Slovačka Ukrajini šalje avione, a Moskva daje ogroman novac da im sruši vladu i okrene građane na svoju stranu

Ukrajina uskoro dobiva 33 aviona tipa MiG-29. Ta je odluka, osim vojno, još važnija politički

Situacija koja ujedinjuje korumpirane socijaliste i krajnju desnicu, antiglobaliste i antivaksere u cilju ostvarenje interesa strane države, školski je primjer uspješnog vođenja hibridnog rata. Šema je ista. Socijalne teme i pacifizam s ciljem zaustavljanja slanja oružane pomoći Ukrajini. Slovačka je pritom izuzetno značajna zbog proizvodnje oružja

Ukrajina dobiva 33 lovačka aviona tipa MiG-29 Fulcrum, poznatog konstruktorskog dvojica Mikojan-Gurjevič. Slovački premijer Eduard Heger objavio je odluku svoje vlade o donaciji 13 lovačkih aviona MiG-29 i dijelova protuzrakoplovnog sustava SA-6 Kub-M ukrajinskoj vojsci.

Poljski predsjednik Andrzej Duda, dan ranije, izvijestio je pak o isporuci prve tranše od četiri lovca MiG-29, u vlasništvu poljskih oružanih snaga. Ostali avioni priređuju se za isporuku. Pretpostavlja se da će Poljska u ovom paketu Ukrajini isporučiti ukupno 20 aviona tipa MiG-29. Očito sinkronizirana odluka Slovačke i Poljske ima vojnu i, još jaču, političku poruku.

U kakvom su avioni stanju

Dvije ojačane eskadrile lovaca iz sovjetskog vremena, starih 40 godine, neće kvalitativno utjecati na borbene sposobnosti Ukrajinskih zračnih snaga. Lovci koji dolaze iz Poljske, ranije su bili dio naoružanja njemačkog Luftwaffea, naslijeđeni su od bivše Istočne Njemačke.

Na njima je provedena vrlo ograničena modernizacija avionike u smislu ugradnje novih komunikacijskih uređaja, opreme za identifikaciju i GPS prijemnika. Novim načinom održavanja i kontrole, njemački inženjeri uspjeli su podići resurs mlaznog motora s 350 na 1200 sati rada prije obveznog remonta.

Nešto obilnija modernizacija avionike izvršena je na avionima MiG-29 koji su od početka bili u poljskom vlasništvu. Dogradnja je izvršena u suradnji s poznatom izraelskom kompanijom Elbit. Međutim, nije došlo do promjene radara niti sustava upravljanja naoružanjem.

Dakle, nema govora o mogućnosti upotrebe američkih raketa zrak-zrak AIM-120 AMRAAM dometa do 160 kilometara. Niti postoje takve šanse. Donirani lovci MiG-29 koriste stare ruske rakete zrak-zrak. Raketa R-60, dometa 8 kilometara, potječe iz sedamdesetih godina. Namijenjena je za blisku zračnu borbu.

MIG-ovi imaju minimalne šanse

Ukrajinci mogu računati i na R-73, nešto suvremenije rakete zrak-zrak, također s IC glavom za samonavođenje te vektoriranim potiskom koji služi za napade na cijev u zraku na daljinama do 30 kilometara.

Od raketa srednjeg dometa, na raspolaganju je hladnoratovska R-27 Alamo, dometa 40 do 80 kilometara, zavisno od varijante. Raketa R-27 ima poluaktivno radarsko samonavođenje, što je metoda navođenja koja se više ne koristi. To znači da lovac koji lansira raketu, svojim radarom mora osvjetljavati cilj napada tijekom cijelog leta raketa, a za to vrijeme izložen je neprijateljskom djelovanju.

Dakle, u eventualnom sukobu sa suvremenim ruskim lovcima, MiG-29 ima minimalne šanse. Od naoružanja za napade na ciljeve na zemlji može nositi samo klasične, gravitacione, bombe i navođena raketna zrna. Ukrajinci, u suradnji s američkim ekspertima, uspjeli su omogućiti lansiranje proturadarskih raketa AGM-88 HARM s lovaca MiG-29. Ta bi se adaptacija tek trebala izvršiti za avione koji dolaze iz Poljske i Slovačke.

Tri aviona uopće nemaju motore

Međutim, poljski lovci koji dolaze u Ukrajinu bar su u operativnom stanju, što nije slučaj sa slovačkom donacijom. Od 13 zrakoplova, deset ih je izvan upotrebe i trebaju dodatne radove, s time da tri nemaju motore. Dakle, do pune operativne spremnosti doniranih MiG-29 proći će još neko vrijeme. Ove zrakoplove Ukrajinci će moći koristiti za presretanje krstarećih projektila i helikoptera. Usto, svako pojavljivanje MiG-29 aviona na liniji fronta predstavlja velik rizik uz malu dobit.

