Spas za Karamarka, Plenkovića i ostale; Povjerenstvo za sukob interesa više ne smije odlučivati o najspornijim predmetima
Povjerenstvo ostaje bez ključnog alata kojim je izluđivalo političare
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je u posljednjih nekoliko godina postalo zanimljiv faktor u političkom životu Hrvatske. Institucija koja je procjenjivala potencijalni sukob interesa dužnosnika, bez imalo rezerve prema najmoćnijima, od Tomislava Karamarka do Andreja Plenkovića počela se u javnosti doživljavati kao jedna od rijetkih doista neovisnih točaka cijelog državnog sustava. Što je, jasno, procjenjivanim dužnosnicima, neopisivo išlo na živce.
Od 10. prosinca prošle godine, odnosno od danas kad je odluka objavljena, političari više nemaju razloga za brigu. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, naime, Povjerenstvo za odlučivanje sukoba interesa ostalo je bez najbitnijeg dijela svojih ovlasti, odlučivanja o kršenju načela obnašanja dužnosti.
Time padaju i praktički svi medijski visokoprofilirani postupci koje je Povjerenstvo vodilo protiv istaknutih političara – Tomislava Karamarka (Konzultantica), Andreja Plenkovića (Helsinki, Hotmail/Borg i ostali), Davora Bernardića (stipendija), nekoliko slučajeva Milana Bandića i mnogi, mnogi drugi. Ukratko, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, nakon značajnih dosega u vrijeme Dalije Orešković i Nataše Novaković, od danas prestaje postojati kao bitna neovisna institucija u Hrvatskoj.
Jamčevina za Bandića
Visoki upravni sud je ovu dalekosežnu odluku donio na slučaju zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića kojem je Povjerenstvo odrezalo 40 tisuća kazne jer se doveo u ovisan položaj u odnosu prema (danas pokojnom) odvjetniku Marijanu Hanžekoviću. Naime, prije sedam godina je Hanžekovićevo odvjetničko društvo uplatilo 15 milijuna kuna jamčevine za zagrebačkog gradonačelnika koji je tad bio u pritvoru. Propitivanje odnosa zagrebačkog gradonačelnika i dobrotvora koji je za njega uplatio pogolemu jamčevinu za Visoki upravni sud bilo bi “nedopustivo ograničavanje prava na obranu”.
Također, Visoki upravni sud je, suprotno odluci Povjerenstva, ustvrdio i da su novci koje je Bandić primao tijekom 2011. i 2012. godine bili normalna donacija za njegovu predsjedničku kampanju. Izbori o kojima je riječ, valja podvući, su završili 2010. godine. U siječnju.
Plenković na pressici, sud u presudi
Ključ presude Visokog upravnog suda je dio kojim se pobija odluka u slučaju s Hanžekovićem. Baš kao što je neki dan na tiskovnoj konferenciji dometnuo Andrej Plenković, Sud smatra da je Povjerenstvo krivo protumačilo svoje ovlasti.
Dakle, da nema što petljati oko načela obnašanja dužnosti, procjenjivanja obavlja li dužnosnik svoj posao “časno, pošteno, savjesno, odgovorno, nepristrano…”, kako se navodi u članku 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Nego odlučivati samo o točno nabrojenim radnjama (u drugom dijelu zakona) koje su dužnosnicima zabranjene.
Uspjeli tamo gdje su stali Kuščević i Rimac
Time je, nakon godina pokušaja usporavanja donošenja i provedbe odluka Povjerenstva, misija konačno završena. Rad Povjerenstva pokušalo se blokirati sudskim putem (samo ova odluka Visokog upravnog suda čekala se godinu i pol), nedostavljanjem tražene dokumentacije (Plenković u slučaju Helsinki), zahtjevima za izuzeće predsjednice Povjerenstva u slučaju afere Hotmail (Plenković i Martina Dalić) ili prijetnjom novim zakonom čije su sastavljanje jedno vrijeme usmjeravali – Lovro Kuščević i Josipa Rimac.
Sve to je sad suvišno i stvar prošlosti jer Povjerenstvo o spornim predmetima više ne smije odlučivati.
Što će reći Vijeće Europe?
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ovom odlukom Visokog upravnog suda tako ostaje bez dosad najkorištenijeg alata kojim su procjenjivali, ha – potencijalni sukob interesa državnih i lokalnih dužnosnika. Točno onog alata za koji je Antikorupcijski odbor Vijeća Europe (GRECO) u lanjskom izvješću (koje je Vlada skrivala stotinjak dana) o Hrvatskoj ustvrdio da se temelji na općem članku zakona, a koji je, kako stoji u izvješću, “središnja značajka Zakona o sprječavanju sukoba interesa čiju je izvršivost potrebno osigurati”.
Hrvatska je, eto, na radost političke elite svih boja, donijela konačnu odluku o središnjoj značajki Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Osigurala je, naime, njenu definitivnu – neizvršivost, a budući utjecaj Povjerenstva skresala na uobičajeno uvredljivu razinu deklarativne neovisnosti institucija u današnjoj Hrvatskoj. Dugo je i trajalo, rekli bi cinici.