Tektonski poremećaji na tržištu nafte: Saudijci stali uz Ruse, stručnjaci alarmiraju da svijetu prijeti katastrofa

Saudijska Arabija i naftni kartel OPEC plus Rusija odbijaju povećati dnevnu proizvodnju, što povećava cijenu

MOSCOW, RUSSIA – JUNE 14, 2018: Russia's President Vladimir Putin during talks with Saudi Arabia's Crown Prince Mohammed Bin Salman Al Saud at the Moscow Kremlin. Alexei Druzhinin/Russian Presidential Press and Information Office/TASS,Image: 374888514, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia
FOTO: Profimedia

Saudijska Arabija i naftni kartel OPEC plus Rusija odbili su u srijedu zahtjev američkog predsjednika Joea Bidena da se dnevna proizvodnja nafte poveća za dva milijuna barela dnevno. Umjesto toga OPEC se nastavlja pridržavati ranijeg dogovora o povećanju od 400.000 barela dnevno. A to je daleko premalo te generira već dobrano nekontrolirani rast cijena nafte. Saudijski princ Mohammed bin Salman Al Saud, kao neformalni lider kartela također je odbio zahtjev Washingtona i dijela članica OPEC-a da se Rusija isključi iz članstva te moćne organizacije.

Posljedice takvih odluka vidjele su se već u četvrtak ujutro: barel nafte dosegnuo je cijenu od 115 dolara po barelu, najvišu u posljednjih deset godina. Tako je nafta od prošlog ljeta do sada poskupjela za gotovo 50 posto.

Organizacija zemalja izvoznica nafte odlučile su stati uz Rusiju

Premda se čak i Švicarska odrekla svoje stoljetne neutralnosti te se priključila sankcijama protiv Moskve, Organizacija zemalja izvoznica nafte i posebice njeni bliskoistočni članovi, odlučile su stati uz Rusiju. Smanjenim isporukama nafte svjetskom tržištu, unatoč velike potražnje, stalno potiču rast cijena nafte i tako neviđenom brzinom pune ruski državni proračun. Istodobno, dok pomažu Rusiji, tako visokim cijenama nafte podrivaju globalni gospodarski rast i stabilnost te još više ubrzavaju inflaciju i tako destabiliziraju svjetsko gospodarstvo.

Uskoro se međutim može očekivati novi udar na cijene. Naime, EU i SAD pripremaju odluku da se ruskim tankerima zabrani pristajanje i iskrcavanje nafte u europskim i američkim lukama, dok je Kanada to već učinila. Također, zabranit će se i brodovima pod trećim zastavama da se zaustavljaju ili iskrcavaju rusku naftu. A to znači da je samo pitanje dana kad će, kao što su analitičari američke banke Goldman & Sachs već predvidjeli, barel nafte doseći cijenu od 125 dolara po barelu.

Limitiranje cijene goriva neće se moći dugoročno održati

U takvoj situaciji limitiranje cijena benzina i dizela, kao što su to učinile Hrvatska, Srbija, Mađarska, neće biti ekonomski moguće izdržati na dulji rok. Naime, ta je mjera donijeta kad je cijena nafte bilo između 85 i 90 dolara po barelu. No, kad se uskoro počinje prerađivati nafta koja se plaća oko 35 posto skuplje, pitanje je tko će moći platiti tako veliku razliku u cijenu.

Naftne kompanije to financijski neće moći izdržati jer je prevelika razlika u ulaznim i izlaznim troškovima, a osim toga nije normalno da naftna industrija, umjesto države, snositi teret vođenja socijalne politike. Stoga se može dogoditi da će kompanije proizvoditi sve manje količine nafte i plina kako ne bi dovele u pitanje svoj opstanak, a to onda može dovesti do nestašice goriva.

No ni tu nije kraj dramatične situacije u energetskom sektoru. Rusija, naime, do sada nije odgovorila na sankcije jer očito važe treba li igrati van banque. A to, među ostalim, znači zabraniti prodaju ruske nafte zemljama članicama NATO pakta i EU. U tom slučaju, suglasni su stručnjaci, cijena nafte mogla bi narasti i na 200 dolara po barelu, a to je onda katastrofa za svijet. Nijedna razvijenija zemlja tu cijenu ne bi mogla izdržati bez dramatičnih potresa.