Međutim, ova premijerna donacija lovačkih zrakoplova Ukrajini, od strane dvije članice NATO saveza, otvara mogućnost proširenja pomoći na lovce bombardere zapadnog porijekla. Naravno, sve su oči uprte u američki višenamjenski lovac-bombarder F-16 „Fighting Falcon“, za što se već uvelike vrše pripreme. Zna se da je u tijeku evaluacija ukrajinskih pilota radi dimenzioniranja plana preobuku na F-16.

Vjerojatno se paralelno obavljaju tehničke evaluacije i logističke pripreme. Poruka je jasna. Slanje lovaca MiG-29 ne isključuje mogućnost opremanja Ukrajinskog ratnog zrakoplovstva borbenim strojevima proizvedenim na zapadu.

Ukrajini kronično nedostaje streljivo

Nekako u pozadini ratnih djelovanja prolaze ruske aktivnosti u sprječavanju opskrbe Ukrajine ratnim materijalom i opremom. Artiljerijska municija najkritičniji je materijalni resurs obje zaraćene strane.

Cijela Europska Unija, prošle godine, isporučila je svega 350.000 granata kalibra 155 milimetara. Uz prosječnu ukrajinsku potrošnju od 6000 granata na dan, to je dovoljno za samo dva mjeseca rata. Zbog toga je fokus ruske aktivnosti u inozemstvu ometanje ili sprječavanje dostave streljiva u Ukrajinu.

Poljske vlasti uhitile su devet osoba, od kojih je šest optuženo za špijunažu u korist Rusije te pripremanje sabotaža. Pored nadzorne i komunikacijske opreme, pronađeni su i GPS lokatori. Lokatori su, navodno, bili namijenjeni za podmetanja na željezničke kompozicije koje iz Poljske prevoze vojnu pomoć Ukrajini. Rusi imaju velikih problema s prikupljanjem obavještajnih podataka, u strategijskoj dubini, tehničkim sredstvima. Zbog toga se moraju oslanjati na klasične špijunske metode.

Stvarni razlog demonstracija u Moldaviji

Nedavne proruske demonstracije u Moldaviji, najsiromašnijoj europskoj zemlji, protiv pro-europske vlade i predsjednice , uvijene su formu socijalnog bunta i proturatne kampanje. No, što je stvarni razlog? Nakon raspada Sovjetskog saveza u Moldaviji je ostala 14. gardijska armija SSSR-a. Veliki dio snaga je povučen u Rusiju, međutim, ogromna skladišta naoružanja, koja su još uvijek pod nadzorom Ruske vojske, i dalje su u Moldaviji. Opravdan je stoga ruski strah da bi tisuće tona streljiva moglo doći u ukrajinske ruke.

Oko 900 izoliranih Ruskih vojnika, koliko ih je ostalo čuvati skladišta, uvelike se oslanja na ilegalne formacije Transistrijske republikanske garde, milicije i neo-kozačkih skupina regrutiranih iz ruske manjine.

Rusi su svoje aktivnosti specijalnog rada usmjerili i prema Slovačkoj. Šema je ista. Socijalne teme i pacifizam s ciljem zaustavljanja slanja oružane pomoći Ukrajini. Slovačka je pritom izuzetno značajna zbog raspoloživih proizvodnih kapaciteta namjenske industrije.

Pored Češke, u Slovačkoj se nalaze najveće aktivne proizvodne linije streljiva za teško topništvo sovjetskog kalibra. Proizvode se gotovo svi kalibri streljiva za vatreno naoružanje bivšeg Varšavskog ugovora kao i municija po NATO standardima. Također, Slovačka je posebno zanimljiva jer su tamošnji proizvođači streljiva ujedno i vlasnici tvornice municije u Španjolskoj koja samo za Ukrajinu proizvodi granate kalibra od 155 milimetara.

Ruski kao i organizirani kriminal

Pro-europska koalicijska vlada u Bratislavi, na čijem je čelu Eduard Heger iz stranke OLANO, ne stoji baš najbolje kod birača. Na tome intenzivno radi opozicija, koju vode bivše stranke korumpiranih političara i slovačka krajnja desnica. Poznavaoci prilika pretpostavljaju da iza najvećeg dijela sadašnje opozicije stoji ruski novac kao i organizirani kriminal. Naime, samo oni bili bi stvari dobitnici, ako dođe do promjene vlasti.

