Što se to dogodilo Njemačkoj: desetljećima su svima bili uzor, a sada su u ekonomskom glibu. 'Uljuljkali smo se i sve krivo radili'
Njemačka je nakon ruske invazije na Ukrajinu ostala bez jeftinog plina
Njemačka, koja je slovila kao gospodarski ideal praktički cijelom svijetu, danas je daleko od te laskave titule. Desetljećima je nizala jedan gospodarski uspjeh za drugim, dominirajući globalnim tržištima, od automobila do industrijskih strojeva. Toliko je svojih proizvoda prodavala ostatku svijeta da joj se polovica kompletne ekonomije zasnivala na izvozu. Dok su se druge europske zemlje utapale u dugovima, njemačka državna blagajna je zbog obilja poslova konstantno rasla pa su se i knjige pisale o tome što bi druge zemlje trebale naučiti od Njemačke.
No, kako piše AP-ov David McHugh, tom vremenu dolazi kraj, budući da je Njemačka ove godine najgora među najrazvijenijim gospodarstvima svijeta, dok Međunarodni monetarni fond i Europska unija očekuju da će utonuti u recesiju. Ruska invazija na Ukrajinu dovela je do gubitka jeftinog prirodnog plina iz Rusije, što je stvorilo šok bez presedana za njemačku energetski intenzivnu industriju, koja je dugo bila proizvodna sila Europe.
Vanjski čimbenici teško oštećuju gospodarstvo
Iznenadni posrtaj najvećeg europskog gospodarstva pokrenuo je val kritika, zamjerki i rasprava o tome kako dalje. “Njemačkoj prijeti ‘deindustrijalizacija’ jer bi visoki troškovi energije i nedjelovanje vlade na drugim problematičnim područjima mogli dovesti do selidbe novih tvornica i visoko plaćenih radnih mjesta negdje drugdje”, kaže Christian Kullmann, izvršni direktor velike njemačke kemijske tvrtke Evonik Industries AG.
Kullmann iz svog ureda na 21. katu nebodera u Essenu pokazuje na simbole ranijih uspjeha u povijesnoj industrijskoj regiji Ruhr – dimnjake iz tvornica metala, goleme hrpe otpada iz sada zatvorenih rudnika ugljena, golemu rafineriju BP-a i Evonikovo prostrano kemijsko postrojenje. Danas je nekadašnji rudarski kraj, gdje je prašina ugljena nekada crnila obješeno rublje, simbol energetske tranzicije, prošaran vjetroturbinama i zelenim površinama.
Gubitak jeftinog ruskog prirodnog plina potrebnog za napajanje tvornica “bolno je oštetio poslovni model njemačkog gospodarstva. U situaciji smo u kojoj na nas snažno utječu, ali nas i oštećuju, vanjski čimbenici”, rekao je Kullmann.
Industrija ne bi trebala plaćati cijenu političkih odluka
Nakon što je Rusija prekinula većinu isporuke plina Europskoj uniji, potaknuvši tako energetsku krizu u bloku koji je 40 posto goriva dobivao od Moskve, njemačka vlada zatražila je od Evonika da svoju elektranu na ugljen, izgrađenu 1960-ih, ostavi operativnu nekoliko mjeseci duže nego što je bilo planirano. Tvrtka je kanila prebaciti se na dva generatora na plin koji kasnije mogu raditi na vodik u sklopu planova da postanu ugljično neutralni do 2030. godine
Jedno rješenje o kojem se žestoko raspravlja je ograničenje cijena električne energije za industriju, što bi financirala vlada, kako bi gospodarstvo lakše preživjelo prelazak na obnovljivu energiju. Prijedlog vicekancelara Roberta Habecka iz Stranke zelenih naišao je na otpor kancelara Olafa Scholza, socijaldemokrata kao i liberalnih koalicijskih partnera Slobodnih demokrata. Ekolozi kažu da bi to samo produžilo ovisnost o fosilnim gorivima.
Kullmann je za. “Pogrešne političke odluke su prvenstveno stvorile i utjecale na ove visoke troškove energije. Njemački radnici i njemačka industrija ne bi trebali plaćati taj veliki račun”, kaže. Cijena plina je otprilike dvostruko veća nego što je bila 2021., što šteti tvrtkama kojima je potreban za održavanje stakla ili metala užarenim i rastaljenim 24 sata dnevno za potrebe izrade staklenih, papirnih i metalnih premaza koji se koriste u zgradama i automobilima.
Njemačka je odgađala bitne odluke i projekte
Drugi udarac došao je u trenutku kada je Kina, ključni trgovinski partner, i sama upala u ekonomske poteškoće nakon nekoliko desetljeća snažnog gospodarskog rasta. Ti vanjski šokovi razotkrili su pukotine u samim temeljima Njemačke koje su bile zanemarene tijekom godina uspjeha, uključujući zaostajanje u digitalizaciji javne uprave i poslovanja, kao i preduge birokratske postupke za dobivanje prijeko potrebnih dozvola za projekte u polju obnovljive energije.
Još jedna nevolja: novac koji je vlada imala pri ruci došao je zapravo dijelom zbog odgođenih ulaganja u ceste, željezničku mrežu i brzi internet u ruralnim područjima. Odluka iz 2011. godine da se zatvore preostale njemačke nuklearne elektrane sada se propitkuje zbog zabrinutosti oko visokih cijena i mogućih nestašica električne energije. Kompanije se također suočavaju s velikim nedostatkom kvalificirane radne snage, a broj otvorenih radnih mjesta dostigao je rekord od nešto manje od dva milijuna.