Bliski istok je napravio dramatičan zaokret u vanjskoj politici

Takva situacija na tržištu nafte dijelom je posljedica činjenice da su se Saudijska Arabija i drugi proizvođači s Bliskog istoka, još do nedavno najvjerniji saveznici SAD-a, odlučili na dramatičan zaokret u svojoj vanjskoj politici. Ta promjena počela je već ranije kad su se bliskoistočni proizvođači nafte uvjerili da je Washington nakon skupih ratova i poraza u Iraku, Afganistanu i Siriji, odlučio fokus svoje vanjske politike prema Kini. A nakon invazije Rusije na Ukrajinu, Washington će se morati okrenuti i prema Europi.

A to znači da se neće moći toliko angažirati na Bliskom Istoku. Stoga su Saudijska Arabija, Ujedinjene Arapske Emirate i druge dugogodišnje monarhije, odlučile potražiti saveznike na drugoj strani, prije svega u Kini i Rusiji. To se najbolje vidjelo kad su se Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati suzdržali poduprijeti rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu.

EU će morati promijeniti svoju energetsku strategiju

I EU će morati promijeniti svoju dosadašnju energetsku strategiju jer rat protiv Ukrajine ne mijenja samo sigurnosnu i političku arhitekturu Europe, već je i prijelomni trenutak za energetski sustav. A to znači da se mora prekinuti energetska ovisnost o Rusiji. Stoga će članice EU morati revidirati svoje strateške energetske politike kako bi smanjile ranjivost svoje energetske sigurnosti.

Rusija je treći najveći proizvođač nafte u svijetu iza SAD-a i Saudijske Arabije i izvozi oko 7,5 milijuna barela nafte i drugih energenata dnevno. Oko 53 posto te nafte završava na europskom tržištu, a u Aziji oko 39 posto u regiji. Daniel Jergin, potpredsjednik S&P Globala, dobitnik Pulitzerove nagrade i autor knjige o povijesti nafte, predviđa međutim da bi kontinuirani prekid protoka ruske nafte mogao dovesti do energetske krize u razmjerima koji nisu viđeni od naftne krize iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Moskva će teško moći ucijeniti Bruxelles

Premda Moskva može ucjenjivati Bruxelles s manjim isporukama nafte, sve ukazuje da će ona to teško učiniti. Naime, rat u Ukrajini, za Moskvu na posve neočekivan način, učinio je Rusiju teško ranjivom. Naime dionice ruskih naftnih divova koji kotiraju na Londonskoj burzi, nakon što je Putin prošlog tjedna napao Ukrajinu, doživjeli su krah svojih dionica. Cijene dionica Rosnefta, Gazproma, Lukoila i Surgutneftegaza izgubile su čak 190 milijardi dolara svoje ukupne tržišne kapitalizacije, ili 95 posto, prema procjenama Saxo Grupe i Bloomberga.

Istodobno velike međunarodne naftne kompanije počele su prekidati veze s ruskim naftnim tvrtkama te su se povukle iz projekata u Rusiji. BP je priopćio kako prodaje svoj 20-postotni udio u ruskom naftnom divu Rosneftu i na tomu će vjerojatno zaraditi 25 milijardi dolara. Shell je najavio da će odustati od daljnjih zajedničkih ulaganja s Gazpromom, uključujući i sudjelovanje u projektu plinovoda Sjeverni tok 2. ExxonMobil se također povlači iz velikog naftnog projekta Sakhalin-1.

Potražnja za ruskom naftom je u padu

U trendu je također pad potražnje za ruskom naftom jer su rafinerije, banke i brodovlasnici samoinicijativno počeli izbjegavati rusko tržište nafte. Konzultantska agencija Energy Aspects, objavila je da 70 posto ruske sirove nafte već teško pronalazi kupce. Svi su, naime, počeli tražiti alternativne izvore nafte.

Neke američke rafinerije već su odbile prerađivati rusku naftu, a banke više ne žele financirati isporuke ruske nafte. Sve to znači da bi posljedice rata oko energenata, za razliku od ranijih predviđanja, mogle puno teže pogoditi rusko nego li europsko.