Sve je više zaposlenih, ali broj ljudi na burzi teško pada ispod 100 tisuća. Što se krije iza još jednog hrvatskog apsurda?
Poslodavci se radije okreću stranoj mlađoj radnoj snazi, a dugotrajno nezaposlenima ostaje rad na crno
Hrvatska je 2023. godinu privela kraju s oko 85 tisuća zaposlenih više nego što ih je imala prije dvije godine, ali to je broj nezaposlenih u odnosu na kraj 2021. godine smanjilo za tek oko 12 tisuća.
Bez obzira koliko poslova bilo ponuđeno na burzi rada, broj nezaposlenih teško je značajnije spustiti ispod sto tisuća, a pitanje je i koliko je na smanjenje broja nezaposlenih za 12 tisuća utjecalo njihovo zapošljavanje, a koliko odlazak u mirovinu nakon što su za to stekli uvjete.
Gotovo polovica nezaposlenih starija od 50 godina
Razlozi za to su brojni, a o njima najbolje govori struktura nezaposlenih osoba. Na burzi je, po posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, 46,3 posto nezaposlenih starije od 50 godina, što i nisu najprivlačnije godine poslodavcima koji traže radnike. Posljednjih je godina najveća ponuda poslova u turizmu i graditeljstvu, i koliko god nitko ne želi priznati diskriminaciju po dobi, svi oni uglavnom žele mlađe radnike.
Uz to, 18,7 posto građana na burzi rada nezaposleno je tri ili više godina. Dakle, gotovo svaki peti nezaposleni službeno posao nije imao više od tri godine. To ne znači da ti ljudi nisu radili, moguće povremene ili stalne poslove na crno, jer i sama Vlada u svojim brojnim dokumentima o tržištu rada procjenjuje da čak četvrtina nezaposlenih radi u sivoj zoni. No, činjenica je da je osoba koja je tri godine bez posla teže zapošljiva.
Svaki treći ima jednostavno zanimanje, poput čistača
Najviše njih, oko 40 tisuća, što je više od trećine svih nezaposlenih, kvalificirano je tek za jednostavna zanimanja, poput čistača, radnika u poljoprivredi ili graditeljstvu. Među njima je pak najviše, čak polovica, onih koji kao svoje zanimanje navode čistač ili čistačica. Traženo je to zanimanje, posebice je tako bilo tijekom proteklog ljeta na Jadranu. Ali nije baš za očekivati da će netko ostaviti obitelj, primjerice u Slavoniji, i preseliti na Jadran ako nema jasnu financijsku računicu i ako mu za to preseljenje neće biti dobro plaćeno. Posebice ako u svome mjestu može zaraditi nešto i na crno.
Na burzi je i oko 18 tisuća ljudi za koje se navodi da imaju zanimanje u trgovini ili uslužnoj djelatnosti, ali ako se traže mlađi ljudi ili se ti ispodprosječno plaćeni poslovi nude stotinama tisuća kilometara od mjesta stanovanja, teško će ih itko prihvatiti.
Neki se na burzu prijavljuju (i) zbog drugih prava
Oko 14 tisuća nezaposlenih ima administrativnu struku, a na burzi je još toliko i tehnologa i tehničara. Bez industrije malo će tih tehnologa i tehničara pronaći posao.
Među nezaposlenima je određeni broj onih koji se zbog nekih drugih prava prijavljuju na burzu i doista ne traže posao, jer za život zarađuju na neki drugi način.
Po pitanju broja nezaposlenih u Hrvatskoj postoje doista velike regionalne razlike pa na jednoj strani slavonske županije i Sisačko-moslavačka županija imaju stopu registrirane nezaposlenosti i dvostruku ili 50 posto veću od nacionalne.
Industrija donosi manje stope nezaposlenosti
Na drugoj su strani sa stopom nezaposlenosti županije s dvostruko ili 50 posto manjom stopom od nacionalne, poput Istarske ili Varaždinske. Županije su to u kojima je najveći broj zaposlenih još uvijek u prerađivačkoj industriji, koliko god u Istri turizam bio razvijen.
Najveći apsolutni broj nezaposlenih, čak 18 posto svih nezaposlenih u Hrvatskoj, živi u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U toj županiji stopa nezaposlenosti je, po posljednjim brojkama, bila 45 posto veća od nacionalne stope. Već godinama Splitsko-dalmatinska županija vodi po udjelu u ukupnom broju nezaposlenih, iako u ljetnim mjesecima ima veliku ponudu poslova u turizmu. To samo može značiti da je riječ o ljudima koje baš i nije lako angažirati u turizmu ili to ni sami ne žele, jer primjerice imaju zaradu od iznajmljivanja apartmana.
Turizam neće značajnije smanjiti broj ljudi na burzi
Primjer te jadranske županije možda najbolje pokazuje zašto turizam ne može aktivirati najveći dio nezaposlenih u Hrvatskoj i zašto će jedan dio tih ljudi s burze trajno otići tek kad stekne uvjete za mirovinu. Problem je to na koji godinama ukazuju stručnjaci, ali silni programi samozapošljavanja i prekvalifikacije nisu bili dovoljni da država pokrene snažnije zapošljavanje tih građana. Nisu se pretjerano trudili ni poslodavci, oni su radije posegnuli za strancima.
Ljudi koji godinama nisu bili zaposleni i nisu uplaćivali mirovinski staž mogli bi biti problem države i u mirovini, koja im neće biti dostatna za život.