Bilo je samo pitanje kad će stvar opet snažno izbiti na površinu. U hektičnim vremenima ciklusa vijesti koje se, sa svojim krupnim izrazima i uskličnicima, neprestano slijevaju iz svih mogućih kanala, nužno je svako malo publiku podsjećati na osnovne postavke – pogotovo kad računaš na manipulaciju grupnim emocijama kao na gorivo za izbore.
Ukratko, evo njih opet. Jedva su prošla tri mjeseca od posljednje “teške” drame u hrvatsko-srpskim odnosima, afere Balkanski špijun, kad je Srbija protjerala hrvatskog diplomata (jer je razgovarao s političarima i novinarima), a Hrvatska vratila istom mjerom. Naslovi su vrištali: “Diplomatski rat Hrvatske i Srbije”, “Hrvatska odgovorila na neprijateljski čin Srbije”, ali sve se, dakako, brzo sleglo pod naslagama uobičajene dnevne politike i redovnih odnosa dviju susjednih zemalja nesretne povijesti.
Litra, voda i ražnjići
No, već tad nije bilo teško predvidjeti da nastavak slijedi vrlo brzo. Ova posljednja besmislena srpsko-hrvatska čarka dogodila se, naime, manje od mjesec dana prije općih izbora u Srbiji. Valjalo je stoga birače podsjetiti tko im, zapravo, radi o glavi, kako se njihovu otadžbinu špijunira i kako je tu mudra vlast Aleksandra Vučića koja će ih štititi od opakih diplomata koji uz litru, vodu i ražnjiće pričaju o politici.
A nakon srpsko-hrvatskog predizbornog rata, bio je red da ove godine, u Hrvatskoj superizborne, dobijemo i hrvatsko-srpski predizborni rat. I evo ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana u Dnevniku televizije s nacionalnom koncesijom kako udara po Vučiću kao “ruskom trabantu” i prijeti mu zbog sjedenja na dvije stolice oko ukrajinskog rata, spominjući pristup EU-u (i financije povezane s tim procesom).
A što s Mađarskom?
Gledano strogo načelno, Grlić Radman je u pravu. Ovce i novce bi u ovom slučaju trebalo biti teško imati. Očekivati blagonaklonost EU-a u situaciji kad se ne ograđuješ od ruske agresije je previše. A EU nije (samo) tamo neki ured u Bruxellesu, EU su prije svega zemlje članice, dakle, i Hrvatska.
Praksa je, dakako, drugačija. Vučić zasad itekako uspješno sjedi na dvije stolice. I ne samo to – u samom EU-u postoji država koja to radi još uspješnije od njega. Držati zbog Rusije moralne lekcije Srbiji kad u Uniji imaš Mađarsku samo je po sebi licemjerno, čak i kad se ne bi radilo o Grliću Radmanu. Čovjeku koji je ne tako davno čitao ruskom ministru vanjskih poslova poeziju na ruskom jeziku. I koji je krajnje snishodljiv prema Mađarskoj (opet njegov citat: “Brat uz brata, Mađar uz Hrvata”), unatoč svim ozbiljnim problemima između dvije zemlje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Fićo i nacisti
No, sve je to nebitno. Bitno je da su iz Srbije shvatili trenutak. Isto onako kako je mjesec dana pred izbore u aferi Balkanski špijun ustala hrvatska diplomacija, sad su reagirali i ključni političari u Beogradu. Vučić se na Instagramu zaklinjao da može biti i Trabant i Fićo i Wartburg, ali nikad neće biti ničiji “potrčko i sluga”, velikodušno kazavši da se neće vraćati dalje u prošlost.
Za to ima Ivicu Dačića, srpskog ministra vanjskih poslova i bivšeg suradnika Slobodana Miloševića, čovjeka pod čijim je vodstvom Srbija započela i izgubila sve ratove devedesetih. Dačić se vratio dalje u povijest i spomenuo kako je “Hrvatska bila najvjerniji trabant Austro-Ugarske i nacističke Njemačke” te da su Hrvati bili “kao trabanti, veći nacisti od nacista”. Svoj doprinos dala je i premijerka Ana Brnabić koja je napomenula da Grlić Radman ne prijeti svom snagom, već da Hrvati, kao i dosad u povijesti, “uvijek stanu iza nekog drugog i prijete, kao što to kukavice obično rade”.