Vlada je prekasno priznala da je bila pogreška osloniti se na Rusiju da će ona pouzdano opskrbljivati plin kroz plinovode Sjeverni tok ispod Baltičkog mora, izgrađene za vrijeme bivše kancelarke Angele Merkel i koji su zatvoreni i oštećeni u sabotaži nakon početka rata u Ukrajini. Povrh svega, projekti čiste energije usporeni su zbog opsežne birokracije i otpora ljudi koji, kada budu suočeni s činjenicom da će im se neki takav projekt realizirati u mjestu gdje žive, budu naglo protiv. Tako se primjerice u Bavarskoj godišnje izgradi manje od deset vjetroelektrana, zbog propisa o minimalnoj udaljenosti od domova.
Biden nudi goleme poticaje i izaziva zavist
Projekt izgradnje podzemnog električnog voda, vrijednog deset milijardi eura, koji bi trebao s vjetrovitijeg sjevera dovoditi električnu energiju na industrijski jug, već je nekoliko puta odgađan zbog političkog otpora i doveo je do izgradnje prilično ružnih nadzemnih dalekovoda. Oni će se u nekom trenutku ipak zakopati, ali zbog svega je planirani završetak radova 2022. pomaknut na 2028. godinu.
Goleme subvencije za čistu energiju koje administracija američkog predsjednika Joe Bidena nudi tvrtkama koje ulažu u SAD-u izazvale su zavist i zabrinutost da je Njemačka zaostala. “Svjedoci smo svjetskog natjecanja nacionalnih vlada za najatraktivnije tehnologije budućnosti, pri čemu atraktivno znači profitabilno i što jača ekonomski rast”, tumači Kullmann.
Potom navodi Evonikovu odluku da za 220 milijuna dolara izgradi proizvodni pogon lipida, ključnih sastojaka u cjepivima protiv covida-19 – u Lafayetteu, u američkoj saveznoj državi Indiani. “Brza odobrenja i do 150 milijuna dolara američkih subvencija prevagnuli su da odemo tamo nakon što su njemački dužnosnici pokazali malo interesa. Volio bih vidjeti malo više tog pragmatizma i u Bruxellesu i Berlinu”, dodao je Kullmann.
Industrija traži alternative u vodiku i vjetru
U međuvremenu, tvrtke koje troše puno energije traže načina kako se nositi s cjenovnim šokom. Tako je Drewsen Spezialpapiere, tvrtka koja proizvodi papir za putovnice i biljege, kao i papirnate slamke, kupila tri vjetroelektrane u blizini svoje tvornice na sjeveru Njemačke kako bi pokrila otprilike četvrtinu svoje vanjske potražnje za strujom i usput umanjila ovisnost o prirodnom plinu.
Tvrtka za specijalne staklene proizvode Schott AG koja izrađuje sve od bočica za cjepiva pa do zrcala promjera 39 metara za čileanski astronomski opservatorij Extremely Large Telescope, eksperimentirala je sa zamjenom plina vodikom. Bili su uspješni, ali samo u malom opsegu, s vodikom dopremljenim kamionom. Ogromne količine vodika koje bi bile proizvedene obnovljivom električnom energijom i isporučene cjevovodima bile bi vrlo tražene, ali još ih naprosto nema.
Scholz je zaključio da bi energetska tranzicija morala krenuti “njemačkim tempom”, koji se već ranije vidio prilikom ekspresnog postavljanja četiriju plutajućih terminala za prirodni plin, kako bi se pokušao nadoknaditi gubitak ruskog plina. Ukapljeni prirodni plin koji dolazi do terminala brodovima iz SAD-a, Katara i drugih zemalja puno je skuplji od opskrbe ruskim plinovodima. No, taj napor je pokazao što Njemačka može kada je na to prisiljena.
Njemačka plaća cijenu svoje energetske politike
Međutim, prepirke u vladajućoj koaliciji oko ograničenja cijena energije i zakona koji zabranjuje nove plinske elektrane razbjesnile su poslovne lidere. Kullmann iz Evonika odbacio je nedavni paket vladinih prijedloga, uključujući porezne olakšice za ulaganja i zakon usmjeren na smanjenje birokracije, kao “flaster”.
Glavni ekonomist banke Berenberg, Holger Schmieding, kaže da se Njemačka ulijenila tijekom “zlatnog desetljeća” gospodarskog rasta između 2010. i 2020. godine, temeljenog na reformama kancelara Gerharda Schrödera od 2003. do 2005., kojima su smanjeni troškovi rada i povećana konkurentnost. “Percepcija snage Njemačke također je mogla pridonijeti pogrešnim odlukama o odmicanju od nuklearne energije, zabrani frackinga za dobivanje prirodnog plina i oslanjanju na obilne isporuke iz Rusije. Njemačka plaća cijenu svoje energetske politike”, rekao je Schmieding.
Treba pomoći i manjim tvrtkama
Schmieding, koji je Njemačku nazvao “bolesnikom Europe” u utjecajnoj analizi iz 1998. godine, smatra da bi ta oznaka danas bila pretjerana, s obzirom na nisku stopu nezaposlenosti i jake državne financije. To Njemačkoj daje prostora za djelovanje, ali i smanjuje pritisak da se naprave promjene.
Najvažniji hitni korak, smatra Schmieding, bio bi okončati neizvjesnost oko cijena energije kroz njihovo ograničenje kako bi se pomoglo ne samo velikim tvrtkama, već i manjim. Koje god politike budu na kraju odabrane, “od velike pomoći bilo bi kada bi se vlada mogla brzo odlučiti o njima kako bi tvrtke znale što namjeravaju i mogle planirati u skladu s time, umjesto da odgađaju investicijske odluke”, poručuje Schmieding.