Sad se i Vrhovni sud upetljao u priču s tužbama kojima javni službenici traže zaostale plaće. I unio još malo kaosa
Sindikati kreću u masovne sporove protiv države koja bi mogla izgubiti do dvije i pol milijarde kuna
Radnici javnih službi u finalnim su pripremama za podnošenje masovnog broja tužbi kojima će od države tražiti isplatu duga za plaće. Kako tvrde sindikati, taj se dug akumulirao od prosinca 2015. do siječnja 2017. kada je u obračunu plaća za 14 mjeseci izostalo ugovoreno povećanje osnovice za šest posto; Telegram je o tome već opširno pisao.
Sve su pilot tužbe na županijskim sudovima završile pravomoćnim presudama u korist radnika pa se sada kreće u masovne sporove protiv države koja bi mogla izgubiti dvije do dvije i pol milijarde kuna. Međutim, sindikati sada upozoravaju na različitu praksu Vrhovnoga suda kada odlučuje o zahtjevima za revizije koje podnosi država.
O čemu se radi? Nakon pravomoćne presude u korist radnika u jednome slučaju, država je predložila Vrhovnome sudu reviziju protiv te presude. U travnju ove godine tročlano sudsko vijeće tu je reviziju dopustilo. Nepuna dva mjeseca kasnije, Vrhovni sud u jednome drugom sporu državi ne dopušta reviziju, iako je prijedlog za njeno pokretanje bio identičan onome koji je u travnju rezultirao dopuštanjem revizije.
Sindikati: Vrhovni sud stvara nejednaku praksu
Telegram je u posjedu oba navedena državna prijedloga za reviziju. Oni zaista jedan od drugoga ne odstupaju niti jednom riječju, no dva različita sudska vijeća Vrhovnog suda donose različite zaključke. U prvome slučaju dopuštaju reviziju s argumentacijom da se radi o pitanju od šireg društvenog interesa, a u drugome je ne dopuštaju jer tvrde da država nije jasno naznačila pravna pitanja zbog kojih bi se revizija trebala dopustiti. Sindikati javnih službi upozoravaju: sudska je praksa u ovim sporovima na županijskim sudovima sasvim ujednačena tj. nema presude na štetu radnika.
“Svi županijski sudovi u preko pedesetak sporova presudili su jednoznačno u korist tužitelja (op.a. radnika). Napominjemo da je Vrhovni sud po Zakonu ovlašten provoditi revizije samo u slučajevima različite sudske prakse. Nema dvojbe da se ovdje radi o simbiozi najviših sudskih instanci i izvršne politike”, poručuje jučer Vilim Ribić iz Matice hrvatskih sindikata. Dodaje i da Vrhovni sud ne bi trebao ujednačavati sudsku praksu ondje gdje je ona vidljivo ujednačena, “već treba ujednačiti svoje odluke”.
Glasnogovornik Vrhovnog suda Željko Pajalić Telegramu je tek potvrdio da su u dva slična predmeta donesena različita rješenja Suda o (ne)dopuštanju revizije, uz opasku kako ne može komentirati odluke sudskih vijeća. Istaknuo je i da Vrhovni sud, kada odbacuje prijedloge za dopuštenje revizije, time ne uspostavlja bilo kakvu sudsku praksu.
Sukobljene argumentacije države i radnika
U čemu se razlikuju argumenti sindikata zbog kojih traže isplatu duga i oni države zbog kojih je podnijela zahtjeve za revizijama na Vrhovnome sudu? Sindikati, na temelju potpisanog dogovora s državom iz 2011., tvrde da su radnici javnih službi zakinuti za veću osnovicu u plaćama za ukupno 14 mjeseci, od kraja 2015. do početka 2017. Prema potpisanom sporazumu u okolnostima ekonomske krize, osnovicu je valjalo dizati nakon što rast BDP-a dosegne dva ili više posto tijekom dva uzastopna tromjesečja u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Međutim, država tvrdi da je, u skladu s člankom 7 potpisanog sporazuma, podizanje osnovice bilo potrebno odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je (tijekom važenja sporazuma od 2011.) trajao pad tromjesečnog BDP-a. Drugim riječima, država argumentira da je povećanje osnovice, nakon što je ostvaren prosječan rast BDP-a od dva posto, bilo nužno odgoditi za ukupno 12 tromjesečja jer se prethodno toliko dugo bilježio pad BDP-a. Država dalje elaborira da, nakon isteka tih 12 tromjesečja, sporazum potpisan na 5 godina više ne bi vrijedio pa zapravo otpada pravna osnova za potraživanja radnika.
Profesor Gotovac: Sindikati nisu u pravu
Tako argumentira i Viktor Gotovac, izvanredni profesor s Katedre za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu. Tvrdi da je iz dokumenta kojeg su 2011. potpisali sindikati i Vlada, “barem kako ga ja čitam, jasno i izvjesno da temelja za tužbene zahtjeve sindikata i njihovih članova nema kada traže navodno akumulirani dug za plaće u 14 mjeseci od 2015. do 2017. zbog nepovećanja osnovice”.
Za Telegram ističe kako su u ovoj priči kritična točka hrvatski sudovi koji, smatra, sude ne uzimajući u obzir ono što piše u kolektivnim ugovorima ili pravnim izvorima, često ne razumijevajući materiju.
Zbunjujući potezi Vrhovnog suda
Osvrće se i na različite stavove Vrhovnog suda o (ne)dopuštanju revizije; situaciju u kojoj jedno vijeće dopušta reviziju, a u drugome predmetu na temelju istovjetnog zahtjeva ne dopušta, karakterizira paradoksalnom. “Zamislite sada situaciju da revizija koju je dopustilo jedno vijeće VRH, dođe na odlučivanje ovom drugom vijeću VRH koje nije dopustilo reviziju. Izgleda zbunjujuće – i jest, čak i za pravnike”, kaže profesor pa dodaje kako bi bilo bolje da je Vrhovni sud iskoristio mogućnost da zauzme zajednički stav.
Za pravni je poredak, ističe stručnjak za radno pravo, važnije povjerenje u sudove i u sudsku praksu od svega što, s druge strane, sa sobom nosi pravna nesigurnost. “Sve ovo nije priča samo o ovome konkretnom sporu, već priča o Hrvatskoj i o hrvatskom pravosuđu, uz sistemske greške na svim stranama, od političke, sindikalne do pravosudne, vjerojatno i znanstvene i stručne”, zaključuje Gotovac.