Čovjek je okitio Zagreb sa oko tisuću svakojakih divnih stabala. Kupuje sadnice, oko 150 kuna komad, nije neki trošak, i sadi ih na javnim povšinama. To traje od 1986. godine, kad mu se rodilo dijete. U tom svečanom i nježnom času sinulo mu je da bi u svom vijeku svatko trebao napraviti nešto dobro, odužiti se prirodi i životu, “platiti svoj dio”. I krenuo je s drvećem. To je, doduše, ilegalno. Da posadiš drvo u parku trebala bi ti dozvola nekog namrgođenog tijela općinske vlasti, a tamo bi te s takvim idejama primili podozrivo: Imamo stranku koja je malo sišla s uma. Zato se Vladimir Dimić zna prerušiti u radnika Bandićevog Zrinjevca.
Kad korijen položi u zemlju i zagrne ga lopatom, izdanak obilazi i zalijeva dok ne ojača. Onda ga ostavlja pticama i djeci da se igraju pod krošnjom. O njemu i njegovim stablima nedavno je snimljen film. Da bi čovjek osjetio zadovoljstvo i zahvalnost, treba učiniti nešto lijepo, kaže Vladimir na Indexu. Ne sjećam se kad sam pročitala ljepšu priču.
Poučite đake vrlinama ljudskosti
Njenu jednostavnu i tihu poučnost preporučujemo ministrici Divjak i ostalima koji pišu obrazovne i odgojne programe za djecu. Jer klince je potrebno tako štimati od najranije dobi, da rade dobre stvari, da se inspiriraju finoćom, dobrim djelima i toplinom, a ne silom, grubošću, laktašenjem i grabežom koje gledaju svuda oko sebe. Poučite đake vrlinama ljudskosti. Ne vodite ih na izložbe oružja. Ne huškajte i ne vičite. Ne povlađujte onim roditeljima koji ih odgajaju u svojim mržnjama i u svojim kompleksima. Neka posade stablo.
Onda neće toliko odrastati u raspojasane divljake koji ti kroz prozor psuju milu mater ako nisi momentalno startao na zeleno. Koji organski ne podnose cigane, crnce i gejeve i zaskaču ih po škuricama s metalnim šipkama. Koji o lavabo razbijaju glave ženama. Koji svoju neandertalsku prirodu s nevjerojatnim ponosom svakome guraju u nos. Deru se na stadionima. Parkiraju svoje džipove na mjestima za invalide. Zabadaju zgužvane limenke od piva u tuđe ograde. Kradu na porezu. I napiju se kao svinje pa voze 200 na sat, a onda cmizdre policajcima kako će im obitelj biti gladna jer im po novome odrape 24.000 kuna kazne.
Borba za pristojnije društvo
The Voice vlastite karijere i slave – naša Kolinda – ovog bi zelenog Vladimira trebala odlikovati nekim ordenom zasluga za narod umjesto Thompsonovog izdašnog domaćina Andru Krstrulovića Oparu, sive časnike NATO- saveza, osrednje pjevače s kojima se slizala i “žrtvu komunizma” Zvonimira Šeparovića, koji se 1985. ovjenčao titulom dekana Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Tako bi predsjednica svega što je hrvatsko ukazala na potrebu da se u Hrvatskoj od starta počne graditi pristojnije društvo, ovo vidimo kakvo je ispalo pa lijepo kreni od početka. Vladimirovi kestenovi i lipe, japanske trešanje i ukrasne šljive svake godine cvjetaju po Zagrebu. A u ovoj zajednici kao takvoj ne cvjeta skoro ništa osim političke bunike, Hyoscyamus albus, bijele kao nevinost, a u svakoj žilici otrovne do same crne smrti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poklič pod kojim se ubijalo
Pa onda činite bar vi nešto dobro dok kukate kako kod nas ništa ne valja, jer stvarno i ne valja, a ne mora to biti ništa grandiozno niti vrijedno zlatnog pehara. Recimo, ne sasipajte svoje frustracije u facu ljudima koji nemaju ništa s njima. Zagrlite svoju ženu jer vam je ispeglala košulje, ona to ne mora iako je vaše uvjerenje da baš mora. Posjetite ćaću i domu za starije iako vam to dođe kao gubitak vremena kad stari ima Alzheimera. Gađajte se s djecom jastucima prije spavanja. Radite svoj posao pošteno. Ne derite se na trgu za dom spremni, sjetite se da su pod tim pokličem ubijani ljudi i njihove bebe od devet mjeseci.
