Evo nas iznova na građanskom odgoju. Treba li ga uvoditi u škole samo za onu djecu koja to žele? Ili za svu djecu? Ili ni za koga? Jedna od nikad apsolviranih priča. Krenulo je opet kao na crveno dugme s najavom gradonačelnika Tomaševića da će i zagrebačkim učenicima, kao u 12 drugih gradova i općina u državi, biti ponuđen građanski odgoj kao izborni predmet. Stijepo Bartulica iz Domovinskog pokreta odmah je vrisnuo da je to ”radikalizam”. Uskomešali su se i drugi likovi s turbo-konzervativne scene nalazeći da lijeva vlast u Zagrebu (”znali smo”) želi mlade zadojiti svojom ideologijom.
Ali patologija postoji i u samom srcu sustava. Kao njena manekenka, istupila je ravnateljica državne Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać porijeklom iz HDZ-a. Premda su prosvjetne vlasti početkom 2019. donijele Kurikulum za građanski odgoj za osnovne i srednje škole, u kome se vježbanje kritičkog rasuđivanja naglašava kao ključni cilj, Brezak Stamać, kao šefica jednog od glavnih tijela koja ravnaju obrazovanjem, smatra da razvoj kritičkog mišljenje nije zadatak građanskog odgoja. Prema mišljenju te dužnosnice, koja takve besmislice nažalost izgovara iz pozicije doktorice humanističkih znanosti, to bi bio uzaludan napor. Jer se, kaže ona, ”kritičko mišljenje ne da naučiti”.
Zasebni izborni predmet
Halabuka protiv građanskog odgoja i(li) protiv njegovih ključnih zasada, nastavlja se, dakle, žestinom koja se godinama rasplamsava već na sam spomen školskog predmeta koji je formalno dobio prolaz u sustav, ali, što se tiče Plenkovićevog Ministarstva školstva, s debelom figom u džepu. Ako se baš negdje navali, škole ga mogu uvesti fakultativno. No, ključna stvar je u tome da građanski odgoj treba svoj djeci u Hrvatskoj i pedagoški je nerazumno da ijedno ostane uskraćeno za ta znanja. Ne nekoj djeci, ne onoj koja ne idu na vjeronauk pa im treba ponuditi ”nešto drugo”, nego baš svima.
Pitanje nasušno potrebnog građanskog odgoja moguće je, dakako, riješiti i na drugi način, tako da se ti sadržaji dosljedno provuku kroz nastavu ostalih predmeta. Ali za to je potrebna malo veća pamet nego što je imamo pod kapom ministra Radovana Fuchsa. Ostaje, prema tome, zasebni izborni predmet.
Ali zašto se građanski odgoj ne bi smio tretirati kao slobodna aktivnost, kao školski foto-klub ili sekcija mladih tamburaša, otkriva ovogodišnje redovito istraživanje među đacima završnih razreda gimnazije i drugih srednjih škola. Ono je pokazalo da veliki postotak naših učenika ni pred maturu nije spreman za punoljetnost, stjecanje biračkog prava i zreli građanski život.
Što su pokazala istraživanja?
Dakle, čak 42 posto, na uzorku od 1122 srednjoškolca iz cijele zemlje, ne zna što je Ustav. Na političku i funkcionalnu nepismenost i nedostatak građanske kulture ukazuju i podaci da 38 posto ispitanika nije tijekom školovanja savladalo da Hrvatska ima parlamentarni politički sustav. Oko 47 posto nije kadro objasniti što je opozicija. Samo 19 posto točno zna što je referendum. A golemih 53 posto ne može se odlučiti je li NDH bila fašistička tvorevina ili nije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I iz drugih istraživanja jasno je vidljivo da među našom mladeži u zabrinjavajućim razmjerima haraju rodni i drugi stereotipi, predrasude, koncepti koje su u razvijenim zemljama odavno izgubili pravo građanstva i nacionalistički mitovi. Trećina hrvatskih maturanata, recimo, smatra da je homoseksualnost bolest i da gay populaciji ne treba dozvoliti da se javno zalaže za svoja prava. Tako porazni rezultati pokazuju koliko je gradivo građanskog odgoja važno za odgoj kompletnog mladog kontingenta.
