Tajni plan nakon izbora: Grabar-Kitarović priprema ustavne promjene i za sebe želi ozbiljne izvršne ovlasti
Telegram dubinski analizira poziciju predsjednice države
Može li Hrvatska, jutro nakon parlamentarnih izbora, 9. studenoga, proživljavati neizvjesne i dramatične trenutke kao što je to bilo prije osam godina, 25. studenoga 2007., nakon tadašnjih izbora koji su donijeli vrlo tijesan rezultat? Prema svim istraživanjima javnog mnijenja, ovogodišnji bi izbori mogli biti još tješnji.
Na onima prije osam godina, HDZ je osvojio 66 mandata, a SDP 56. Iako je razlika bila prilična, HDZ je imao 10 mandata više, trebalo je čekati tri tjedna, do 15. prosinca, da tadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić da mandat za sastavljanje vlade Ivi Sanaderu. Izjava Sanadera, koji se još u izbornoj noći proglasio pobjednikom i novim premijerom i nastojanja Zorana Milanovića da i nakon Mesićeve odluke ne odustaje od pokušaja sastavljanja vlade, izazvali su dosta napetosti.
Nagađanja o mandataru
Može li se, međutim, dogoditi da nakon ovih izbora – za koje se vjeruje da će o prevazi između SDP-a i HDZ-a (odnosno koalicija koje oni predvode) odlučivati samo nekoliko mandata, vjerojatno i manje od 10 nego što je bilo prije dva izborna ciklusa – odluka o tome tko će sastavljati Vladu bude donesena u značajno kraćem roku, neki čak spekuliraju i unutar dan-dva nakon objave rezultata? Takva nagađanja pobudila je nedavna izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović kada je u intervjuu RTL televiziji na pitanje hoće li mandat za sastav nove Vlade povjeriti relativnom pobjedniku ili onome tko joj donese potreban broj potpisa, odgovorila prilično nejasno.
Dio njezine rečenice kako će o tome ”konzultirati i najeminentnije ustavne stručnjake’, izazvao je dvojbe da bi predsjednica mogla postupiti i drukčije od onoga što je vrlo jasno napisano u hrvatskom Ustavu. Ondje naime stoji (članak 98.) kako predsjednik Republike “povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”. To znači da Zoran Milanović ili Tomislav Karamarko na mandat mogu računati samo onda kada na Pantovčak donesu listu s potpisima koja jamči da imaju većinu od izabranog broja zastupnika.
Šefica države, unatoč jasnoj ustavnoj poziciji predsjednice, nastoji proširiti svoje ovlasti i time suštinski izmijeniti odnose snaga u izvršnoj vlasti
A kako je njih 151, Milanović ili Karamarko moraju dokazati da ih podržava barem 76 zastupnika. To, naravno, može samo jedan. I jedino taj može dobiti predsjedničin mandat za sastav nove Vlade.
Troje ustavnopravnih stručnjaka i jedan bivši visoki pravosudni dužnosnik koje smo konzultirali oko pitanja ostavlja li hrvatski Ustav dvojbe koje bi tražile od predsjednice da prigodom donošenja odluke kome nakon izbora 8. studenoga povjeriti mandat konzultira “najeminentnije ustavne stručnjake”, jedinstveni su u ocjeni da je Ustav više nego jasan.
Moguće interpretacije
Ugledni ustavnopravni stručnjak, profesor emeritus Zvonimir Lauc smatra kako je ustavna odredba o tome kome dati mandat “sasvim jasna”, ali da to pitanje, unatoč višekratnim stručnim tumačenjima “i dalje postavljaju oni koji se zalažu za drukčija moguća rješenja”. Taj stručnjak koji je, među ostalim, bio i član Radne skupine Predsjednika Republike za izradu stručnih osnova za izmjenu Ustava, kaže: “Kada su rađene izmjene Ustava 2000. godine i kada je Hrvatska napustila polupredsjednički sustav, vodilo se računa o jasnom definiranju ovlasti predsjednika u davanju mandata za sastav Vlade, kako bi se izbjegle različite moguće interpretacije”. Zato ta odredba i ima više kumulativnih zahtjeva, kaže profesor Lauc, koji uključuju i potrebu obavljanja konzultacija, ali ne s ustavnopravnim stručnjacima, nego s čelnicima stranaka koji predsjednici mogu podastrijeti dokaz da imaju većinu u parlamentu.
