Mi u Zagrebu proživljavamo zastrašujuće dane. Počeo je općenarodni teror plavih vrećica za smeće. Mora se odvajati ili ćeš plaćati skuplje. To je ta prljava ucjena.
U kontejnere za komunalni otpad više se ne smiju trpati polomljena sušila za rublje, boce od malvazije, kore od banane, flekavi jastuci i trenirke progorene cigaretom, konzerve u kojima kupuješ bijeli grah jer tko će ga kuhati dva sata i knjige čije ti korice po boji više ne pašu uz novi trosjed u šik nijansi kubanske metvice.
Gradonačelnikova strahovlada
Gradonačelnik Tomašević, dakle, uvodi apsolutizam i strahovladu. Krasno. Referendumom smo se prije trideset godina izjasnili da će Hrvatska biti demokracija, a upravo u glavnom gradu, u sjedištu svih nacionalnih institucija, ukidaju se prava građanima kojima je slobodno odlučivanje zajamčeno Ustavom i utoliko se svoga otpada žele rješavati kako god im se prohtije.
Zato je nužno sastaviti tužbu i pozvati se na suvremene i povijesne dokumente i Hrvatske i ozemlja, sve do Magnae carte libertatum pa i starije. Jer ovo se mora zaustaviti.
Ni Putin se toga nije dosjetio
U Ukrajini je, recimo, jezivi rat i svi znamo da tamošnjem stanovništvu nije lako. Ali njima bar nitko nije zabranio da bacaju smeće gdje žele. Čak ni Putin to ne traži u anektiranim ukrajinskim pokrajinama. Čak ni taj zloduh nije se dosjetio nečega tako nakaradnog. Pa onda najbolje vidimo gdje smo.
A nastranu to što Tomašević podvaljuje. Mnogi veliki domaći fejsbuk umovi i matematički kalibri zahtijevaju ovih dana da se točno i nepobitno razotkrije koliki volumen stvarno stane u vrećice za smeće od 10 litara, 20 litara i 40 litara. Jer tu moramo znati istinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili potkrada ili se razbacuje
I došlo se do različitih izračuna koji se međusobno ne poklapaju. Nikome nije ispalo točno 10 litara za vrećicu na kojoj piše broj 10. Znači, otvara se sumnja.
Otkud Tomaševiću pravo da napiše 10 ako je zapremina 9,67 ili 10,98 litara? Ili nas potkrada za onaj manjak od 0,33 litre, ili se želi razbacivati javnim novcem na onom višku. Rekao je da će poslovati transparentno i zato je dobio izbore. A vidi sad ovo. Dolijala maca na vratanca.
Gume ne mogu baciti u Savu?!
Ali ni taj opaki skandal s vrećicama nije sve. Ako te, recimo, uhvate da iskrcavaš frižider u maksimirsku šumu, platit ćeš globu. A na temelju čega? To neka javnosti odgovori gradonačelnik. Tvoj frižider koji si jednoć pošteno platio i sad više ne hladi i tvoja šuma koja je javno dobro. Pa molim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili ćelave autogume. Postoji određeni dio građana koji ih žele zavijatiti u Savu kad pritisne sila i moraju kupiti nove. I zašto ne bi? Pa čija je Sava? Tomaševićeva? To je tako tipično za političare da počnu doživljavati državu, grad i selo kao svoju prćiju. Vidimo da je i on obolio od toga.
Diskriminacija po definiciji
A neka se gospodin obavijesti koliko se plinskih kuhala, motora, vodokotlića i tenisica raznih proizvođača izvadi iz mora i rijeka u tim akcijama koje provode zelene udruge uz pomoć ekologijom zaluđenih građana. Tone i tone. Evo sad je baš bila jedna u parku prirode Lastovo. Nema što nije nađeno.
Prema tome, svuda stanovništvo smije bacati nepotrebne predmete tamo gdje njemu odgovara, a ne bismo smjeli jedino mi u Zagrebu. To je diskriminacija po definiciji. Tražimo jednakost sviju i tjerat ćemo tu stvar do europskih sudova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očuvanje naših vrijednosti
Jesu li građani Zagreba manje vrijedni da ih se ovako šikanira? I neka nam se samo ne guraju pod nos Njemačka, Švicarska i Beč. Oni su sasvim drugi mentalitet, a mi moramo raditi na očuvanju svojih vrijednosti i svoje baštine, a ne se slijepo povoditi za tuđinskim uzorima.