Skretanje udesno
Ako se nekome čini da je ovakva paprena retorika daleko prejako granatiranje u odnosu na Grlić Radmanovo prozivanje Vučića, taj bi trebao pogledati malo širu sliku. Sve nervozniji HDZ skreće udesno vrebajući birače Domovinskog pokreta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izjava ministra vanjskih i europskih poslova koja s diplomatskim izričajem ima toliko veze kao da ju je – u prepucavanju s nekim – izgovorio Zoran Milanović, uklapa se u taj novi politički profil, u obrise Andreja Plenkovića koji u 2024. godini sve više počinju sličiti na one – Tomislava Karamarka. A da bi priča bila uvjerljivija, da bi se birače uvjerilo da omiljeni vanjski neprijatelj nikad ne spava, nužan je zaglušujući verbalni topnički protuudar s istoka.
HDZ i SNS u istom dresu
Kao i obično – i kao što je to bio slučaj u besmislenoj predizbornoj srpsko-hrvatskoj čarci u studenom – kolege s druge strane Dunava nisu iznevjerile očekivanja. Izraz kolege pritom nije stilska figura, nego čvrsta činjenica – i HDZ i Vučićev SNS su članice zajedničke europske obitelji, Europske pučke stranke, što znači da na europskim izborima nastupaju u – istim dresovima.
S obzirom na to da je prepucavanje preko Bajakova već krenulo, i da su u Hrvatskoj uskoro parlamentarni izbori, valja se dobro pripremiti za nove naplavine klasičnog hrvatsko-srpskog i srpsko-hrvatskog političkog trasha krajem travnja, kad se bude obilježavala obljetnica proboja logoraša u Jasenovcu. I sa zebnjom zamišljati kako će izgledati cirkus oko obljetnice Oluje budu li se izbori održavali u rujnu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što se doista krije iza zaglušujućeg verbalnog topničkog protuudara s istoka. Priča je zapravo već poznata
Pred svake izbore, s bilo koje strane Dunava, krene prikladno prepucavanje
Držati zbog Rusije moralne lekcije Srbiji kad u Uniji imaš Mađarsku samo je po sebi licemjerno, čak i kad se ne bi radilo o Grliću Radmanu. Čovjeku koji je ne tako davno čitao ruskom ministru vanjskih poslova poeziju na ruskom jeziku
Bilo je samo pitanje kad će stvar opet snažno izbiti na površinu. U hektičnim vremenima ciklusa vijesti koje se, sa svojim krupnim izrazima i uskličnicima, neprestano slijevaju iz svih mogućih kanala, nužno je svako malo publiku podsjećati na osnovne postavke – pogotovo kad računaš na manipulaciju grupnim emocijama kao na gorivo za izbore.
Ukratko, evo njih opet. Jedva su prošla tri mjeseca od posljednje “teške” drame u hrvatsko-srpskim odnosima, afere Balkanski špijun, kad je Srbija protjerala hrvatskog diplomata (jer je razgovarao s političarima i novinarima), a Hrvatska vratila istom mjerom. Naslovi su vrištali: “Diplomatski rat Hrvatske i Srbije”, “Hrvatska odgovorila na neprijateljski čin Srbije”, ali sve se, dakako, brzo sleglo pod naslagama uobičajene dnevne politike i redovnih odnosa dviju susjednih zemalja nesretne povijesti.
Litra, voda i ražnjići
No, već tad nije bilo teško predvidjeti da nastavak slijedi vrlo brzo. Ova posljednja besmislena srpsko-hrvatska čarka dogodila se, naime, manje od mjesec dana prije općih izbora u Srbiji. Valjalo je stoga birače podsjetiti tko im, zapravo, radi o glavi, kako se njihovu otadžbinu špijunira i kako je tu mudra vlast Aleksandra Vučića koja će ih štititi od opakih diplomata koji uz litru, vodu i ražnjiće pričaju o politici.
A nakon srpsko-hrvatskog predizbornog rata, bio je red da ove godine, u Hrvatskoj superizborne, dobijemo i hrvatsko-srpski predizborni rat. I evo ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića Radmana u Dnevniku televizije s nacionalnom koncesijom kako udara po Vučiću kao “ruskom trabantu” i prijeti mu zbog sjedenja na dvije stolice oko ukrajinskog rata, spominjući pristup EU-u (i financije povezane s tim procesom).
