Što ako Putin prekine isporuku plina Europi? Bruxelles ima plan, ali sve bi moglo spektakularno propasti
U Bruxellesu smatraju da je krajnje vrijeme za ozbiljne pripreme za slučaj da EU ostane bez ruskog plina
Ovog kolovoza europske vlade naći će se u naoko nezgodnoj poziciji: mada vani nesnosno prži, morat će od svojih građana tražiti da racionalnije koriste klima uređaje i tako smanje potrošnju energije. Da se kraće tuširaju. Savjesno gase svjetla kad im ne trebaju. Da rublje suše na zraku, a ne u sušilici.
Takvi pojedinačni koraci mogu dovesti do značajnih ušteda energije, izračunali su u Bruxellesu, pripremajući se za vrlo nepovoljan, a sve izgledniji scenarij – da Rusija u potpunosti prekine opskrbljivati članice EU-a svojim plinom.
Ekonomske posljedice
Ruski Gazprom je već smanjio opskrbu za 12 država, a od prošlog tjedna je plinovod Sjeverni tok 1, koji ruski plin transportira prema Njemačkoj, u redovitom remontu. Ali, Europa strahuje da ga nakon četvrtka, kada remont završava, Rusija ili uopće neće otvoriti ili da će njime poteći manje količine plina.
Briselska administracija smatra da je stoga sada, prije hladnih dana, vrijeme da se zemlje članice pripreme na šokove u opskrbi. Ako to ne učine, izračunali su u Komisiji, potpuni prekid isporuke ruskog plina imao bi ozbiljne ekonomske posljedice, pad europskog BDP-a od 0,6 do 1,5 posto, ovisno o tome koliko će predstojeća zima biti hladna.
Dobrovoljne mjere…
Komisija zato predlaže da od 1. kolovoza ove godine do 31. ožujka 2023. zemlje članice smanje potrošnju plina za 15 posto, u odnosu na prosječnu potrošnju u zadnjih pet godina u istom razdoblju. U ovoj fazi radi se o cilju na koji bi države trebale dobrovoljno pristati i postići ga raznim, uglavnom poticajnim mjerama.
Plan predviđa da na dobrovoljnoj osnovi svi potrošači, od kućanstava, preko javnih institucija do gospodarstva, poduzmu određene mjere i tako pridonesu manjoj potražnji za plinom. Neke mogu biti vrlo jednostavne, kao sušenje robe na zraku. Druge su znatno zahtjevnije, kao što je zamjena energenata u industriji.
…osim kad je nestašica
U slučaju, pak, nestašice plina ili iznimno velike potražnje za tim energentom, u drugom koraku plan predviđa da Komisija, nakon konzultacija s državama članicama, može proglasiti izvanredno stanje što bi za sobom povuklo obvezujuće smanjenje potrošnje plina za sve zemlje članice. I tu će, lako moguće, nastati problemi.
U takvim, izvanrednim okolnostima sve države bile bi prisiljene provoditi mjere za štednju plina. Zaštićeni potrošači – oni kojima bi opskrba uvijek morala ostati zajamčena, čak i u hitnim situacijama – bila bi kućanstva, bolnice i slične ustanove, te ključni sektori gospodarstva.
No, mjere bi morale provoditi i države koje plina u tom trenutku imaju dovoljno za svoje potrebe ili koje uopće nisu ovisne o opskrbi iz Rusije. To je, uostalom, bit europske solidarnosti na kojoj, među ostalim, počiva Europska unija.
U rukama nacionalnih vlada
Energetska politika je, međutim, velikim dijelom u rukama nacionalnih vlada koje se moraju usuglasiti s Komisijinom prijedlogom. Plan mora dobiti zeleno svjetlo nadležnih ministara, a prva rasprava bit će sljedećeg ponedjeljka. I ne treba iznenaditi bude li žustra.
Potencijalno spornih pitanja ima više. Nisu sve zemlje članice EU-a u istoj situaciji – neke su, kako smo napomenuli, osigurale dovoljno zaliha plina za zimu, druge gotovo uopće nisu ovisne o dobavnim pravcima iz Rusije. Stoga je pitanje hoće li pristati na izvanredne mjere koje bi ih sve tretirale na isti način.
Potencijalno sporna pitanja
Europske vlade će pritom na umu imati i svoje birače: kako ljudima sljedeće zime objasniti da moraju štedjeti plin ili da neke industrije privremeno neće moći raditi kako bi potrošnja bila manja, iako dotična država nema problema s opskrbom, već je u poteškoćama neka druga članica EU-a.
Trebaju li, nadalje, baš svi štedjeti jednako, 15 posto, ako su u različitim pozicijama? Hoće li energetska kriza, potaknuta ratom u Ukrajini, utjecati na stabilnost političke pozicije kod kuće? Što za politički opstanak neke vlade znači obavezno smanjenje potrošnje plina – sigurno je jedino da to ne bi bila popularna mjera – pogotovo ako je vani ciča zima?
Test europske solidarnosti
Odluka o novom planu, odnosno propisu bit će donesena glasovanjem kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno. Time se želi izbjeći da neka država blokira cijeli proces ulažući veto, kao što je bio slučaj s Mađarskom kada se razgovaralo o embargu na rusku naftu.
Ali, što s državama, odnosno vladama, koje budu preglasane? Kakvo je jamstvo da će one, nakon što “izgube” u glasanju o novom propisu, pristati na njegovo provođenje? I što ako ne pristanu?
Pitanja je, dakle, više nego dovoljno. Jedino što se zasad s priličnom sigurnošću može predvidjeti jest da će ovo biti još jedan test odlučnosti europskih država da, čak i kada se posljedice rata preliju preko njihovog kućnog praga, ostanu solidarne. Među sobom i s Ukrajinom.