Kad je Eduard Heger, sa svojom strankom ‘Obični ljudi i neovisne ličnosti’ (skraćeno OLANO) došao na vlast, dao je policiji odriješene ruke. Snage reda i zakona hapsile su korumpirane državne dužnosnike od Vrhovnog suda pa sve redom. Policija je po stanovima nalazila zlatne poluge i stotine tisuća eura u gotovini. Razmjeri integracije lokalnih lopova i međunarodnog organiziranog kriminala u Slovačkoj bili su zastrašujući.

Prožimanje kriminala i države doživjela je vrhunac dok je na vlasti bio socijalist Robert Fico. Nakon katastrofalnog poraza na izborima, socijalisti se dijele i stvara se „nova“ politička stranka HLAS od „poštenih“ socijalista, na čijem je čelu Peter Pelegrini. Samo što i tu postoji jedan problem: policija je kod šefa HLAS-a u kutiji za šampanjac pronašla 50.000 eura za koje nije imao potvrdu porijekla.

Mrzi EU i bez da ga Moskva plaća

U podršci prosvjedima protiv proeuropske vlade, najglasnija je krajnje desničarska Slovačka Nacionalna Stranka, skraćeno SNS. Za čelnika SNS-a, Andreja Danka, politički idol je Jozef Tiso, katolički svećenik i predsjednik marionetske Nezavisne Države Slovačke za vrijeme drugog svjetskog rata. Doduše, Andrej Danko, slovački „suverenist“, mrzi EU i obožava Putina i bez da ga plaća Moskva

Andrej Danka, zajedno sa bivšim premjerom Robertom Ficom, populističkom retorikom plaši narod od proširenja rata iz Ukrajine na Slovačku. Situacija koja ujedinjuje korumpirane socijaliste i krajnju desnicu, antiglobaliste i antivaksere, u cilju ostvarenje interesa strane države, školski je primjer uspješnog vođenja hibridnog rata na teritoriju suvremene države, članice NATO saveza i Europske Unije. Iako nema dokaza za izravnu umiješanost vanjske obavještajne službe Ruske Federacije, indicije su toliko jake da „bodu u oči“.

Umjetno stvoren strah od rata i proruski pacifizam, zastrašivanje gubitkom posla i neimaštinom, podgrijavanje najnižih nacionalističkih vrijednosti, antivakserska i antieuropska histerija, uz obilnu financijsku potporu te vješto korištenje novih komunikacijskih tehnologija, u Slovačkoj stvaraju bazu za dolazak na vlast prividno nepomirljivih ideologija spremnih na promjenu sadašnjeg vanjskopolitičkog smjera državne politike.

Bez strane pomoći nemaju šanse

Normalno, uz to bi vjerojatno išao i prekid progona korumpirane političke elite i organiziranog kriminala kojem su, za vladavine Roberta Fica, cvjetale ruže. Paralelno s ‘antiratnim blokom’, odmetnuti socijalisti iz stranke HLAS predstavljaju uljuđeni, nekorumpirani dio, opozicije.

Pokriven je cijeli politički spektar protivnika sadašnje vladajuće koalicije. U tom smislu treba i sagledati odluke sadašnje vlade o intenziviranju pomoći Ukrajini.

Bez strane pomoći, Ukrajina ne bi mogla provoditi uspješnu obranu od ruske agresije. Nedvojbeno je da Rusija na sve moguće načine, osim oružanom agresijom, nastoji spriječiti dopremu vojne pomoći vladi u Kijevu. Za to izdvajaju velik novac, imaju ekspertizu, lokalne kriminalce, korumpirane političara i hrpe korisnih idiota koji vjeruju ruskoj propagandi.

Kakva je situacija u Hrvatskoj?

A gdje je u svemu tome Hrvatska? U Republici Hrvatskoj nema ozbiljne vojne proizvodnje. Streljivo i minsko-eksplozivna sredstva uopće se ne proizvode. Posljedično, Hrvatska ne bi trebala biti na listi prioriteta ruskog hibridnog rata. To ne znači da ne postoji maligni ruski utjecaj i u Hrvatskoj.

Međutim, tvornice streljiva u Srbiji te Bosni i Hercegovini, daleko su interesantnije za Ruse. Velika je vjerojatnost da bi se eventualna destabilizacija stanja u susjedstvu, mogla odraziti i na prilike u Republici Hrvatskoj. U kojoj mjeri, teško je reći. Zbog toga se takvi procesi ne smiju zanemariti niti ignorirati.

Ipak, jedno je sigurno. Hrvatska raspolaže sa zavidnim brojem korisnih idiota koji, svjesno ili nesvjesno, rade za stvar „hazjajina“ iz Kremlja.