Ustavna odredba o tome kome predsjednica Republike daje mandat, smatraju oni, isključuje potrebu bilo kakvih konzultacija.”Kao ustavni običaj ustanovilo se da osoba koja je pretendent za premijersko mjesto donese listu s potpisima kao dokaz da ima podršku većine, inače bi to svatko mogao tvrditi. To se na neki način mora dokazati”, rekla je Telegramu Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta.
Opasne konzultacije
Ni ostali naši sugovornici ne smatraju da bi se predsjednica trebala konzultirati s bilo kime o tome kome dati mandat. Jedan od njih u šali je dodao kako bi takve konzultacije mogle biti i opasne. “Sjetite se samo izjave ustavnopravnog stručnjaka koji je izjavio kako novac nije imovina”, kaže naš sugovornik jasno aludirajući na ustavnopravnog stručnjaka i sveučilišnog profesora Smiljka Sokola koji je to izjavio pokušavši opravdati neprijavljenu ušteđevinu obitelji Tuđman, što je u listopadu 1998. kada je otkriveno, diglo veliku prašinu. Podsjetimo, Sokol je ne samo preživio tu izjavu, nego je godinu dana kasnije, u prosincu 1999., izabran za predsjednika Ustavnog suda.
Kolinda Grabar-Kitarović, de facto, ozbiljno radi na formiranju Vlade u sjeni i u tome ne vidi nikakav problem
Može li se i danas naći neki ustavnopravni stručnjak koji bi za tu funkciju bio spreman javno reći da mandat za sastav Vlade može dobiti i relativni izborni pobjednik i prije nego što osoba “koja na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija” predsjednici Republike dokaže da “uživa povjerenje većine svih zastupnika”? I bi li predsjednica Republike prihvatila takvo tumačenje, preferirajući ga pred onim koje nudi hrvatski Ustav?
O tome se da spekulirati, ali neki od poteza koje je od stupanja na predsjedničku dužnost 19. veljače ove godine povukla Kolinda Grabar-Kitarović mogu sugerirati i takvu mogućnost. A to je da, pobijedi li na izborima HDZ, s brojem mandata nedovoljnim za saborsku većinu, mandat ipak dobije Tomislav Karamarko. Ali, koji su to predsjedničini potezi i zašto otvaraju i takvu mogućnost?
Već dulje vrijeme na predsjedničin se račun mogu čuti kritike kako nekim svojim postupcima pokušava izaći izvan okvira svojih Ustavom propisanih ovlasti. Od vremena predsjednika Tuđmana i polupredsjedničkog sustava iz njegova doba, ovlasti predsjednika uvelike su smanjene. Kada je Tuđmanov nasljednik Stjepan Mesić 2000. godine pristao na smanjenje širokih predsjedničkih ovlasti, bilo je pokušaja da se one prošire. No, do danas su ostale iste: predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ima prilično skučene ovlasti, jednako kao što su ih prije nje imali Stipe Mesić i Ivo Josipović. Je li ona, međutim, svojim potezima te skučene ovlasti pokušala proširiti i uči u prostor nadležnosti izvršne vlasti, odnosno pokušala uspostaviti svojevrsnu paralelnu izvršnu vlast?
Prijepori oko ovlasti
Prvi ozbiljniji prijepori oko nadležnosti Pantovčaka i Banskih dvora dogodili su se oko vojne parade koja je ljetos održana u Zagrebu u sklopu 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja. Tada se s Pantovčaka glasno poručivalo kako je predsjednica Republike vrhovna zapovjednica oružanih snaga te da ona ima ključnu ulogu u svim aktivnostima Hrvatske vojske. Iz Banskih dvora, pak, odgovoreno joj je da u mirnodopskim situacijama Vlada ima nadležnost nad vojskom. Pitanje te nadležnosti ponovno se pojavilo u izbjegličkoj krizi, kada je predsjednica Republike, za razliku od Vlade, izjavljivala da bi hrvatske oružane snage mogle sudjelovati u čuvanju i zaštiti hrvatskih granica. Njezin stav o tome bio je navlas isti onome koji je zagovarao HDZ: vojska treba štititi Hrvatsku od izbjegličkog vala iz Sirije i drugih zemalja pogođenih ratovima u Aziji i Africi.
