Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Slučaj ministrice Obuljen razotkrio: u ovoj zemlji nećete ostati bez doktorata ni kad sud odluči da je plagijat

Detaljno smo, kroz razgovore s profesoricom, dekanicom i bivšim rektorom, analizirali praksu nesankcioniranja nečasno stečenih doktorata

ZADNJA IZMJENA: velj 21, 2020

U Hrvatskoj je gotovo nemoguće ostati bez doktorata stečenog akademskim nepoštenjem – plagiranjem ili autoplagiranjem. Takav se zaključak nameće se nakon što je Telegram opsežno istražio praksu (ne)sankcioniranja takvih doktorata na hrvatskim sveučilištima.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nedavno je, naime, na sudu nepravomoćno dokazala da je su je plagirali. No, gospođa koja se poslužila njenim radom, nije ostala bez doktorata. Dijelove njenog magistarskog rada u svojoj je doktorskoj disertaciji neovlašteno koristila Martina Borovac Pečarević, bivša načelnica Sektora za europske poslove i medije Ministarstva kulture dok mu je na čelu bila Andrea Zlatar Violić. Borovac Pečarević doktorat je stekla 2011. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i to baš pod mentorstvom gospođe Zlatar Violić.

Ova bi priča bila tek interesantna crtica, no slučaj Obuljen Koržinek otkriva kompleksnu etičko-akademsku zbilju. Ministrici su, naime, još 2015. najviša sveučilišna tijela potvrdila da ju je kolegica iz Ministarstva kulture plagirala; usprkos tome, nečasna disertacija nikada nije sankcionirana. Iako procedure za to na svim hrvatskim sveučilištima postoje, Telegramovo istraživanje pokazalo je kako je u posljednjih 20 godina zbog plagiranja poništen tek jedan jedini doktorat. Ta je situacija, smatraju Telegramovi sugovornici iz akademske zajednice, posve nerealna.

Zakazali sveučilišni mehanizmi

Sudskom postupku, odnosno presudi Trgovačkog suda u Zagrebu iz prosinca 2019., prethodio je, dakle, sveučilišni postupak; nakon prijave Obuljen Koržinek, etičko povjerenstvo zagrebačkog sveučilišta još je u travnju 2015. utvrdilo da su dijelovi disertacije Borovac Pečarević “nesumnjivo plagirani” iz teksta magisterija i još najmanje dva objavljena rada aktualne ministrice. Priča je na tome stala.

Niti Filozofski fakultet, na kojem je doktorat stečen, niti Sveučilište u Zagrebu, koje je utvrdilo plagijat, nisu pokrenuli postupak oduzimanja doktorata pa je Obuljen Koržinek posegnula za sudskom tužbom. Osim potvrde da su joj povrijeđena autorska moralna i imovinska prava (što je sud u finalu utvrdio), Nina Obuljen Koržinek od suda je tražila i da naloži Filozofskom i Sveučilištu pokretanje i provedbu postupka oduzimanja akademskog stupnja doktora znanosti.

Obuljen Koržinek: ‘Postupak potpuno privatne prirode’

Taj je tužbeni zahtjev sud odbio, ističući kako to nije predmet odlučivanja suda. Odmah nakon iščitavanja nepravomoćne presude, Telegram je kontaktirao ministricu kulture; zanimalo nas je planira li poduzeti bilo koji daljnji korak prema Sveučilištu i Filozofskom fakultetu radi sankcioniranja utvrđenog plagijata u doktorskoj disertaciji gospođe Borovac Pečarević.

Obuljen Koržinek kratko se referirala na sudski postupak pri Trgovačkom sudu; kaže kako je on potpuno privatne prirode jer ga je pokrenula prije preuzimanja dužnosti ministrice kulture pa na njega nema komentara. “Što se tiče dosadašnjeg i budućeg postupanja Sveučilišta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta, za odgovore se možete obratiti njima”, poručila je ministrica u kratkom odgovoru.

