U blaziranom društvu zazorno je imati radničke ruke i voziti 17 godina stari auto. Malograđani se stide ako ispadne da su im djeca gay i skrivaju da su sa sela. Znala sam jednu pokondirenu tikvu vrlo skromnog porijekla koja je u antikvarnicama kupovala stari nakit i servise za jelo od tankog porculana da bi se gostima mogla hvaliti kako joj je baka ostavila te otmjene stvari s patinom finog pedigrea. Sramota je biti debeo, biti siromašan i imati dijete s posebnim potrebama. Samo nikoga nije sramota pokazivati da si budala.
S tom se jadnom i lako uočljivom osobinom mnogi njezini posjednici, dapače, neizmjerno ponose vjerujući da svakoga mogu smotati i uvjeriti da im nitko nije ni do koljena. Patetični višak samopouzdanja kod takvih primjeraka homo sapiensa zna biti upravo ganutljiv, pogotovo kod onih koji imaju neke škole i društvene položaje pa raskošne manifestacije odsuća inteligencije od njih ipak ne očekuješ. No, svega blaga pod kapom nebeskom pa smo ovih dana dobili nove hitove iz te sljedbe sadržane u tužbama bivšeg predsjednika Uprave Janafa Dragana Kovačevića i Željke Markić.
Malo zabave u ovim teškim vremenima
Od Dragana Kovačevića popili su gadne prijave ovaj naš portal Telegram i Jutarnji list, od kojih USKOK-ov klijent traži odštetu za duševne patnje od po milijun i pol kuna, ukupno tri milijunčića. A gospođa aktivistica Markić opet je zbog nečega serijski pritužila novinara Boru Dežulovića koga ne može vidjeti ni nacrtanoga.
Kao veliki poklonici prava na zaštitu časti i ugleda gdje je on nepravedno napadnut i pogažen, ne možemo se dovoljno nadiviti razlozima za tužbe koje su ovo dvoje iznašli vjerujući da će dobiti zaštitu sudstva, a posebno je impresivna argumentacija kojom su samozvani oštećenici naumili popločati svoj put do novčanih odšteta.
Ne bismo se na prvu bavili ni jednim ni drugim jer vjerujemo da suci ovakve obješenjake znaju staviti gdje im je mjesto, ali šteta je propustiti priliku da se svi skupa malo zabavimo u ovim teškim vremenima inflacije, skupog benzina i nuklearnih prijetnji čovječanstvu.
Sramotno je da si osumnjičenik, ne da su novinari to otkrili
Dragan Kovačević traži, dakle, basnoslovne pare od medija jer su ovi tuženi, kao, uostalom, i svi drugi koje još nije nagazio, objavili kad su ga privodili i protiv njega pokretali i proširivali istragu – da se on zove Dragan Kovačević. Smatra da su mu tako povrijeđena ”ustavna i konvencijska prava te da su narušeni njegov ugled i čast”, što bi mu se trebalo kompenzirati s dva puta po 1,5 milijuna kuna odštete plus zatezne kamate.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Moraš stvarno biti odlijepljen od pameti ako nađeš da te u javnosti nije osramotilo to što si se doveo u situaciju da, kao direktor glomazne državne tvrtke, postaneš USKOK-ov osumnjičenik za primanje mita od 1,9 milijuna kuna i stana u Zagrebu, pogodovanje, trgovanje utjecajem, lažirane zapisnike i druga koruptivna kaznena djela za koje se gule dugogodišnje zatvorske kazne. Nego da te unizilo i moralno upropastilo baš to što su mediji sva ta djela povezali s tvojim vrijednim imenom, kao što je svuda uobičajeno, normalno, potrebno i opravdano.
Skrpati koji milijun barem od medija
Trebalo je valjda izvijestiti da je pod navedenim sumnjama uhapšena jedna osoba neodređenog spola, iz jedne firme, iz jednog naselja u Hrvatskoj. Kako da ne. Možda samo kod Putina. Ili u Turkmenistanu. Interesantno je da veliki gazda Janafa i bivši političar ne razabire da to nije kršenje presumpcije nevinosti jer je imenovan kao osumnjičenik, a to je tek stepenica koja prethodi optuženiku i osuđeniku, što nitko ne mora postati ako se utvrdi da je pravosuđe omanulo.
