gradnju pruga, te su pred njom veliki projekti. Djelomična je utjeha što se oni financiraju iz EU fondova, pa su u nadležnosti i europskih istražitelja, koji su se do sada pokazali prilično efikasni u popunjavanju slobodnih mjesta u Remetincu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sad definitivno znamo da je Ina opljačkana. A da pročešljamo što se radi u HEP-u, HAC-u, HŽ-u…?
Pitanje je kako se postavljaju ljudi u nadzorne odbore, jesu li uopće sposobni i zainteresirani zauzeti proaktivniju ulogu
Kroz državne i javne kompanije prolazi jako velik novac, radi se o ukupnim prihodima od oko 50 milijardi kuna, što otvara prostor za kriminal vrlo velikih razmjera
Pljačka teška milijardu kuna koja je otkrivena u Ini skrenula je pozornost na loše upravljanje i još lošiji nadzor nad kompanijama koje su pod kontrolom države. Iako je odgovornost za poslovanje kompanija prije svega na upravama, nadzorni odbori, kao predstavnici vlasnika, što je u slučajevima kada se radi o državnim firmama – država, trebali bi imati aktivniju ulogu nego što su imali do sada.
S obzirom na sve što smo do sada imali prilike vidjeti, teško je povjerovati da se slične stvari kakve smo imali u Ini, ne događaju i u drugim velikim javnim i državnim kompanijama poput HEP-a, Hrvatskih željeznica, Hrvatskih autocesta i sličnih. Uostalom, pored Ine, prije dvije godine uhićen je i direktor Janafa, Dragan Kovačević, također zbog sumnji u višemilijunske malverzacije koje su se događale godinama.
U nadzornim odborima političari
No, pitanje je kako se postavljaju ljudi u nadzorne odbore, jesu li uopće sposobni i zainteresirani zauzeti proaktivniju ulogu. Naime, kada se pogledaju neka imena članova nadzornih odbora po državnim kompanijama, vidljivo je da se često radi o stranačkim ljudima, što onda za sobom vuče razne interese pa je kvaliteta njihova rada, što se pokazalo i u praksi – više nego upitna.
Tako je, na primjer, predsjednik Nadzornog odbora Ine, odvjetnik Damir Mikuljan, istovremeno i predsjednik nečega što se zove Visoki časni sud HDZ-a, pa se našao u situaciji da svog stranačkog kolegu Damira Škugora, koji je osumnjičen za milijardu kuna tešku štetu, izbacuje iz stranke.
Još jedan član Visokog časnog suda HDZ-a nadzire, za energetski sektor vrlo bitnu kompaniju. Radi se odvjetniku Mariju Rođaku, koji je član nadzornog odbora JANAF-a. Rođak je na tu poziciju došao sredinom prošle godine.
Kroz državne tvrtke prolazi 50 milijardi kuna
Kroz državne i javne kompanije prolazi jako velik novac, radi se o ukupnim prihodima od oko 50 milijardi kuna, što otvara prostor za kriminal vrlo velikih razmjera, što smo vidjeli i na primjeru Ine gdje se na bankovnim računima jednog umirovljenika našlo nekoliko stotina milijuna kuna.
Prva sljedeća kompanija čije poslovanje bi trebalo temeljito pročešljati, pogotovo ako uzmemo u obzir da se nalazimo u energetskoj krizi, jest HEP. Ako se vratimo desetljeće i pol unazad, sjetit ćemo se da je i HEP imao svojih afera. Od pogodovanju kompaniji DIOKI, do afere HEP-TLM u kojoj je navodno došlo do štete od 600 milijuna kuna.
U svim većim kompanijama imali smo afere
Hrvatske autoceste imaju prihode od preko 2,5 milijardi kuna, i svakako su jedan od kandidata za temeljito češljanje svih ugovora. U prošlosti je ovu kompaniju u stopostotnom vlasništvu države tresao cijeli niz afera – od preplaćivanja radova, izvlačenja novca, kupnje opreme po neobično visokim cijenama itd., tako da bi i HAC svakako trebao ući u uži krug državnih kompanija kojima bi bilo dobro pregledati sve ugovore.
Prije dvije godine u središtu pozornosti našle su se i Hrvatske šume, čiji direktor je završio u pritvoru zbog umiješanosti u malverzacije vezane za vjetroelektranu kod Knina. Osim toga, dio prerađivača optužuje ih da se drvna masa raspodjeljuje na neadekvatan način, zbog čega se jeftino izvozi sirovina, a uvozi namještaj, a bilo je i optužbi za mobing. Radi se također o kompaniji čiji se prihodi mjere milijardama i svakako bi im dobro došla revizija kompletnog poslovanja.
Bar novac iz EU fondova prate EU istražitelji
Ne treba zaboraviti ni Hrvatske željeznice koje su podijeljene u tri zasebne kompanije – HŽ Infrastruktura, HŽ Putnički prijevoz i HŽ Cargo. Uglavnom se radi o gubitašima u kojima je država, odnosno porezni obveznici izgubili milijarde.
Pod posebnim povećalom zaslužuje biti HŽ Infrastruktura s obzirom na to da je zadužena za gradnju pruga, te su pred njom veliki projekti. Djelomična je utjeha što se oni financiraju iz EU fondova, pa su u nadležnosti i europskih istražitelja, koji su se do sada pokazali prilično efikasni u popunjavanju slobodnih mjesta u Remetincu.