Na Filozofskom čekaju pravomoćnu presudu

Telegram se, dakako, obratio i rektoru Sveučilišta u Zagrebu Damiru Borasu, kao i dekanici Filozofskog fakulteta Vesni Vlahović-Štetić. Rektor posljednja dva mjeseca nije našao vremena za odgovor na naš upit, a dekanica Vlahović-Štetić, koja je od listopada 2017. na čelu fakulteta, tek je konstatirala da je ranije utvrđen etički problem, da je sudski postupak u tijeku i da postoji nepravomoćna presuda. Fakultet će, dodaje, pokrenuti postupak i osnovati povjerenstvo koje će procijeniti treba li stečeno zvanje oduzeti i to “čim presuda u tom slučaju bude pravomoćna”.

Paradoks cijele ove priče leži u činjenici da zakon koji uređuje cijelo visokoobrazovno područje vrlo jasno propisuje što činiti u slučaju utvrđenog plagijata u doktoratu. U 82. članku Zakona o znanosti posve egzaktno stoji kako se akademski naziv ili stupanj oduzima ako se, između ostaloga, utvrdi da je stečen na temelju doktorskog rada koji je plagijat ili krivotvorina. Propisuje se i da postupak oduzimanja provodi visoko učilište na kojem su zvanje i doktorat nečasno stečeni. Dakle, iako je Filozofski fakultet sam trebao pokrenuti proces sankcioniranja spornog doktorata, s fakulteta sada najavljuju da čekaju pravomoćnu odluku suda pa će se tek onda time baviti.

Jedinstven slučaj u Hrvatskoj

Telegram je pokušao provjeriti kakva je situacija na svih osam javnih sveučilišta u zemlji, odnosno, oduzimaju li oni doktorate zbog plagiranja. Na naše upite, reagirali su iz svih rektorata osim osječkog, zagrebačkog i splitskog. Od preostalih pet sveučilišta s kojih su odgovorili – dubrovačkog, zadarskog, riječkog, pulskog i Sveučilišta Sjever – tek smo s jednog, onog riječkog, dobili potvrdnu informaciju o slučaju poništenog doktorata.

Iz ureda rektorice Snježane Prijić-Samaržije kažu da se radi o slučaju iz 2001. godine kada su zbog autoplagiranja, odnosno plagiranja vlastitog magisterija, oduzeli akademski stupanj doktora znanosti. Prema ostalim odgovorima koje smo dobili, ispada da je riječki slučaj posve jedinstven u cijeloj Hrvatskoj.

Naime, bez obzira na izostanak odgovora iz Zagreba, Splita i Osijeka, izgledno je da i uz njihove povratne informacije situacija nužno ne bi bila bitno drugačija. Kolege koji niz godina prate znanost i visoko obrazovanje, u neformalnim nam razgovorima tvrde kako bi takvi slučajevi bili poznati javnosti. Primjerice, 2009. je zabilježen primjer lažnog doktora znanosti na Sveučilištu u Zadru, s plagiranim magisterijem i doktoratom, koji mu potom nisu oduzeti na zagrebačkom sveučilištu gdje su stečeni.

Bivši rektor prisjeća se fakultetskih odugovlačenja

Nevoljkost gospodina Borasa za komunikaciju o ovoj temi potaknula nas je da se javimo njegovom prethodniku, profesoru Aleksi Bjelišu. Interesiralo nas je, primarno, pamti li iz vremena svog mandata slučajeve poništavanja doktorata zbog plagijata. “Koliko se sjećam, nismo na razini Sveučilišta imali takvih situacija, osim jedne prijave, na koju ste me i Vi podsjetili”, kazao nam je, referirajući se na prijavu Nine Obuljen Koržinek. Na tu se prijavu, kako kaže, do kraja njegova mandata nikada nije očitovao fakultet na kojem je sporni doktorat stečen.

