Partner onkologa Vrdoljaka suosnivač je i član uprave tvrtke Swixx BioPharma registrirane u Švicarskoj koja, preko podružnica u Hrvatskoj, Srbiji i još dvadesetak zemalja, prodaje i lijekove za liječenje karcinoma. Dr. Vrdoljak i njegov poslovni partner izgradili su resort na Braču preko zajedničke tvrtke ”Vita longa” koju su osnovali u Hrvatskoj.
O tome je širu javnost nedavno izvijestila Slobodna Dalmacija uz posve logično pitanje je li onkolog Vrdoljak zagazio u zonu sukoba interesa ušavši u turističku investiciju s članom uprave kompanije koja i u Hrvatskoj prodaje lijekove za rak. Jučer im je dr. Vrdoljak odgovorio preko svoga odvjetnika, tvrdeći da u njegovom paralelnom biznisu nema ama baš ništa sporno. Ali ne bi se reklo da je u pravu.
Argumenti djeluju čvrsto, ali…
Doduše, argumenti koje u svoju obranu navodi dr. Vrdoljak na prvi pogled djeluju čvrsto. Tvrdi kako je jasno da njegov ”privatni odnos” s članom uprave Swixx Biofarme ”nije mogao rezultirati sukobom interesa” iz više razloga.
Prvo, onkološke i sve druge lijekove na hrvatsko tržište stavlja HZZO na temelju mišljenja Povjerenstva za lijekove, a Eduard Vrdoljak niti radi u HZZO-u, niti je član Povjerenstva, niti sudjeluje u izradi smjernica za propisivanje lijekova pa tako ni onih iz Swixx Biofarme. Drugo, odluke o primjeni onkoloških lijekova kod pojedinog pacijenta KBC Split donosi interno povjerenstvo koga dr. Vrdoljak nije član. Treće, dr. Vrdoljak nikad nije ordinirao ”niti jedan od lijekova koje distribuira tvrtka Swixx Biofarma”.
U svom reagiranju dr. Vrdoljak se neobično poziva i na Zakon o sprečavanju sukoba interesa pa kaže da se – u smislu tog zakona – definicija sukoba interesa odnosi samo na ravnatelje javnih zdravstvenih ustanova. Stoga poziva redakciju Slobodne Dalmacije da čitatelje ne dovode u zabludu i pogrešne zaključke ”kojima se može dovesti u pitanje reputacija i stav javnosti o čestitosti, etičnosti i profesionalnom moralu dr. Vrdoljaka”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Moćna figura u svojoj branši
Sve to zvuči jako lijepo i seriozno, ali nipošto ne skida sjenu s dr. Vrdoljaka i njegove ekstenzije iz javnog zdravstva u turistički biznis s partnerom koji sjedi na jednom od ključnih upravljačkih mjesta distributera onkoloških lijekova. Kao dugogodišnji šef splitske Onkologije i predsjednik Hrvatskog onkološkog društva, voditelj Katedre na splitskom Medicinskom fakultetu, savjetnik mostarske Klinike za onkologiju i nosilac mnogih dužnosti u domaćim i međunarodnim organizacijama i tvrtkama koje se bave liječenjem raka i lijekovima za rak – dr. Vrdoljak je visoki autoritet i moćna figura u svojoj branši.
Bez obzira na to je li liječnik na takvim pozicijama formalno član državnih i bolničkih povjerenstava, komisija i bilo kakvih drugih tijela koje odlučuju o kupnji i korištenju lijekova koji se propisuju u njegovom području, jasno je da je njegov utjecaj ogroman i proteže se na prostor cijele države, a u Vrdoljakovom slučaju i na struku barem u susjednoj BiH. Može biti dovoljno da osoba njegovog ranga podigne obrvu pa da se pročita njegova volja.
A kod sukoba interesa stvar je u tome da je on mnogo širi od zakona, a pogotovo od hrvatskih zakona na koji se poziva dr. Vrdoljak. U bolje uređenim društvima, i u zakonima opravdano stoji da osoba na javnom položaju ne samo da ne smije ulaziti u sukob interesa, nego da svojim djelovanjem ne smije davati ni poticaja da bi se moglo raditi o sukobu interesa. A Vrdoljakov biznis može lako pobuditi upravo takve sumnje i nagađanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Beroš na sve zatvara oči
Zato je ispravno reagirala Udruga bolničkih liječnika naglašavajući kako je ”neprihvatljivo” da liječnici na rukovodećim pozicijama u javnom sektoru ulaze u bilo kakve privatne poslovne odnose s dobavljačima lijekova, medicinske opreme i materijala jer se ”mogu naći” u situaciji sukoba interesa. Javna pozicija nosi veliku odgovornost i često dosta restrikcija i svatko tko je se prihvaća mora toga biti svjestan.
