Kakav kaos. Šef Vrhovnog suda izdao važno priopćenje o uhićenim Hrvatima pa ga brže-bolje nadopunio demantijem samog sebe
Radovan Dobronić je ustvrdio kako je pronašao krivca u slučaju pokušaja posvajanja. Ali je pritom pobrkao važne činjenice
Predsjednik Vrhovnog suda je, odgovarajući na upit N1 televizije, iznio svoje zaključke o slučaju Zambija, gdje su već tri tjedna pritvorena četiri hrvatska para koja su htjela posvojiti djecu iz DR Konga. U kompliciranom slučaju pritom je najvažnije pitanje: kako je moguće da su djeca koju su namjeravali posvojiti dobila hrvatsko državljanstvo.
Radovan Dobronić sada je priopćio kako je, citiramo, ispitao sve okolnosti i zaključio da su naši sudovi pogriješili kada su potvrdili presude iz Konga i time omogućili da ta djeca dobiju hrvatsko državljanstvo. Njegov dopis prenosimo u cijelosti, no treba ga uzeti s rezervom. Predsjednik Vrhovnog suda svoj stav, naime, u velikom dijelu argumentira na pogrešnoj tvrdnji da je, citiramo, “država Kongo ipak potpisnica Haške konvencije koja regulira posvajanja”.
No, čini se kako je gospodin Dobronić pomiješao dvije države. Naime, Republika Kongo doista je potpisnica navedene konvencije, no druga država sličnog naziva – Demokratska Republika Kongo – nije. A djeca koju su hrvatski parovi htjeli posvojiti dolaze iz nje. Činjenica je li neka zemlja potpisnica ili nije pritom je aposlutno ključna za proceduru međunarodnog posvajanja.
Priopćenje Vrhovnog suda:
“Općinski sudovi u Varaždinu i Zlataru su proveli izvanparnični postupak priznanja inozemne sudske odluke – odluke Suda za djecu i potvrde o pravomoćnosti te odluke, uz ovjereni prijevod. Tom prilikom ovi sudovi su postupali prema općim pretpostavkama za priznanje strane sudske odluke te su rješenjima općinskih sudova odluke Suda u Demokratskoj Republici Kongo dobile pravnu snagu u Republici Hrvatskoj, dakle tim odlukama sudovi nisu rješavali o usvojenju djeteta, to je u nadležnosti upravnog tijela, stoga za odluku o priznanju inozemne strane odluke općinski sudovi nisu ni trebali zatražiti prethodno odobrenje Ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
Nadležnost sudova u postupku priznanja strane sudske odluke je, dakle, isključiva. Međutim, istražujući ovu pravnu situaciju utvrdio sam da je netočna tvrdnja da Kongo nije potpisnik Haške konvencije o zaštiti djece i suradnji u području međudržavnog posvojenja. Naime, Kongo je pristupio ovoj Konvenciji na dan 1. travnja 2020. godine i to je bitna pravna činjenica, s obzirom da je Republika Hrvatska članica ove Konvencije od 1. travnja 2014. godine. Slijedom ovih činjenica bitan je članak 41 citirane Konvencije kojim je propisano da se ona primjenjuje u onim slučajevima u kojima je zahtjev za posvajanje, podnijet u skladu s člankom 14 Konvencije, zaprimljen nakon što je Konvencija stupila na snagu u odnosu na zemlju primateljicu (državu posvojitelja) i zemlju porijekla (državu djeteta).
U skladu s člankom 14. Konvencije fizičke osobe s prebivalištem u državi članici Konvencije i koji žele posvojiti dijete s prebivalištem u drugoj državi članice Konvencije podnose zahtjev za posvajanje Centralnom tijelu (Authority) u državi svog stalnog boravišta.
Na temelju čl. 15. Konvencije ovlašteno Centralno tijelo u državi posvojitelja, ako ocijeni da posvojitelji ispunjavaju uvjete za posvojenje, priprema izvještaj o potencijalnim usvojiteljima i njihovom porijeklu, medicinskoj povijesti, društvenom okruženju, razlozima za usvajanje i svojstvima djeteta koje bi ono trebalo imati i taj izvještaj Centralno tijelo države primateljice šalje Centralnom tijelu države porijekla (djeteta).
Dakle, bitno je uočiti da su prema podacima iz spisa Općinskih sudova naši državljani zahtjeve za posvojenje predali izravno u Kongu- sudu za djecu tijekom 2022. godine, većina u kolovozu 2022. godine.
Navedeno znači da u tom trenutku za postupke posvojenja sud u Kongu nije bio nadležan, samim time činjenica da su općinski sudovi u Hrvatskoj potvrdili odluke nenadležnih sudova u Kongu je posljedično pogrešna jer je ovjerena odluka za koju na temelju Haške konvencije, koja od 1. Travnja 2020. predstavlja jedini valjan pravni temelj za međudržavno posvojenje između Konga i Hrvatske, nisu nadležni ni sudovi u Kongu niti u Hrvatskoj, nego centralna upravna tijela u obje zemlje, dakle postupak se provodi kao specifična vrsta upravnog postupka.
Naime, zemlje potpisnice Haške konvencije na temelju čl. 6 Konvencije određuju Centralno tijelo (“Authority”) koje ispunjava obveze propisane Konvencijom za ta tijela.
Stoga možemo reći da se u ovom slučaju vrlo specifična pitanja međudržavnog posvojenja rješavalo primjenom opće metode priznanja inozemne strane sudske odluke, prema svom najboljem znanju i u dobroj vjeri. Unatoč tome, držim da se moglo raditi i drugačije, ali je za to potrebna specijalizacija sudova i kroz stečeno dodatno iskustvo. Stoga ćemo na ovom primjeru pokušati provesti nužne promjene u organizaciji i proceduri.
Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi treba ocijeniti može li posvojenja, ako su provedena – postupak posvojenja je u nadležnosti upravnih tijela, a ne sudova, preispitati i po pravu nadzora poništiti, jer na temelju za sada utvrđenih činjenica proizlazi da posvajanje djece iz Konga u Hrvatsku u 2022. godini je bilo protivno obvezujućoj Haškoj Konvenciji o zaštiti djece i suradnji u oblasti međudržavnog posvojenja iz 1993. godine”.
* NOVO Gospodin Dobronić naknadno je sam izjavio kako se zabunio. “U svakom slučaju, šef Vrhovnog suda podcrtava kako je i sudska praksa i praksa upravnih tijela u ovakvim situacijama nedorečena, te da su općinski sudovi samo potvrdili stranu sudsku odluku bez ulaženja u meritum koji je u nadležnosti ministarstava. Na temelju samo te odluke, kazao je za N1, nije bilo moguće djeci dodjeliti državljanstvo jer sudovi nisu odlučivali o posvajanju, niti je to njihova nadležnost, nego samo o priznanju odluke stranog suda.