A što s Mađarskom?
Gledano strogo načelno, Grlić Radman je u pravu. Ovce i novce bi u ovom slučaju trebalo biti teško imati. Očekivati blagonaklonost EU-a u situaciji kad se ne ograđuješ od ruske agresije je previše. A EU nije (samo) tamo neki ured u Bruxellesu, EU su prije svega zemlje članice, dakle, i Hrvatska.
Praksa je, dakako, drugačija. Vučić zasad itekako uspješno sjedi na dvije stolice. I ne samo to – u samom EU-u postoji država koja to radi još uspješnije od njega. Držati zbog Rusije moralne lekcije Srbiji kad u Uniji imaš Mađarsku samo je po sebi licemjerno, čak i kad se ne bi radilo o Grliću Radmanu. Čovjeku koji je ne tako davno čitao ruskom ministru vanjskih poslova poeziju na ruskom jeziku. I koji je krajnje snishodljiv prema Mađarskoj (opet njegov citat: “Brat uz brata, Mađar uz Hrvata”), unatoč svim ozbiljnim problemima između dvije zemlje.
Fićo i nacisti
No, sve je to nebitno. Bitno je da su iz Srbije shvatili trenutak. Isto onako kako je mjesec dana pred izbore u aferi Balkanski špijun ustala hrvatska diplomacija, sad su reagirali i ključni političari u Beogradu. Vučić se na Instagramu zaklinjao da može biti i Trabant i Fićo i Wartburg, ali nikad neće biti ničiji “potrčko i sluga”, velikodušno kazavši da se neće vraćati dalje u prošlost.
Za to ima Ivicu Dačića, srpskog ministra vanjskih poslova i bivšeg suradnika Slobodana Miloševića, čovjeka pod čijim je vodstvom Srbija započela i izgubila sve ratove devedesetih. Dačić se vratio dalje u povijest i spomenuo kako je “Hrvatska bila najvjerniji trabant Austro-Ugarske i nacističke Njemačke” te da su Hrvati bili “kao trabanti, veći nacisti od nacista”. Svoj doprinos dala je i premijerka Ana Brnabić koja je napomenula da Grlić Radman ne prijeti svom snagom, već da Hrvati, kao i dosad u povijesti, “uvijek stanu iza nekog drugog i prijete, kao što to kukavice obično rade”.
Skretanje udesno
Ako se nekome čini da je ovakva paprena retorika daleko prejako granatiranje u odnosu na Grlić Radmanovo prozivanje Vučića, taj bi trebao pogledati malo širu sliku. Sve nervozniji HDZ skreće udesno vrebajući birače Domovinskog pokreta.
Izjava ministra vanjskih i europskih poslova koja s diplomatskim izričajem ima toliko veze kao da ju je – u prepucavanju s nekim – izgovorio Zoran Milanović, uklapa se u taj novi politički profil, u obrise Andreja Plenkovića koji u 2024. godini sve više počinju sličiti na one – Tomislava Karamarka. A da bi priča bila uvjerljivija, da bi se birače uvjerilo da omiljeni vanjski neprijatelj nikad ne spava, nužan je zaglušujući verbalni topnički protuudar s istoka.
HDZ i SNS u istom dresu
Kao i obično – i kao što je to bio slučaj u besmislenoj predizbornoj srpsko-hrvatskoj čarci u studenom – kolege s druge strane Dunava nisu iznevjerile očekivanja. Izraz kolege pritom nije stilska figura, nego čvrsta činjenica – i HDZ i Vučićev SNS su članice zajedničke europske obitelji, Europske pučke stranke, što znači da na europskim izborima nastupaju u – istim dresovima.
S obzirom na to da je prepucavanje preko Bajakova već krenulo, i da su u Hrvatskoj uskoro parlamentarni izbori, valja se dobro pripremiti za nove naplavine klasičnog hrvatsko-srpskog i srpsko-hrvatskog političkog trasha krajem travnja, kad se bude obilježavala obljetnica proboja logoraša u Jasenovcu. I sa zebnjom zamišljati kako će izgledati cirkus oko obljetnice Oluje budu li se izbori održavali u rujnu.