Na žalost, u hrvatskom je zdravstvu stvorena nepodnošljiva situacija koja navodi na puno opravdanih sumnji ne samo u ovom slučaju. Mnogi liječnici sudjeluju u raznim neetičnim aranžmanima s farmaceutskim tvrtkama i ta se imena u branši, a i šire, vrlo dobro znaju, ali se o tome šuti. Mnogi, paralelno s radom u državnim bolnicama, imaju potpuno legalno i privatne klinike u koje se preusmjeravaju pacijenti koji na uslugu preko HZZO-a moraju čekati po godinu i više dana. Mnogi također svoje privatne pacijente po protekciji obrađuju u javnim bolnicama u kojima primaju plaću. I mnogi su u flagrantnom sukobu interesa jer svoje prisustvo u javnoj bolnici maksimalno skraćuju kako bi mogli odjuriti na privatne gaže.
Ministar Beroš na sve to redom zatvara oči, a onda paradira s ”projektom” smanjivanja lista čekanja na – 270 dana. Zato dr. Vrdoljak i svi drugi mogu biti mirni jer se ništa oko ovoga ne mijenja i neće se promijeniti budući da je sukob interesa postao normalno stanje u hrvatskim bolnicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šef splitske onkologije izgradio resort s moćnim trgovcem lijekova i nikome ništa. U kojoj bi to uređenoj državi moglo proći?
Partner onkologa Vrdoljaka suosnivač je tvrtke Swixx BioPharma koja u Hrvatskoj prodaje lijekove za liječenje karcinoma
Mnogi liječnici sudjeluju u raznim neetičnim aranžmanima s farmaceutskim tvrtkama i ta se imena u branši, a i šire, vrlo dobro znaju, ali se o tome šuti. Mnogi, paralelno s radom u državnim bolnicama, imaju potpuno legalno i privatne klinike u koje se preusmjeravaju pacijenti koji na uslugu preko HZZO-a moraju čekati po godinu i više dana.
Ugledni splitski onkolog Eduard Vrdoljak, predstojnik Klinike za onkologiju splitskog KBC-a, podigao je na Braču sa svojim poslovnim partnerom iz SAD-a turistički resort s dvije vile od 900 i 700 kvadrata, bazenom i drugim pratećim objektima. Cijeli taj dizajnerski uređeni raj može na tjedan dana biti vaš za oko 30.000 eura.
Partner onkologa Vrdoljaka suosnivač je i član uprave tvrtke Swixx BioPharma registrirane u Švicarskoj koja, preko podružnica u Hrvatskoj, Srbiji i još dvadesetak zemalja, prodaje i lijekove za liječenje karcinoma. Dr. Vrdoljak i njegov poslovni partner izgradili su resort na Braču preko zajedničke tvrtke ”Vita longa” koju su osnovali u Hrvatskoj.
O tome je širu javnost nedavno izvijestila Slobodna Dalmacija uz posve logično pitanje je li onkolog Vrdoljak zagazio u zonu sukoba interesa ušavši u turističku investiciju s članom uprave kompanije koja i u Hrvatskoj prodaje lijekove za rak. Jučer im je dr. Vrdoljak odgovorio preko svoga odvjetnika, tvrdeći da u njegovom paralelnom biznisu nema ama baš ništa sporno. Ali ne bi se reklo da je u pravu.
Argumenti djeluju čvrsto, ali…
Doduše, argumenti koje u svoju obranu navodi dr. Vrdoljak na prvi pogled djeluju čvrsto. Tvrdi kako je jasno da njegov ”privatni odnos” s članom uprave Swixx Biofarme ”nije mogao rezultirati sukobom interesa” iz više razloga.
Prvo, onkološke i sve druge lijekove na hrvatsko tržište stavlja HZZO na temelju mišljenja Povjerenstva za lijekove, a Eduard Vrdoljak niti radi u HZZO-u, niti je član Povjerenstva, niti sudjeluje u izradi smjernica za propisivanje lijekova pa tako ni onih iz Swixx Biofarme. Drugo, odluke o primjeni onkoloških lijekova kod pojedinog pacijenta KBC Split donosi interno povjerenstvo koga dr. Vrdoljak nije član. Treće, dr. Vrdoljak nikad nije ordinirao ”niti jedan od lijekova koje distribuira tvrtka Swixx Biofarma”.