Poduka važna i za djecu koja pohađaju vjeronauk
Sutrašnje birače, profesionalce, sudionike društvenih procesa i roditelje škola treba osposobiti za ulogu građanina i – da, gospođo Brezak Stamać – osobe koja će, kroz stalno kritičko vrednovanje, biti kadra donositi kvalitetne odluke. Zato borba protiv građanskog odgoja za sve ne predstavlja samo atak na zdravi razum, nego je ona direktan udar i na same osnove hrvatskog Ustava. Je li to palo na pamet protivnicima dok neuke zastrašuju da će im se kroz građanski odgoj podvaliti ”ideologija”?
I ne, građanski odgoj nije i ne može biti ”zamjena za vjeronauk” jer i oni mladi ljudi koji idu na vjeronauk trebaju poduku iz građanskih prava i obaveza i građanske kulture. A iz uvrijeđene primjedbe koja se može vidjeti na društvenim mrežama da u Hrvatskoj nisu svi građani nego ima i seljaka, pa zašto bi se onda samo njima posvećivao školski predmet, najbolje se vidi koliko nerazumijevanja bazičnih stvari kola društvom. Jer, naravno, svi smo građani, bez obzira gdje živimo. Ali što da radimo, to nije shvaćala čak ni bivša predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ-ova vlast se ne želi zamjerati desnim biračima
Građanski odgoj mlade osposobljava za aktivnu i samosvjesnu ulogu u političkim i privatnim stvarima, objašnjava ovih dana Sanda Sušanj, pročelnica grada Rijeke za odgoj i školstvo i jedna od autorica prvog programa građanskog odgoja s kojim krenulo u Rijeci. Pa u čemu je onda problem, pitao bi se netko iz druge galaksije. Ali odgovor je vrlo banalan. Problem je u tome da se HDZ-ove prosvjetne vlasti naprosto ne žele zamjeriti desnom biračkom tijelu i zato pasivno promatraju kako se od građanskog odgoja pravi bauk.
Premijer Plenković nedavno je doslovno izjavio da neće biti drastičnih odluka o obaveznom cijepljenju u pojedinim strukama poput školstva i zdravstva jer ”zašto bi se on i njegova vlada zamjerali antivakserima”. Ne možeš vjerovati da je prvi dužnosnik izvršne vlasti to izgovorio u kamere, ali jest. Pa evo kako se za društvo važne, a ponekad i presudne odluke, donose iz busije političkih kalkulacija.
Žrtva računice – građanski odgoj
Žrtva te računice je i građanski odgoj. Utoliko će samo rijetka djeca, u sklopu ciljanog pedagoškog projekta, moći naučiti da sudove treba donositi tek kad se poznaju sve bitne činjenice o određenoj stvari. Da političari troše naš novac i da se stalno mora kontrolirati čine li to u interesu građana ili ne. Zašto je važno izaći na izbore i reći svoj stav.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da te učitelj ni bilo tko ne smije pljesnuti po stražnjici. Da su, kao što je nekidan rekla Angela Merkel, punopravni i poštovani građani i oni koji imaju strana, emigrantska imena. Zbog čega i kako se čuva priroda. I da grafit s obješenom ljudskom figurom ispod koga piše Pupovac nije sloboda govora kao što smatra gradonačelnik Gospića Karlo Starčević. Kao i niz nužnih reformi koje su u Hrvatskoj na čekanju jer se vlasti ne žele zamjeriti interesnim i ideološkim blokovima, i građanski odgoj tako ostaje još jedna propuštena prilika.