No Kovačević svejedno misli da bi ovo moglo upaliti, valjda su ga odvjetnici ohrabrili u njegovoj deluziji da će, nakon što mu je poredak blokirao lijepu zbirku nekretnina i ostale imovine, skrpati koji milijun barem od medija. Sretno mu s tom slatkom opsjenom za ljepši san jer čovjek stvarno slabo spava kad mu je na glavi sve ovo što pritiska Kovačevića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još je smješnija nova tužba Željke Markić protiv Dežulovića, i to kaznena, molim lijepo, opet je ugled u pitanju, jer taj se, dakako, šegači sa svime što je dogma, glupost i fasada.
Lud je tko ovo ne bi citirao, a još luđi tko bi s tim raspravljao
Stvarno je podesno da se ovjekovječi u kakvoj stand up komediji razglabanje Željke Markić i njenih odanih advokata o tome da Dežulović uopće nije novinar. ”Nije se školovao za novinara”, naglašavaju ovi geniji suvisle argumentacije, ”niti je završio obrazovanje kojim bi stekao zvanje novinara…na Fakultetu političkih znanosti… gdje se titula sveučilišnog magistra novinarstva stječe završetkom dvogodišnjeg diplomskog studija novinarstva… dakle nije novinarski obrazovan ni pismen na stručnoj razini za proizvodnju novinarskog sadržaja u multimedijskom okruženju… stjecanjem napredne razine jezične, digitalne i medijske pismenosti… učenjem kako opisati, definirati i primijeniti metode istraživanja medijskog teksta i medijskih publikacija te razvijanjem sposobnost primjene tehnika i strategija političke komunikacije političkog marketinga i odnosa s javnošću”.
Lud je tko ovo ne bi citirao, a još luđi tko bi s tim raspravljao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suci stvarno moraju dobro uvježbati vještinu samokontrole da se u sudnici ne počnu kikotati kad pred njih dođu ovakvi klijenti. Glupost je tako ugođena da se diči svojom veličinom. I utoliko uvijek zahtijeva da se prema njoj svi odnosimo ozbiljno, s posebnom etiketom i poštovanjem.
Sudac mora imati ozbiljnu samokontrolu da se ne počne kikotati dok mu se Željka Markić žali na Dežulovića
Svega blaga pod kapom nebeskom ima pa smo ovih dana dobili nove hitove u tužbama Dragana Kovačevića i Markić
Moraš biti odlijepljen od pameti ako nađeš da te u javnosti nije osramotilo to što si se doveo u situaciju da, kao direktor glomazne državne tvrtke, postaneš USKOK-ov osumnjičenik. Nego da te unizilo i moralno upropastilo baš to što su mediji sva djela povezali s tvojim vrijednim imenom
U blaziranom društvu zazorno je imati radničke ruke i voziti 17 godina stari auto. Malograđani se stide ako ispadne da su im djeca gay i skrivaju da su sa sela. Znala sam jednu pokondirenu tikvu vrlo skromnog porijekla koja je u antikvarnicama kupovala stari nakit i servise za jelo od tankog porculana da bi se gostima mogla hvaliti kako joj je baka ostavila te otmjene stvari s patinom finog pedigrea. Sramota je biti debeo, biti siromašan i imati dijete s posebnim potrebama. Samo nikoga nije sramota pokazivati da si budala.
S tom se jadnom i lako uočljivom osobinom mnogi njezini posjednici, dapače, neizmjerno ponose vjerujući da svakoga mogu smotati i uvjeriti da im nitko nije ni do koljena. Patetični višak samopouzdanja kod takvih primjeraka homo sapiensa zna biti upravo ganutljiv, pogotovo kod onih koji imaju neke škole i društvene položaje pa raskošne manifestacije odsuća inteligencije od njih ipak ne očekuješ. No, svega blaga pod kapom nebeskom pa smo ovih dana dobili nove hitove iz te sljedbe sadržane u tužbama bivšeg predsjednika Uprave Janafa Dragana Kovačevića i Željke Markić.
Malo zabave u ovim teškim vremenima
Od Dragana Kovačevića popili su gadne prijave ovaj naš portal Telegram i Jutarnji list, od kojih USKOK-ov klijent traži odštetu za duševne patnje od po milijun i pol kuna, ukupno tri milijunčića. A gospođa aktivistica Markić opet je zbog nečega serijski pritužila novinara Boru Dežulovića koga ne može vidjeti ni nacrtanoga.
Kao veliki poklonici prava na zaštitu časti i ugleda gdje je on nepravedno napadnut i pogažen, ne možemo se dovoljno nadiviti razlozima za tužbe koje su ovo dvoje iznašli vjerujući da će dobiti zaštitu sudstva, a posebno je impresivna argumentacija kojom su samozvani oštećenici naumili popločati svoj put do novčanih odšteta.
