Političari uporno pokušavaju smanjiti ovlasti Povjerenstvu. Hoće li im sada, nakon važne presude u Rijeci, to propasti?

Upravni sudovi dosad su u pravilu odlučivali protiv Povjerenstva koje je donosilo odluke o kršenju načela obnašanja dužnosti

FOTO: N1 screenshot

Sukob nekolicine ključnih hrvatskih političara s Povjerenstvom za odlučivanjem o sukobu interesa dobio je novi zaplet. Upravni sud u Rijeci u srijedu je u sporu koji je pokrenuo načelnik općine Baraban donio odluku kojom se žestoko brani ovlasti Povjerenstva za donošenja odluka o kršenju načela obnašanja dužnosti, što je ovlast koju ovom tijelu putem sudskih presuda žele ukinuti mnogi najviđeniji hrvatski političari.

S jedne strane u tom rovovskom političko-pravosudnom sukobu je inače teško spojiva ekipa u kojoj su, između ostalih, Milan Bandić, Tomislav Karamarko, Davor Bernardić i Andrej Plenković, koji po istoj špranci, ali u različitim sudskim sporovima inzistiraju na tome da se smanje ovlasti ovom neovisnom tijelu. S druge je Povjerenstvo, predvođeno Natašom Novaković (ranije Dalijom Orešković) koje je do prije nešto više od godinu dana bez stresa donosilo odluke o sukobu interesa i na osnovu kršenja u Zakonu o sprječavanju sukoba interesa nabrojanih načela obnašanja dužnosti.

Učestalo sudsko rušenje ovlasti Povjerenstva

No, nakon pravosudnih zapleta oko procesa u aferi Konzultantica (Karamarko) i pokušaja da Povjerenstvo odradi i ulogu premijera u aferi Borg (Agrokor, Plenković), stvari su postale kompliciranije. Političari iz, kako vidimo raznih stranaka, pa čak i predsjednik SDP-a koji se zalaže za jačanje neovisnih institucija, sudskim putem ruše odluke Povjerenstva temeljene na kršenju načela obnašanja dužnosti. Obrazloženja presuda Upravnih sudova, koje su u zadnje vrijeme zaredale, svode se na to da Povjerenstvo uopće nema pravo odlučivati o kršenju načela, ako za to u zakonu nije predviđena konkretna sankcija.

Pa tako, po nepravomoćnim presudama Upravnih sudova, Povjerenstvo nije imalo pravo, da ostanemo samo na glavnim likovima aktualne predizborne kampanje, odlučivati ni o Bernardićevoj spornoj stipendiji, niti o kontroverznom stranačkom putu HDZ-a u Helsinki, ili o imenovanju Plenkovićevog kuma na diplomatsku funkciju.

Načela nisu puka deklaracija

Sudac Alen Rajko je u svojoj odluci o Barabanu “sahranio” takvu argumentaciju. Tužitelj Dalibor Paus, inače član IDS-a i načelnik općine se, poput ostalih političara, pozvao i na odluku Ustavnog suda kojom je na ponovno odlučivanje vraćena presuda u slučaju Karamarko, u kojoj je Povjerenstvo ustanovilo da je bivši predsjednik HDZ-a kršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa.

Ali, u presudi riječkog suda se jasno kaže ova odluka Ustavnog suda nije imala veze s ovlastima Povjerenstva, već s obrazloženjima danima uz presudu.“Pridavanje sadržaju navedene ustavnosudske odluke obilježja koje ta odluka nema pokazatelj je njezine površne analize od strane tužitelja”, kaže se u presudi koju potpisuje sudac Rajko. On naglašava, što je također potpuno suprotno tužbama ove velike koalicije političara za smanjenje ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, kako načela obnašanja dužnosti definirana u zakonu “nisu puka deklaracija ili normativni ures”, te kako su u ovakvim slučajevima “primarno primjenjivi etički i upravno pravni, a na kaznenopravni kriteriji”.

Manjak društvene lojalnosti političara

I zatim iznosi poantu, ne samog konkretnog procesa, već cijelog pravosudno-političkog rata oko sukoba interesa – nije izgledno, “posebice u okolnostima nedovoljnog stupnja stabiliziranosti institucija demokratske pravne države u društvenom životu i manjkave društvene lojalnosti dijela nositelja političkih dužnosti”, da sudovi svoje ustavne zadaće mogu ispuniti promjenom ustaljene interpretacije Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Ta promjena bi, kaže se u presudi, “dovela do snižavanja dosegnute razine ovlasti i autoriteta” Povjerenstva, bez “ vrlo ozbiljnih i pravno nedvojbeno utemeljenih razloga za to”.

Koje je, zapravo, pravo tumačenje Zakona o sprječavanju sukoba interesa, ono koje zastupaju riječki sudac, sudska praksa do 2019. godine, ili ova nova, koja značajno ograničava ovlasti Povjerenstva, a koju guraju Bernardić, Plenković, Karamarko, Bandić i ostali – treba odlučiti Visoki upravni sud. Na taj pravorijek se čeka već skoro godinu dana, dok predmeti protiv spomenutih političara za to vrijeme – stoje.

Mehaničko tumačenje

Iako nije pretjerano važno za opću sliku sukoba vrha establishmentske politike i Povjerenstva, ali valja reći i da je sudac Rajko u spomenutoj presudi – ipak – dao za pravo načelniku općine Baraban i poništio odluku Povjerenstva o tome da je on prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa.

Ali, ne zbog toga što Povjerenstvo o takvim stvarima uopće ne bi smjelo odlučivati, nego zbog toga što je procijenio da činjenica da je Paus u isto vrijeme i načelnik općine koja je udruzi Trka na prstenac dala besplatno na korištenje gradski prostor i predsjednik te iste udruge – nije kršenje načela obnašanja dužnosti. Utrka je, smatra riječki sud, dio tradicije male općine Baraban, a presuda Povjerenstva je pretjerano mehaničko tumačenje zakonskih ovlasti, kakvo također može narušiti autoritet tog tijela.