U svom reagiranju dr. Vrdoljak se neobično poziva i na Zakon o sprečavanju sukoba interesa pa kaže da se – u smislu tog zakona – definicija sukoba interesa odnosi samo na ravnatelje javnih zdravstvenih ustanova. Stoga poziva redakciju Slobodne Dalmacije da čitatelje ne dovode u zabludu i pogrešne zaključke ”kojima se može dovesti u pitanje reputacija i stav javnosti o čestitosti, etičnosti i profesionalnom moralu dr. Vrdoljaka”.
Moćna figura u svojoj branši
Sve to zvuči jako lijepo i seriozno, ali nipošto ne skida sjenu s dr. Vrdoljaka i njegove ekstenzije iz javnog zdravstva u turistički biznis s partnerom koji sjedi na jednom od ključnih upravljačkih mjesta distributera onkoloških lijekova. Kao dugogodišnji šef splitske Onkologije i predsjednik Hrvatskog onkološkog društva, voditelj Katedre na splitskom Medicinskom fakultetu, savjetnik mostarske Klinike za onkologiju i nosilac mnogih dužnosti u domaćim i međunarodnim organizacijama i tvrtkama koje se bave liječenjem raka i lijekovima za rak – dr. Vrdoljak je visoki autoritet i moćna figura u svojoj branši.
Bez obzira na to je li liječnik na takvim pozicijama formalno član državnih i bolničkih povjerenstava, komisija i bilo kakvih drugih tijela koje odlučuju o kupnji i korištenju lijekova koji se propisuju u njegovom području, jasno je da je njegov utjecaj ogroman i proteže se na prostor cijele države, a u Vrdoljakovom slučaju i na struku barem u susjednoj BiH. Može biti dovoljno da osoba njegovog ranga podigne obrvu pa da se pročita njegova volja.
A kod sukoba interesa stvar je u tome da je on mnogo širi od zakona, a pogotovo od hrvatskih zakona na koji se poziva dr. Vrdoljak. U bolje uređenim društvima, i u zakonima opravdano stoji da osoba na javnom položaju ne samo da ne smije ulaziti u sukob interesa, nego da svojim djelovanjem ne smije davati ni poticaja da bi se moglo raditi o sukobu interesa. A Vrdoljakov biznis može lako pobuditi upravo takve sumnje i nagađanja.
Beroš na sve zatvara oči
Zato je ispravno reagirala Udruga bolničkih liječnika naglašavajući kako je ”neprihvatljivo” da liječnici na rukovodećim pozicijama u javnom sektoru ulaze u bilo kakve privatne poslovne odnose s dobavljačima lijekova, medicinske opreme i materijala jer se ”mogu naći” u situaciji sukoba interesa. Javna pozicija nosi veliku odgovornost i često dosta restrikcija i svatko tko je se prihvaća mora toga biti svjestan.
Na žalost, u hrvatskom je zdravstvu stvorena nepodnošljiva situacija koja navodi na puno opravdanih sumnji ne samo u ovom slučaju. Mnogi liječnici sudjeluju u raznim neetičnim aranžmanima s farmaceutskim tvrtkama i ta se imena u branši, a i šire, vrlo dobro znaju, ali se o tome šuti. Mnogi, paralelno s radom u državnim bolnicama, imaju potpuno legalno i privatne klinike u koje se preusmjeravaju pacijenti koji na uslugu preko HZZO-a moraju čekati po godinu i više dana. Mnogi također svoje privatne pacijente po protekciji obrađuju u javnim bolnicama u kojima primaju plaću. I mnogi su u flagrantnom sukobu interesa jer svoje prisustvo u javnoj bolnici maksimalno skraćuju kako bi mogli odjuriti na privatne gaže.
Ministar Beroš na sve to redom zatvara oči, a onda paradira s ”projektom” smanjivanja lista čekanja na – 270 dana. Zato dr. Vrdoljak i svi drugi mogu biti mirni jer se ništa oko ovoga ne mijenja i neće se promijeniti budući da je sukob interesa postao normalno stanje u hrvatskim bolnicama.