Svjedočanstva žena koje žive u uporištu ISIS-a otkrivaju stroga pravila koja su im nametnuta
Smijem se pred ogledalom samo da to ne bih zaboravila. Mi smo mrtve, ali još dišemo
Žene u sirijskom gradu Rakki izložene su stravičnom teroru otkako je taj grad zapao u ruke ISIS-a. Prvi očiti znakovi promjena vidljivi su već pri samom ulasku u grad. I muškarci i žene zavijeni su u crno, dok je cijeli grad koji se nalazi na sjeveroistoku Sirije oblijepljen crnim plakatima, tipičnim za prepoznatljivi vizualni identitet Islamske države.
Koliko se život u tom gradu stvarno promijenio otkako su džihadisti uveli šerijatski zakon dokazuju priče ljudi koji su u njemu ostali živjeti i nakon opsade. Jedna od njih je i Hala, 25-godišnjakinja koja se s DW-om podijelila svoja iskustva.
“Čitav život živjela sam u Rakki i studirala na sveučilištu. Moja duša je vezana za ovaj grad”, kaže Hala. Ona nije bila stvarno liberalna, dodaje, ali je imala dovoljno sloboda. “Nisam nosila hidžab i to nije bio problem.” Ali, sve to se promijenilo otkako je grad zauzeo IS i proglasio ga glavnim gradom svojih područja u Siriji i Iraku.
Stalno nova ograničenja
Sve počelo time što je ženama naređeno da crnim velom ne prekrivaju samo lice već i cijelu glavu. Usto su morale početi nositi crne rukavice i široku tamnu odjeću. Ubrzo je jedina boja koja im je bila dozvoljena postala crna. Uslijedile su zabrane nošenja parfema i glasno razgovaranje na tržnicama. Džihadisti su im nametnuli čak i način na koji smiju hodati, a zabranili su im i studiranje izvan grada. Prije toga je bilo nešto lakše s obzirom na to da je ISIS ženama odobravao da se udalje iz Rakke u slučaju da imaju pratnju nekog muškog rođaka.
Džihadisti su im nametnuli čak i način na koji smiju hodati, a zabranili su im i studiranje izvan grada
“Osnovali su Khansa-brigadu čija je zadaća bila tražiti žene koje krše ta pravila – na ulicama, na tržnicama, čak i u vlastitim kućama”, pripovijeda Hala. Brigada je zamišljena i kao kontrola za strankinje koje su dolazile u Siriju kako bi se pridružile borcima IS-a. “Kao i zadatak za borce IS-a koji nemaju pametnijeg posla nego se miješati u život žena.”
Hala se sjeća da je više puta opomenuta jer se nije odijevala sukladno tim propisima. Na kraju nije imala volje ni izlaziti iz kuće. “Vidjela sam više puta žene koje su na tržnici tukli štapovima. Neke od njih su uhićene, jer nisu bile obučene prema islamskim propisima”, priča ova 25-godišnjakinja. Kaže da je njezina kuća za nju postala zatvor, grob.
ISIS uništio i postojeću tradiciju
IS se nije zaustavio na kontroli žena u Rakki. Pokušao je promijeniti i pravila i tradicije u gradu tako da odgovaraju njihovoj vlastitoj interpretaciji šerijatskog zakona. “Sanjala sam o tomu da se udam za nekoga koga volim. Kao normalna djevojka. Ali, stvari su se promijenile”, kaže Hala. Djevojku koja se želi udati mora najprije ispitati majka ili sestra potencijalnog ženika. “Ja nikad ne bih mogla biti u prilici sama ga vidjeti ili s njim razgovarati. Mogu ga vidjeti tek nakon vjenčanja”, objašnjava Hala.
No, kako bi stekla barem kakvu takvu slobodu na kraju se morala udati. Nije joj preostalo ništa drugo nego da pristane na udaju na tradicionalan način, istu onu od koje je cijeli život zazirala. “To je bila jedina mogućnost da promijenim svoj život”, kaže.
Sanjala sam o tomu da se udam za nekoga koga volim. Kao normalna djevojka. Ali, stvari su se promijenile”, kaže Hala. Djevojku koja se želi udati mora najprije ispitati majka ili sestra potencijalnog ženika
Hala nije bila jedina žena koja je morala pristati na takve uvjete. Štoviše, bila je tek jedna od mnogih. Brojne mlade žene prisiljene su udati se kako bi našle novi život i pobjegle od stravične mogućnosti da se moraju udati za nekog borca IS-a. Ali, čak i nakon udaje ne smiju ići na tržnicu, a nezamislivo je da same prošetaju.
Neviđeni teror nad ženama
Halina susjeda Rim bivša je 21-godišnja studentica engleskog. Studij je morala prekinuti nakon što je ISIS ukinuo njezino svučilište. Umjesto škola i sveučilišta ISIS je uveo takozvane forume za mlade muslimanske žene. Tamo one uče ideologiju islamista i kako trebaju širiti njihove poruke. Na tim forumima se osim toga regrutiraju članovi zloglasnih Khansa-brigada i vrbuju kandidatkinje za medicinske i njegovateljske škole. Tamo žene uče kako medicinski zbrinuti ranjene džihadiste za vrijeme borbi i bombardiranja.
Često stojim pred ogledalom i smješkam se ili smijem, samo da to ne bih zaboravila. Da, točno, smijem se svojoj nesreći. Mi smo mrtve, ali još dišemo
“Od svega toga mi ne možemo pobjeći. A kao najstarije dijete ja sam bila prisiljena tražiti neki posao. Radila sam u jednoj trgovini ženske odjeće u središtu Rakke, dok u trgovinu nije upala jedna ophodnja šerijatske policije, uhitila mene i vlasnika trgovine i optužila nas za promiskuitet. Izbičevani smo”, priča ova djevojka. Razlog je što žene ne smiju raditi skupa s muškarcem s kojim nisu u rodbinskoj vezi ili za kojeg nisu udane. U zatvoru su je tako jako udarali da tjednima nije mogla spavati na leđima.
Mi smo mrtve, ali još dišemo
Rim se natog tog iskustva odlučila na bijeg iz Rakke, ali joj ISIS nije dopustio udaljavanje iz grada bez posebne dozvole. Pokušavala se slobode domoći i ilegalno, preko slabo naseljenog sjevernog dijela grada, koji je pod nadzorom kurdske milicije YPG – koju domaće stanovništvo naziva ISIS-om u zelenom. No, ni to joj nije pošlo za rukom jer nitko za nju nije jamčio.
Sada ova 21-godišnjakinja skupa s majkom i sestrom radi kod kuće kao krojačica. Kaže da je prestala osjećati bilo što. Čak je i osmijeh za nju postao rijetkost. “Često stojim pred ogledalom i smješkam se ili smijem, samo da to ne bih zaboravila. Da, točno, smijem se svojoj nesreći. Mi smo mrtve, ali još dišemo”, zaključuje.