Prijepori o ovlastima potiho su nastavljeni i dalje: predsjednica Republike svojim je sudjelovanjem na sastanku Višegradske skupine (Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska) i podrškom da se policijsko-vojne snage tih zemalja upute na schengenske granice (a to je i granica između Mađarske i Hrvatske), izazvala oštru reakciju Vlade, u čemu je najjasniji bio ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, rekavši kako je to za Hrvatsku posve “neprihvatljivo”, te da bi “puno pametnije bilo da se to radi na makedonskoj granici, ili u Grčkoj, gdje već postoji službena operacija Frontexa”.
Paralelna Vlada
Vijeće za domovinsku sigurnost, koje je kao vanjsko savjetodavno tijelo ustanovljeno u mandatu aktualne predsjednice, također se može doživjeti kao još jedan pokušaj kojim bi Pantovčak proširio svoje ovlasti u sferi nacionalne sigurnosti i sigurnosno-obavještajnom sustavu. Što se pak vanjske politike tiče, iako po Ustavu predsjednik i Vlada surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike, vidljiv je golemi raskorak u važnim pitanjima: od već spomenute politike prema imigrantima (za razliku od predsjednika Vlade Milanovića, predsjednica Republike puno je bliža stavovima mađarskog premijera Viktora Orbana o načinima rješavanja izbjegličke krize), do kandidature Vesne Pusić za mjesto glavne tajnice Ujedinjenih naroda.
Namjere Pantovčaka su jasne: pariranje mogućoj lijevoj Vladi, a istodobno i konkuriranje Tomislavu Karamarku
S prilično je podozrenja Banskih dvora primljena i činjenica da je predsjednica na Pantovčaku okupila dio iskusnih (HDZ-ovh) kadrova poput Vladimira Šeksa, Mate Granića, Nikice Valentića ili Andrije Hebranga. Naravno, pravo je predsjednice da izabire svoje suradnike i savjetnike, no u istupima nekih od njih (primjerice Vladimira Šeksa) može se iščitati kako otvaraju prostore koji bi omogućili širenje ovlasti Pantovčaka.
Valja se sjetiti ljetošnjeg istupa Vladimira Šeksa, savjetnika predsjednice za ustavna pitanja, kada je tvrdio da se izbori ni na koji način ne mogu prenijeti u sljedeću, 2016. godinu, nego da je krajini rok 6. prosinca ove godine. Šeks je tada izjavio i kako je “stvoren pogrešan dojam u dijelu javnosti da predsjednica ne može raspisati izbore prije nego što bude raspušten Sabor”. Ustavnopravni stručnjaci i tada su, kao i Telegramovi sugovornici danas, bili jednoglasni u ocjeni: posluša li predsjednica svog posebnog savjetnika za ustavna pitanja, prekršit će Ustav.
Je li taj istup, koji nikada nije javno komentiran s Pantovčaka, bio probni balon, svojevrsni test onoga što bi moglo iznjedriti najavljeno predsjedničino konzultiranje s ustavnopravnim stručnjacima o tome kome nakon izbora povjeriti mandat? Na to, kao i na pitanje – pokušava li predsjednica širenjem svojih ovlasti, u slučaju poraza HDZ-a osigurati poziciju koja bi mogućoj novoj Vladi Zorana Milanovića parirala svojevrsnom Vladom u sjeni, odnosno u slučaju da Karamarko sastavi svoju Vladu, ona bila njen ozbiljan takmac – jasnije će biti u danima neposredno nakon izbora. Odluka o načinu na koji će biti određen mandatar, u tome će biti ključna.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 17. listopada 2015.