Ne bismo se na prvu bavili ni jednim ni drugim jer vjerujemo da suci ovakve obješenjake znaju staviti gdje im je mjesto, ali šteta je propustiti priliku da se svi skupa malo zabavimo u ovim teškim vremenima inflacije, skupog benzina i nuklearnih prijetnji čovječanstvu.
Sramotno je da si osumnjičenik, ne da su novinari to otkrili
Dragan Kovačević traži, dakle, basnoslovne pare od medija jer su ovi tuženi, kao, uostalom, i svi drugi koje još nije nagazio, objavili kad su ga privodili i protiv njega pokretali i proširivali istragu – da se on zove Dragan Kovačević. Smatra da su mu tako povrijeđena ”ustavna i konvencijska prava te da su narušeni njegov ugled i čast”, što bi mu se trebalo kompenzirati s dva puta po 1,5 milijuna kuna odštete plus zatezne kamate.
Moraš stvarno biti odlijepljen od pameti ako nađeš da te u javnosti nije osramotilo to što si se doveo u situaciju da, kao direktor glomazne državne tvrtke, postaneš USKOK-ov osumnjičenik za primanje mita od 1,9 milijuna kuna i stana u Zagrebu, pogodovanje, trgovanje utjecajem, lažirane zapisnike i druga koruptivna kaznena djela za koje se gule dugogodišnje zatvorske kazne. Nego da te unizilo i moralno upropastilo baš to što su mediji sva ta djela povezali s tvojim vrijednim imenom, kao što je svuda uobičajeno, normalno, potrebno i opravdano.
Skrpati koji milijun barem od medija
Trebalo je valjda izvijestiti da je pod navedenim sumnjama uhapšena jedna osoba neodređenog spola, iz jedne firme, iz jednog naselja u Hrvatskoj. Kako da ne. Možda samo kod Putina. Ili u Turkmenistanu. Interesantno je da veliki gazda Janafa i bivši političar ne razabire da to nije kršenje presumpcije nevinosti jer je imenovan kao osumnjičenik, a to je tek stepenica koja prethodi optuženiku i osuđeniku, što nitko ne mora postati ako se utvrdi da je pravosuđe omanulo.
No Kovačević svejedno misli da bi ovo moglo upaliti, valjda su ga odvjetnici ohrabrili u njegovoj deluziji da će, nakon što mu je poredak blokirao lijepu zbirku nekretnina i ostale imovine, skrpati koji milijun barem od medija. Sretno mu s tom slatkom opsjenom za ljepši san jer čovjek stvarno slabo spava kad mu je na glavi sve ovo što pritiska Kovačevića.
Još je smješnija nova tužba Željke Markić protiv Dežulovića, i to kaznena, molim lijepo, opet je ugled u pitanju, jer taj se, dakako, šegači sa svime što je dogma, glupost i fasada.
Lud je tko ovo ne bi citirao, a još luđi tko bi s tim raspravljao
Stvarno je podesno da se ovjekovječi u kakvoj stand up komediji razglabanje Željke Markić i njenih odanih advokata o tome da Dežulović uopće nije novinar. ”Nije se školovao za novinara”, naglašavaju ovi geniji suvisle argumentacije, ”niti je završio obrazovanje kojim bi stekao zvanje novinara…na Fakultetu političkih znanosti… gdje se titula sveučilišnog magistra novinarstva stječe završetkom dvogodišnjeg diplomskog studija novinarstva… dakle nije novinarski obrazovan ni pismen na stručnoj razini za proizvodnju novinarskog sadržaja u multimedijskom okruženju… stjecanjem napredne razine jezične, digitalne i medijske pismenosti… učenjem kako opisati, definirati i primijeniti metode istraživanja medijskog teksta i medijskih publikacija te razvijanjem sposobnost primjene tehnika i strategija političke komunikacije političkog marketinga i odnosa s javnošću”.
Lud je tko ovo ne bi citirao, a još luđi tko bi s tim raspravljao.
Suci stvarno moraju dobro uvježbati vještinu samokontrole da se u sudnici ne počnu kikotati kad pred njih dođu ovakvi klijenti. Glupost je tako ugođena da se diči svojom veličinom. I utoliko uvijek zahtijeva da se prema njoj svi odnosimo ozbiljno, s posebnom etiketom i poštovanjem.