Svjedočimo raspadu Putinova propagandnog stroja. To bi mogao biti uvod u kolaps cijelog režima

Simpatije prema vrhu režima ozbiljno su poljuljali rujanski uspjesi ukrajinske vojske na istoku, dok je nedavno povlačenje iz Hersona očito bila kap koja je prelila čašu. Donedavno nedodirljivi Putin i ruski politički vrh odjednom su postali vrlo popularna meta pobješnjelim ruskim nacionalistima.

Mentor je otvoreno prijetio Putinu

Najviše pažnje privukao je ispad ruskog filozofa Aleksandra Dugina, političkog ekstremista kojeg se često spominje kao ideološkog gurua predsjednika Putina. Dugin je u petak objavio članak u kojem je ozbiljno napao Putina zbog povlačenja iz Hersona. Raspomamljeni mistik napisao je da su svi pravi Rusi bijesni, te da samo ništarije i nerusi ne osjećaju bol. Krivnju za tu bol svalio je na vlast odnosno, konkretno, na vladara “kojemu smo predali svu i potpunu moć”.

Dugin je spomenuo afričku legendu u kojoj je neki kralj bio ubijen paranjem utrobe nakon što svojim podanicima usred suše nije donio kišu. “Ako vladar ne ispuni svoju dužnost, onda ga čeka sudbina kralja kiša”, dodao je komentar u kojem nije teško prepoznati prijetnju upućenu Putinu. “Autokracija ima i negativnih strana. Vladareva svemoć u slučaju uspjeha, ali i potpuna njegova odgovornost u slučaju neuspjeha”, pojasnio je Dugin na kraju kako ne bi bilo nikakvih nedoumica.

Filozof je pritom stao u zaštitu zapovjednika na terenu Sergeja Surovikina, rekavši da je on samo tehnički izvršitelj, a “znate koga trebate napasti”. Takvo ekskulpiranje zapovjednika na terenu, uz istovremeni napad na svemoćnog kremaljskog diktatora, novi je pristup kritiziranju ruskih vojnih neuspjeha. Ubrzo nakon što se njegov tekst proširio ruskim medijima, Dugin se povukao, neuvjerljivo objašnjavajući kako je odan Putinu i podržava “specijalnu operaciju”, a napad je bio posljedica boli zbog gubitka Hersona. Ipak, njegova prva reakcija čini se daleko vjerodostojnijom od naknadnog reteriranja i svaljivanja krivnje na “elite oko Putina” i prilično je dobar pokazatelj raspoloženja među ruskim ekstremistima.

Rusi konačno shvaćaju da su referendumi namješteni

Uskoro su se pojavile druge objave u desničarskim medijima i na društvenim mrežama, u kojima se dovodi u pitanje autentičnost rujanskog referenduma u Hersonu, kada je vlast objavila kako je stanovništvo velikom većinom glasalo za to da postane dijelom Ruske Federacije. Vjerodostojnost rezultata referenduma u pitanje je dovelo oduševljenje mnoštva građana oslobođenog Hersona koji su u petak izašli na ulice kako bi pozdravili ukrajinske vojnike.

Neki analitičari zaključuju kako rast broja ogorčenih desnih aktivista i porast intenziteta njihovih kritika ukazuju na to da se Putin nije uspio distancirati od opetovanih ratnih neuspjeha, ističe The New York Times, uz napomenu kako još ipak ne postoji kritična masa nezadovoljnika koja bi mogla ozbiljno ugroziti diktatora. “Stvari se definitivno pogoršavaju za Putina, ali teško je znati u kojoj mjeri. On je mnogo puta prešao granice, ali svaki je put uspio zadržati kontrolu nad svojim unutarnjim krugom i ljudima koji su važni (za njegovo održavanje na vlasti op.a.)”, rekao je Maksim Trudoljubov, ruski politički analitičar koji živi u emigraciji. “Do sada su bili uspješni u kontroli štete.”

Porazne usporedbe Hersona i Staljingrada

Primjer pokušaja kontrole štete jest medijski narativ kojeg se drže najviši ruski dužnosnici i državni mediji, a prema kojem je povlačenje iz Hersona bila privremena, taktička mjera koja ne poništava rusku aneksiju tog dijela Ukrajine. Takav pristup kritizirao je Aleksandar Dugin, koji je u spomenutoj objavi neizravno poručio da Putina više ne može spasiti PR. Nacionalistički ideolog je sugerirao da je jedan od razloga za neuspjeh i to što se Kremlj previše bavi odnosima s javnošću, umjesto da bude potpuno predan ideologiji “ruske ideje” i popularizaciji rata za koji smatra da mora u punom smislu riječi postati narodni.

