Slučajevi Holdinga i bolnice Srebrnjak ukazuju na isti problem: Tomašević i ekipa gordo i opasno ustraju na vlastitim pogreškama
Djeca začeta umjetnom oplodnjom na ulazu u Srebrnjak sad se mogu osjećati manje vrijednima od ostalih. Sve drugo je nebitno
Umjesto da se, uhvaćeni u očitim pogreškama - koje su se događale, događaju se i događat će se uvijek u procesu obnašanja vlasti - jednostavno ispričaju, poprave stvari koliko mogu i krenu dalje, Tomašević i njegovi se ušanče na koti vlastitih promašaja koje grčevito pokušavaju umanjiti ili opravdati
Gledano ljudski, u cijeloj novoj kadrovskoj papazjaniji isproduciranoj od strane friške zagrebačke vlasti, bitan je odgovor na samo jedno, jedino pitanje. Hoće li se djeca začeta medicinski potpomognutom oplodnjom i njihovi roditelji na ulazu u Dječju bolnicu Srebrnjak osjećati manje vrijednima od ostalih?
Odgovor na ovo pitanje je nesumnjivo pozitivan i to je sve što u biti treba reći o odluci Upravnog vijeća te bolnice da za ravnatelja izabere doktora Darka Richtera. Čovjek koji umjetnu oplodnju naziva “silovanjem u epruveti”, koji govori o protivljenju ljudskom i Božjem naumu i mučnom ugađanju “nametnutim principima liberalizma i nazovi napretka” na mjestu ravnatelja Dječje bolnice jednostavno je krajnje problematičan izbor.
Njegovi stavovi su diskriminirajući upravo prema dijelu potencijalnih pacijenata o kojima bi bolnica trebala skrbiti. I zato je izbor dr. Richtera na ovu funkciju jednostavno kolosalan kadrovski promašaj.
Topljenje kredita
A tu onda polako dolazimo na područje politike. Prije svega, valja se osvrnuti na zanimljiv stav dr. Bore Nogala, koji je bio jedan od kandidata za ravnatelja, ali nije prošao. I koji sad, bez problema, hladno poručuje gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću da, ako želi biti pravedan i pošten, mora smijeniti cijelo Upravno vijeće Srebrnjaka.
Nema, valjda, poštenja i pravde dok se ne izabere ekipa koja će progledati i vratiti njega u sedlo. Fascinantno je kojom brzinom se ljudi ufuraju u svoju mesijansku ulogu i još brže zaborave kako se hitro može otopiti kredit u javnosti koji si nekad stekao.
Kako se zovu stručnjaci u politici?
Ovo s kreditom itekako važi i za novu zagrebačku vlast. Težak promašaj s Holdingom, pa onda izbor čovjeka s diskriminatorskim stavovima prema dijelu djece na mjesto ravnatelja Dječje bolnice, žestoko su poljuljali javnu sliku stranke Možemo! i njihovih partnera iz zeleno-lijevog bloka u Zagrebu (izbor Richtera je osudio čak i koalicijski SDP).
Argumentacija po kojoj je izbor potpuno depolitiziran, jer odlučuje Upravno vijeće, dakle struka, otkriva duboke zablude oko toga što je politika i kako zapravo funkcionira upravljanje u demokratskim zemljama. To ne treba previše čuditi, jer je beatificiranje takozvane struke na štetu političara desetljetna zabluda najvećeg dijela javnosti u Hrvatskoj, koja nije osvijestila kako se, kvragu, zovu stručnjaci u politici: političari.
A kad neka odluka upravnog vijeća (kojeg si ti, kao političar odabrao) krene raditi ovako jasnu i veliku političku štetu, onda se ne možeš sakrivati iza odluke struke i depolitizacije. Činjenica da je izbor depolitiziran ne znači da njegov ishod ne može imati ozbiljne i štetne političke posljedice koje je nužno sanirati. U te štete, da bude jasno, ne spada samo nova hrđa na javnoj staturi nove vlasti u Zagrebu, nego i opravdan osjećaj diskriminiranosti kod dijela korisnika usluga Dječje bolnice Srebrnjak.
Gordo odbijanje priznanja pogreške
Dosadašnji razvoj ove situacije, pritom, daje ozbiljno mračne tonove na boju perspektive zeleno-lijevog čelništva u Zagrebu, koja je, praktički do prije tjedan dana, još uživala golemu podršku javnosti. Naime, kao i u nekoliko primjera dosad (krajnje nepripremljena i neozbiljna odluka s građanskim odgojem, raskid s čelnim ljudima Holdinga) se, čini se, pomalja puno ozbiljniji problem od loših kadrovskih odluka.
Radi se o gordom odbijanju priznanja vlastite pogreške. Ne, Tomašević nije najavio uvođenje građanskog odgoja u Zagrebu od sljedeće školske godine. Ne, nije bila pogreška izbor imenovanje Vukovića i Samodola na čelo Holdinga da bi ih se, samo stotinjak dana razriješilo zbog neslaganja oko koncepta razvoja firme. I ne, nije problem kad se, kao odluku struke, lakonski otpisuje imenovanje čovjeka čiji su stavovi diskriminirajući prema dijelu djece na mjesto ravnatelja dječje, ej – dječje bolnice.
Koliko do “pesje kućice”?
Umjesto da se, uhvaćeni u očitim pogreškama – koje su se događale, događaju se i događat će se uvijek u procesu obnašanja vlasti – jednostavno ispričaju, poprave stvari koliko mogu i krenu dalje, Tomašević i njegovi se ušanče na koti vlastitih promašaja koje grčevito pokušavaju umanjiti ili opravdati. Dobra stvar za njih je što ipak ima još jako puno vremena. Pa stignu prihvatiti neizbježnost vlastitih pogrešaka i na osnovu njih rasti kao političari i upravljači.
Loša stvar za njih je što ipak ima još jako puno vremena. Pa stignu, nastave li ovim putem, za koju godinu kritičare optuživati kako “u životu nisu izgradili ni pesju kućicu”.