Sanja Modrić: Borba protiv građanskog odgoja ne predstavlja samo atak na zdravi razum, nego i udar na same osnove hrvatskog Ustava
Građanski odgoj je žrtva HDZ-ove računice po kojoj se ne žele zamjerati desnom biračkom tijelu
Dakle, čak 42 posto, na uzorku od 1122 srednjoškolca iz cijele zemlje, ne zna što je Ustav. Na političku i funkcionalnu nepismenost i nedostatak građanske kulture ukazuju i podaci da 38 posto ispitanika nije tijekom školovanja savladalo da Hrvatska ima parlamentarni politički sustav. Oko 47 posto nije kadro objasniti što je opozicija. Samo 19 posto točno zna što je referendum. A golemih 53 posto ne može se odlučiti je li NDH bila fašistička tvorevina ili nije
Evo nas iznova na građanskom odgoju. Treba li ga uvoditi u škole samo za onu djecu koja to žele? Ili za svu djecu? Ili ni za koga? Jedna od nikad apsolviranih priča. Krenulo je opet kao na crveno dugme s najavom gradonačelnika Tomaševića da će i zagrebačkim učenicima, kao u 12 drugih gradova i općina u državi, biti ponuđen građanski odgoj kao izborni predmet. Stijepo Bartulica iz Domovinskog pokreta odmah je vrisnuo da je to ”radikalizam”. Uskomešali su se i drugi likovi s turbo-konzervativne scene nalazeći da lijeva vlast u Zagrebu (”znali smo”) želi mlade zadojiti svojom ideologijom.
Ali patologija postoji i u samom srcu sustava. Kao njena manekenka, istupila je ravnateljica državne Agencije za odgoj i obrazovanje Dubravka Brezak Stamać porijeklom iz HDZ-a. Premda su prosvjetne vlasti početkom 2019. donijele Kurikulum za građanski odgoj za osnovne i srednje škole, u kome se vježbanje kritičkog rasuđivanja naglašava kao ključni cilj, Brezak Stamać, kao šefica jednog od glavnih tijela koja ravnaju obrazovanjem, smatra da razvoj kritičkog mišljenje nije zadatak građanskog odgoja. Prema mišljenju te dužnosnice, koja takve besmislice nažalost izgovara iz pozicije doktorice humanističkih znanosti, to bi bio uzaludan napor. Jer se, kaže ona, ”kritičko mišljenje ne da naučiti”.
Zasebni izborni predmet
Halabuka protiv građanskog odgoja i(li) protiv njegovih ključnih zasada, nastavlja se, dakle, žestinom koja se godinama rasplamsava već na sam spomen školskog predmeta koji je formalno dobio prolaz u sustav, ali, što se tiče Plenkovićevog Ministarstva školstva, s debelom figom u džepu. Ako se baš negdje navali, škole ga mogu uvesti fakultativno. No, ključna stvar je u tome da građanski odgoj treba svoj djeci u Hrvatskoj i pedagoški je nerazumno da ijedno ostane uskraćeno za ta znanja. Ne nekoj djeci, ne onoj koja ne idu na vjeronauk pa im treba ponuditi ”nešto drugo”, nego baš svima.
Pitanje nasušno potrebnog građanskog odgoja moguće je, dakako, riješiti i na drugi način, tako da se ti sadržaji dosljedno provuku kroz nastavu ostalih predmeta. Ali za to je potrebna malo veća pamet nego što je imamo pod kapom ministra Radovana Fuchsa. Ostaje, prema tome, zasebni izborni predmet.
Ali zašto se građanski odgoj ne bi smio tretirati kao slobodna aktivnost, kao školski foto-klub ili sekcija mladih tamburaša, otkriva ovogodišnje redovito istraživanje među đacima završnih razreda gimnazije i drugih srednjih škola. Ono je pokazalo da veliki postotak naših učenika ni pred maturu nije spreman za punoljetnost, stjecanje biračkog prava i zreli građanski život.
Što su pokazala istraživanja?
Dakle, čak 42 posto, na uzorku od 1122 srednjoškolca iz cijele zemlje, ne zna što je Ustav. Na političku i funkcionalnu nepismenost i nedostatak građanske kulture ukazuju i podaci da 38 posto ispitanika nije tijekom školovanja savladalo da Hrvatska ima parlamentarni politički sustav. Oko 47 posto nije kadro objasniti što je opozicija. Samo 19 posto točno zna što je referendum. A golemih 53 posto ne može se odlučiti je li NDH bila fašistička tvorevina ili nije.