I ne vozite auto kao da ste pobjegli iz umobolnice. Smirite strasti. Posadite drvo. Uštedjet ćete zatvorsku kaznu, oduzimanje dozvole i 24.000 kuna. A to je 160 sadnica drveća. Jako puno za jednog čovjeka, a i za domovinu, koja je i njegova, a ne samo Vladimirova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne urlajte za dom spremni. Posadite stablo
Priča o Vladimiru Dimiću trebala bi nam svima poslužiti kao inspiracija
Poučite đake vrlinama ljudskosti. Ne vodite ih na izložbe oružja. Ne huškajte i ne vičite. Ne povlađujte onim roditeljima koji ih odgajaju u svojim mržnjama i u svojim kompleksima
Čovjek je okitio Zagreb sa oko tisuću svakojakih divnih stabala. Kupuje sadnice, oko 150 kuna komad, nije neki trošak, i sadi ih na javnim povšinama. To traje od 1986. godine, kad mu se rodilo dijete. U tom svečanom i nježnom času sinulo mu je da bi u svom vijeku svatko trebao napraviti nešto dobro, odužiti se prirodi i životu, “platiti svoj dio”. I krenuo je s drvećem. To je, doduše, ilegalno. Da posadiš drvo u parku trebala bi ti dozvola nekog namrgođenog tijela općinske vlasti, a tamo bi te s takvim idejama primili podozrivo: Imamo stranku koja je malo sišla s uma. Zato se Vladimir Dimić zna prerušiti u radnika Bandićevog Zrinjevca.
Kad korijen položi u zemlju i zagrne ga lopatom, izdanak obilazi i zalijeva dok ne ojača. Onda ga ostavlja pticama i djeci da se igraju pod krošnjom. O njemu i njegovim stablima nedavno je snimljen film. Da bi čovjek osjetio zadovoljstvo i zahvalnost, treba učiniti nešto lijepo, kaže Vladimir na Indexu. Ne sjećam se kad sam pročitala ljepšu priču.
Poučite đake vrlinama ljudskosti
Njenu jednostavnu i tihu poučnost preporučujemo ministrici Divjak i ostalima koji pišu obrazovne i odgojne programe za djecu. Jer klince je potrebno tako štimati od najranije dobi, da rade dobre stvari, da se inspiriraju finoćom, dobrim djelima i toplinom, a ne silom, grubošću, laktašenjem i grabežom koje gledaju svuda oko sebe. Poučite đake vrlinama ljudskosti. Ne vodite ih na izložbe oružja. Ne huškajte i ne vičite. Ne povlađujte onim roditeljima koji ih odgajaju u svojim mržnjama i u svojim kompleksima. Neka posade stablo.
Onda neće toliko odrastati u raspojasane divljake koji ti kroz prozor psuju milu mater ako nisi momentalno startao na zeleno. Koji organski ne podnose cigane, crnce i gejeve i zaskaču ih po škuricama s metalnim šipkama. Koji o lavabo razbijaju glave ženama. Koji svoju neandertalsku prirodu s nevjerojatnim ponosom svakome guraju u nos. Deru se na stadionima. Parkiraju svoje džipove na mjestima za invalide. Zabadaju zgužvane limenke od piva u tuđe ograde. Kradu na porezu. I napiju se kao svinje pa voze 200 na sat, a onda cmizdre policajcima kako će im obitelj biti gladna jer im po novome odrape 24.000 kuna kazne.
Borba za pristojnije društvo
The Voice vlastite karijere i slave – naša Kolinda – ovog bi zelenog Vladimira trebala odlikovati nekim ordenom zasluga za narod umjesto Thompsonovog izdašnog domaćina Andru Krstrulovića Oparu, sive časnike NATO- saveza, osrednje pjevače s kojima se slizala i “žrtvu komunizma” Zvonimira Šeparovića, koji se 1985. ovjenčao titulom dekana Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Tako bi predsjednica svega što je hrvatsko ukazala na potrebu da se u Hrvatskoj od starta počne graditi pristojnije društvo, ovo vidimo kakvo je ispalo pa lijepo kreni od početka. Vladimirovi kestenovi i lipe, japanske trešanje i ukrasne šljive svake godine cvjetaju po Zagrebu. A u ovoj zajednici kao takvoj ne cvjeta skoro ništa osim političke bunike, Hyoscyamus albus, bijele kao nevinost, a u svakoj žilici otrovne do same crne smrti.
Poklič pod kojim se ubijalo
Pa onda činite bar vi nešto dobro dok kukate kako kod nas ništa ne valja, jer stvarno i ne valja, a ne mora to biti ništa grandiozno niti vrijedno zlatnog pehara. Recimo, ne sasipajte svoje frustracije u facu ljudima koji nemaju ništa s njima. Zagrlite svoju ženu jer vam je ispeglala košulje, ona to ne mora iako je vaše uvjerenje da baš mora. Posjetite ćaću i domu za starije iako vam to dođe kao gubitak vremena kad stari ima Alzheimera. Gađajte se s djecom jastucima prije spavanja. Radite svoj posao pošteno. Ne derite se na trgu za dom spremni, sjetite se da su pod tim pokličem ubijani ljudi i njihove bebe od devet mjeseci.
I ne vozite auto kao da ste pobjegli iz umobolnice. Smirite strasti. Posadite drvo. Uštedjet ćete zatvorsku kaznu, oduzimanje dozvole i 24.000 kuna. A to je 160 sadnica drveća. Jako puno za jednog čovjeka, a i za domovinu, koja je i njegova, a ne samo Vladimirova.