Što izvodi Macron?
Francuski predsjednik posljednjih nekoliko mjeseci povlači neobične poteze
Još otkako je uz Odu radosti zakoračio na pozornicu ispred Louvrea – nakon što je uvjerljivo pobijedio u drugom krugu predsjedničkih izbora – francuski predsjednik Emmanuel Macron ne skriva da ima velike ambicije na europskoj političkoj sceni: vratiti Francuskoj lidersku poziciju u Europskoj uniji. Za mladog francuskog predsjednika tajming ne može biti bolji, ali potezi koje u zadnje vrijeme povlači mogli bi mu ipak pomrsiti planove.
Europska unija trenutno je u krizi političkog vodstva. Zbog internih nesuglasica, smjena na vrhu europske administracije kasni i zasad je neizvjesno kad će se dogoditi. Velika Britanija, jedna od najvećih članica EU-a i njezino treće gospodarstvo po snazi, potpuno je zarobljena višegodišnjom sagom o Brexitu i, uostalom, jednom nogom izvan Unije. Njemačkom, koja je u vrijeme krize eura neprikosnoveno dominirala EU-om i diktirala tempo, vlada koalicija čija je budućnost neizvjesna.
Francuska želi ulogu lidera
Nakon što je primirio situaciju u Francuskoj, koju su mjesecima potresali prosvjedi tzv. žutih prsluka, u trenutnim političkim okolnostima u Europskoj uniji 41-godišnji francuski predsjednik vidi svoju šansu. U izazovnim vremenima – kada je tradicionalno transatlantsko partnerstvo Europe i SAD-a na klimavim nogama zbog Donalda Trumpa u Bijeloj kući, kada EU prvi puta u povijesti gubi jednu članicu, a populističke snage na kontinentu jačaju – Macron se želi nametnuti kao novi lider. Ta je njegova ambicija došla do izražaja osobito ovoga tjedna, njegovim putovanjem u Kinu i kasnijim, poprilično dramatičnim intervjuom za ugledni „Economist”.
Tijekom Macronovog posjeta Kini, Francuska i Kina potpisale su 40 bilateralnih sporazuma u različitim sektorima, od poljoprivrede do financija, čija se vrijednost procjenjuje na 15 milijardi eura. No, ono što je upadalo u oko prilikom posjeta Pekingu jest činjenica da je u Macronovoj delegaciji, što baš i nije sasvim uobičajeno, bio i budući europski povjerenik za trgovinu Phil Hogan te izaslanica njemačke kancelarke Angele Merkel. Poruka je bila jasna: francuski predsjednik u Peking nije putovao samo radi interesa vlastite države i njezinog gospodarstva, nego i interesa EU-a i njezinih članica. U odnosu s Kinom, dakle, Francuska želi preuzeti ulogu europskog lidera.
Macron želi preuzeti ulogu lidera
Dan nakon što se vratio iz Kine, britanski „Economist” objavio je opsežan intervju s francuskim predsjednikom koji je uzburkao duhove u Europi. Govorio je o „moždanoj smrti NATO-a”, kritizirao američkog predsjednika, dramatično upozorio da je Europa na rubu provalije i mora se hitno probuditi kako ne bi postala geopolitički nebitna… Njegove riječi odmah su izazvale žestoke protureakcije, prvenstveno njemačke kancelarke Merkel. Ocijenivši njegove izjave „drastičnim”, Merkel je poručila francuskom predsjedniku da je takav napad – prvenstveno na NATO – nepotreban.
Partnerstvo Njemačke i Francuske godinama je glavni motor EU-a, mada neslaganja između Berlina i Pariza nisu rijetkost. U aktualnim odnosima dviju država treba pritom uzeti u obzir i trenutne političke okolnosti u Njemačkoj. Socijaldemokrati, junior partner u koaliciji koja vlada Njemačkom, upravo su u procesu biranja novog vodstva koje će biti ključno za odluku hoće li njihovo političko savezništvo s Angelom Merkel opstati. I sama Merkel, čiju poziciju slabe trzavice među koalicijskim partnerima, na zalasku je političke karijere (još je lani najavila da joj je ovo zadnji kancelarski mandat).