I iz drugih istraživanja jasno je vidljivo da među našom mladeži u zabrinjavajućim razmjerima haraju rodni i drugi stereotipi, predrasude, koncepti koje su u razvijenim zemljama odavno izgubili pravo građanstva i nacionalistički mitovi. Trećina hrvatskih maturanata, recimo, smatra da je homoseksualnost bolest i da gay populaciji ne treba dozvoliti da se javno zalaže za svoja prava. Tako porazni rezultati pokazuju koliko je gradivo građanskog odgoja važno za odgoj kompletnog mladog kontingenta.
Poduka važna i za djecu koja pohađaju vjeronauk
Sutrašnje birače, profesionalce, sudionike društvenih procesa i roditelje škola treba osposobiti za ulogu građanina i – da, gospođo Brezak Stamać – osobe koja će, kroz stalno kritičko vrednovanje, biti kadra donositi kvalitetne odluke. Zato borba protiv građanskog odgoja za sve ne predstavlja samo atak na zdravi razum, nego je ona direktan udar i na same osnove hrvatskog Ustava. Je li to palo na pamet protivnicima dok neuke zastrašuju da će im se kroz građanski odgoj podvaliti ”ideologija”?
I ne, građanski odgoj nije i ne može biti ”zamjena za vjeronauk” jer i oni mladi ljudi koji idu na vjeronauk trebaju poduku iz građanskih prava i obaveza i građanske kulture. A iz uvrijeđene primjedbe koja se može vidjeti na društvenim mrežama da u Hrvatskoj nisu svi građani nego ima i seljaka, pa zašto bi se onda samo njima posvećivao školski predmet, najbolje se vidi koliko nerazumijevanja bazičnih stvari kola društvom. Jer, naravno, svi smo građani, bez obzira gdje živimo. Ali što da radimo, to nije shvaćala čak ni bivša predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović.
HDZ-ova vlast se ne želi zamjerati desnim biračima
Građanski odgoj mlade osposobljava za aktivnu i samosvjesnu ulogu u političkim i privatnim stvarima, objašnjava ovih dana Sanda Sušanj, pročelnica grada Rijeke za odgoj i školstvo i jedna od autorica prvog programa građanskog odgoja s kojim krenulo u Rijeci. Pa u čemu je onda problem, pitao bi se netko iz druge galaksije. Ali odgovor je vrlo banalan. Problem je u tome da se HDZ-ove prosvjetne vlasti naprosto ne žele zamjeriti desnom biračkom tijelu i zato pasivno promatraju kako se od građanskog odgoja pravi bauk.
Premijer Plenković nedavno je doslovno izjavio da neće biti drastičnih odluka o obaveznom cijepljenju u pojedinim strukama poput školstva i zdravstva jer ”zašto bi se on i njegova vlada zamjerali antivakserima”. Ne možeš vjerovati da je prvi dužnosnik izvršne vlasti to izgovorio u kamere, ali jest. Pa evo kako se za društvo važne, a ponekad i presudne odluke, donose iz busije političkih kalkulacija.
Žrtva računice – građanski odgoj
Žrtva te računice je i građanski odgoj. Utoliko će samo rijetka djeca, u sklopu ciljanog pedagoškog projekta, moći naučiti da sudove treba donositi tek kad se poznaju sve bitne činjenice o određenoj stvari. Da političari troše naš novac i da se stalno mora kontrolirati čine li to u interesu građana ili ne. Zašto je važno izaći na izbore i reći svoj stav.
Da te učitelj ni bilo tko ne smije pljesnuti po stražnjici. Da su, kao što je nekidan rekla Angela Merkel, punopravni i poštovani građani i oni koji imaju strana, emigrantska imena. Zbog čega i kako se čuva priroda. I da grafit s obješenom ljudskom figurom ispod koga piše Pupovac nije sloboda govora kao što smatra gradonačelnik Gospića Karlo Starčević. Kao i niz nužnih reformi koje su u Hrvatskoj na čekanju jer se vlasti ne žele zamjeriti interesnim i ideološkim blokovima, i građanski odgoj tako ostaje još jedna propuštena prilika.