Sve brojnije Duginove istomišljenike povlačenje iz Hersona posebno boli s obzirom na to da u povijesti postoji primjer bitke za strateški ključan grad koja je završila velikom ruskom pobjedom. Riječ je, naravno, o bitki za Staljingrad, jednoj od ključnih epizoda za slamanje nacističke vojske koja je 1941. napala SSSR. S obzorom na to da Kremlj od početka rata nastoji povući paralele između rata u Ukrajini i ključne uloge SSSR-a u pobjedi nad Trećim Reichom, usporedba Staljingrada i Hersona posebno je sramotna za Putina.

Jedan od istaknutijih kritičara povlačenja, glavni urednik Bloknota Oleg Paholkov, primijetio je da su branitelji Staljingrada imali izbor sličan onome pred kojim su se našle ruske snage u Hersonu. I oni su se mogli povući preko velike rijeke, u slučaju Staljingrada riječ je o Volgi, ali nisu to učinili kako bi mogli “slomiti neprijatelja, samljeti ga i dokazati svijet što mi možemo.”
“Predaja Hersona šalje suprotnu poruku”, napisao je Paholkov. “Dakle, uskoro će oni koji su zauzeli Herson doći i na druga mjesta. Čini se da ih nemamo čime zaustaviti.”

Počinje rasprava o golemim Putinovim ovlastima?

Činjenica je da i svim mastima premazani kremaljski propagandisti imaju problema s opravdavanjem povlačenja iz Hersona. Raspoloženje Vladimira Solovjova, čiji ispadi često zabavljaju i čitatelje Telegrama, varira između deprimirano frustriranog i histerično gnjevnog. Voditelj popularnog političkog talk showa u jednom trenutku optužuje Zapad za naoružavanje Ukrajine, da bi u sljedećem bjesnio zbog nesposobnosti i kukavičluka dijela Rusa koji se odbijaju boriti.

Neki kritičari koriste priliku da otvore raspravu o sustavu koji je dao toliko ovlasti jednom čovjeku, što bi moglo biti vrlo neugodno za Putina. “Njegove odluke nisu podložne propitivanju”, stoji u uvodniku nezavisnih novina Nezavisimaja Gazeta. “Iz toga proizlazi da je Putin nepogrešiv, budući da ne postoji mehanizam kojim bi se njegove pogreške ispravljale”, konstatira medij čije je vlasnik i glavni urednik, vrlo zanimljivo, dio ruskog establišmenta.

Naziru se ozbiljni sukobi unutar režima

Ta linija razmišljanja nastavljena je na Telegram kanalu Nezavisimaje Gazete, novina koje su generalno naklonjene Putinu. Tamo se sugerira, i to ne u pohvalnom kontekstu, da će ruski sustav poraziti sve pokušaje njegove demontaže. “Ruski sustav, uz žohare, jedan je od najžilavijih organizama na Zemlji, i on bi, sigurni smo, mogao preživjeti nuklearni rat”, stoji u objavi. “U stvari, to je nastavak sovjetskog sustava, koji je izdao svoju zemlju, prihvativši njezino uništenje i komadanje 1991. godine kako bi preživio.”

Poznavatelji hrvatskog političkog diskursa vjerojatno će uočiti sličnosti između ove kritike i argumenata kojima desnija hrvatska desnica napada HDZ. Nacionalisti vole isticati da je HDZ stranka u koju su 1991. masovno prebjegli članovi Saveza komunista Hrvatske, tako zadržavši vlastiti društveni položaj, ali i duh starog sistema u vladajućoj stranci. Činjenica da ruski radikalni nacionalisti na sličan način kritiziraju režim mogla bi biti naznaka loma između dviju velikih sila unutar Putinove Jedinstvene Rusije.

Najvažnije grupacije u toj stranci čine desničari opijeni ruskim imperijalizmom, bivši komunisti koji se nadaju da će Putin (barem geografski) oživjeti SSSR, te oligarsi koje zanima samo vlastito bogaćenje. Ako se desničari razočarani ratnim neuspjesima okome na bivše komuniste, koje smatraju najvećim krivcima za disfunkcionalnost sustava, jedina stabilna točka Jedinstvene Rusije ostaju oligarsi. Ali s obzirom na razoran učinak sankcija na rusko gospodarstvo i novčanike ruske verzije naših privatizacijskih tajkuna, pitanje je koliko dugo Putin može računati na njihovu odanost.