Ne smije se prijeći ni preko alarmantnog upozorenja da će gradska firma Čistoća, uvođenjem ovih novotarija, ove godine imati prihod od ne znam koliko ono milijuna kuna. Rekli su, ali nisam upamtila.
Uglavnom, ukazuje se na poslovna predviđanja da će tvrtka za zbrinjavanje smeća zaraditi neki novac i da onda valjda neće biti u gubitku. Ili će gubitak biti manji. Dakako da je i to neviđeni problem. Jer svaku firmu koja zarađuje treba staviti na stup srama. Mi u Zagrebu tom ćemo se kapitalističkom liberalizmu suprotstaviti na svaki način.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plaćat ćemo manje? Pih!
I neće nas pridobiti pričama da ćemo plaćati manje nego do sada. Evo ja sad plaćam za smeće oko 116 kuna, a po novome ću plaćati najviše 60. Ali radi se, dragi prijatelji, o principu. Kad odustaneš od principa, gotov si.
Tomašević još kaže da sredstvima koja legnu na račun više neće mešetariti kao u doba Milana Bandića nego će se graditi podzemni spremnici i druge stvari koje su potrebne da ovo njegovo potpuno zaživi. Pa to ćemo još vidjeti.
Originalni zagrebački brend
Ali stvarno, očekivati da će građani iznositi pred kuću vrećice kad im se napune, stvarno je izvan pameti. I kome smetaju kante da ih se sada više ne smije vidjeti na ulici? Pa one su postale dio originalnog zagrebačkog branda koji se već afirmirao kao unikatan u svijetu. A sve što je rijetko je dragocjeno, to su rekli još stari Grci.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, sud, odvjetnici, Ustav, Strasbourg, hod za smeće, građanske akcije, sve, samo da ovaj zulum prestane. Ako me se kažnjava kad tutnem boce od svog vlastitog vina u svoju vlastitu plavu vrećicu, tko zna što će taj satrap Tomašević sutra tražiti na teret mojih građanskih i ljudskih prava.
Siroti Zagrepčani više ne smiju bacati frižidere u maksimirsku šumu. Je li takva strahovlada uopće ustavna?
Očekivati da će građani iznositi pred kuću vrećice kad im se napune, stvarno je izvan pameti
Postoji određeni dio građana koji ćelave autogume žele zavijatiti u Savu kad moraju kupiti nove. I zašto ne bi? Pa čija je Sava? Tomaševićeva? To je tako tipično za političare da počnu doživljavati državu, grad i selo kao svoju prćiju. Vidimo da je i on obolio od toga
Mi u Zagrebu proživljavamo zastrašujuće dane. Počeo je općenarodni teror plavih vrećica za smeće. Mora se odvajati ili ćeš plaćati skuplje. To je ta prljava ucjena.
U kontejnere za komunalni otpad više se ne smiju trpati polomljena sušila za rublje, boce od malvazije, kore od banane, flekavi jastuci i trenirke progorene cigaretom, konzerve u kojima kupuješ bijeli grah jer tko će ga kuhati dva sata i knjige čije ti korice po boji više ne pašu uz novi trosjed u šik nijansi kubanske metvice.
Gradonačelnikova strahovlada
Gradonačelnik Tomašević, dakle, uvodi apsolutizam i strahovladu. Krasno. Referendumom smo se prije trideset godina izjasnili da će Hrvatska biti demokracija, a upravo u glavnom gradu, u sjedištu svih nacionalnih institucija, ukidaju se prava građanima kojima je slobodno odlučivanje zajamčeno Ustavom i utoliko se svoga otpada žele rješavati kako god im se prohtije.
Zato je nužno sastaviti tužbu i pozvati se na suvremene i povijesne dokumente i Hrvatske i ozemlja, sve do Magnae carte libertatum pa i starije. Jer ovo se mora zaustaviti.
Ni Putin se toga nije dosjetio
U Ukrajini je, recimo, jezivi rat i svi znamo da tamošnjem stanovništvu nije lako. Ali njima bar nitko nije zabranio da bacaju smeće gdje žele. Čak ni Putin to ne traži u anektiranim ukrajinskim pokrajinama. Čak ni taj zloduh nije se dosjetio nečega tako nakaradnog. Pa onda najbolje vidimo gdje smo.
A nastranu to što Tomašević podvaljuje. Mnogi veliki domaći fejsbuk umovi i matematički kalibri zahtijevaju ovih dana da se točno i nepobitno razotkrije koliki volumen stvarno stane u vrećice za smeće od 10 litara, 20 litara i 40 litara. Jer tu moramo znati istinu.