Odlazak njemačke kancelarke, koja već 14 godina usmjerava briselske politike, otvara pitanje tko će je naslijediti: ne na mjestu šefa njemačke vlade, jer o tome će na sljedećim izborima odlučivati birači, nego u ulozi lidera na europskoj političkoj sceni. Macron očito smatra da je vrijeme da tu ulogu preuzme Francuska – i on osobno.
Francuska sama protiv svih
Međutim, niz poteza koje je energični francuski predsjednik u zadnje vrijeme povukao, moglo bi ugroziti njegove planove. U relativno kratkom vremenu, od nekoliko mjeseci, uspio je na sebe navući bijes Europskog parlamenta, ali i nezadovoljstvo svojih kolega za stolom Europskog vijeća. Na to su bitno utjecala dva događaja.
Sredinom listopada Francuska je de facto blokirala europsku odluku o početku pregovora o članstvu sa Sjevernom Makedonijom. U svom protivljenju francuski je predsjednik bio sasvim usamljen i izazvao je salvu kritika na račun svog stava prema proširenju EU-a, europske politike koja se svojedobno smatrala jednom od (rijetko) uspješnih. Svoju je odluku Macron pravdao potrebom za reformom EU-a općenito i procesa proširenja posebno, što nije spriječilo predsjednika Komisije na odlasku Jean-Claude Junckera da odgodu odluke o početku pregovora nediplomatski nazove „povijesnom greškom”.
EU parlament mu nije oprostio
Drugi događaj zapravo je zbivanje u niz nastavaka, za koje još uvijek nije sasvim jasno kako će završiti. Početkom srpnja Macron je odigrao ključnu ulogu u izboru Ursule von der Leyen za novu predsjednicu Europske komisije. Njegovo neskriveno protivljenje sustavu tzv. Spitzenkandidata definitivno je pokopalo taj koncept, osmišljen radi smanjenja demokratskog deficita EU-a. Zbog Macrona, Manfred Weber – iako vodeći (Spitzen) kandidat Europske pučke stranke, relativne pobjednice europskih izbora – nije postao šef Komisije.
Ursula von der Leyen izabrana je u pregovorima iza zatvorenih vrata, a volja birača sasvim je ignorirana. Mada je riječ o bliskoj saveznici njemačke kancelarke i ženi iz redova EPP-a, pučani i Europski parlament Macronu nisu zaboravili niti oprostili. Odgovor je stigao uskoro: EU parlament odbio je Macronovu prvu kandidatkinju za europsku povjerenicu Sylvie Goulard, ženu koju je francuski predsjednik sam izabrao. Bio je to bolan udarac za francuskog predsjednika i njegove ambicije na europskoj sceni; dokaz da je uspio ozbiljno naljutiti jedinu instituciju EU-a koju građani izravno biraju.
Mega-resor za mega-ambicije
Sljedećeg tjedna Europski parlament odlučivat će o novom Macronovom kandidatu, Thierryju Bretonu. Šefa tehnološke grupacije Atos francuski je predsjednik nominirao za povjerenika koji bi u Komisiji trebao pokrivati vrlo široki resor, od industrijske politike i digitalnog tržišta do obrambene industrije i svemira. Mega-resor koji odgovara Macronovim mega-ambicijama. A te ambicije sežu i dalje od samo formalne uloge europskog prvaka: francuski predsjednik želi drastično olabaviti europska antimonopolistička pravila kako bi se omogućilo stvaranje „europskih prvaka” u tržišnom natjecanju, kompanija koje se mogu nositi s globalnom konkurencijom, prvenstveno iz SAD-a i Kine.
Početkom godine povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager zabranila je spajanje najvećih europskih proizvođača vlakova, njemačkog Siemensa i francuskog Alstroma, zbog mogućeg stvaranja monopola. Ta je odluka izazvala nezadovoljstvo i Berlina i Pariza. „To je politička i ekonomska greška”, tvrdili su bliski suradnici francuskog predsjednika. Bude li Thierry Breton potvrđen za povjerenika, što u ovom trenutku još uvijek nije skroz izvjesno, Macron će imati direktan ulaz za mijenjanje po njemu krutih i zastarjelih briselskih pravila. Bila bi to konačno jedna opipljiva i konkretna pobjeda ambicioznog francuskog predsjednika na europskoj sceni.