Prisjetio se, potom, nekoliko postupaka utvrđivanja plagijata u znanstvenim radovima i sveučilišnim udžbenicima. Dojam je bivšeg rektora da su se u takvim situacijama sveučilišna tijela pokazala djelotvornijima od fakultetskih. “Čak se znalo događati da je na razini fakulteta dolazilo do odbijanja i odugovlačenja kada se trebalo uključiti, čak kada se radilo i o eklatantnim situacijama vezanim uz afere koje su tada potresale Sveučilište”, kaže Bjeliš za Telegram.

Posve nerealna situacija

U naše istraživanje o nevoljkosti suočavanja hrvatskih sveučilišta s plagijatima u doktoratima, uključili smo i Vesnicu Garašić, izvanrednu profesoricu sa zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta i bivšu predsjednicu sveučilišnog Etičkog savjeta. Posve nerealnom ocjenjuje situaciju u kojoj je, prema Telegramovim prikupljenim podacima, tijekom posljednjih 20 godina poništen tek jedan doktorat zbog (auto)plagiranja.

Iz vremena njenog rada u Etičkom savjetu od 2008. do 2015., prisjeća se, najčešći je razlog etičke prijave bila upravo sumnja u plagijat, od toga, dodaje, najmanje jedna prijava godišnje zbog sumnje u plagijat doktorata. U čemu je, dakle, problem?

Profesorica ovdje apostrofira sustav; tvrdi da nemamo dovoljno razrađen mehanizam otkrivanja plagijata, da su postupci pred relevantnim tijelima dugotrajni, a postupanja po fakultetima neujednačena. Uz to, smatra, borba za časnu znanost uvelike je prepuštena “entuzijazmu, hrabrosti i odgovornosti usamljenih pojedinaca koji istupaju protiv negativnih pojava”.

Ideja koja nije zaživjela

Podsjeća na nedavni slučaj sa Sveučilišta u Beogradu koje je poništilo plagirani doktorat aktualnom ministru financija. “Nema nikakve sumnje u to da svako sveučilište koje odlučno poništava doktorat svog studenta, izrađen suprotno načelima akademske čestitosti, demonstrira svoju snagu i odanost traženju istine”, ističe Garašić. Bivši rektor problemu daje i širu dimenziju.

Prisjeća se nekih od široko prihvaćenih ideja korjenitih promjena doktorskih studija u sklopu Bolonjskog procesa kojima bi se, smatra Bjeliš, bitno suzio prostor za pojave poput (auto)plagiranja; od bitnog povećanja uloge i odgovornosti mentora, široko prihvaćene ideje o doktorskim studijima kao izrazito istraživačkim do namjere organizacijske promjene doktorskih studija i osnivanja doktorskih škola na razini sveučilišta, što na hrvatskim sveučilištima nije zaživjelo.

Presudna uloga mentora

Bivši rektor naglašava i presudnu ulogu mentora u sprečavanju neakademskog ponašanja, kao i da automatizirane informatičke provjere radova mogu pomoći. “Opasno je, međutim, osloniti se samo na pejorativnu moć umjetne inteligencije tamo gdje su ljudska kreativnost i akademski standardi glavni pokretači i pravi putokazi mladom istraživaču. Prvo je izraz slabosti sveučilišne sredine, drugo njene prave snage”, zaključuje profesor Bjeliš.

Praksa na sveučilištima koju smo istražili pokazuje da, dakle, da postoje jasni propisi i procedure za plagijatore doktorskih disertacija. Otkriveni plagijati, međutim, u konačnici ne rezultiraju nikakvim posljedicama ili odgovornošću.

Slučaj koji je prijavila aktualna ministrica kulture, aktivan je gotovo osam godina; plagijat je utvrđen na sveučilišnim tijelima, to je mišljenje uvažio i Trgovački sud u svojoj nepravomoćnoj presudi, a gospođa Borovac Pečarević, čiji je doktorat proglašen plagijatom, više ne radi u Ministarstvu kulture. Sada radi u Parizu u Uredu Stalnog predstavništva Republike Hrvatske pri UNESCO-u, kako je vidljivo na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Dora Kršul
Telegram autor
307 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program