Ili potkrada ili se razbacuje
I došlo se do različitih izračuna koji se međusobno ne poklapaju. Nikome nije ispalo točno 10 litara za vrećicu na kojoj piše broj 10. Znači, otvara se sumnja.
Otkud Tomaševiću pravo da napiše 10 ako je zapremina 9,67 ili 10,98 litara? Ili nas potkrada za onaj manjak od 0,33 litre, ili se želi razbacivati javnim novcem na onom višku. Rekao je da će poslovati transparentno i zato je dobio izbore. A vidi sad ovo. Dolijala maca na vratanca.
Gume ne mogu baciti u Savu?!
Ali ni taj opaki skandal s vrećicama nije sve. Ako te, recimo, uhvate da iskrcavaš frižider u maksimirsku šumu, platit ćeš globu. A na temelju čega? To neka javnosti odgovori gradonačelnik. Tvoj frižider koji si jednoć pošteno platio i sad više ne hladi i tvoja šuma koja je javno dobro. Pa molim.
Ili ćelave autogume. Postoji određeni dio građana koji ih žele zavijatiti u Savu kad pritisne sila i moraju kupiti nove. I zašto ne bi? Pa čija je Sava? Tomaševićeva? To je tako tipično za političare da počnu doživljavati državu, grad i selo kao svoju prćiju. Vidimo da je i on obolio od toga.
Diskriminacija po definiciji
A neka se gospodin obavijesti koliko se plinskih kuhala, motora, vodokotlića i tenisica raznih proizvođača izvadi iz mora i rijeka u tim akcijama koje provode zelene udruge uz pomoć ekologijom zaluđenih građana. Tone i tone. Evo sad je baš bila jedna u parku prirode Lastovo. Nema što nije nađeno.
Prema tome, svuda stanovništvo smije bacati nepotrebne predmete tamo gdje njemu odgovara, a ne bismo smjeli jedino mi u Zagrebu. To je diskriminacija po definiciji. Tražimo jednakost sviju i tjerat ćemo tu stvar do europskih sudova.
Očuvanje naših vrijednosti
Jesu li građani Zagreba manje vrijedni da ih se ovako šikanira? I neka nam se samo ne guraju pod nos Njemačka, Švicarska i Beč. Oni su sasvim drugi mentalitet, a mi moramo raditi na očuvanju svojih vrijednosti i svoje baštine, a ne se slijepo povoditi za tuđinskim uzorima.
Ne smije se prijeći ni preko alarmantnog upozorenja da će gradska firma Čistoća, uvođenjem ovih novotarija, ove godine imati prihod od ne znam koliko ono milijuna kuna. Rekli su, ali nisam upamtila.
Uglavnom, ukazuje se na poslovna predviđanja da će tvrtka za zbrinjavanje smeća zaraditi neki novac i da onda valjda neće biti u gubitku. Ili će gubitak biti manji. Dakako da je i to neviđeni problem. Jer svaku firmu koja zarađuje treba staviti na stup srama. Mi u Zagrebu tom ćemo se kapitalističkom liberalizmu suprotstaviti na svaki način.
Plaćat ćemo manje? Pih!
I neće nas pridobiti pričama da ćemo plaćati manje nego do sada. Evo ja sad plaćam za smeće oko 116 kuna, a po novome ću plaćati najviše 60. Ali radi se, dragi prijatelji, o principu. Kad odustaneš od principa, gotov si.
Tomašević još kaže da sredstvima koja legnu na račun više neće mešetariti kao u doba Milana Bandića nego će se graditi podzemni spremnici i druge stvari koje su potrebne da ovo njegovo potpuno zaživi. Pa to ćemo još vidjeti.
Originalni zagrebački brend
Ali stvarno, očekivati da će građani iznositi pred kuću vrećice kad im se napune, stvarno je izvan pameti. I kome smetaju kante da ih se sada više ne smije vidjeti na ulici? Pa one su postale dio originalnog zagrebačkog branda koji se već afirmirao kao unikatan u svijetu. A sve što je rijetko je dragocjeno, to su rekli još stari Grci.
Dakle, sud, odvjetnici, Ustav, Strasbourg, hod za smeće, građanske akcije, sve, samo da ovaj zulum prestane. Ako me se kažnjava kad tutnem boce od svog vlastitog vina u svoju vlastitu plavu vrećicu, tko zna što će taj satrap Tomašević sutra tražiti na teret mojih građanskih i ljudskih prava.