Što nam uspjeh malih stranaka govori o stanju u Europi? I mogu li Most i Živi zid stvarno uspjeti, bez da postanu žrtve?
Raste potpora pokretima koji se bore protiv političkih elita
Uz uvjerljivu pobjedu Andreja Plenkovića i HDZ-a, težak poraz Zorana Milanovića i SDP-a te radikalno desnih stranaka, ali i izrazito malu izlaznost birača, jučer održane parlamentarne izbore obilježio je još jedan fenomen: sjajan rezultat Mosta i Živog zida. Njihov uspjeh pokazao je da Hrvatska slijedi trendove koji sve više prevladavaju u Europi: raste potpora pokretima koji se bore protiv političkih elita, koje bujaju na valu općeg nezadovoljstva klasičnim političkim strankama zatrovanim korumpiranošću i nesposobnošću.
Razočarani hrvatski i europski birači, umorni od ekonomske krize, mjerama štednje, stagnacijom ili padom standarda, korupcijiskim aferama, lažnim obećanjima, prijevarama, okreću se sve više pokretima koji u prvi plan stavljaju borbu protiv političke nomenklature u svojim državama. Izborni rezultati pokazuju da dio građana više ne vjeruje da su HDZ i SDP, ali i HSLS, HSS, HNS, dakle, tradicionalne političke mašinerije koje se izmjenjuju na vlasti već 26 godina, sposobne pronaći izlazak iz krize i stagnacije. Upravo suprotno: nemaju novih ideja i vizija, pa ne mogu pronaći odgovore na sve kompliciranije društvene i ekonomske izazove.
Most i Živi zid nisu radikalni kao europska alternativa
No, za razliku od Europe u kojoj su alternativni pokreti politički vrlo precizno definirani, Most i Živi zid nisu ideološki strogo određeni. U Europi su te stranke podijeljene na radikalno lijeve pokrete kao što su Szirya u Grčkoj ili Podemos u Španjolskoj te na desne nacionalističke ekstremiste kao što su Nacionalna fronta, FN, u Francuskoj, Alternativa za Njemačku, AfD, Pokret pet zvjezdica u Italiji, UKIP u Velikoj Britaniji, antimuslimanska i euroskeptična Stranka slobode u Nizozemskoj…
Most i Živi zid, kao i lijevi i desni europski populistički pokreti, svoje uspjehe grade na najavama da će razoriti okamenjene, korumpirane i nesposobne političke strukture. No, za razliku od Živog zida i Mosta, koji su politički i ideološki umjerene stranke, europska politička alternativa je vrlo radikalna: žestoko se protivi mjerama štednje koje su osiromašile milijune ljudi po Europi, integrativnim procesima unutar EU, a većina tih stranaka traži izlazak svojih država iz EU. Desni populisti pak jačaju zahvaljujući kritici vladajućih partija zbog njihova, kako kažu, blagog i neodlučnog odnosa spram izbjegličke krize te neučinkovite borbe protiv terorizma.
Uništavanje partijskog monopola
S obzirom da u nas još nema izravne opasnosti od terorizma te vala izbjeglica koje bi ugrozile sigurnost države, problemi na kojima populističke stranke desne provenijencije bildaju svoj uspjeh, nisu prisutni u programima Mosta i Živog zida. Ekstremno desne stranake pak, koje su nešto od toga uvrstile u svoje programe, pometene su na ovim izborima s političke scene.
Većina građana koja je glasala za Most ili Živi zid učinila je to jer podupire njihovu namjeru da dokinu 26-godišnju dominaciju HDZ-a i SDP-a te unište njihov partijski monopol. Zahvaljujući uspjehu koji su postigli, Most i Živi zid, poput Podemosa u Španjolskoj, diktirat će pravila postizbornih igara: bez Mosta se, naime, neće moći sastaviti vlada.
Naklonost dijela devastiranog srednjeg sloja
Za razliku od sličnih europskih alternativnih pokreta, Most i Živi zid ne zalažu se eksplicitno za pravedniju raspodjelu nacionalnog bogatstva, ne ističu borbu protiv sve dubljeg jaza između dobitnika i gubitnika tranzicije, ne pozivaju na rat protiv nejednakosti i neravnopravnosti, riječju ne zalažu se dovoljno glasno za pravednije društvo, jer to u Hrvatskoj izaziva odiozu: podsjeća, naime, na kompromitirane parole iz komunizma.
Zahvaljujući pozivima na istrebljenje korupcije u političkim i pravosudnim strukturama, Most i Živi zid stekli su naklonost dijela devastiranog srednjeg sloja kojega je uništila ekonomska kriza, ali i značajnog broja mladih ljudi koje su društvene nepravde i nejednakost, opće siromašenje i globalizacija, bacile na društvene margine. A upravo je na tim temama SDP postao najveći gubitnik.
Zajednička osuda EU
Nije na odmet podsjetiti se da su predstavnici Živog zida predvođeni predsjednikom stranke Ivanom Viliborom Sinčićem, razgovarali u svibnju 2015. u talijanskom parlamentu sa zastupnicima Pokret pet zvijedica stand up komičara Peppe Grilla. I brzo su našli zajednički jezik posebice u osudi EU kao organizacije koja je zasnovana na spekulativnom monetarnom sustavu. Zbog toga su se u zajedničkom priopćenju založili za povratak monetarnog suvereniteta svojih država.
Što, zapravo, ne čudi: svi alternativni europski pokreti uglavnom su suglasni, bez obzira na ideološke i političke predznake, da je globalizacija donijela dobro samo velikim multinacionlnim kompanijama i ekonomijama snažnih država, a da su svi ostali postali gubitnici.
Moraju što prije svoje proteste pretočiti u programe
S obzirom da nemaju nikakve obveze spram financijskih i bankarskih struktura, te protestne stranke žestoko osuđuju financijske oligarhij koje bezobzirno vladaju svijetom, imajući na umu samo profit i zaradu, a ne mareći za pravedniju društvenu raspodjelu i zaštitu obespravljenih društvenih slojeva.
S obzirom da će se svi ti negativni društvni trendovi nastaviti, nezadovoljstvo vladajućim političkim establishmentom samo će još više jačati, što će ubrzati fragmentaciju političke scene u Hrvatskoj i Europi. Strankama poput Mosta i Živog zida sada, međutim, prijeti da postanu žrtve vlastitih uspjeha: postati će, naime, dio političke nomenklature. Stoga moraju što prije, ako ne žele nestatiti sa scene poput Oraha ili Hrasta, svoje proteste i protivljenja pretočiti u programe koji će omogućiti efikasno i brzo rješavanje problema s kojima je sučeno hrvatsko društvo.